Alergeni artropoda u gradskim stanovima

Dust mites, cockroaches, and pets (cats, dogs) are common in homes worldwide, and many species are the source of potent allergens which cause allergic diseases. These diseases are influenced by genetic predisposition and environmental exposure. Generally, the levels of house dust mite (Der p 1 and Der f 1) and cockroach (Bla g 1, Bla g 2) allergens are used as markers of indoor exposure to arthropods. This article reviews the findings of allergens Der p 1, Der f 1, and Bla g 1 in randomly selected urban households in Zagreb (Croatia) measured from 2006 to 2010 and compares them with exposure to arthropod allergens in other countries. In short, house dust mite allergen levels in Croatian homes are low, but exposure is common; Der p 1 was found in 73 % and Der f 1 in 83 % of the households. By contrast, exposure to cockroach allergen Bla g 1 was both low and uncommon (13 %). Exposure to multiple allergens associated with sensitisation and asthma was not frequent in urban homes in Croatia. However, further studies should include monitoring of both arthropod and pet allergens in high-risk populations in inland and coastal Croatia. They should also investigate a complex dose-response relationship between exposure and sensitisation/asthma development, especially in early childhood.Prašinske grinje, žohari i kućni ljubimci (mačka, pas) česti su u stanovima širom svijeta, a mnoge vrste su izvor jakih alergena koji uzrokuju alergijske bolesti. Uzroci alergijskih bolesti su genetska predispozicija i utjecaj okoliša. Alergeni prašinskih grinja (Der p 1 i Der f 1) i žohara (Bla g 1 i Bla g 2) pokazatelji su izloženosti artropodima u kućanstvu. U ovom je radu prikazana izloženost alergenima Der p 1, Der f 1 i Bla g 1 u neselektivnim, urbanim kućanstvima u Zagrebu (Hrvatska) tijekom 2006.-2010. godine, a rezultati su uspoređeni s razinom alergena artropoda u drugim zemljama. Razina alergena grinja Der p 1 i Der f 1 u kućnoj prašini u općoj populaciji u Hrvatskoj je niska, ali su ti alergeni određeni u 73 do 83 % kućanstva. Nasuprot tome, izloženost alergenu žohara je rijetka (13 %), a razina izloženosti je također niska. Opća populacija u Hrvatskoj nije izložena višestrukim i rizičnim razinama alergena vezanim za razvoj senzibilizacije i astme. Buduća bi ispitivanja trebala uključiti mjerenje alergena artropoda i kućnih ljubimaca u kućanstvima visokorizičnih osoba na nastanak alergijskih bolesti u kontinentalnom i obalnom području Hrvatske. Nova istraživanja povezanosti razine alergena unutarnjih prostora i pojave senzibilizacije i astme naročito u ranom djetinjstvu (učinak ovisan o dozi), trebala bi rezultirati boljim tumačenjem te složene interakcije

Razaranje uzoraka ribe za analizu žive

The aim of the study was to compare the efficiency of acid and alkaline decomposition of biological materials using an open and a closed system for total mercury determination. Acid digestion was performed with concentrated HNO3 in tubes at 80 ºC and lasted five hours. Alkaline digestion was performed with a 45% NaOH and a 1% cysteine, heated at 120 ºC for 20 minutes. Total mercury was measured by atomic absorption spectrometry using the cold vapour technique (CVAAS). The average recovery obtained for analysis of certified reference material in closed tubes for acid digested sample was superior to the alkaline one, 103±4% vs. 70±3%, respectively. In addition, the recoveries through the open system acid digestion (90±8%) and the open system alkaline digestion (57±2%) were lower than through the respective closed system digestions. Reproducibility of the acid decomposition method was superior to the alkaline one.Svrha ovog rada bila je ispitati učinkovitost dviju metoda razaranja biološkog materijala pri analizi žive. Razaranje u kiselom mediju s koncentriranim HNO3 primijenjeno je pri 80 °C tijekom 5 sati. Razaranje uzorka u alkalnom mediju primijenjeno je s 45% NaOH i 1% cisteinom pri 120 °C tijekom 20 minuta. Obje metode razaranja provedene su u otvorenim ili zatvorenim staklenim epruvetama. Ukupna živa određena je metodom atomske apsorpcijske spektrometrije tehnikom razvijanja hladnih para (CVAAS). Iskorištenje razaranja uzorka ispitano je na referentnom uzorku (konjski bubreg H-8, IAEA, Austrija). Rezultati su pokazali bolje iskorištenje određivanja žive u zatvorenim epruvetama u kiselom mediju (103±4%) negoli u alkalnom mediju (70±3%). Iskorištenje u otvorenim epruvetama je manje negoli u zatvorenima te iznosi za razaranje uzorka u kiselom mediju 90±8% i samo 57±2% u alkalnom mediju. Ponovljivost metode (koeficijent varijabilnosti izražen kao postotak od aritmetičke sredine) ispitana je na uzorcima oslića (Merlucius merlucius). Metoda razaranja biološkog materijala u kiselom mediju preciznija je od metode razaranja u alkalnom mediju

sCD14 u slini kao biljeg aktivnosti zubnoga karijesa u odraslih

CD14 is a co-receptor involved in the recognition of Gram-negative and Gram-positive bacteria, the latter known to cause dental caries. The aim of this study was to determine whether soluble CD14 (sCD14) in saliva was associated with caries activity and the collection method from the saliva. The study included 55 participants aged 20 to 40 years, 30 with dental caries and 25 caries-free controls. We collected 110 saliva samples in total, 55 of resting saliva and 55 of mechanically stimulated saliva. Median levels of sCD14, measured with a matrix-matched enzyme-linked immunosorbent assay (ELISA), were higher in the caries-active than in the caries-free group in either resting (203.3 vs.167.9 ng mL-1; P<0.01) or stimulated saliva (201 vs.105.7 ng mL-1; P<0.01). The resting salivary flow rate was lower in the caries-active than caries-free group (0.61±0.42 vs. 0.98±0.52 mL min -1; P<0.01). Hyposalivation was observed only in the caries-active group (10 and 13 % in stimulated and resting saliva, respectively). Higher salivary sCD14 levels and secretion rates were clearly associated with dental caries and resting saliva. Future studies should focus on the clinical utility of salivary sCD14 as a potential biomarker and predictor of future caries events.CD14 je koreceptor uključen u prepoznavanje Gram-negativnih i Gram-pozitivnih bakterija. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati povezanost između aktivnosti zubnoga karijesa i razine topivoga CD14 (sCD14) u slini odraslih osoba. Također smo ispitali utjecaj metode skupljanja sline na koncentraciju sCD14. U istraživanju je sudjelovalo 55 ispitanika u dobi od 20 do 40 godina: 30 ispitanika sa zubnim karijesom i 25 bez karijesa (kontrola). Ukupno smo skupili 110 uzoraka: 55 nestimulirane i 55 mehanički stimulirane sline. Medijan koncentracije sCD14 u slini, izmjerene enzim-imunokemijskom metodom (ELISA), bio je viši u ispitanika s karijesom, i to u nestimuliranoj (203,3 prema 167,9 ng mL-1, P<0,01) kao i u stimuliranoj slini (201 prema 105,7 ng mL-1, P<0,01) u usporedbi s kontrolnom skupinom. Ustanovljena je značajno niža razina lučenja sline u ispitanika s karijesom negoli u kontrolnoj skupini (0,61 ± 0,42 prema 0,98 ± 0,52 mL min-1, P<0,01). Hiposalivacija je ustanovljena samo u skupini sa zubnim karijesom (10-13 % u stimuliranoj i nestimuliranoj slini). Ustanovili smo da koncentracija sCD14 u slini, kao i brzina protoka sline, ovisi o metodi skupljanja sline i aktivnosti zubnoga karijesa. Klinička primjena određivanja koncentracije sCD14 kao potencijalnoga biljega i prediktora upale kod zubnoga karijesa trebala bi se dalje ispitati

Određivanje biogenih amina i endotoksina u lignji, muzgavcu, škampima i dagnji pohranjenima na sobnoj temperaturi

Little research has been published on the indicators of spoilage in Mediterranean molluscan shellfi sh and crustaceans. Thus is why we studied changes in the concentrations of endotoxin and four biogenic amines (histamine, putrescine, tyramine and cadaverine) in European common squid (Loligo subulata, Lamarck, 1798), musky octopus (Eledone moschata, Lamarck, 1798), Norway lobster (Nephrops norvegicus, Linnaeus, 1758), and mussel (Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819) from the Adriatic Sea stored at room temperature for 24 h. Endotoxin load in fresh squid, Norway lobster, and mussel (<1 EU mg-1) indicated good microbiological quality of raw samples. Biogenic amine index (as the sum of histamine, putrescine, tyramine, and cadaverine) correlated well with endotoxin load in squid (r=0.978, p<0.001) and musky octopus (r=0.874, p<0.01). A good correlation was also found between endotoxin and putrescine in Norway lobster (r=0.777, p<0.05). The highest endotoxin load was found in decomposed mussels and was associated with histamine alone. In conclusion, increase in biogenic amine levels is species-specific. Endotoxin analysis could be used for rapid assessment of microbiological quality of cephalopods and shellfish.Istraživanja o pokazateljima kontaminacije mekušaca i člankonožaca iz mediteranskih zemalja su rijetka. Cilj ovoga rada bio je ispitivanje koncentracije endotoksina i četiriju biogenih amina (histamin, putrescin, tiramin i kadaverin) u lignji (Loligo subulata, Lamarck, 1798), muzgavcu (Eledone moschata, Lamarck, 1798), škampima (Nephrops norvegicus, Linnaeus, 1758) i dagnji (Mytilus galloprovincialis, Lamarck, 1819) iz Jadranskog mora koji su bili pohranjeni na sobnoj temperaturi tijekom 24 h. Količina endotoksina u svježoj lignji, škampima i dagnji (<1 EU mg-1) upućuje na njihovu dobru mikrobiološku kvalitetu. Visoka korelacija ustanovljena je između indeksa biogenih amina (suma histamina, putrescina, tiramina i kadaverina) i endotoksina u lignji (r=0,978, p<0,001) i muzgavcu (r=0,874, p<0,01). Također je ustanovljena visoka korelacija između endotoksina i putrescina u škampima (r = 0,777, p<0,05). Najveća razina endotoksina (povezana s porastom histamina) ustanovljena je kod dagnje. U zaključku, porast biogenih amina je species-specifi čan. Analiza endotoksina mogla bi se primijeniti kao brza metoda za određivanje mikrobiološke ispravnosti mekušaca i člankonožaca

Topivi receptor CD14 i ukupni IgE u serumu mladih atopičara odrasle dobi u ovisnosti o čimbenicima iz okoliša: pilot istraživanje

The CD14 receptor is expressed on the surfaces of monocytes, macrophages, and, to a lesser extent, of activated granulocytes and B lymphocytes (mCD14). It also exists in soluble form in the serum (sCD14), in which it binds microbial compounds and indoor allergens. The objectives of this study were to see whether serum sCD14 concentrations could be used as a marker of atopic disorders and to estimate the effects of environmental factors (tobacco smoke exposure, childhood residence in urban or rural areas, and having a pet) on sCD14 and IgE values. Mass fraction of sCD14 and total IgE were determined in the sera of atopic (N=53) and non-atopic (N=35) participants using the standard enzyme-linked immunosorbent assay. Exposure to pets and environmental tobacco smoke was estimated based on the International Study of Asthma and Allergies in Childhood questionnaire (ISAAC). Median sCD14 concentration was significantly lower in atopic than in non-atopic girls (3.49 vs. 3.83 μg mL-1; p<0.010). The number of smokers at home positively correlated with the sCD14 level in atopics, and urban atopics had significantly lower sCD14 levels than rural atopics (3.47 vs. 3.92 μg mL-1, p=0.028). Median total IgE concentration was significantly lower in atopic pet owners than in atopics with no pets (161 vs. 252 kIU L-1; p=0.021). In conclusion, while sex and environmental factors might be involved in sCD14 expression, particularly in atopics, we found no correlation between sCD14 and total IgE concentrations. The usefulness of sCD14 as a marker of atopic disorders should be investigated further, particularly in relation to the severity of allergic disorders.Receptor CD14 izražen je na površini monocita, makrofaga, te u manjoj mjeri na aktiviranim granulocitima i B limfocitima (mCD14). Također, CD14 postoji u topivom obliku u serumu (sCD14), koji ima važnu ulogu u vezanju nekih komponenata mikroorganizama i alergena unutarnjeg okoliša. Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi mogu li se vrijednosti koncentracije sCD14 u serumu koristiti kao biljeg atopičnih poremećaja, te ustanoviti utjecaj čimbenika okoliša (pušenje, stanovanje u gradskom-ruralnom području tijekom djetinjstva te kućni ljubimci) na vrijednosti sCD14 i IgE. Koncentracija sCD14 i ukupni IgE određeni su u serumu atopičara (N=53) i neatopičara (N=35) standardnim enzim-imunokemijskim metodama. Izloženost okolišnim čimbenicima (kućni ljubimci, pušenje) procijenjeni su prema Upitniku iz Međunarodne studije o astmi i alergiji (ISAAC). Medijan koncentracija sCD14 bio je značajno niži u atopičnih djevojaka nego u neatopičnih (3.49 vs. 3.83 μg mL-1; p<0.010). Koncentracija sCD14 u ispitanika atopičara bila je pozitivno povezana s brojem pušača u kući te značajno niža u atopičara s prebivalištem u gradu u odnosu na atopičare s prebivalištem na selu (3.47 vs. 3.92 μg mL-1, p=0.028). Pronašli smo značajno nižu koncentraciju ukupnog IgE u atopičara koji imaju kućne ljubimce negoli u atopičara bez kućnog ljubimca (161 vs. 252 kIU L-1; p=0.021). Zaključno, premda spol i okolišni čimbenici utječu na izražajnost sCD14, osobito u atopičara, nismo pronašli korelaciju između koncentracija sCD14 i ukupnog IgE. Značenje određivanja sCD14 kao biljega atopičnih poremećaja trebala bi se dalje ispitivati, naročito u vezi sa stupnjem ozbiljnosti alergijskih poremećaja

Aluminij u vodi za pripravu dijalizata i u serumu dijaliziranih pacijenata

The aim of this study was to develop and verify the electrothermal atomic absorption method for aluminium determination in human serum and correlate the concentration of aluminium in serum of patients on dialysis and in water for preparation of dialysate. Two centres were included: centre A with accidentally enhanced concentration of aluminium in water for preparation of dialysate and centre B with very low water aluminium. Aluminium level in serum of healthy people was also analysed. The results showed that the analytical method was reproducible and sufficiently accurate in determining serum and water aluminium. Normal values obtained for aluminium in the sera of healthy people ranged from 0.9 to 12 ug/L and wars significantly lower than all values obtained from the dialysis centre A. The aluminium concentration in serum of dialysed patients displayed linear correlation to aluminium concentration in water used for preparation of dialysate.Svrha ovog rada bila je: a) razviti i verificirati metodu određivanja aluminija (Al) u serumu elektrotermalnom atomskom apsorpcijskom spektrometrijom (ET AAS), b) odrediti koncentraciju aluminija u serumu zdravih ljudi i c) usporediti koncentraciju aluminija u vodi za pripravu dijalizata i u serumu pacijenata na dijalizi. Metoda ET AAS sastoji se u razrjeđivanju uzorka na koncentraciju mjernog područja od 2 do 10 µg Al/L i primjenu modifikatora matriksa Mg(NO3)2 Mjerenjem referentnih uzoraka dobiveno je iskorištenje od 98 i 105% za Seronorm odn. BRP otopinu albumina. Ponovljivost metode (koeficijent varijabilnosti izražen kao %) unutar dana je 5,6 odn. 9% i između dana je 3,5 odn. 8,6%. Granica detekcije metode je 0,9 µg Al/L. a karakteristična masa je 3,4 pg Al. U skupini od 50 zdravih ispitanika dobivena je vrijednost aluminija u serumu od 4,5 do 2,8 (aritmetička sredina ± standardna devijacija) s rasponom od 0,9 do 12 µg/L. Koncentracije aluminija u deioniziranoj vodi za pripremu dijalizata u serumu pacijenata na dijalizi mjerene su u dva različita centra za dijalizu (contar A i B) u Hrvatskoj 1995. do 1997 godine. Nakon kvara na uređaju u centru A voda za pripremu dijalizata sadržavala je 125 µg Al/L, a koncentracija Al u serumu pacijenata u to vrijeme iznosila je 140 ± 54 (N-9). Nakon servisnog popravka vrijednosti Al u vodi snižene su na 8 odn. 27 µg Al/L, a u serumu pacijenata na 30 ± 30 (N-50) odn. 75 x 38 (N=50). U centru B voda za pripravu dijalizata bila je tijekom praćenja ispod granice detekcije metode, tj. <0,9 µg Al/L. U isto vrijeme serumi pacijenata iznosili su 191 ± 22 (N-21) odn. 19 ± 11 (N=16) pg Al/L. Rezultati pokazuju linearnu povezanost između koncentracije aluminija u vodi za pripravu dijalizata i koncentracije aluminija u serumu pacijenata na dijalizi. Mali porast koncentracije aluminija u vodi odražava se na porastu aluminija u serumu. Stoga bi redovita kontrola aluminija ne samo u vodi za pripravu dijalizata već i u serumu pacijenata bila nužna

Izloženost endotoksinu u drvoprerađivačkoj industriji: odnos između razina izmjerenih u zraku i na tlu

Wood processing is usually performed in environments with large amounts of endotoxin-rich bioaerosols that are associated with a variety of health effects. The aim of this preliminary study was to assess the relation between endotoxin levels in settled and airborne dust in wood-processing industry. Ten pairs of airborne and settled dust samples were collected in a sawmill and parquet manufacture of two wood-processing plants in Croatia. Endotoxin was assayed with a chromogenic end-point LAL (Limulus amebocyte lysate) method. The results showed that endotoxin levels in airborne respirable dust were above the proposed occupational exposure limit of 125 EU m-3 and could be considered hazardous for the respiratory system. In settled dust they ranged between 229.7 EU mg-1 and 604.3 EU mg-1 and in airborne dust between 166.8 EU mg-1 and 671.6 EU m-3, but there was no signifi cant correlation between them (Spearman’s rho=0.358, P=0.310). This study points to sawmill settled dust as endotoxin reservoir and suggests that it may add to already high exposure to airborne endotoxins associated with wood processing. Investigations of the relation between settled and airborne endotoxin levels should be continued to better understand the sources and sites of endotoxin contamination in wood-processing industry.Drvoprerađivačka industrija radna je sredina s izloženošću velikim količinama bioaerosola bogatog endotoksinom, što je povezano s učincima na zdravlje izložene radne populacije. Cilj ove studije bio je procijeniti odnos između razina endotoksina u sedimentiranoj prašini i zraku (aerosoliziranoj prašini) drvoprerađivačkih radnih prostora. Deset parova uzoraka zraka i sedimentirane prašine skupljeno je u dvije tvornice za preradu drva (pilanama i pogonima za proizvodnju parketa) u Hrvatskoj. Endotoksin je izmjeren kromogenom “end-point” LAL (Limulus amebocitni lizat) metodom. Rezultati su pokazali da razine endotoksina u aerosoliziranoj respirabilnoj prašini drvoprerađivačkih pogona prelaze preporučene granice izloženosti za radne prostore od 125 EU m-3, pa se mogu smatrati štetnima za dišni sustav izloženih radnika. Razine endotoksina izmjerene u sedimentiranoj i aerosoliziranoj prašini kretale su se u sličnu rasponu [(229.7 do 604.3) EU mg-1 i (166.8 do 671.6) EU m-3], ali nije utvrđena značajna korelacija razina endotoksina između parova uzoraka sedimentirane i aerosolizirane prašine (Spearman rho=0.358, P=0.310). Ovi rezultati upućuju na to da uz velike količine proizvedene i aerosolizirane drvne prašine u sklopu radnih operacija u pilanama, razini endotoksina u aerosoliziranoj respirabilnoj prašini može pridonijeti i uskovitlana sedimentirana prašina koja je dodatni rezervoar endotoksina. Istraživanje odnosa između razina endotoksina u sedimentiranoj i aerosoliziranoj prašini treba nastaviti kako bi se bolje defi nirali izvori i mjesta kontaminirana endotoksinom u pilanama

Dental Amalgam Toxicity I

Tijekom svoje 150-godišnje uporabe dentalni je amalgam stalno napadan zbog nekih svojih svojstava, a ponajviše zbog moguće toksičnosti. Toksičnost se uglavnom pripisivala živi koja čini 50% amalgamske slitine. U ovome radu opisana je kratka povijest toksičnosti dentalnog amalgama, navedeni su osnovni sastojci amalgama, njihova pojedinačna toksičnost i moguća toksičnost amalgamske slitine. Opisani su i mogući načini otpuštanja pojedinih sastojaka dentalnog amalgama u obliku živinih para, čestica amalgama i korozijskih proizvoda uslijed djelovanja korozije, mehaničkih sila i njihova zajedničkog učinka na amalgamski ispun. Navedeni su i mogući načini prodora tih otpuštenih sastojaka u organizam nositelja amalgamskog ispuna.The safety of dental amalgam as a material for dental restorations has been debated since its introduction in the 19th century. A concern is that mercury, a heavy metal that is toxic in sufficient quantities, accounts for about 50 percent of amalgam weight.This review describes a short history of dental amalgam toxicity, names the basic ingredients of the amalgam and their toxicity - singly and as an amalgam alloy. Furthermore, possible ways are described of releasing some ingredients of dental amalgam as mercury vapor, particles of dental amalgam and corrosion product, caused by corrosion, mechanical forces and their mutual influence on the amalgam filling. The main possible routes of mercury and other ingredient’s uptake from amalgam restorations are described

Utjecaj godišnjeg doba na koncentraciju prašine i endotoksina u zraku nastambe za kokoši nesilice

In the present study, air quality in a cage-housed laying hen house was investigated throughout the seasons by assessing dust and endotoxin concentrations. Measurements were done twice a month during the 1-year production cycle. The mean levels of dust and endotoxins ranged from 0.60 mg/m3 in May to 2.83 mg/m3 in November, and from 203.15 EU/m3 in August to 745.53 EU/m3 in April. Significantly higher concentrations of dust and endotoxins in the poultry house were determined in the autumn and winter seasons, and endotoxins in the spring season as well, compared to the summer (P<0.05 all). The results suggested that the cooler periods of the year pose a greater risk for the welfare and performance of laying hens, but also for the health of humans working in these settings in terms of the levels of airborne dust and endotoxins.U ovom radu istraživana je kvaliteta zraka u nastambi kavezno držanih kokoši nesilica u svim godišnjim dobima utvrđivanjem koncentracije prašine i endotoksina. Mjerenja su provođena dva puta na mjesec tijekom jednogodišnjeg proizvodnog ciklusa. Srednje vrijednosti koncentracije prašine i endotoksina kretale su se od 0,60 mg/m3 (svibanj) do 2,83 mg/m3 (studeni), odnosno od 203,15 EU/m3 (kolovoz) do 745,53 EU/m3 (travanj). Značajno veće koncentracije prašine i endotoksina u peradarniku ustanovljene su ujesen i zimi, endotoksini također i u proljeće, u usporedbi s ljetom (P<0,05 sve). Iz rezultata istraživanja može se zaključiti da hladnija razdoblja godine predstavljaju veći rizik za dobrobit i proizvodnost kokoši nesilica, ali i za zdravlje zaposlenika u ovim nastambama s obzirom na koncentraciju prašine i endotoksina u zraku

Određivanje alergena Asp f 1 (Aspergillus fumigatus) u peradarniku enzimimunokemijskom metodom

Poultry farms contain high levels of allergenic fungi, and Aspergillus spp. is the most common genus of moulds. Aspergillus fumigatus antigens are responsible for the development of several respiratory diseases including asthma. The aim of this study was to measure the mass fraction of Asp f 1, a major allergen of Asperillus fumigatus in 37 indoor dust samples collected from four poultry farms in a rural area of the Zagreb County (Croatia) using the enzyme-linked immunosorbent assay. More than 62 % of dust samples had detectable Asp f 1 levels (limit of detection 3.6 ng g-1). The overall mean Asp f 1 level was 17.9 ng g-1 [range (3.8 to 72.4) ng g-1]. Satisfactory results were obtained for analytical within-run imprecision (6.7 %), between-run imprecision (10.5 %), and accuracy (91 % to 115 %). Microclimate parameters (air temperature, relative humidity, and velocity) were within the recommended ranges in all poultry farms. This study has shown that Asp f 1 settles on dust at poultry farms and that occupational exposure to this allergen deserves monitoring in livestock buildings.Peradarnici sadržavaju veliku koncentraciju alergenih plijesni, a rod Aspergillus najčešće je zastupljen. Antigeni soja Aspergillus fumigatus odgovorni su za nastanak nekoliko respiratornih bolesti uključujući astmu. Cilj ovoga rada bio je odrediti masenu frakciju Asp f 1, glavnog alergena soja Asperillus fumigatus u 37 uzoraka prašine uzorkovanih u četiri peradarnika sa šireg područja Zagrebačke županije rabeći enzimimunokemijsku metodu. Više od 62 % uzoraka prašine u tri peradarnika imalo je mjerljivu koncentraciju Asp f 1 (granica detekcije = 3.6 ng g-1). Ukupni srednji maseni udio Asp f 1 iznosio je 17.9 ng g-1 (raspon od 3.8 ng g-1 do 72.4 ng g-1). Dobiveni su zadovoljavajući rezultati za analitičku nepreciznost u seriji (6.7 %), nepreciznost iz dana u dan (10.5 %) i točnost (91 % do 115 %). Mikroklimatski parametri (temperatura zraka, relativna vlaga i protok zraka) u svim peradarnicima bili su u okviru preporučenih vrijednosti. Rezultati ovoga rada pokazuju da Asp f 1 sedimentira na prašinu u peradarnicima te da profesionalnu izloženost tom alergenu treba pratiti u jedinicama za uzgoj stoke