18 research outputs found
Statins in the Prevention of Cardiovascular Diseases: Facts and Prejudices.
UnatoÄ brojnim dokazima o neposrednoj uÄinkovitosti statina u snizivanju ukupnog i LDL kolesterola te dugoroÄnih uÄinaka u primarnoj i sekundarnoj prevenciji srÄanožilnih bolesti, joÅ” uvijek se u svakodnevnoj praksi susreÄemo s razliÄitim predrasudama vezanima za neželjene uÄinke lijeÄe- nja i eventualnu Å”tetnost statina ne samo bolesnika nego i nekih lijeÄnika. Osnovni mehanizam djelovanja statina inhibicija je enzima hidroksi-metil-glutaril koenzima A reduktaze (HMG CoA), enzima koji je kljuÄan u sintezi kolesterola. Drugi potencijalni mehanizmi njihove uÄinkovitosti jesu stabilizacija aterosklerotskoga plaka, smanjenje endotelne disfunkcije, upalnih te protrombotskih intrava- skularnih procesa. Nuspojave lijeÄenja statinima veÄinom su blage s uÄestaloÅ”Äu na razini placeba i najÄeÅ”Äe ne zahtijevaju prekid lijeÄenja. Treba istaknuti da uvijek treba poticati bolesnike na aktivni, nesedentarni naÄin života, odnosno redovitu tjelesnu aktivnost, zbog njezinih jasnih pozitivnih uÄinaka u prevenciji te u lijeÄenju dislipidemije i srÄanožilnih bolesti.In spite of ample evidence supporting the direct effectiveness of statins in the reduction of total and low-density lipoprotein (LDL) cholesterol and long-term effects in primary and secondary prevention of cardiovascular diseases, in everyday practice we are still faced with various prejudices against the undesired effects of treatment and the possible adverse effects of statins, not only among patients, but among some physicians as well. The basic mechanism of action of statins is inhibiting 3-hydroxymethyl-3-methylglutaryl coenzyme A reductase (HMG-CoA), a key enzyme in cholesterol synthesis. Their other potential mechanisms are stabilization of atherosclerotic plaque and reduction of endothelial dysfunction, as well as in ammatory and post-thrombotic intravascular processes. The side effects of treatment with statins are generally mild, with a frequency comparable to placebo, and usually do not require the termination of treatment. It is necessary to emphasize that patients must always be encouraged to adopt an active, non-sedentary lifestyle that includes regular physical activity, due to its clear positive effects in the prevention and treatment of dyslipidemia and cardiovascular diseases
Exercise test ā Yesterday and Today. From the History of the World and Croatian Cardiology
Test optereÄenja ili ergometrijski test nezaobilazna je neinvazivna metoda u dijagnostici koronarne bolesti veÄ desetljeÄima. UnatoÄ razvoju drugih suvremenih i sofisticiranih neinvazivnih i invazivnih metoda dijagnosticiranja koronarne bolesti, do danaÅ”njih dana ergometrija ne gubi svoje mjesto veÄ je, u pravilu, prva karika u dijagnosticiranju koronarne bolesti srca. U radu je prikazan povijesni razvoj ergometrijskog testa u svijetu i Hrvatskoj.The exercise test has for decades been an unavoidable non-invasive method in the diagnosis of coronary artery disease. Despite the development of other modern and sophisticated noninvasive and invasive methods for coronary artery disease diagnosis, the exercise test has not lost its place to this day and is usually the first line in the diagnosis of coronary artery disease. This paper gives an overview of the historical development of exercise testing in the world and in Croatia
Torsades de pointes u bolesnice starije životne dobi s paroksizmalnom atrijskom fibrilacijom lijeÄene kratkoroÄnom parenteralnom primjenom amiodarona
One of the drugs that are widely used in the treatment of atrial fibrillation is amiodarone. Despite considerable prolongation of the corrected QT interval and a substantial degree of bradycardia, amiodarone exhibits a remarkably low frequency of pro-arrhythmic events and <1.0% incidence of torsades de pointes, mostly after long-term usage. We present a case of an 80-year-old female with paroxysmal atrial fibrillation accompanied by acute heart failure treated by short-term parenteral amiodarone therapy and development of torsades de pointes.Jedan od lijekova koji se Å”iroko rabi u lijeÄenju atrijske fibrilacije je amiodaron. UnatoÄ znaÄajnom produljenju korigiranog QT intervala i usporavanju srÄanog rada, amiodaron pokazuje iznimno nisku uÄestalost pro-aritmiÄkih dogaÄaja i <1,0% uÄestalosti torsades de pointes, uglavnom nakon dugotrajne uporabe. U radu je prikazan sluÄaj 80-godiÅ”nje žene s paroksizmalnom atrijskom fibrilacijom praÄenom akutnim zatajenjem srca lijeÄenom kratkotrajnom parenteralnom primjenom amiodarona i razvojem torsades de pointes
Je li kardioloÅ”ka rehabilitacija korisna u bolesnika s koronarnom boleÅ”Äu starijih od sedamdeset godina?
Elderly patients with coronary heart disease (CHD) are frequently not referred to cardiac rehabilitation programs. The aim of the study was to assess the effect of 3-week inpatient cardiac rehabilitation in CHD patients older than seventy. The study included 103 consecutive CHD patients older than 70 who underwent 3-week inpatient rehabilitation. A history of myocardial infarction was recorded in 77% of patients, whereas 23% had previously undergone coronary artery bypass surgery. The patients who could not perform exercise test or those with congestive heart failure were not included in the study. Functional capacity, lipid profile, blood glucose, body weight and body mass index were determined before and at the end of rehabilitation. After 3-week inpatient cardiac rehabilitation, functional capacity markedly improved (p<0.0001). The levels of cholesterol (p<0.0001), triglycerides (p=0.01), LDL-cholesterol (p<0.0001) and blood glucose (p=0.004) were significantly lower in comparison with initial values. There were no significant differences in HDL-cholesterol, body weight and body mass index between initial values and those measured at the end of rehabilitation. Results of the study suggest that elderly patients with CHD benefit from cardiac rehabilitation and should be routinely referred to cardiac rehabilitation and encouraged to attend these programs.Bolesnici s koronarnom boleÅ”Äu starije životne dobi Äesto se ne upuÄuju na kardioloÅ”ku rehabilitaciju. Cilj ovoga rada bio je procijeniti uÄinak trotjedne stacionarne kardioloÅ”ke rehabilitacije u bolesnika s koronarnom boleÅ”Äu starijih od 70 godina. U studiju je bilo ukljuÄeno 103 uzastopnih bolesnika starijih od 70 godina tijekom trotjedne stacionarne kardioloÅ”ke rehabilitacije. Infarkt miokarda bilo je preboljelo 77% bolesnika, dok ih je 23% bilo prethodno podvrgnuto kirurÅ”koj revaskularizaciji miokarda. Bolesnici koji nisu mogli izvesti ergometrijsko testiranje ili oni s kongestivnim srÄanim popuÅ”tanjem nisu bili ukljuÄeni u studiju. Funkcionalni kapacitet, lipidogram, razina glukoze u krvi, tjelesna težina i indeks tjelesne mase mjereni su prije te odmah nakon zavrÅ”etka rehabilitacije. Nakon trotjedne kardioloÅ”ke rehabilitacije funkcionalni se kapacitet znaÄajno poboljÅ”ao (p<0,0001). Razine kolesterola (p<0,0001), triglicerida (p=0,01), LDL-kolesterola (p<0,0001) i glukoze u krvi (p=0,004) bile su znaÄajno niže u odnosu na poÄetne vrijednosti. Nije bilo znaÄajne razlike u razini HDL-kolesterola, tjelesnoj težini i indeksu tjelesne mase na kraju rehabilitacije u odnosu na poÄetne vrijednosti. Rezultati ovoga rada pokazali su da kardioloÅ”ka rehabilitacija koristi bolesnicima s koronarnom boleÅ”Äu starijim od 70 godina, te da ih treba rutinski upuÄivati i poticati na provoÄenje ovih programa
Physiotherapeutic competencies in the process of rehabilitation of cardiovascular patients
U procesu kardioloÅ”ke rehabilitacije, fizikalna terapija primjenjuje se za postizanje Å”to boljeg fiziÄkog, psihiÄkog i socijalnog stanja bolesnika te njegova povratka aktivnostima svakodnevnoga života u obitelji i zajednici. U tom procesu, koji provodi interdisciplinarni tim, fizioterapeuti i njihove kompetencije imaju bitnu ulogu. Proces fizikalne terapije i rehabilitacije obuhvaÄa procjenu, intervenciju i evaluaciju u svim fazama, od koronarne jedinice pa do zavrÅ”ne faze rehabilitacije. Fizioterapeutska procjena bolesnika sastoji se od subjektivnog i objektivnog pregleda, analize medicinske dokumentacije, fizioterapeutske anamneze, plana intervencija, postupaka mjerenja i testova. U procesu kardioloÅ”ke rehabilitacije, posebne kompetencije fizioterapeuta potrebne su u dijagnostiÄkim pretragama (ergometrijsko testiranje, spirometrija, kontinuirano snimanje 24-satnog elektrokardiograma, kontinuirano snimanje 24-satnog krvnog tlaka, EKG, TCD i ehokardiografija), kojima se evaluiraju rezultati intervencija i opseg koronarnih bolesti. KardioloÅ”ka rehabilitacija dijeli se u tri meÄusobno povezane faze. Prva faza obuhvaÄa akutno i rano postakutno lijeÄenje nakon akutnog koronarnog sindroma ili kardiokirurÅ”ke operacije u koronarnim jedinicama i kardioloÅ”kim odjelima. Druga faza obuhvaÄa kasno postakutno lijeÄenje, a obavlja se stacionarno, u specijaliziranim ustanovama za rehabilitaciju. TreÄa je faza doživotna, a obuhvaÄa trajno praÄenje i skrb za bolesnike, Å”to se provodi periodiÄki, ambulantno te u bolniÄkoj ili izvanbolniÄkoj službi. Bitnu ulogu ima i prevencija kardiovaskularnih bolesti, kroz kontrolu Äimbenika rizika, tjelesnu aktivnost, odnosno provoÄenje strategija djelovanja na razini pojedinca i cijele populacije. U radu su detaljno opisane fizioterapeutske kompetencije u procesu rehabilitacije kardioloÅ”kih bolesnika.During cardiac rehabilitation, the aim of physical therapy is to achieve the best possible physical, psychological and social state of the patient and his return to daily activities within his family and the community. The rehabilitation of cardiac patients is a process conducted by an interdisciplinary team. In this team, physical therapists, with their competences, play an important role. Physical rehabilitation encompasses assessment, intervention and evaluation, from its beginning at the coronary unit to the end phase of rehabilitation. Physiotherapeutic assessment of the patient consists of subjective and objective examination, the analysis of medical documentation, patient physical therapy history, intervention plan, measurement procedures and tests. In cardiac rehabilitation, physiotherapy competences are important in diagnostic procedures (ergometry, spirometry, continuous 24-hour EKG, continuous 24-hour blood pressure monitoring, TCD and echocardiography) and are used to evaluate the results of interventions as well as the extent of coronary disease. Cardiac rehabilitation consists of 3 phases: 1) the phase of acute and early post-acute treatment, after the acute coronary syndrome or cardiac surgery (i.e., in coronary units and cardiology wards); 2) the phase of later (postacute) treatment, in specialized rehabilitation institutions; 3) the phase of continuing (lifetime) follow-up and patient care, with periodic visits to health care institutions. The prevention of cardiovascular diseases is very important and is implemented through the control of risk factors and regular physical activity, at the level of individual patients and the entire population. In this paper, we describe physiotherapeutic competences required for the successful rehabilitation of cardiac patients
Antitrombocitna terapija nakon aortokoronarnog premoÅ”tenja - neujednaÄenost svakodnevne kliniÄke prakse
Antiplatelet therapy is an integral part of optimal medicamentous therapy in patients
with coronary artery disease. The strategy of antiplatelet/anticoagulant therapy is adjusted
(combination of drugs, dosing and duration of therapy) depending on the stage of the disease (acute
coronary syndrome with percutaneous coronary intervention, chronic coronary syndrome, or coronary
surgical revascularization) and comorbidity of each patient (e.g., atrial fibrillation, left ventricular
thrombus, etc.). Guidelines and clinical practice in particular are not uniform and specific regarding
dual antiplatelet therapy in patients undergoing coronary artery bypass grafting, especially in the setting
of chronic coronary syndrome.Sastavni dio optimalne medikamentne terapije u bolesnika s koronarnom boleÅ”Äu je antitrombocitna terapija. Terapija
antitrombocitnim te antikoagulantnim lijekovima (kombinacija lijekova, doziranje i trajanje terapije) prilagoÄava se ovisno o
stadiju bolesti (akutni koronarni sindrom s perkutanom koronarnom intervencijom, kroniÄni koronarni sindrom ili kirurÅ”ka
revaskularizacija) i komorbiditetu pojedinog bolesnika (npr. atrijska fibrilacija, tromb lijeve klijetke itd.). Smjernice, a osobito
kliniÄka praksa, nisu jedinstvene u pogledu dvojne antitrombocitne terapije u bolesnika koji su podvrgnuti operaciji aortokoronarnog
premoÅ”tenja, naroÄito u postavkama kroniÄnog koronarnog sindroma