Vještina crtanja kod djece s kašnjenjem u neuromotornom razvoju u dobi od 2-5 godina

In typically developing children, drawing development occurs in stages from uncontrolled strokes to complex drawing. In this study, we examined drawing development in children with neurodevelopmental delay (NDD). In order to do so, we observed the influence of age, intraventricular hemorrhage (IVH) and gender on the development of drawing skills. The sample consisted of 52 children with NDD, aged 2 years and 6 months to 5 years. All children were hospitalized for multidisciplinary team monitoring and developmental support. The evaluation of drawing development was administered by giving each child a blank A4 paper and the instruction to draw anything they wanted. All of the drawings were scored satisfactory or unsatisfactory. Descriptive statistics was employed on all relevant data to show results in frequencies and percentages. In order to determine differences between groups, the χ2-test was administered. The results showed greatest difference in drawing in children aged from 3 years to 3 years and 11 months. Children with lower IVH had better drawing scores than children with higher IVH levels. According to gender dissimilarities, a difference was found showing girls to have better drawing skills than boys. All study results pointed to the importance of early rehabilitation and continuous structured work with children with NDD.Kod djece urednog razvoja crtež se razvija kroz nekoliko faza koje se pojavljuju specifičnim redoslijedom od nekontroliranih pokreta olovkom do crtanja kompleksnih oblika. U ovom radu željeli smo istražiti postoje li odstupanja u razvoju crteža kod djece s neurorazvojnim odstupanjem. Promatrani su utjecaj dobi, intraventrikularnog krvarenja različitih stupnjeva i spola na razvoj crteža. Uzorak ispitanika činilo je 52 djece u dobi od 2,6 do 5 godina. Sva djeca bila su hospitalizirana radi praćenja cjelokupnog razvoja i potpore od strane multidisciplinarnog tima. Svoj djeci bio je dijagnosticiran neki oblik neurorazvojnog odstupanja. Ispitivanje razvoja crteža provedeno je na način da su djetetu dani olovka i prazan A4 list papira na kojem je mogao izraditi crtež po vlastitom izboru. Svaki crtež ocijenjen je kao adekvatan ili neadekvatan za dob. Prikupljeni podaci obrađeni su deskriptivnom analizom i prikazani u tablicama i grafikonima pomoću postotaka i frekventnosti. Razlike između skupina dokazane su χ2-testom. Rezultati su pokazali najveću razliku između zadovoljavajućeg i nezadovoljavajućeg razvoja crteža u skupini djece od 3 do 3,11 godina. Zatim, djeca koja nisu imala intraventrikularno krvarenje ili su imala krvarenje I. stupnja pokazala su najbolje vještine crtanja među djecom s neurorazvojnim odstupanjem, dok su sva djeca s krvarenjem II./III. stupnja imala veći broj neadekvatnih crteža za dob. Promatrajući razlike u crtežu s obzirom na spol zaključuje se da su vještine crtanja kod djevojčica bolje u odnosu na dječake. Dobiveni rezultati ukazuju na važnost rane rehabilitacije i kontinuirani strukturirani rad s djecom s neurorazvojnim odstupanjima

Music therapy and rhythmic auditory stimulation with hospitalized children

U trenutcima kada se dijete sa zdravstvenim teškoćama odvaja od roditelja i poznate okoline i ostaje u nepoznatom bolničkom okruženju, moguće su različite negativne reakcije zbog doživljenog stresa. Iz tog razloga, vrijeme provedeno između različitih medicinskih terapija potrebno je upotpuniti aktivnostima ugodnim za dijete. U članku su navedene neke od tih aktivnosti, koje su ujedno i terapija u nemedicinskom obliku, s naglaskom na pozitivan učinak terapije glazbom i ritmičkih slušnih stimulacija. Terapija glazbom predstavlja jedinstvenu vrstu njege i psihosocijalne potpore u bolnici. U pedijatrijskom, bolničkom okruženju, ima za cilj podržati i pomoći djetetu na neki od idućih načina: pripomoći adaptiranju, smanjiti bol i stres, i potaknuti usvajanje razvojno prikladnih vještina. Glazba se može uključiti u jezično-govornu, fizikalnu i okupacijsku terapiju s ciljem relaksacije mišića, poboljšanja obrazaca kretanja i povećanja samostalnosti u svakodnevnom životu, te u poticanje socijalizacije i emocionalnog razvoja. Ritmičke slušne stimulacije predstavljaju neurološku tehniku koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav. Njihov ključni element je fenomen slušnog povlačenja odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi. Ova metoda može biti korištena unutar neke druge terapije, primjerice fizikalne ili terapije glazbom, ili kao samostalni oblik terapije te je ekonomski povoljna. Još neke od strategija koje se koriste u suočavanju s neugodnim situacijama i ublažavanju simptoma hospitalizma su igra, terapija uz pomoć životinja, druženje s klaunovima itd. Primjetna je sve veća prepoznatost posljedica hospitalizacije, u zdravstvenim ustanovama i općenito u društvu. U rad s hospitaliziranom djecom uključuje se sve veći broj stručnjaka koji svojim timskim radom rade za dobrobit cjelokupnog razvoja djeteta.At times when a sick child needs to be separated from his/her family, and stay in an unfamiliar, hospital environment, it is possible to expect various negative reactions from the child due to stress. Therefore, time spent in-between therapies and medical procedures should be made interesting and comfortable for a child. This article explains several of those activities that also represent non-medical therapies, emphasizing positive effect of music therapy and rhythmic auditory stimulations. Music therapy is a unique way of care and psychosocial support in hospital settings. At pediatric departments, its goal is to support and help child to: adapt, minimize pain and stress, and stimulate development of skills. Music can also be incorporated in speech and language, physical and occupational therapy to aid muscle relaxation, improve movement patterns, and augment independency in every-day skills, and to stimulate socialization and emotional development. Another method, widely used in hospital environments, is rhythmic auditory stimulation. This neurological technique uses physiological effect of auditory rhythm on motor system. The key element of rhythmic stimulations is the phenomenon of auditory fun, or body’s ability to rhythmically adjust its movements. Due to its low economic value, this method can be used independently, or be incorporated in other therapies such as physical or music therapy. Other strategies used in coping with negative experiences and in moderating hospitalism symptoms are play, animal therapy, visits from clowns, etc. In modern hospitals, and society in general, the ability to recognize negative hospitalization consequences is growing. So, specialists from various disciplines work with hospitalized children, and are putting team efforts into holistic child development approach in hospitals

Music therapy and rhythmic auditory stimulation with hospitalized children

U trenutcima kada se dijete sa zdravstvenim teškoćama odvaja od roditelja i poznate okoline i ostaje u nepoznatom bolničkom okruženju, moguće su različite negativne reakcije zbog doživljenog stresa. Iz tog razloga, vrijeme provedeno između različitih medicinskih terapija potrebno je upotpuniti aktivnostima ugodnim za dijete. U članku su navedene neke od tih aktivnosti, koje su ujedno i terapija u nemedicinskom obliku, s naglaskom na pozitivan učinak terapije glazbom i ritmičkih slušnih stimulacija. Terapija glazbom predstavlja jedinstvenu vrstu njege i psihosocijalne potpore u bolnici. U pedijatrijskom, bolničkom okruženju, ima za cilj podržati i pomoći djetetu na neki od idućih načina: pripomoći adaptiranju, smanjiti bol i stres, i potaknuti usvajanje razvojno prikladnih vještina. Glazba se može uključiti u jezično-govornu, fizikalnu i okupacijsku terapiju s ciljem relaksacije mišića, poboljšanja obrazaca kretanja i povećanja samostalnosti u svakodnevnom životu, te u poticanje socijalizacije i emocionalnog razvoja. Ritmičke slušne stimulacije predstavljaju neurološku tehniku koja koristi fiziološke utjecaje slušnog ritma na motorički sustav. Njihov ključni element je fenomen slušnog povlačenja odnosno sposobnost tijela da svoje pokrete ritmički uskladi. Ova metoda može biti korištena unutar neke druge terapije, primjerice fizikalne ili terapije glazbom, ili kao samostalni oblik terapije te je ekonomski povoljna. Još neke od strategija koje se koriste u suočavanju s neugodnim situacijama i ublažavanju simptoma hospitalizma su igra, terapija uz pomoć životinja, druženje s klaunovima itd. Primjetna je sve veća prepoznatost posljedica hospitalizacije, u zdravstvenim ustanovama i općenito u društvu. U rad s hospitaliziranom djecom uključuje se sve veći broj stručnjaka koji svojim timskim radom rade za dobrobit cjelokupnog razvoja djeteta.At times when a sick child needs to be separated from his/her family, and stay in an unfamiliar, hospital environment, it is possible to expect various negative reactions from the child due to stress. Therefore, time spent in-between therapies and medical procedures should be made interesting and comfortable for a child. This article explains several of those activities that also represent non-medical therapies, emphasizing positive effect of music therapy and rhythmic auditory stimulations. Music therapy is a unique way of care and psychosocial support in hospital settings. At pediatric departments, its goal is to support and help child to: adapt, minimize pain and stress, and stimulate development of skills. Music can also be incorporated in speech and language, physical and occupational therapy to aid muscle relaxation, improve movement patterns, and augment independency in every-day skills, and to stimulate socialization and emotional development. Another method, widely used in hospital environments, is rhythmic auditory stimulation. This neurological technique uses physiological effect of auditory rhythm on motor system. The key element of rhythmic stimulations is the phenomenon of auditory fun, or body’s ability to rhythmically adjust its movements. Due to its low economic value, this method can be used independently, or be incorporated in other therapies such as physical or music therapy. Other strategies used in coping with negative experiences and in moderating hospitalism symptoms are play, animal therapy, visits from clowns, etc. In modern hospitals, and society in general, the ability to recognize negative hospitalization consequences is growing. So, specialists from various disciplines work with hospitalized children, and are putting team efforts into holistic child development approach in hospitals