22 research outputs found

    Uzajamni utjecaj kršćanstva i umjetnosti na zajedničkom povijesnom putovanju (II. dio) Od renesanse do 20. stoljeća

    Get PDF
    U prošlom broju je bilo riječi o razvoju kršćanske umjetnosti od njezinih početaka pa do kraja srednjeg vijeka, a u nastavku teksta vidjet će se njezin doprinos razvoju kršćanstva od renesanse do dvadesetog stoljeća. Na promjene u umjetničkom izrazu odsad će utjecati ponovno otkriće i prevrednovanje antike (renesansa), razni svjetonazorski pomaci (manirizam), dok će za razvoj barokne umjetnosti od velike važnosti biti Tridentinski koncil (1545.-1563.) koji je, između ostaloga, stvorio i novu ikonografiju. Za visoku renesansu i barok glavni je umjetnički zadatak bio Rim kojega je trebalo učiniti najljepšim gradom kršćanskog svijeta, a na tom projektu radili su najveći majstori toga doba. Nakon baroka slijedi klasicizam, pa historicizam koji se u oblikovanju novoga i restauraciji staroga naročito povodio za umjetničkim oblicima minulih stilova i, na kraju, dvadeseto stoljeće iz čijih glavnih umjetničkih tokova crkvena umjetnost često biva potisnuta na marginu. Razvoj pak nove estetike i funkcionalnosti sakralnog prostora uslijedio je nakon Drugog vatikanskog koncila (1962.-1965.), zahvaljujući novim liturgijskim potrebama do kojih je tada došlo

    Alcuni elementi giotteschi ed i riflessi dell\u27umanesimo gotico nelle miniature del "Messale del Duca Hrvoje"

    Get PDF
    Prema novijim znanstvenim istraživanjima, minijature Hrvojeva misala djelo su još nepoznatoga hrvatskoga kasnogotičkoga slikara, formirana u umjetničkome krugu ovisnu o slikarstvu Paola Veneziana. Stoga se, u pogledu stila, danas više ne bi moglo tvrditi da je njihovo podrijetlo u toskanskoj umjetnosti četrnaestog stoljeća, ili da su u većoj mjeri inspirirane Giottovim slikarstvom (Wickhoff). Ipak, na detaljima nekih prikaza postoje elementi slični Giottovima (Pantelić). Premda je njihova važnost možda sporedna za komparativno istraživanje sličnosti između ilustracija Hrvojeva misala i Giottovih fresaka, neke se analogije pronalaze na planu morfologije i kompozicije. U obama se slučajevima radi o gotičkome stilu, koji uključuje aspekt kasnogotičkoga humanizma; pritom je Giottova uloga iznimna u povijesti slikarstva. Također, odjeci gotičkog humanizma na minijaturama koje se analiziraju u ovom članku (osobito na alegorijama mjeseci), izraženi su gotičkom manirom. Omiljeni su slikarski postupci naracija, deskripcija i naturalizam, tipični za umjetnički izraz kasnogotičke epohe.Secondo le ricerche scientifi che recenti, le miniature del „Messale del Duca Hrvoje“ (Missale Hervoiae ducis spalatensis croatico-glagoliticum) sono fatte da un tardogotico pittore croato, ancora sconosciuto, ma formato nella sfera artistica dipendente dalla pittura di Paolo Veneziano. Percio, riguardo allo stile, oggi non si potrebbe pi. affermare che la loro origine provenisse dall’arte toscana del Trecento, oppure che fossero ispirate dalla pittura di Giotto in una misura pi. grande (Wickhoff). Tuttavia, sui detagli di alcune rappresentazioni ci sono elementi simili a quegli di Giotto (Pantelić). Sebbene essi sono forse di seconda importanza per l’indagine comparativa delle rassomiglianze tra le illustrazioni del „Messale del Duca Hrvoje“ e gli affreschi di Giotto, alcune analogie ne vengono trovate al piano di morfologia e di composizione. In ambedue casi si tratta dello stile gotico, dal quale viene incluso il punto di vista dell’umanesimo tardomedioevo; inoltre il ruolo di Giotto e straordinaria nella storia della pittura. Anche, i riflessi dell’umanesimo gotico nelle miniature analizzate su questo articolo (specialmente nelle allegorie dei mesi), vengono manifestati dalla maniera gotica. I modi pittorici preferiti sono narazzione, descrizione e naturalismo, tipici per l’espressione artistica dell’epoca tardogotica

    L’iconografia bizantina e occidentale nelle immagini singole dei santi nelle miniature del "Messale del duca Hrvoje"

    Get PDF
    Ikonografska analiza pojedinačnih likova svetaca na minijaturama Hrvojeva misala upućuje na niz zajedničkih osobina, prisutnih u srednjovjekovnoj bizantskoj, zapadnoj i dalmatinskoj (hrvatskoj) umjetnosti. Najviše sličnosti pronađeno je u slikarstvu, uključujući minijature u hrvatskoglagoljskim misalima. Većina minijatura nisu čisti ikonografski tipovi, već su kombinacija bizantske i zapadne tradicije. Bizantskih je elemenata više na prikazima svetaca koje časti istočna i zapadna liturgija, a zapadnih na minijaturama franjevačkih svetaca i svetaca omiljenih u srednjem vijeku na Zapadu. Bizantski se elementi očituju u načinu slikanja svetaca kao pojedinačnih likova ili likova u nizu na freskama i ikonama, a zapadni u slikanju narativnih i deskriptivnih detalja tipičnih za gotiku. Konzervativnost ikonografskih obrazaca izraženija je u bizantskom utjecaju, dok zapadna ikonografi ja više ovisi o razvoju umjetničkih stilova od ranoga kršćanstva do rane renesanse i o suvremenom srednjovjekovnom ukusu.L’analisi iconografi ca delle immagini singole dei santi nelle miniature del »Messale del Duca Hrvoje« presenta un certo numero di caratteristiche comuni nell’arte bizantina, occidentale e dalmata (croata) medievale. La maggior parte delle somiglianze è stata trovata nell’arte pittorica, tra cui sono anche miniature dei messali glagolitici croati. La maggioranza delle miniature non sono puri tipi iconografi ci, ma una combinazione di tradizione bizantina e occidentale. Gli elementi bizantini sono più numerosi nelle rappresentazioni dei santi che vengono venerati nella liturgia orientale e occidentale; gli elementi occidentali sono più presenti nelle miniature dei santi francescani e di quelli popolari nel Medioevo in Occidente. Gli elementi bizantini sono evidenti nei modi di dipinto dei santi nelle immagini singole oppure in una serie di loro rappresentazioni negli affreschi e nelle icone; gli elementi occidentali vengono più presenti nelle illustrazioni dei dettagli narrativi e descrittivi tipicamente gotici. Il conservatismo degli schemi iconografi ci è più espresso nell’infl uenza bizantina, mentre l’iconografi a occidentale dipende più dallo sviluppo dei stili artistici dall’epoca paleocristiana al primo Rinascimento e dal gusto contemporaneo medievale
    corecore