10 research outputs found
How to Optimally Treat Arterial Hypertension?
Arterijska hipertenzija glavni je neovisni Äimbenik
kardiovaskularnog rizika pa sniženje krvnog tlaka smanjuje
uÄestalost kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih komplikacija.
Tijekom 2003. godine publicirane su ameriÄke (JNC
VII) i europske (ESH/ESC) upute o zbrinjavanju bolesnika s
arterijskom hipertenzijom. Ovim pregledom upozorava se na
osnovne principe i ciljeve lijeÄenja hipertenzivnog bolesnika.
Primarni cilj lijeÄenja je smanjenje ukupnog rizika kardiovaskularnog
morbiditeta i mortaliteta, Å”to ukljuÄuje lijeÄenje reverzibilnih
Äimbenika rizika, pridruženih kliniÄkih stanja i poviÅ”enog
krvnog tlaka per se. Prema uputama ESH/ESC sve glavne
grupe lijekova - diuretici, beta-adrenergiÄki blokatori, ACE-inhibitori,
blokatori kalcijskih kanala, blokatori angiotenzinskih
receptora - pogodne su za poÄinjanje i održavanje antihipertenzivne
terapije. JNC VII upute težiŔte daju na tiazidske diuretike
kao inicijalnu terapiju u veÄine bolesnika. Potrebno je istaknuti
da neke grupe lijekova imaju prednost pred ostalima u
posebnim kliniÄkim stanjima (kardijalna dekompenzacija,
infarkt miokarda, Å”eÄerna i bubrežna bolest, prevencija cerebrovaskularnog
incidenta). UsporeÄujuÄi djelotvornost ānovihā
(ACE-inhibitori, blokatori kalcijskih kanala) i āstarihā (diuretici,
beta-adrenergiÄki blokatori) lijekova, nema bitne razlike u stupnju
kardiovaskularne protekcije. Kalcijski blokatori su bolji u
prevenciji cerebrovaskularnih incidenata, dok je rizik od kardijalne
dekompenzacije veÄi tijekom primjene blokatora kalcijskih
kanala i alfa-adrenergiÄkih blokatora. Postavka da ānoviā
antihipertenzivni lijekovi (blokatori kalcijskih kanala, ACE-
-inhibitori, blokatori angiotenzinskih receptora, alfa-adrenergiÄki
blokatori) utjeÄu na kardiovaskularnu prognozu pored
antihipertenzivnog uÄinka, ostaje nepotvrÄena. Glavna korist
antihipertenzivne terapije leži u sniženju krvnog tlaka, a u manjoj
mjeri u dodatnim uÄincima lijeka. Ovi podaci upuÄuju na
važnost striktne kontrole krvnog tlaka, meÄutim koja je ciljna
vrijednost koju trebamo postiÄi, ostaje joÅ” nepoznato.Arterial hypertension is the main independent
factor of cardiovascular risk. Thus the decrease in blood
pressure reduces the frequency of cardiovascular and cerebrovascular
complications. During this year, the American (JNC
VII) and European (ESH/ESC) guidelines were published,
designed for the care of patients with arterial hypertension.
This review points to the basic principles and aims of treating
a hypertensive patient. The main goal of treatment is the
reduction of the total risk of cardiovascular morbidity and mortality,
including the treatment of reversible risk factors, associated
clinical states and elevated blood pressure per se.
According to the ESH/ESC guidelines, the main groups of
drugs - diuretics, beta-adrenergic blockers, ACE-inhibitors, calcium
channels blockers, angiotensin receptor blockers - are all
appropriate for the onset and maintenance of antihypertensive
therapy. The JNC VII guidelines focus on thiazide diuretics as
the initial therapy in the majority of patients. It must be
stressed that some drug groups can have advantage in front
of the others in certain clinical states (cardiac decompensation,
myocardial infarction, diabetes and renal diseases, prevention
of stroke). The comparison of the efficacy of the "new"
(ACE-inhibitors, calcium channel blockers) and the "old"
(diuretics, beta-adrenergic blockers) medicaments showed
that substantial difference in the degree of cardiovascular protection
does not exist. Calcium blockers are better in the prevention
of cerebrovascular incidents, which the risk of cardiac
decompensation is greater during the administration of calcium
channel blockers and alpha-adrenergic blockers. The thesis
that the "new" antihypertensive drugs (calcium channel
blockers, ACE-inhibitors, angiotensin receptor blockers, alphaadrenergic
blockers) influence the cardiovascular prognosis
along with antihypertensive effect, still remains unconfirmed.
The main benefit of antihypertensive therapy is in the decrease
in blood pressure, and in a lesser degree in additional impacts
of a drug. These data point at the importance of the strict
blood pressure control. However, the target value to be
achieved is unknown as yet
Modern Principles in the Diagnostics and Treatment of Arterial Hypertension
Arterijska hipertenzija (AH) i komplikacije do
kojih dovodi najÄeÅ”Äi su razlozi posjeta lijeÄnicima opÄe medicine.
Kardiovaskularno (KV) obolijevanje i prerana KV smrtnost
joÅ” su u porastu u Hrvatskoj, a jedan od primarnih razloga
je svakako loŔe reguliranje arterijskog tlaka (AT), glavnoga
nezavisnog Äimbenika tih entiteta. Najnoviji epidemioloÅ”ki
podaci pokazuju da je danas prevalencija AH u europskim
zemljama u porastu i prema tim rezultatima oko polovice
odraslog aktivnog stanovniŔtva ima vrijednosti AT > 140/90
mmHg. VeĆ samo zbog toga znatan dio populacije izložen je
veÄem KV riziku, ali upravo zbog velikog broja takvih osoba
dijagnostiÄki postupci moraju biti racionalni kako, s jedne
strane, ne bi nepotrebno opteretili proraÄun, a s druge strane,
kako ne bi u algoritmu promakli elementi bitni za dijagnozu
sekundarne AH ili veÄ prisutna oÅ”teÄenja ciljnih organa.
Uz to svim bolesnicima s AH, pa i onima s visoko normalnim
AT ili prehipertenzijom potrebno je odrediti ukupan KV rizik.
Nedavno objavljene ameriÄke i europske smjernice iznose u
ovom trenutku optimalan pristup koji se u nekim detaljima
razlikuje. No, uz poznavanje svih smjernica vrlo je važno individualno
pristupati svakom bolesniku. LijeÄenje hipertoniÄara
ne sastoji se samo u upozoravanju na važnost provoÄenja
promjena naÄina života i ustrajnom uzimanju lijekova u adekvatnoj
dozi i kombinaciji veÄ i u trajnom educiranju bolesnika,
ali i lijeÄnika. Uz takav pristup, a uz joÅ” aktivniji angažman i
potporu vladinih institucija može se oÄekivati da Äe AH biti
bolje regulirana Äime Äe se znatno smanjiti KV obolijevanje i
prerana KV smrtnost.Arterial hypertension (AH) and its complications
are the most frequent reason of patients\u27 visits to general
practitioners. Cardiovascular (CV) morbidity and premature
CV mortality are still increasing in Croatia. One of the
most important causes is inadequate blood pressure control.
Recent epidemiological data show that hypertension prevalence
in Europe is higher than ten years ago and approximately
50% of population aged over 35 have blood pressure
above 140/90 mmHg. It is obligatory to find an optimal
approach in diagnostic algorithm - the one, which would not
burden the budget, but which would be sensitive enough to
detect secondary forms of hypertension and target organ damage.
The total CV risk should be calculated in both hypertensive
patients and persons with high normal blood pressure
(pre-hypertensive persons). The approach to each person or
patient should be individual. The treatment of hypertensive
patients does not consist only of stressing the change of
lifestyle and continuous taking of antihypertensive drugs in
prescribed doses or combinations. Apart from the patient,
who has to be an active participant in the treatment procedure,
the physicians must also follow recent achievements.
The success in the battle against hypertension, CV morbidity
and premature CV mortality depends also on the involvement
of the whole society and requires support of governmental
institutions
ZnaÄenje dijetetskih mjera u prevenciji i lijeÄenju hipertenzije
Arterijska hipertenzija važan je faktor rizika od kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Kontrola krvnog tlaka bitna je u prevenciji komplikacija koje se mogu pripisati poviÅ”enomu krvnom tlaku. LijeÄenje arterijske hipertenzije sastoji se od dva bitna principa: primjena nefarmakoloÅ”kih mjera ili promjene životnih navika i farmakoterapija. U ovom pregledu izneseni su rezultati brojnih kliniÄkih studija koje su analizirale znaÄenje nefarmakoloÅ”kih mjera u lijeÄenju arterijske hipertenzije. One Äine temelj u terapijskom pristupu, a preporuÄene su svim bolesnicima s poviÅ”enim krvnim tlakom. Prema danaÅ”njim spoznajama nedvojben uÄinak na krvni tlak posjeduju sljedeÄe nefarmakoloÅ”ke mjere: a) smanjen unos soli, b) redukcija tjelesne težine, c) fi ziÄka aktivnost, d) umjereno uzimanje alkohola u bolesnika koji ga konzumiraju, e) prestanak puÅ”enja, f) dovoljan unos voÄa i povrÄa, a smanjen unos ukupnih i zasiÄenih masnoÄa. ProvoÄenje ovih mjera zahtijeva promjenu životnih navika u pojedinca, a potom i u cjelokupnoj populaciji
ZnaÄenje dijetetskih mjera u prevenciji i lijeÄenju hipertenzije
Arterijska hipertenzija važan je faktor rizika od kardiovaskularnih i bubrežnih bolesti. Kontrola krvnog tlaka bitna je u prevenciji komplikacija koje se mogu pripisati poviÅ”enomu krvnom tlaku. LijeÄenje arterijske hipertenzije sastoji se od dva bitna principa: primjena nefarmakoloÅ”kih mjera ili promjene životnih navika i farmakoterapija. U ovom pregledu izneseni su rezultati brojnih kliniÄkih studija koje su analizirale znaÄenje nefarmakoloÅ”kih mjera u lijeÄenju arterijske hipertenzije. One Äine temelj u terapijskom pristupu, a preporuÄene su svim bolesnicima s poviÅ”enim krvnim tlakom. Prema danaÅ”njim spoznajama nedvojben uÄinak na krvni tlak posjeduju sljedeÄe nefarmakoloÅ”ke mjere: a) smanjen unos soli, b) redukcija tjelesne težine, c) fi ziÄka aktivnost, d) umjereno uzimanje alkohola u bolesnika koji ga konzumiraju, e) prestanak puÅ”enja, f) dovoljan unos voÄa i povrÄa, a smanjen unos ukupnih i zasiÄenih masnoÄa. ProvoÄenje ovih mjera zahtijeva promjenu životnih navika u pojedinca, a potom i u cjelokupnoj populaciji
Renovaskularna hipertenzija
Renovaskularna hipertenzija najÄeÅ”Äi je uzrok sekundarnog oblika arterijske hipertenzije. Aterosklerotska stenoza renalne arterije nalazi se u 90% bolesnika s renovaskularnom hipertenzijom. ObiÄno u tih bolesnika postoje i drugi znakovi difuzne vaskularne bolesti, koronarna i periferna vaskularna bolest, renalna insuficijencija, promjene abdominalne aorte. Tijek bolesti je uglavnom progresivan, a oÄituje se pogorÅ”anjem stenoze i smanjenjem bubrega. Potrebno je istaknuti da veliÄina stenoze utjeÄe i na preživljenje bolesnika, a glavni uzrok smrtnosti su kardiovaskularne bolesti. Kada na osnovi kliniÄkih pokazatelja postoji sumnja na stenozu renalne arterije, potrebno je dobiti uvid u funkcionalno stanje bubrega i anatomske promjene na krvnim žilama. U tu svrhu postoji niz dijagnostiÄkih testova, Äije je znaÄenje detaljnije opisano. Nakon dijagnostiÄke obrade pristupa se lijeÄenju, endovaskularnom intervencijom, kirurÅ”kim zahvatom ili medikamentnom terapijom. Ciljevi lijeÄenja su regulacija krvnog tlaka, oÄuvanje bubrežne funkcije i prevencija kardijalnih komplikacija. U daljnjem pregledu izneseni su rezultati razliÄitih postupaka lijeÄenja glede uÄinka na krvni tlak i bubrežnu funkciju. Razabire se da su uÄinci manji od oÄekivanih, pa se postavlja osnovno pitanje kako prepoznati bolesnika koji Äe imati povoljan ishod od revaskularizacijskog postupka
MANAGEMENT OF ADRENAL INCIDENTALOMA: THE POSITION STATEMENT OF THE CROATIAN REFERRAL CENTER FOR ADRENAL GLAND DISORDERS
Incidentalomi nadbubrežne žlijezde jesu tumori otkriveni tijekom dijagnostiÄke evaluacije nekoga drugog kliniÄkog stanja. TehnoloÅ”ki napredak radioloÅ”kih ureÄaja i njihova sve veÄa upotreba u svakodnevnoj kliniÄkoj praksi doveli su do ÄeÅ”Äeg otkrivanja ovih tumora ÄineÄi njihovu dijagnostiku i lijeÄenje jednim od najvažnijih izazova moderne endokrinologije. Radi racionalnog pristupa ovim bolesnicima radna skupina koju su Äinili vodeÄi hrvatski struÄnjaci iz podruÄja bolesti nadbubrežne žlijezde, na temelju relevantne znanstvene literature i postojeÄih smjernica europskih i svjetskih druÅ”tava, donijela je preporuke za dijagnostiku i lijeÄenje incidentaloma nadbubrežne žlijezde.Adrenal incidentalomas are tumours of adrenal glands discovered during diagnostic workup for other clinical condition unrelated to adrenal glands. Improvement in imaging techniques and their widespread use in everyday practice have increased detection of adrenal incidentalomas making their management one of the most important challenges of modern endocrinology. Based on the relevant medical literature and guidelines of other international societies a panel of Croatian leading experts in adrenal gland disorders provide practical recommendations for the diagnostics and treatment of adrenal incidentaloma
Kidney volume and albuminuria as markers of birth weight - blood pressure relationship in essential hypertension
Our aim was to analyze whether birth weight contributes to future hypertension through reduced kidney volume, and whether albuminuria could be a marker of this pathway. We included 103 patients with newly diagnosed essential hypertension and 92 normotensive controls. Blood pressure (BP) was measured using a mercury sphygmomanometer and a ABP monitor. Kidney volume was determined by ultrasound. Data on birth weight were obtained from mothers. Albuminuria was determined in 24-hour urine samples. Hypertensive patients had lower birth weight and higher albuminuria than normotensives. There was no difference in kidney volume between the two groups. We found a negative correlation between birth weight and systolic BP in the hypertensive group. BP was significantly correlated with BMI and albuminuria in the hypertensive group. Multiple regression analysis had shown the greatest impact of BMI on BP and had also demonstrated that 24-hour systolic BP showed the greatest risk for developing albuminuria in hypertensive patients. In conclusion, birth weight influences BP values in adult age, but it is not mediated by a reduced kidney volume. A strong correlation, independent of birth weight, was observed between albuminuria and BP values. Increased BMI is the most important independent risk factor responsible for BP increase, even in an early phase of essential hypertension