Beteiligung an Sport in der Republik Slowenien und deren Zusammenhang mit den Ausgewählten sozio-demographischen Variablen

The level of participation in sport and its relation to some socio-demographic variables was inves- tigated on a sample of 1768 adults from the Republic of Slovenia. The following socio-demographic variables were investigated: gender, age, level of education, occupation and family status. In order to determine the association between the participation level and the socio-demographic variables, contin- gency tables were produced (with x2 and Cramer’s V) and direct discriminant analysis was performed. Participation in sport was high and comparable to that found in the United States and Finland. However, some social groups with low levels of participation were identified, especially the elderly, less educated and married individuals with children. Although females exhibit lower participation rates then males, the differences were smaller than in the majority of other countries. Also, employment status does not seem to have an important influence on participation in sport.Sportska aktivnost danas je jedna od najvažnijih sastavnica kvalitetnoga života u suvremenom drušvu. Utjece na zdravlje, produktivnost, društvenost i na ukupno blagostanje donoseći dobrobit u život svakog pojedinca. No, većina pozitivnih učinaka može se očekivati tek nakon dugotrajnijeg redovitog bavljenja izabranom sportskom aktivnošću. Mnogi su istraživači dosad već ustanovili kako su neke socio-demografske varijable povezane s razinom aktivne uključenosti, pa su tako potvrđene znatne relacije između životne dobi i aktivnosti, ali i između dobi i vrste sportske aktivnosti. Nadalje, razina i vrsta obrazovanja pokazale su se, uz dob, značajnim prediktorima sudjelovanja u sportskim aktivnostima. Muškarci su više i češće sportski aktivni od žena. Viši, bolji socio-ekonomski status pozitivno je povezan s razinom bavljenja sportom, a bračno stanje snažno utječe na sportsku aktivnost, osobito žena. U radu je za prikupljanje podataka korišten kontrolni list koji su sudionici istraživanja sami popunjavali, a koji je oblikovan ciljano za slovensku odraslu populaciju. Veličina i učestalost sportske aktivnosti mjerena je u godišnjem intervalu kako bi se obuhvatili i podaci o neredovitoj (povremenoj), ali i o sezonskoj sport- skoj aktivnosti. Učestalost (frekvencija) bavljenja sportskom aktivnošću mjerila se na sljedećoj ljestvici: nikada (uopće se ne bavim sportskim aktivnostima), nekoliko puta godišnje, 1 – 3 puta mjesečno, jednom tjedno, 2 - 3 puta tjedno te 4 i više puta tjedno. Izmjereno je pet socio-demografskih varijabli: spol, životna dob (18-25, 26-35, 36-45, 46-55, 56-66, 66 i više godina), obrazovna razina (osnovna – 8 razreda, srednja – 1-2 ili 3 godine, srednja 2-4 godine, viša i visokoškolska – najmanje dvije godine), zanimanje (zaposlen/a, nezaposlen/ a, umirovljen/a, student/ica) te obiteljski status (samac koji živi sam, samac koji živi s roditeljima, oženjeni/udate bez djece, bračnost/ rastavljenost/ udovištvo s najmanje jednim djetetom). Uzorak ispitanika sastojao se od 1768 ljudi izabranih iz proporcionalnog uzorka (prema spolu, dobnim skupinama i glasačkim regijama koje su predstavljale kvote) odrasle slovenske populacije. Rezultati pokazuju vrlo visoku razinu sportske aktivnosti uzorka. Manje od 10% ispitanika nikada ne sudjeluje ni u kakvoj sportskoj aktivnosti, a više od jedne trećine ispitanika sudjeluje u redovitim sportskim aktivnostima (najmanje dva puta tjedno). Iz dobivenih podataka o sportskoj aktivnosti odrasle slovenske populacije čini se da su Slovenci aktivniji od stanovnika većine ostalih zemalja, osim možda od Amerikanaca i Finaca. Razina sudjelovanja u sportskim aktivnostima vrlo je snažno (Cramerov V izmebu 0,19 i 0,25) i statistički značajno (p<0,001) povezana sa svim socio-demografskim varijablama. Kada se u analizu uključila i kontrolna skupina, onda se u presječeoj usporedbi sportske aktivnosti sa spolom statistička značajnost (na razini od p<0,05) nije pojavila u slijedećim grupama: dob 45-55 te 65 i više, više i visokoškolski obrazovane osobe, umirovljenici te u svim grupama obiteljskog statusa, osim za obitelji s djecom koje žive samostalno. Ukrižena usporedba sportske aktivnosti i dobi dala je statističku značajnost (na razini od p<0,05) za sve kontrolne grupe, osim za studente i umirovljenike. Ukrižena analiza sudjelovanja u sportskim aktivnostima s obrazovnom razinom dala neznačajne rezultate za starije ljude (iznad 65 godina starosti) te za sve grupe radnog statusa, osim za zaposlene. Usporedba s radnim statusom bila je statistički značajna za sve grupe, osim za starije sudionike (dob 55-65 te 65 i više). I, konačno, ukrižena usporedba sudjelovanja s obiteljskim statusom dala je statističku značajnost za sve grupe, osim za dobne skupine 35-45 i starije, studente i umirovljenike. Rezultati ovog istraživanja o povezanosti između demografskih varijabli i sudjelovanja u sportskim aktivnostima slični su nalazima drugih istraživanja provedenih u Engleskoj (Gratton&Tice, 1994; Coalter et al., 1995), Irskoj (McCarthy, 1994), Francuskoj (Samuel, 1996), Španjolskoj (Bunuel, 1991; Maiztegui-Onate, 1996) i Grckoj (Alexandris&Carroll, 1998). Sudjelovanje u sportskim aktivnostima drastično opada s godinama života – tako su gotovo svi mlađi ljudi (redoviti) vježbači, a ukupno tri trećine ljudi iznad 65 godina ili uopće ne sudjeluju u sportskim aktivnostima ili su neredoviti sudionici (nekoliko puta godišnje). Viša obrazovna razina i sportska aktivnost u pozitvnom su odnosu, premda su dobivene veće razlike u grupi “neaktivnih”, negoli u kategoriji učestale sportske aktivnosti. Analiza relacija između sportske aktivnsoti i životne dobi pokazala je da su umirovljenici izrazitije manje aktivni od zaposlenih osoba. Premda se ponekad smatra da nedostatak slobodnog vremena može onemogućiti sportsku aktivnost, ipak se pokazalo da su zaposlene osobe gotovo jednako tako aktivne kao i nezaposleni. Samci koji žive s roditeljima aktivniji su od samaca koji žive samostalno, što se djelomično može objasniti njihovom mlađom životnom dobi i višom obrazovnom razinom, no možda i intenzivnijim i učestalijim društvenim vezama, što traži, ali i proizlazi iz mnogobrojnih (momčadskih i grupnih) sportskih aktivnosti. Oženjene i udate osobe bez djece češće sudjeluju u sportskim aktivnostima od oženjenih i udatih s djecom, ali je ta njihova aktivnost podjednaka kao i aktivnost samaca koji žive sami. Zato se ne bi smjelo zaključivati kako je na nešto nižu razinu sportske aktivnosti u spomenutoj skupini utjecao bračni status, već prije činjenica da su to roditelji s djecom, pa su onda, sukladno tome, to osobe s ograničenom količinom slobodna vremena i dodatnim životnim obvezama. Direktna diskriminacijska funkcija snažno (kanonički R=.45), ispravno (72,2% slučajeva bilo je ispravno klasificirano) i značajno (p<0.001) razlikuje redovite i neredovite su- dionike sportskih aktivnosti. Rezultati diskriminacijske analize ukazuju na to da socio-demografske varijable imaju vrlo snažnu i statistički značajnu moć razlikovanja između redovitih i neredovitih vježbača, i to i onda kada ih se promatra u njihovoj sveukupnosti (kanonički R=.45) i u njihovim pojedinačnim (djelomičnim) udjelima u rezultatima diskriminacijske funkcije. I ovdje su se spol, životna dob, obrazovna razina i radni status pokazali snažnim prediktorima (veća vjerojatnost da će se pojedinac naći u skupini redovitih sudionika sportskih aktivnosti) za muškarce, mlađe ljude te za više i visokoobrazovane osobe i studente.Der Grad der Beteiligung an Sport und deren Zusammenhang mit einigen sozio-demographischen Variablen wurde auf einer Stichprobe von 1768 Erwachsenen aus der Republik Slowenien unter- sucht. Die folgenden sozio-demographischen Variablen wurden betrachtet: Geschlecht, Alter, Ausbildung, Beruf und Familienstand. Um den Zusammenhang zwischen dem Beteiligungsgrad und den sozio-demographischen Variablen festzustellen, wurden Hontingenztabellen (mit x2 und Cramers V) geschildert und die direkte Diskriminanzanalyse durchgeführt. Die Beteiligung an Sport war hoch und mit den Ergebnissen in den Vereinigten Staaten und Finnland vergleichbar. Jedoch wurden einige Sozialgruppen mit dem niedrigen Beteiligungsgrad identifiziert, vor allem die älteren, weniger ausgebildeten und verheirateten Leute mit Hindern. Obwohl unter den Frauen die Sportbeteiligung etwas niedriger ist als unter den Männern, ist dieser Unterschied kleiner als in meisten anderen Ländern. Der Arbeitsstatus scheint keinen bedeutendenden Einfluss auf die Beteiligung an Sport zu haben

Beteiligung an Sport in der Republik Slowenien und deren Zusammenhang mit den Ausgewählten sozio-demographischen Variablen

The level of participation in sport and its relation to some socio-demographic variables was inves- tigated on a sample of 1768 adults from the Republic of Slovenia. The following socio-demographic variables were investigated: gender, age, level of education, occupation and family status. In order to determine the association between the participation level and the socio-demographic variables, contin- gency tables were produced (with x2 and Cramer’s V) and direct discriminant analysis was performed. Participation in sport was high and comparable to that found in the United States and Finland. However, some social groups with low levels of participation were identified, especially the elderly, less educated and married individuals with children. Although females exhibit lower participation rates then males, the differences were smaller than in the majority of other countries. Also, employment status does not seem to have an important influence on participation in sport.Sportska aktivnost danas je jedna od najvažnijih sastavnica kvalitetnoga života u suvremenom drušvu. Utjece na zdravlje, produktivnost, društvenost i na ukupno blagostanje donoseći dobrobit u život svakog pojedinca. No, većina pozitivnih učinaka može se očekivati tek nakon dugotrajnijeg redovitog bavljenja izabranom sportskom aktivnošću. Mnogi su istraživači dosad već ustanovili kako su neke socio-demografske varijable povezane s razinom aktivne uključenosti, pa su tako potvrđene znatne relacije između životne dobi i aktivnosti, ali i između dobi i vrste sportske aktivnosti. Nadalje, razina i vrsta obrazovanja pokazale su se, uz dob, značajnim prediktorima sudjelovanja u sportskim aktivnostima. Muškarci su više i češće sportski aktivni od žena. Viši, bolji socio-ekonomski status pozitivno je povezan s razinom bavljenja sportom, a bračno stanje snažno utječe na sportsku aktivnost, osobito žena. U radu je za prikupljanje podataka korišten kontrolni list koji su sudionici istraživanja sami popunjavali, a koji je oblikovan ciljano za slovensku odraslu populaciju. Veličina i učestalost sportske aktivnosti mjerena je u godišnjem intervalu kako bi se obuhvatili i podaci o neredovitoj (povremenoj), ali i o sezonskoj sport- skoj aktivnosti. Učestalost (frekvencija) bavljenja sportskom aktivnošću mjerila se na sljedećoj ljestvici: nikada (uopće se ne bavim sportskim aktivnostima), nekoliko puta godišnje, 1 – 3 puta mjesečno, jednom tjedno, 2 - 3 puta tjedno te 4 i više puta tjedno. Izmjereno je pet socio-demografskih varijabli: spol, životna dob (18-25, 26-35, 36-45, 46-55, 56-66, 66 i više godina), obrazovna razina (osnovna – 8 razreda, srednja – 1-2 ili 3 godine, srednja 2-4 godine, viša i visokoškolska – najmanje dvije godine), zanimanje (zaposlen/a, nezaposlen/ a, umirovljen/a, student/ica) te obiteljski status (samac koji živi sam, samac koji živi s roditeljima, oženjeni/udate bez djece, bračnost/ rastavljenost/ udovištvo s najmanje jednim djetetom). Uzorak ispitanika sastojao se od 1768 ljudi izabranih iz proporcionalnog uzorka (prema spolu, dobnim skupinama i glasačkim regijama koje su predstavljale kvote) odrasle slovenske populacije. Rezultati pokazuju vrlo visoku razinu sportske aktivnosti uzorka. Manje od 10% ispitanika nikada ne sudjeluje ni u kakvoj sportskoj aktivnosti, a više od jedne trećine ispitanika sudjeluje u redovitim sportskim aktivnostima (najmanje dva puta tjedno). Iz dobivenih podataka o sportskoj aktivnosti odrasle slovenske populacije čini se da su Slovenci aktivniji od stanovnika većine ostalih zemalja, osim možda od Amerikanaca i Finaca. Razina sudjelovanja u sportskim aktivnostima vrlo je snažno (Cramerov V izmebu 0,19 i 0,25) i statistički značajno (p<0,001) povezana sa svim socio-demografskim varijablama. Kada se u analizu uključila i kontrolna skupina, onda se u presječeoj usporedbi sportske aktivnosti sa spolom statistička značajnost (na razini od p<0,05) nije pojavila u slijedećim grupama: dob 45-55 te 65 i više, više i visokoškolski obrazovane osobe, umirovljenici te u svim grupama obiteljskog statusa, osim za obitelji s djecom koje žive samostalno. Ukrižena usporedba sportske aktivnosti i dobi dala je statističku značajnost (na razini od p<0,05) za sve kontrolne grupe, osim za studente i umirovljenike. Ukrižena analiza sudjelovanja u sportskim aktivnostima s obrazovnom razinom dala neznačajne rezultate za starije ljude (iznad 65 godina starosti) te za sve grupe radnog statusa, osim za zaposlene. Usporedba s radnim statusom bila je statistički značajna za sve grupe, osim za starije sudionike (dob 55-65 te 65 i više). I, konačno, ukrižena usporedba sudjelovanja s obiteljskim statusom dala je statističku značajnost za sve grupe, osim za dobne skupine 35-45 i starije, studente i umirovljenike. Rezultati ovog istraživanja o povezanosti između demografskih varijabli i sudjelovanja u sportskim aktivnostima slični su nalazima drugih istraživanja provedenih u Engleskoj (Gratton&Tice, 1994; Coalter et al., 1995), Irskoj (McCarthy, 1994), Francuskoj (Samuel, 1996), Španjolskoj (Bunuel, 1991; Maiztegui-Onate, 1996) i Grckoj (Alexandris&Carroll, 1998). Sudjelovanje u sportskim aktivnostima drastično opada s godinama života – tako su gotovo svi mlađi ljudi (redoviti) vježbači, a ukupno tri trećine ljudi iznad 65 godina ili uopće ne sudjeluju u sportskim aktivnostima ili su neredoviti sudionici (nekoliko puta godišnje). Viša obrazovna razina i sportska aktivnost u pozitvnom su odnosu, premda su dobivene veće razlike u grupi “neaktivnih”, negoli u kategoriji učestale sportske aktivnosti. Analiza relacija između sportske aktivnsoti i životne dobi pokazala je da su umirovljenici izrazitije manje aktivni od zaposlenih osoba. Premda se ponekad smatra da nedostatak slobodnog vremena može onemogućiti sportsku aktivnost, ipak se pokazalo da su zaposlene osobe gotovo jednako tako aktivne kao i nezaposleni. Samci koji žive s roditeljima aktivniji su od samaca koji žive samostalno, što se djelomično može objasniti njihovom mlađom životnom dobi i višom obrazovnom razinom, no možda i intenzivnijim i učestalijim društvenim vezama, što traži, ali i proizlazi iz mnogobrojnih (momčadskih i grupnih) sportskih aktivnosti. Oženjene i udate osobe bez djece češće sudjeluju u sportskim aktivnostima od oženjenih i udatih s djecom, ali je ta njihova aktivnost podjednaka kao i aktivnost samaca koji žive sami. Zato se ne bi smjelo zaključivati kako je na nešto nižu razinu sportske aktivnosti u spomenutoj skupini utjecao bračni status, već prije činjenica da su to roditelji s djecom, pa su onda, sukladno tome, to osobe s ograničenom količinom slobodna vremena i dodatnim životnim obvezama. Direktna diskriminacijska funkcija snažno (kanonički R=.45), ispravno (72,2% slučajeva bilo je ispravno klasificirano) i značajno (p<0.001) razlikuje redovite i neredovite su- dionike sportskih aktivnosti. Rezultati diskriminacijske analize ukazuju na to da socio-demografske varijable imaju vrlo snažnu i statistički značajnu moć razlikovanja između redovitih i neredovitih vježbača, i to i onda kada ih se promatra u njihovoj sveukupnosti (kanonički R=.45) i u njihovim pojedinačnim (djelomičnim) udjelima u rezultatima diskriminacijske funkcije. I ovdje su se spol, životna dob, obrazovna razina i radni status pokazali snažnim prediktorima (veća vjerojatnost da će se pojedinac naći u skupini redovitih sudionika sportskih aktivnosti) za muškarce, mlađe ljude te za više i visokoobrazovane osobe i studente.Der Grad der Beteiligung an Sport und deren Zusammenhang mit einigen sozio-demographischen Variablen wurde auf einer Stichprobe von 1768 Erwachsenen aus der Republik Slowenien unter- sucht. Die folgenden sozio-demographischen Variablen wurden betrachtet: Geschlecht, Alter, Ausbildung, Beruf und Familienstand. Um den Zusammenhang zwischen dem Beteiligungsgrad und den sozio-demographischen Variablen festzustellen, wurden Hontingenztabellen (mit x2 und Cramers V) geschildert und die direkte Diskriminanzanalyse durchgeführt. Die Beteiligung an Sport war hoch und mit den Ergebnissen in den Vereinigten Staaten und Finnland vergleichbar. Jedoch wurden einige Sozialgruppen mit dem niedrigen Beteiligungsgrad identifiziert, vor allem die älteren, weniger ausgebildeten und verheirateten Leute mit Hindern. Obwohl unter den Frauen die Sportbeteiligung etwas niedriger ist als unter den Männern, ist dieser Unterschied kleiner als in meisten anderen Ländern. Der Arbeitsstatus scheint keinen bedeutendenden Einfluss auf die Beteiligung an Sport zu haben

Usporedba morfoloških karakteristika i motoričkih sposobnosti dječaka polaznika različitih srednjoškolskih programa

Measurement data relating to three morphological characteristics and eight motor abilities were analysed; the sample of measured subjects included 18,374 secondary-school students who in the 2004/2005 academic year followed three different types of educational programmes: grammar school, professional/technical and vocational. The data were collected within a framework of annual measurements for the data collection Sports Education Chart, which is compulsory for all Slovenian schools. Multivariate analysis of variance was used to calculate the differences between the groups of students, defined by the type of programme and age of the measured subjects. For the entire set of variables the test was characteristic for both main factors (programme, age), although there was no significant interaction between the two of them. The factor programme is nearly twice as important as the factor age in explaining the entire set of dependent variables. Univariate tests showed similar results as the entire model and both main factors (programme, age) are highly significant, however, their interaction is not significant. The factor age better explains the differences between the morphological variables, whereas the factor programme better explains the difference between the motor variables. Together, these two factors explain the largest proportion of variance (7% to 9%) for the tests sit-ups, hand tapping and standing broad jump. It can be assumed that the differences seen in the morphological and motor status are the result of interpersonal factors as well as social factors and the effects of environmental factors. Secondary-school students from different educational programmes come from diverse socio-economic backgrounds, which is reflected in the quality of nutrition, along with the frequency and type of free-time sports activities. Presumably, the differences are also a result of a smaller number of physical education classes in the curriculum of vocational schools.Uvod Srednjoškolsko obrazovanje u Sloveniji podijeljeno je na gimnazijske, tehničke i strukovne programe. Učenici odabiru određeni program prvenstveno na temelju uspjeha i rezultata u osnovnoj školi, što, pak, visoko korelira sa socijalnim statusom njihovih obitelji (Peček, Čuk, & Lesar, 2006). Metode Studija je ispitivala razlike između morfoloških i motoričkih dimenzija učenika polaznika različitih obrazovnih programa. Analizirani su podaci o tri morfološke karakteristike i osam motoričkih sposobnosti 18.374 učenika u školskoj 2004./2005. godini. 6.989 ispitanika bilo je uključeno u gimnazijske programe, 7.255 u tehničke programe, a 4.130 ispitanika polazilo je strukovne programe. Podaci su prikupljeni u okviru godišnjeg prikupljanja podataka za “Sportsko-edukacijski karton” (Športno vzgojni karton), koje je obvezno za sve slovenske škole. Multivarijatna analiza varijance korištena je za izračunavanje razlika između mjerenih varijabli, koje su odrazile vrstu programa i dob ispitanika. Rezultati Za cjelokupni set varijabli test je bio statistički značajan za oba glavna faktora (program i dob), iako između ta dva faktora nije bilo karakteristične interakcije. Faktor program je gotovo dvostruko važniji od faktora dobi za objašnjenje cjelokupnog raspona zavisnih varijabli. Primijenjeni univarijatni testovi pokazali su slične rezultate jer su ukupni model i oba glavna faktora (program i dob) visoke značajnosti, no njihova interakcija nije statistički značajna. Faktor dob bolje objašnjava razlike u morfološkim varijablama, dok faktor program bolje objašnjava razlike u motoričkim varijablama. Zajedno, ta dva faktora objašnjavaju najveći udio varijance (7% do 9%) za testove podizanje trupa iz ležanja na leđima, taping rukom i skok udalj s mjesta. Polaznici gimnazijskog programa viši su od ostatka ispitivane populacije u svim dobnim skupinama, iako nema statistički značajnih razlika u tjelesnoj masi i količini potkožnog masnog tkiva. U tri godine srednje škole dječaci dobivaju na tjelesnoj masi i visini, dok im se količina potkožnog masnog tkiva smanjuje. Ispitanici gimnazijalci također su postigli bolje rezultate u testovima motoričkih sposobnosti u usporedbi s drugim dvjema skupinama ispitanika; nadalje, učenici tehničkih škola postigli su bolje rezultate od učenika strukovnih škola. Rasprava i zaključak Sukladno modelu Sallisa i Owena (1999), razlike u motoričkoj učinkovitosti mogu se objasniti interpersonalnim čimbenicima (biološka i psihološka pozadina rezultata testova), kao i društvenim čimbenicima (društveni status obitelji) i okolinskim učincima (broj sati nastave tjelesnog odgoja). Na rezultate testova temeljenih na energetskoj komponenti pokreta (podizanje trupa, skok udalj s mjesta) utječe intermuskularna koordinacija, koja je bolja kod osoba višeg intelektualnog potencijala. Rezultati testova temeljenih na izdržljivosti i jakosti velikim dijelom ovise o motivaciji osobe da učini traženi napor, a ta je motivacija bolja kod učenika s boljim školskim rezultatima. Rezultati testova temeljenih na informacijskoj komponenti pokreta prvenstveno ovise o brzini prijenosa informacija u motoričke centre živčanog sustava, o sinkroniziranoj regulaciji pokreta i određenoj razini intelektualnih sposobnosti percepcije, analize i korekcije pokreta. Rezultati testova pokazuju niske do srednje visoke korelacije između testa taping rukom i testova koji mjere intelektualne sposobnosti. Važno je uzeti u obzir da količina vježbe utječe na motoričku učinkovitost u aktivnosti s višom razinom energetske potrošnje. Učenici gimnazija i tehničkih škola u svom nastavnom programu imaju više sati nastave tjelesnog odgoja od učenika u strukovnim školama; gimnazijski učenici su također više sportski aktivni u slobodnom vremenu (Jurak, 2006; Jurak et al., 2003). Kako obično potječu iz bogatijih društvenih slojeva, aktivnosti u slobodno vrijeme su im dostupnije. Naime, većina srednjih škola u Sloveniji ne nudi nikakve mogućnosti besplatnih izvanškolskih aktivnosti (Jurak et al., 2003; Strel, Kovač, & Jurak, 2004). Rezultati ovog istraživanja slični su rezultatima autora Brettschneider i Naul (2004), koji tvrde da društveno-ekonomski status obitelji, stupanj obrazovanja roditelja i aspiracije samog pojedinca imaju snažan utjecaj na motorički status mladih ljudi. Viši društveno-ekonomski status i viši stupanj obrazovanja roditelja u statistički su značajnoj korelaciji s potrebom za tjelesnom aktivnosti. Slične se spoznaje mogu zabilježiti i kod odrasle populacije, s obzirom na to da visokoobrazovane osobe s većim primanjima češće sudjeluju u sportu (Kovač, Doupona Topić, & Bučar Pajek, 2005). Spoznaje o nejednakostima među trima skupinama ispitanika pokazuju da je predloženo smanjenje sati tjelesnog odgoja u strukovnim školama jedna od najvećih pogrešaka reforme srednjoškolskog obrazovanja. Sustavni proces tjelesnog odgoja ima važan utjecaj na tjelesni i motorički razvoj mladih ljudi; osim toga, može predstavljati oblik važne kompenzacije za asimetrična profesionalna naprezanja. Promatrano sa stručnoga gledišta, nije opravdano različitim skupinama mladih ljudi nuditi različitu količinu motoričke stimulacije. Nastava tjelesnog odgoja za mnoge je mlade ljude jedini oblik motoričke aktivnosti. To se osobito odnosi na učenike strukovnih škola (Jurak et al., 2003, 2006). Roditelji te skupine mladih najčešće su niže razine obrazovanja, pa i njihovo obiteljsko okruženje nudi slabije društveno-ekonomske mogućnosti (Gabrijelčič Blenkuš, 2001; Peček, Čuk, & Lesar, 2006). Slabije obrazovani ljudi nižeg društvenog statusa također su manje motorički aktivni i u odrasloj dobi (Kovač, Doupona Topič, & Bučar Pajek, 2005). Smanjeni broj sati nastave tjelesne i zdravstvene kulture dovodi do toga da mladi ljudi nisu izloženi utjecajima tjelesne aktivnosti važnima za zdravlje, osobito ako se u obzir uzme da je dokazano kako se primjenom adekvatnih sportskih aktivnosti u odrasloj dobi (Mišigoj-Duraković et al., 2003) mogu prevenirati negativni učinci naprezanja na radnom mjestu. Zanimanja za koja se odlučuju učenici strukovnih škola zahtijevaju tjelesnu aktivnost koja je najčešće asimetrična, često statična te, dugoročno gledano, uzrokuje tjelesna oštećenja. Svi argumenti izneseni u ovom istraživanju podupiru prijedlog školama da kompenziraju socijalne nejednakosti, a ne da povećavaju razlike između mladih ljudi različitim opsegom sati nastave tjelesnog odgoja u školama s različitim obrazovnim programima

Differences in Physical Fitness among Young Tennis Players in between 1992 and 2008

The aim of this study was to fi nd a trend of changes for selected anthropometric characteristics and motor abilities of young male and female tennis players of three different age groups. Trends were observed in the periods between 1992, 2000 and 2008. In addition, a comparison of results of tennis players and school pupils was included. The sample of subjects were selections of young tennis players and of primary and secondary schools pupils (boys and girls) divided into three age groups (12- to 13-year-olds, 14- to 15-year-olds, and 16- to 17-year-olds). Fitness tests items (backwards obstacle course, forward bend on the bench, 20-second hand-tapping, 60-second sit-ups) and three anthropometric measurements (body height, body weight, BMI) were included in this study. The analysis of trends for different periods of measurement in male and female tennis players revealed an increase in some test items and a decrease in others. In the majority of observed fi tness test items, young tennis players performed better than their school peers, indicating the positive effects of training and an appropriate selection process of tennis players. Male and female tennis players were taller than the school pupils, and body height values in both groups increased from 1992 to 2008. The body weight and BMI values for male and female tennis players, and male and female pupils in all three age groups have been constantly increasing

Profesionalne zdravstvene tegobe sloveskih nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture

Physical education teachers (PETs) are exposed to the same psychological stress factors as teachers of other subjects, but the increased physical load in this subgroup may significantly influence the prevalence of certain health problems. This cross-sectional study was designed to assess the frequency of occupational health problems and to identify the role of some risk factors (age, gender, teaching level) for PETs. A self-administered questionnaire was used to examine this problem among 468 Slovenian PETs. The association between each health problem and the risk factors was analysed with two-way contingency tables, Cramer V and binary logistic regression. During their professional career, lower back pain, voice disorders, common cold and auditory problems are the most frequent health problems in PETs. Aging generally increases the odds ratio (OR) for most occupational health problems (OR between 1.01 and 1.11, respectively). Female PETs had significantly higher odds for urinary tract infection, headache, cervical spine disorder, dysphonia and aphonia in comparison with male PETs (OR=3.26, 2.40, 1.94, 1.92 and 1.82, respectively). Primary school PETs had approximately twice as high odds for lower back pain and dysphonia as secondary school teachers (OR=1.83 and 1.82, respectively). In order to maintain working ability, good preparation for work, understanding of the injury risk factors and chronic lesions mechanisms, regular prevention exercises and healthy working environments are required.Učitelji tjelesne i zdravstvene kulture (TZK) izloženi su istim psihološkim faktorima stresa kao i nastavnici ostalih predmeta, ali povećani fizički napor u ovoj podskupini mogao bi znatno utjecati na pojavu i učestalost određenih zdravstvenih problema. Ovo transverzalno istraživanje bilo je provedeno s ciljem utvrđivanja frekvencije profesionalnih zdravstvenih tegoba te identificiranja utjecaja nekih faktora rizika (dobi, spola, razine predavanja) u učitelja TZK. Za istraživanje navedenog problema kod 468 slovenskih nastavnika TZK korišten je upitnik. Povezanost između pojedinog zdravstvenog problema i faktora rizika analizirana je primjenom dvostrukih kontingencijskih tablica, Cramer V i binarne logističke regresije. Profesori TZK su kao najčešće zdravstvene tegobe svoje profesionalne karijere navodili križobolju, oštećenja glasnica, običnu prehladu te probleme sa sluhom. Starenje u pravilu povećava omjere vjerojatnosti za pojavu većine profesionalnih zdravstvenih tegoba (OR između 1,01 i 1,11). Za profesorice TZK dobivena je značajno veća vjerojatnost za infekciju mokraćnih putova, glavobolju, probleme s vratnim dijelom kralježnice, disfoniju i afoniju nego li za njihove kolege (OR=3,26; 2,40; 1,94; 1,92 i 1,82). Učitelji TZK koji rade u osnovnim školama imali su otprilike dvostruko veću vjerojatnost za obolijevanje od križobolje i disfonije u odnosu na profesore TZK srednjih škola (OR=1,83 i 1,82). Da bi nastavnici TZK zadržali radnu sposobnost, potrebne su dobra priprema za rad, poznavanje rizičnih faktora ozljeđivanja i mehanizama kroničnih oboljenja, pravilne prevencijske vježbe i zdrava radna okolina

Secular trends in body dimensions among young tennis players from 1992 to 2008

Several studies have examined both physical characteristics and fitness of children and youth. The aim of the study was first, to find the tendency of changes in selected morphological characteristics of young male and female tennis players of various ages in the periods 1992-2000-2008and second, to find the changes in selected variables of young tennis players and to compare them with the results of boys and girls of same age from normal school population. Sample of variables included body height, body weight and body mass index (BMI). Multivariate analysis of variance revealed statistically significant differences in all main factors (group, age, gender and period) and additionally in interactions group*period, group*gender and age*gender. Univariate analysis of variance revealed statistically significant differences in body height and BMI between the groups of tennis players and the same age school population for both sexes and between three age groups (12-13 years, 14-15 years, 16-17 years) for body height, body weight and BMI. Differences between the sexes indicate statistically significant differences only in variables body height and weight. Changes in the observed morphological characteristics point to the increase in body height, body weight and BMI values in both school population and young tennis player

The Self-Perceived Subject-Specific Professional Competencies of Slovenian Physical Education Teachers in Different Working Environments

This cross-sectional study was designed to analyse the differences in the subject-specific competencies of Slovenian Physical Education (PE) teachers according to their physical working environment. The participants, 681 Slovenian PE teachers, evaluated their professional subject-specific competencies (n=40) on a four-level Likert scale and two factors of their physical working environment (size of sports facilities and their equipment) with a self-administered questionnaire. Differences in their self-perceptions about subject-specific competencies between those working in good conditions and those working in poorer conditions were identified with the Mann-Whitney test for independent samples, and Cliff’s delta was used to estimate the size of the differences. The results show that higher perceptions of subject-specific competencies of PE teachers are mainly affected by the equipment of sports facilities, not their size; therefore, local communities and the state should ensure that all schools have roughly equal well-equipped sports facilities

SREDNJOŠKOLSKI UČENICI I NJIHOVO ZNANJE O VAŽNOSTI TJELESNE SPREME I SPORTA ZA ZDRAVLJE

This study evaluated physical education knowledge according to gender, secondary school programme, year of study and type of knowledge. The results of multivariate analysis of variance show that the programme of study had the highest impact (20.2% of the variance) on both dependent variables (conceptual and specific knowledge), the impact of gender was about half as high (11.7% of the variance), whereas the impact of the year of study was much lower (3.5% of the variance). The students from grammar school programmes had more knowledge than students from the other two secondary school programmes. Males scored higher than females, especially on specific knowledge. In technical and vocational programmes, there is no impact of the year of study on the knowledge exhibited by female students. As a result, physical education teachers should have more knowledge and skills in order to educate students about health-related physical fitness. They will need to acquire special didactic competences, particularly when teaching girls in technical and vocational secondary schools.Ovo istraživanje ispitalo je znanje tjelesne i zdravstvene kulture prema spolu, srednjoškolskom obrazovnom programu, godini učenja i vrsti znanja. Rezultati multivarijatne analize varijanci pokazali su da je obrazovni program imao najveći utjecaj (20,2 % varijance) na obje zavisne varijable (konceptualno i specifično znanje), utjecaj spola bio je jednako značajan (11,7% varijance), dok je utjecaj godine učenja bio prilično slabiji (3,5% varijance). Učenici koji pohađaju gimnazijske obrazovne programe imali su veće znanje od učenika iz druga dva srednjoškolska obrazovna programa. Muški učenici imali su bolje rezultate od učenica, posebno u specifičnim znanjima. U tehničkim i strukovnim obrazovnim programima nije primijećen utjecaj razreda kojega učenice pohađaju na znanje koje su pokazale. Shodno tomu, nastavnici tjelesne kulture trebali bi imati više znanja i vještina da bi obrazovali učenike o učinku tjelesne spreme na zdravlje. Oni će morati usvojiti posebne didaktičke kompetencije, pogotovo kada poučavaju učenice u tehničkim i strukovnim srednjim školama

Praćenje biokemijskih, hormonskih i psiholoških parametara tijekom osmotjednog trkačkog programa treninga izdržljivosti trkačica

Athletes improve performance when optimal balance between training stress and recovery exists. If out of proportion, overtraining syndrome (OTS) can ensue. Currently several biomarkers are used to detect OTS, but none meets all prespecified criteria for definite diagnosis. The purpose of the study was to investigate the effects of eight week endurance running training program on biochemical, hormonal, and psychological parameters in female runners. Seventeen runners were recruited for. The physical training that consisted of two, three-week progressive overload periods, each followed by a week taper period, and concluded with a 10 or 21km competitive run. Samples were taken at six time-points during the eight-week training program: Baseline (Baseline), after the first and second three-week training loads (Load1, Load2), after each taper week (Taper1 and Taper2), and post-study (Recovery). At each testing, the subjects were asked to complete the Recovery-Stress Questionnaire for Athletes (RESTQ). At the completion of the programme significant improvement of physical performance was observed (VO2max +4.3%; p = 0.03).. At Recovery the cortisol values significantly decreased compared to Baseline (p = 0.002) and to Taper2 (p = 0.008). In RESTQ we found that the recovery subscales sum was significantly lower at the recovery period when compared to the second taper period, and self – efficiency increased at Taper 2. We also found significantly higher self – regulation during resting periods when compared to baseline. The main finding of the current study indicates that the performed training was well-balanced between stress and recovery periods, resulting in a positive training effect. It seems that psychological parameters are more sensitive markers than biochemical and hormonal one to detect changes in stress/recovery. The RESTQ may provide a practical tool for recognizing OTS in its early stages.Sportaši unapređuju svoju sportsku izvedbu kada postoji optimalna ravnoteže između trenažnog stresa i oporavka. Ukoliko postoji nesrazmjer između navedenoga, može nastupiti sindrom pretreniranosti. Trenutačno se koristi nekoliko biomarkera za procjenu sindroma pretreniranosti, ali nijedan ne zadovoljava sve specificirane kriterije za definitivnu dijagnozu. Cilj ovog rada bio je istražiti učinke osmotjednog trkačkog programa treninga izdržljivosti na biokemijske, hormonske i psihološke parametre trkačica. Za realizaciju trenažnog programa, koji se sastojao od dva trotjedna progresivna prepokrivajuća perioda nakon kojih je slijedio period tapera, a bio je zaključen natjecateljskim trčanjem na 10 km ili 21 km, bilo je angažirano sedamnaest trkačica. Uzorci krvi su uzimani u šest vremenskih točaka tijekom osmotjednog trenažnog programa: inicijalno mjerenje (Osnovno), nakon prvog i drugog trotjednog perioda opterećenja (Opterećenje 1 i Opterećenje 2), nakon svakog perioda tapera (Taper 1 i Taper 2) te nakon programa treninga (Odmor). Tijekom svakog mjerenja ispitanice su bile zamoljene da popune Upitnik Oporavak-Stres za sportaše (RESTQ). Na kraju programa zabilježene su značajne promjene u kondicijskoj pripremljenosti (VO2max +4,3%; p=0,03). U vremenskoj točki Odmor vrijednosti kortizola su značajno smanjene u odnosu na inicijalno mjerenje (p=0,002) i Taper 2 (p=0,008). Suma varijabli subskale oporavka u RESTQ bila je značajno manja u odnosu na Taper 2 te je samoučinkovitost porasla u Taperu 2. Također smo utvrdili značajno višu samoregulaciju tijekom perioda oporavka u odnosu na inicijalno mjerenje. Glavni rezultati ovog istraživanja ukazuju na činjenicu da je realizirani program treninga bio dobro uravnotežen u smislu udjela perioda stresa i odmora, što je rezultiralo pozitivnim trenažnim učincima. Čini se da su psihološki parametri osjetljiviji markeri od biokemijskih i hormonskih za otkrivanje promjena u stresu i oporavku. Upitnik RESTQ može se koristiti kao praktično sredstvo za prepoznavanje sindroma pretreniranosti u njegovim ranim fazama

Utjecaj uvođenja lakše košarkaške lopte manjeg dijametra na izvedbu šuta mladih košarkašica

The study applied to introduction of a basketball used by women to Fédération Internationale de Basketball Associations (FIBA) rules in the 2004/5 season to improve the efficiency and accuracy of basketball shooting. The main purpose was to establish whether the introduction of a reduced-diameter and lighter basketball (size 6) affects the efficacy and number of shots by female basketball players aged 15 and 16 (cadet age category). The sample included 576 European female basketball players who were members of national teams at the cadet Women’s European Championships in 2001, 2003, 2005 and 2007. The players were classified into three subsamples according to their playing positions: guards, forwards and centres. It was found that statistically significant differences by year (tournament) occurred only in terms of the percentage of scored free throws. The percentage was lower in 2005, whereas in 2007 it was higher than in the reference year of 2001. In the same year (tournament), the number of two-point shots taken and the shots scored by the guards increased, whereas in the case of the centres, it decreased. Contrary to the expectations, the results showed that the introduction of a new basketball (size 6) did not cause any important improvement in the shooting efficacy of young female basketball players (the only exception were free throws) and also that the number of three-point shots taken did not increase.Istraživanje je bilo usmjereno na učinke uvođenja drugačije lopte u pravila Međunarodne košarkaške federacije (FIBA) u sezoni 2004./2005. na poboljšanje učinkovitosti i preciznosti šuterskih performansi mladih košarkašica. Glavni je cilj istraživanja bio utvrditi utječe li uvođenje lakše i manje lopte (veličina 6) na učinkovitost i broj bacanja na koš u košarkašica dobi od 15 i 16 godina (kadetski uzrast). Uzorak ispitanica je uključivao 576 europskih košarkašica koje su bile članice nacionalnih selekcija na ženskim kadetskim Europskim prvenstvima održanima 2001., 2003., 2005. i 2007. godine. Igračice su bile podijeljene u tri poduzorka prema igračkim pozicijama: braniči, krila i centri. Utvrđena je statistički značajna razlika u postotku uspješnih slobodnih bacanja između godina (održavanja turnira). Postotak je bio manji 2005. godine, dok je 2007. bio veći nego u referentnoj 2001. godini. U istoj godini (turnir) se povećao broj koševa za dva poena te broj koševa koje su postigli braniči, dok se smanjio za centre. Suprotno očekivanjima, rezultati su pokazali da uvođenje nove košarkaške lopte (veličina 6) nije prouzročilo nikakvo značajno poboljšanje šuterske učinkovitosti mladih košarkašica (jedina iznimka bila su slobodna bacanja) te također nije uzrokovalo povećanje broja bacanja za tri poena