Citrinin u hrani i hrani za životinje

Mikotoksini su česti onečišćivači hrane i hrane za životinje, primarno žitarica i proizvoda na bazi žitarica. Među njima citrinin predstavlja mikotoksin iz skupine poliketida kojeg sintetiziraju plijesni iz roda Penicillium (P. citrinum, P. viridicatum, P. expansum, P. notatum), Aspergillus i Monascus. P. citrinum kao najznačajniji producent citrinina je vrlo raširena i može se izolirati iz velikog broja namirnica i stočne hrane. Toksičnost citrinina nije detaljno proučena te nema dovoljno podataka koji ukazuju na toksične učinke u ljudi. Međutim, u pojedinih životinjskih vrsta dokazana je njegova nefrotoksičnost, embriotoksičnost, teratogenost i genotoksičnost. Zbog nedovoljnog broja dokaza Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) uvrstila je citrinin u skupinu 3 kao spoj koji se ne može klasificirati kao ljudski karcinogen. S obzirom na nedostatnost podataka, nužna su daljnja istraživanja njegove toksičnosti, prisutnosti u hrani i hrani za životinje te perzistentnosti u tkivima ljudi i životinja kao posljedice izloženosti onečišćenoj hrani ili hrani za životinje. Budući je onečišćenje i ovim mikotoksinom neizbježno, potreban je sustavan nadzor sirovina i finalnih proizvoda namijenjenih ishrani ljudi odnosno hranidbi životinja, kao i definiranje najvećih dopuštenih količina za različite vrste proizvoda putem zakonodavstva.Mycotoxins are common contaminants of food and feed, primarily cereals and cereal-based products. Among them citrinin represents a mycotoxin from the group of polyketides synthesized by moulds of the genus Penicillium (P. citrinum, P. viridicatum, P. expansum, P. notatum), Aspergillus and Monascus. P. citrinum as a mould most characteristic for the production of the citrinin is very widespread and can be isolated from a large number of food and feed products. The toxicity of citrinin was not examined in detail, and there is not enough data to indicate toxic effects in humans. However, some animal species confirmed its nephrotoxicity, embryotoxicity, teratogenicity and genotoxicity. Due to insufficient evidence, the International Agency for Research on Cancer (IARC) classified the citrinin in group 3, as the compound that can not be classified as a human carcinogen. Given the scarcity of data, further research of its toxicity, bioavailability in food and feed, and persistence in the tissues of humans and animals as a result of exposure to contaminated food or feed, are required. Since the contamination also with this toxin is almost inevitable, that requires a systematic monitoring of raw materials and finished products intended for human consumption or animal feed production, as well as defining the maximum levels for different types of products through legislation

Pregled istraživanja aromatskih spojeva sireva koji zriju u životinjskoj koži

The aroma of a cheese is one of the key quality parameters and signs of distinguishing certain cheese types by consumers. Therefore, the aim of this paper is review the existing knowledge of the aromatic profile of cheeses ripening in an animal skin. Cheeses that ripen in an animal skin and produced in similar technology in Croatia (mišina cheese in a sack), in Bosnia and Herzegovina (Cheese in a sack (local name: mjeh), Montenegro (Cheese in a sack (local name: mjeh), Turkey (Tulum cheese), Lebanon (Darfiyeh cheese) and eastern Algeria (Bouhezza cheese). The specific characteristic of these cheeses is ripening in an animal skin, as in a sack (of ewe or goat). The aromatic profile of these cheeses has not been sufficiently investigated and has been conducted primarily on Tulum and to a smaller extent of Lebanese Darfiyeh cheese, and cheese in a sack. There is no data about other cheeses that ripen in an animal skin. Since very little research has been made on the aromatic profile of these cheeses, further research should be conducted.Aroma sira jedan je od ključnih parametara kvalitete i znakova raspoznavanja pojedine vrste sira od strane potrošača. Stoga je cilj ovog rada pregled postojećeg znanja o aromatskom profilu sireva, koji se proizvode na tradicionalan način i zriju u životinjskoj koži. Sirevi, koji zriju u životinjskoj koži i imaju sličnu tehnologiju, proizvode se u Hrvatskoj (Sir iz mišine), na području Bosne i Hercegovine (Sir iz mijeha), Crne Gore (Sir iz mijeha), Turske (Tulum sir), Libanona (Darfiyeh) i istočnog Alžira (Bouhezza sir). Specifičnost ovih sireva je zrenje u životinjskoj koži, odnosno mišini (ovčjoj, kozjoj). Aromatski profil navedenih sireva je slabo istražen, a istraživanja su najvećim dijelom provedena na Tulum siru i manjim dijelom na libanonskom Darfiyeh siru, siru iz mišine, dok za ostale sireve,koji zriju u životinjskoj koži nema nikakvih podataka. Obzirom da je vrlo malo istraživanja o aromatskom profilu ovih sireva do sada napravljeno, potrebno je provoditi daljnja istraživanja u ovom pravcu

Mikrobiološka kvaliteta komercijalnog pekarskog kvasca na hrvatskom tržištu

Komercijalni pekarski kvasac je aktivna biomasa kvasca Saccharomyces cerevisiae kojoj se tijekom procesa proizvodnje, distribucije i skladištenja pridružuju i drugi nenamjenski mikroorganizmi. U radu je ispitana mikrobiološka kvaliteta uzoraka svježih i suhih oblika pekarskog kvasca različitih proizvođača prisutnih na hrvatskom tržištu. Za izolaciju i identifikaciju mikrobne populacije u uzorcima pekarskog kvasca upotrijebljene su klasične mikrobiološke metode, a mikrobni rast određen je brojanjem poraslih kolonija na selektivnim hranjivim podlogama. Rezultati su pokazali da su bakterije mliječne kiseline (BMK) dominantni pridruženi mikroorganizmi pekarskom kvascu, prisutni u koncentraciji od 105 - 108 st/g. U uzorcima kvasca dokazani su i divlji kvasci i koliformne bakterije u koncentraciji od 103, odnosno 104st/g. Suhi pekarski kvasac imao je bolju mikrobiološku kvalitetu budući da u uzorcima nisu dokazane plijesni i bakterija Listeria monocytogenes. Salmonella sp. i Escherichia coli nisu dokazane u nijednom uzorku, dok je Staphylococcus aureus dokazan u 89% uzoraka svježeg te 67% uzoraka suhog kvasca u koncentraciji od oko 101 st/g

Utjecaj postupaka prerade na transformaciju i smanjenje koncentracije mikotoksina u određenim skupinama hrane

Onečišćenje namirnica mikotoksinima predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskome zdravlju, napose kada je riječ o namirnicama koje se učestalo koriste u prehrani, a ujedno predstavljaju i značajan izvor mikotoksina. Postupcima prerade hrane može se postići smanjenje količine mikotoksina, njihova razgradnja, eliminacija ili transformacija u manje toksične derivate, ali potpuno uklanjanje mikotoksina iz prehrambenog lanca putem prerade je teško postići. Primjeni tehnika uklanjanja mikotoksina treba prethoditi utvrđivanje kemijskog sastava i toksičnosti nastalih produkta reakcije. U nedostatku potrebnih toksikoloških podataka, za oblike mikotoksina koji nastaju tijekom prerade hrane, treba pretpostaviti da imaju istu razinu toksičnosti, istu biološku raspoloživost i isti karcinogeni potencijal kao i izvorni spojevi. Prioritet za razvoj metoda smanjenja ili uklanjanja trebaju imati mikotoksini nepoželjnoga toksikološkoga profila koji se učestalo i u visokim koncentracijama pojavljuju u često konzumiranim namirnicama. Krajnji cilj primjene ovih metoda je sprječavanje štetnih učinaka mikotoksina po zdravlje potrošača kao posljedice izlaganja onečišćivačima iz hrane, pri čemu treba sačuvati hranjiva i organoleptička svojstva, kako sirovina, tako i gotovih proizvoda

Aflatoksini - Onečišćenje, učinci i metode redukcije

Plijesni roda Aspergillus među najčešćim su uzročnicima kvarenja hrane i hrane za životinje, a u nepovoljnim uvjetima mogu proizvesti mikotoksine kao toksične sekundarne metabolite. Aflatoksini su skupina mikotoksina koji često onečišćuju različite žitarice, među kojima najčešće kukuruz, a ulaskom u prehrambeni lanac uslijed ishrane životinja onečišćenim krmivom, mogu biti prisutni i u hrani životinjskog podrijetla. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstava aflatoksine u humane karcinogene skupine 1A, a sa stajališta zdravstvene ispravnosti, jedan od najvažnijih mikotoksina je aflatoksin B1. Zbog snažnog karcinogenog, teratogenog i mutagenog djelovanja, čiji su učinci u ljudi i životinja u ovisnosti o razini i trajanju izlaganja, prisutnost aflatoksina B1 u hrani i hrani za životinje potrebno je potpuno spriječiti ili zadržati na najnižoj mogućoj razini. Kako prisutnost aflatoksina može biti opasna po zdravlje ljudi i životinja, u cilju sprječavanja štetnih učinaka, ali i posljedičnih gospodarskih problema velikih razmjera, stalna kontrola u hrani i hrani za životinje od velikog su značaja širom svijeta. U cilju proizvodnje zdravstveno ispravne hrane potreban je kontinuirani razvoj novih metoda za detekciju aflatoksina i redukciju onečišćenja kao i sustavna provedba monitoringa na reprezentativnom broju uzoraka hrane i hrane za životinje

Determination of indigenous microbial populations, mycotoxins and characterization of potential starter cultures in Slavonian kulen

Svrha ovog rada bila je izolirati autohtonu mikrobnu populaciju iz uzoraka slavonskih kulena proizvedenih na tradicionalan način u seoskim domaćinstvima. Autohtona mikrobna populacija izvor je sojeva za razvoj starter kultura koje će, između ostalog, utjecati na aromu i teksturu određenog tradicionalnog mesnog proizvoda. Dominantna mikrobna populacija sastojala se od bakterija mliječne kiseline (BMK) i to : Lactobacillus plantarum u dva uzorka, Lactobacillus delbrueckii u dva uzorka, te Leuconostoc mesenteroides i Lactobacillus acidophilus u po jednom uzorku kulena. Također, su prevladavale i bakterije iz roda Staphylococcus, tipični predstav- nici starter kultura za meso, i to: S. xylosus, S. warneri, S. lentus i S. auricularis u broju od 3,30-5,56 log10 CFU/g uzorka. U dva uzorka kulena izolirani su i kvasci, predstavnici starter kultura za meso: Candida famata. Kvasci su izolirani s površine ovoja i iz sredine kulena u broju 3,48 - 6,48 log10CFU/g. Sa površine 4 od 6 analiziranih kulena izolirane su plijesni iz roda Penicillium sp. i Aspergillus sp. S obzirom na prisutnost plijesni, u uzorcima kulena se određivala i prisutnost mikotoksina. Koncentracije mikotoksina bile su od 0,9 – 1,6 ppb za okratoksin A (OTA) i 0,1 – 0,5 ppb za aatoksin B1 (AFB1) te su osim u površinskom sloju, utvrđeni i u središtu kulena. U uzorcima kulena sa kojih nisu izolirane plijesni, nije dokazana ni prisutnost mikotoksina. Svi izolati BMK pokazali su znatno anti- mikrobno djelovanje prema patogenim test mikroorganizmima, te pokazali jedno od važnih svojstava potencijalnih starter kultura.The purpose of this study was to isolate the indigenous microbial population of samples from the Slavonian kulen produced in the traditional way in rural households. Autochthonous microbial population are potential starter cultures, which can be used to obtain top quality avour and texture certain traditional meat products. Dominant microbial populations consisted of lactic acid bacteria (LAB): L. plantarum (4,7log10CFU/g) in two samples, L. delbrueckii (3,0log10CFU/g) in two samples, L. mesenteroides (9,23log10CFU/g) and L. acidophilus (7,78 log10 CFU/g) in one sample of Slavonian kulen. The bacteria from the genus of Staphylococcus was also dominated microbial population in Slavonian kulen, the typical representatives of starter cultures for meat, as follows: S. xylosus, S. warneri, S. lentus and S. auricularis in number from 3.30 - 5.56 log10 CFU / g sample. From two samples of Slavonian kulen were isolated yeasts, representatives of starter cultures for meat: Candida famata. Yeasts were isolated from the surface and from the mid of Slavonian kulen in number from 3.48 to 6.48 log10 CFU / g. From the surface 4 of 6 analyzed kulen were isolated molds from the genus Penicillium sp. and Aspergillus sp. Considering the presence of mold in samples of Slavonian kulen, the presence of mycotoxins were also determined. Mycotoxin concentrations were 0.9 to 1.6 ppb for ochratoxin A (OTA) and 0.1 to 0.5 ppb for aatoxin B1 (AFB1) and were dened not only on the surface layer, but also in the centre of Slavonian kulen. In the samples of kulen which were not iso- lated molds, it was not proven the presence of mycotoxins. All LAB isolates showed signicant antimicrobial activity against tested pathogenic microorganisms, and showed one of the important properties of potential starter cultures

Utjecaj postupaka prerade na transformaciju i smanjenje koncentracije mikotoksina u određenim skupinama hrane

Onečišćenje namirnica mikotoksinima predstavlja ozbiljnu prijetnju ljudskome zdravlju, napose kada je riječ o namirnicama koje se učestalo koriste u prehrani, a ujedno predstavljaju i značajan izvor mikotoksina. Postupcima prerade hrane može se postići smanjenje količine mikotoksina, njihova razgradnja, eliminacija ili transformacija u manje toksične derivate, ali potpuno uklanjanje mikotoksina iz prehrambenog lanca putem prerade je teško postići. Primjeni tehnika uklanjanja mikotoksina treba prethoditi utvrđivanje kemijskog sastava i toksičnosti nastalih produkta reakcije. U nedostatku potrebnih toksikoloških podataka, za oblike mikotoksina koji nastaju tijekom prerade hrane, treba pretpostaviti da imaju istu razinu toksičnosti, istu biološku raspoloživost i isti karcinogeni potencijal kao i izvorni spojevi. Prioritet za razvoj metoda smanjenja ili uklanjanja trebaju imati mikotoksini nepoželjnoga toksikološkoga profila koji se učestalo i u visokim koncentracijama pojavljuju u često konzumiranim namirnicama. Krajnji cilj primjene ovih metoda je sprječavanje štetnih učinaka mikotoksina po zdravlje potrošača kao posljedice izlaganja onečišćivačima iz hrane, pri čemu treba sačuvati hranjiva i organoleptička svojstva, kako sirovina, tako i gotovih proizvoda

Aflatoksini - Onečišćenje, učinci i metode redukcije

Plijesni roda Aspergillus među najčešćim su uzročnicima kvarenja hrane i hrane za životinje, a u nepovoljnim uvjetima mogu proizvesti mikotoksine kao toksične sekundarne metabolite. Aflatoksini su skupina mikotoksina koji često onečišćuju različite žitarice, među kojima najčešće kukuruz, a ulaskom u prehrambeni lanac uslijed ishrane životinja onečišćenim krmivom, mogu biti prisutni i u hrani životinjskog podrijetla. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstava aflatoksine u humane karcinogene skupine 1A, a sa stajališta zdravstvene ispravnosti, jedan od najvažnijih mikotoksina je aflatoksin B1. Zbog snažnog karcinogenog, teratogenog i mutagenog djelovanja, čiji su učinci u ljudi i životinja u ovisnosti o razini i trajanju izlaganja, prisutnost aflatoksina B1 u hrani i hrani za životinje potrebno je potpuno spriječiti ili zadržati na najnižoj mogućoj razini. Kako prisutnost aflatoksina može biti opasna po zdravlje ljudi i životinja, u cilju sprječavanja štetnih učinaka, ali i posljedičnih gospodarskih problema velikih razmjera, stalna kontrola u hrani i hrani za životinje od velikog su značaja širom svijeta. U cilju proizvodnje zdravstveno ispravne hrane potreban je kontinuirani razvoj novih metoda za detekciju aflatoksina i redukciju onečišćenja kao i sustavna provedba monitoringa na reprezentativnom broju uzoraka hrane i hrane za životinje

Adhesion of Zearalenone to the Surface of Lactic Acid Bacteria Cells

Zearalenone is mycotoxin harmful to the health of humans and animals and is present in food and feed. Therefore, last few decades, great attention is paid to the development of biological detoxification methods with reference to the application of lactic acid bacteria in binding and removal of mycotoxins from food and feed. The aim of this work was to investigate the ability of lactic acid bacteria Lactobacillus rhamnosus GG (ATCC 53103) and Lactobacillus plantarum A1 to bind zearalenone unto the cell surface. The results showed that Lactobacillus rhamnosus GG (ATCC 53103) and Lactobacillus plantarum A1 can bind signifi cant concentration of zearalenone, depending on the bacteria concentration in the medium and the incubation time. However, with longer time of incubation part of bounded mycotoxins were released back into the medium which indicates that the reaction of adhesion of toxin to the bacterial cells is reversible. Determination of zearalenone concentration was performed by competitive ELISA test

MICROBIOLOGICAL CONTAMINATION OF CONFECTIONARY CAKES IN CROATIA

Confectionery cakes are products obtained by mixing, shaping, baking, or other suitable processing procedures of two or more ingredients, giving the characteristic sensory properties of the product. They can be filled or topped with fruit, chocolate and other creams or toppings. The chemical composition and high water and sugar content make confectionery cakes suitable for the growth and multiplication of various microorganisms. Since contamination can occur at all stages of the production process, conducting good hygiene practices is necessary to obtain a product safe for consumption. The aim of this study was to provide insight into the contamination of confectionery cakes at the market in the Republic of Croatia by potentially pathogenic microorganisms and microorganisms as indicators of hygienic production. The cakes were sampled during a one-year period in 12 cities in Croatia. Samples were analysed according to the microbiological criteria prescribed by Commission Regulation (EC) No 2073/2005 of 15 November 2005 on microbiological criteria for foodstuffs and as recommended by the Guideline of Microbiological Criteria (Ministry of Agriculture, 2011). Results of the study showed that no pathogenic bacteria whose presence could have adverse health effects, were identified in confectionery cakes