Microchipping of animals and possible adverse effects in veterinary medicine

Mikročipiranje se pokazalo najkorisnijom metodom označavanja životinja u veterinarskoj medicini i stočarstvu. Zbog visoke učinkovitosti i jednostavne primjene vrlo brzo je doseglo globalne razmjere. U Republici Hrvatskoj mikročipiranje smiju obavljati samo ovlašteni veterinari koji su dužni slijediti zakonski propisane upute o načinu implantacije. Mikročip je pasivan uređaj i svojom prisutnošću ne šteti organizmu. Od početka njegove uporabe kao uređaja za označavanje životinja, prijavljeno je svega nekoliko slučajeva nuspojava i istraživanja u svrhu proučavanja njegove biokompatibilnosti s organizmom. Među najčešćim neželjenim učincima spominju se pretjerane reakcije organizma, tumori, pogrešna implantacija te migracija kao daleko najzastupljenija pojava. Iako su nuspojave moguće, današnjim napretkom tehnologije, usavršavanjima u području biokompatibilnosti te trajanju mikročipova, njihov rizik sveden je na minimum. Uz sve navedeno, odgovornost veterinara za pravilnu implantaciju ima znatnu ulogu u smanjivanju tog rizika.Microchipping of animals has proven to be the most useful animal marking technique. Due to its high efficiency and easy application, it quickly reached a global scale. Microchipping in the Republic of Croatia may only be performed by authorized veterinarians who are obliged to abide by the legislation regulating implantation. The microchip is a passive device and its presence causes no harm to the animal. Since its common use as an animal marking technique, only a few studies have reported side effects. Most of the side effects are excessive body reactions, tumours, incorrect implantation and migration. Although side effects are possible, today’s technological advancements in the area of biocompatibility and duration of microchips have reduced the risk of side effects to a minimum. Additionally, the veterinarian’s responsibility for proper implantation also plays a role in reducing this risk

Congenital urogenital anomaly in dogs

Urođene anomalije urogenitalnog sustava česte su u dijagnostici, poglavito u mladih pasa. Nastaju jer se za vrijeme intrauterinog razvoja organi urogenitalnog sustava razvijaju iz različitih tkiva. Od brojnih poznatih anomalija najčešće se dijagnosticira ektopični ureter. Ovisno o kojoj se anomaliji radi, najefikasnije metode za dijagnostiku jesu ultrazvučna pretraga, kontrastna radiografija, cistoskopija i kompjutorizirana tomografija (CT). Najčešća je metoda liječenja korektivni kirurški zahvat.Congenital urogenital anomalies are often diagnosed in younger dogs, as during intrauterine development, the urogenital organs develop from a variety of tissues. Of the many anomalies, ectopic ureter is the most commonly diagnosed. The most effective methods for diagnosing various anomalies are ultrasonography, contrast radiography, cystoscopy, and computerized tomography. The most common method for treatment is a surgical procedure

African Horse Sickness: the risk of the disease and possible consequences for horse breeding in Croatia

Afrička konjska kuga (AKK) nekontagiozna je vektorska bolest konja uzrokovana virusom iz porodice Reoviridae, rod Orbivirus. Za bolest su najprijemljiviji konji, poniji i magarci, mule nešto manje, a afrički magarci i zebre refraktarni su na razvoj klinički očitovanog oblika bolesti. Najvažniji je prijenosnik virusa AKK-a ženka mušice iz roda Culicoides. Klimatske promjene i globalizacija rezultirale su bezbrojnim čimbenicima koji znatno povećavaju rizik od pojave AKK-a u mnogim dijelovima svijeta. Postoje opsežni dokazi da mnoga područja slobodna od AKK-a već sada imaju klimatske uvjete koji dopuštaju pojavu epizootije AKK-a, a uvođenje inficiranih kopitara ili komarčića Culicoides spp. moglo bi uzrokovati opsežne i dugotrajne epizootije.African horse sickness (AHS) is a non-contagious vector-borne disease of horses, caused by a virus of the family Reoviridae, genus Orbivirus. Horses, ponies and donkeys are the most susceptible to the disease, mules less so, while African donkeys and zebras are refractory to the development of a clinically manifested form of the disease. The most important carrier of the AHS virus is the female fly of the genus Culicoides. Climate change and globalization have triggered countless factors that significantly increase the risk of AHS in many parts of the world. There is extensive evidence that many AHS-free areas already have climatic conditions that allow AHS epizootics to occur, and the introduction of infected ungulates or Culicoides spp. mosquitoes could cause extensive and long-lasting epizootics

Spatio-temporal analysis of wild boar (Sus scrofa L.) metastrongylosis on the area of Nature Park Medvednica

Metastrongiloza divljih svinja invazijska je bolest uzrokovana plućnim vlascima iz porodice Metastrongylidae i roda Metastrongylus koji čini sedam vrsta: M. pudenodotectus, M. apri (elongatus), M. confusus, M. salmi, M. asymetricus, M. madagascariensis i M. tschiaricus. U pravilu invazija divljih svinja prolazi bez kliničkih znakova bolesti, osim iznimno u slučaju prasadi te jedinki iz gaterskog uzgoja. Pretpostavka je ovog istraživanja da će se, s obzirom na veličinu dostupnog uzorka kao i različite klimatske uvjete u pojedinim godinama, razlikovati i prevalencija u divljih svinja prema revirima zaštite divljači. Ukupno je prikupljeno 416 uzoraka izmeta, a uz dio uzoraka dostavljena su i pluća. Uzorci izmeta pregledani su metodom flotacije pomoću otopine MgSO4 (specifične mase 1,2). Pronađeni oblići izdvojeni su i promatrani pod mikroskopom. Prostorna je analiza provedena u programu ArcGIS 9.3, a statistička obrada u programu MedCalc. Ukupna je prevalencija invadiranih grla iznosila 44,4 %. Prostorno nisu utvrđene statistički znakovite razlike u prevalenciji među revirima zaštite divljači što upućuje na cjelovitost promatranog područja. Konkretnije povećanje prevalencije utvrđeno je u posljednjim sezonama u revirima 1 i 5. Usporedbom prema sezonama utvrđeno je statistički znakovito smanjenje prevalencije u sezonama 2017./2018. i 2018./2019., dok je u sezoni 2021./2022. utvrđena statistički znakovito veća prevalencija. Najviše vrijednosti omjera vjerojatnosti (OR) utvrđene su usporedbom lovne sezone 2021./2022. sa sezonama 2017./2018. (OR = 6,298; CI 95% 2,597 – 15,27; p < 0,0001) i 2018./2019. (OR = 6,590; CI 95 % 2,900 –14,97; p < 0,0001). Prema dostupnoj literaturi ovo je jedno od prvih takvih istraživanja na divljim svinjama. Rezultati upućuju na varijacije u broju uzoraka tijekom sezona kao i prema pojedinim revirima što ima za posljedicu i pogrešku u procjeni prevalencije. Zbog tih se razloga naglašava potreba višegodišnjeg praćenja s ciljem smanjenja greške ovisne o tipu uzorkovanja i veličini uzorka te stjecanja pouzdanijih podataka o prisutnosti uzročnika u populaciji. Blizina područja i ujednačenost čimbenika okoliša i klimatskih čimbenika rezultat su male varijabilnosti među sezonama (izuzev dviju) i poglavito varijabilnosti među revirima.Metastrongylosis is an invasive disease of wild boars caused by lungworms from the family Metastrongylidae and the genus Metastrongylus, including six species: M. pudenodotectus, M. apri (elongatus), M. confusus, M. salmi, M. asymetricus and M. madagascariensis. Generally, the infection is only latent in wild boar, except occasionally in animals from fenced-in breeding. The hypothesis is that prevalence will differ in different nature protection areas in relation to the sample size and differing climatic conditions in different years. A total of 416 samples of faeces and lungs of wild boars were collected. Faecal samples were examined by the flotation method (MgSO4 specific gravity 1.2). The parasites collected were analysed under a microscope. Spatial analysis was performed in the ArcGIS 9.3 program, and statistical analysis in the MedCalc program. The total prevalence was 44.4%. Spatially, there were no significant differences in prevalence between the nature protection areas, indicating their uniformity. A more concrete increase in prevalence was found in the latest seasons in areas 1 and 5. A comparison by season showed a significant decrease in prevalence in 2017/2018 and 2018/2019, while a statistically higher prevalence was observed in the 2021/2022 season. The highest OR values were obtained by comparing the 2021/2022 hunting season with the 2017/2018 (OR=6.298; CI 95% 2.597-15.27; p<0.0001) and 2018/2019 seasons (OR=6.590; CI 95% 2.900-14.97; p<0.0001). According to the available literature, this is one of the first such studies on wild boars. The results indicate variations in the number of samples during the seasons as well as according to the individual areas, which leads to bias in the estimation of prevalence. Therefore, the need for prolonged monitoring is emphasized in order to reduce the potential sampling bias, and to obtain more reliable data on the presence of the pathogen in the population. The proximity of the areas and the uniformity of ecological factors result in low variability between seasons and regions

Spatio-temporal analysis of wild boar (Sus scrofa L.) metastrongylosis on the area of Nature Park Medvednica

Metastrongiloza divljih svinja invazijska je bolest uzrokovana plućnim vlascima iz porodice Metastrongylidae i roda Metastrongylus koji čini sedam vrsta: M. pudenodotectus, M. apri (elongatus), M. confusus, M. salmi, M. asymetricus, M. madagascariensis i M. tschiaricus. U pravilu invazija divljih svinja prolazi bez kliničkih znakova bolesti, osim iznimno u slučaju prasadi te jedinki iz gaterskog uzgoja. Pretpostavka je ovog istraživanja da će se, s obzirom na veličinu dostupnog uzorka kao i različite klimatske uvjete u pojedinim godinama, razlikovati i prevalencija u divljih svinja prema revirima zaštite divljači. Ukupno je prikupljeno 416 uzoraka izmeta, a uz dio uzoraka dostavljena su i pluća. Uzorci izmeta pregledani su metodom flotacije pomoću otopine MgSO4 (specifične mase 1,2). Pronađeni oblići izdvojeni su i promatrani pod mikroskopom. Prostorna je analiza provedena u programu ArcGIS 9.3, a statistička obrada u programu MedCalc. Ukupna je prevalencija invadiranih grla iznosila 44,4 %. Prostorno nisu utvrđene statistički znakovite razlike u prevalenciji među revirima zaštite divljači što upućuje na cjelovitost promatranog područja. Konkretnije povećanje prevalencije utvrđeno je u posljednjim sezonama u revirima 1 i 5. Usporedbom prema sezonama utvrđeno je statistički znakovito smanjenje prevalencije u sezonama 2017./2018. i 2018./2019., dok je u sezoni 2021./2022. utvrđena statistički znakovito veća prevalencija. Najviše vrijednosti omjera vjerojatnosti (OR) utvrđene su usporedbom lovne sezone 2021./2022. sa sezonama 2017./2018. (OR = 6,298; CI 95% 2,597 – 15,27; p < 0,0001) i 2018./2019. (OR = 6,590; CI 95 % 2,900 –14,97; p < 0,0001). Prema dostupnoj literaturi ovo je jedno od prvih takvih istraživanja na divljim svinjama. Rezultati upućuju na varijacije u broju uzoraka tijekom sezona kao i prema pojedinim revirima što ima za posljedicu i pogrešku u procjeni prevalencije. Zbog tih se razloga naglašava potreba višegodišnjeg praćenja s ciljem smanjenja greške ovisne o tipu uzorkovanja i veličini uzorka te stjecanja pouzdanijih podataka o prisutnosti uzročnika u populaciji. Blizina područja i ujednačenost čimbenika okoliša i klimatskih čimbenika rezultat su male varijabilnosti među sezonama (izuzev dviju) i poglavito varijabilnosti među revirima.Metastrongylosis is an invasive disease of wild boars caused by lungworms from the family Metastrongylidae and the genus Metastrongylus, including six species: M. pudenodotectus, M. apri (elongatus), M. confusus, M. salmi, M. asymetricus and M. madagascariensis. Generally, the infection is only latent in wild boar, except occasionally in animals from fenced-in breeding. The hypothesis is that prevalence will differ in different nature protection areas in relation to the sample size and differing climatic conditions in different years. A total of 416 samples of faeces and lungs of wild boars were collected. Faecal samples were examined by the flotation method (MgSO4 specific gravity 1.2). The parasites collected were analysed under a microscope. Spatial analysis was performed in the ArcGIS 9.3 program, and statistical analysis in the MedCalc program. The total prevalence was 44.4%. Spatially, there were no significant differences in prevalence between the nature protection areas, indicating their uniformity. A more concrete increase in prevalence was found in the latest seasons in areas 1 and 5. A comparison by season showed a significant decrease in prevalence in 2017/2018 and 2018/2019, while a statistically higher prevalence was observed in the 2021/2022 season. The highest OR values were obtained by comparing the 2021/2022 hunting season with the 2017/2018 (OR=6.298; CI 95% 2.597-15.27; p<0.0001) and 2018/2019 seasons (OR=6.590; CI 95% 2.900-14.97; p<0.0001). According to the available literature, this is one of the first such studies on wild boars. The results indicate variations in the number of samples during the seasons as well as according to the individual areas, which leads to bias in the estimation of prevalence. Therefore, the need for prolonged monitoring is emphasized in order to reduce the potential sampling bias, and to obtain more reliable data on the presence of the pathogen in the population. The proximity of the areas and the uniformity of ecological factors result in low variability between seasons and regions

Neizravna ELISA i Western blotting za dokazivanje fascioloidoze u slobodno živućih jelena običnih (Cervus elaphus).

The aim of this research was to investigate the use of an indirect enzyme-linked immunosorbent assay (ELISA) and Western blotting test with native excretory/secretory Fascioloides magna antigen (ES-Ag) in free-ranging red deer (Cervus elaphus). The research was performed on 48 red deer shot during routine culls from two different areas, considering the occurrence of fascioloidosis. After coprological examination and gross pathology examination of the livers for F. magna, serum samples were divided into three groups as infected (n = 32), uninfected (n = 13) and previously infected deer (n = 3). Indirect ELISA results were significantly higher for serum samples from infected deer (percentage of positivity (PP) 65.1 ± 18.4) than uninfected (PP 11.6 ± 13.7) and previously infected deer (PP 20.3 ± 6.4). Samples from uninfected deer had fewer bands (30-33 and 104 kDa) on Western blotting than samples from infected deer (6, 17, 22, 27, 30-33, 40, 45 and 104 kDa). The number of alive flukes positively correlated with the ELISA results and the number of F. magna eggs per gram of faeces (EPG). The results indicated that ELISA and Western blotting test could be useful in the early diagnosis of fascioloidosis in red deer and also in control in the population of free-ranging red deer.Cilj ovog rada bio je istražiti imunodijagnostički potencijal ekskretorno/sekretornog antigena (ES-Ag) dobivenog od odraslih Fascioloides magna u populaciji slobodno živućih jelena običnih primjenom neizravnoga imunoenzimnog i Western blotting testa. Istraživanje je provedeno na 48 jelena običnih odstrijeljenih u okviru planiranog odstrjela na dva različita područja s obzirom na pojavu fascioloidoze. Nakon koprološke pretrage i razudbe jetara na prisutnost F. magna, uzorci seruma bili su podijeljeni u tri skupine: invadirani (n = 32), neinvadirani (n = 13) i prethodno invadirani jeleni (n = 3). Rezultati neizravnog ELISA testa bili su značajno viši u uzorcima seruma od invadiranih jelena (postotak pozitivnosti (PP) 65,08 ± 18,40) nego neinvadiranih (PP 11,6 ± 13,7) i prethodno invadiranih jelena (PP 20,31 ± 6,43). Uzorci od invadiranih imali su nekoliko linija (30-33 i 104 kDa) primjenom Western blottinga za razliku od uzoraka od invadiranih jelena (6, 17, 22, 27, 30-33, 40, 45 i 104 kDa). Broj živih metilja u pozitivnoj je korelaciji s rezultatima ELISA testa i broja F. magna jajašca po gramu izmeta (EPG). Rezultati ukazuju da neizravna ELISA i Western blotting test mogu biti korisni s ciljem ranog otkrivanja fascioloidoze u jelena običnog te isto tako u njenoj kontroli u populaciji slobodno živućih jelena običnih

Nalaz jajašaca oblića Metastrongylus sp. u izmetu divljih svinja (Sus scrofa L.)

Plućni vlasci domaćih i divljih svinja jesu oblići iz porodice Metastrongylidae. S obzirom na to da plućni vlasci svinja imaju neizravan razvojni ciklus, invadiranost ovisi dobrim dijelom i o čimbenicima okoliša. Slična istraživanja na drugim područjima utvrdila su invadiranost divljih svinja u rasponu od 10 % (Korzika) do čak 92 % (Francuska). U ovom je istraživanju pregledano 178 uzoraka izmeta divljih svinja s područja Parka prirode Medvednica, uz prevalenciju od 41,6 %. Utvrđeno je da invadiranost mužjaka opada s porastom dobi (rs = -0,599; p < 0,05), dok kod ženki to nije potvrđeno. Prema t-testu u dobnom razredu mladih grla statistički je značajno viši udio pozitivnih krmača nego veprova, dok je u razredu srednjodobnih suprotno. Gledano prema spolu nešto je veća vjerojatnost invazije veprova (OR = 1,168; CI 95% 0,64-2,13). Prema dobi, veća je vjerojatnost da će mlada grla biti pozitivna u odnosu na srednjodobna (OR = 1,554; CI 95 % 0,44 – 5,44), nazimad u odnosu na zrela grla (OR = 1,748; CI 95 % 0,589 – 5,186) te mlada grla u odnosu na zrela (OR = 1,962; CI 95 % 0,768 – 5,014). Učinak invazije na prasad u prirodnom uzgoju nije dostatno razjašnjen, dok u gaterima mogu uzrokovati bolest, pa i uginuća

Neizravna ELISA i Western blotting za dokazivanje fascioloidoze u slobodno živućih jelena običnih (Cervus elaphus).

The aim of this research was to investigate the use of an indirect enzyme-linked immunosorbent assay (ELISA) and Western blotting test with native excretory/secretory Fascioloides magna antigen (ES-Ag) in free-ranging red deer (Cervus elaphus). The research was performed on 48 red deer shot during routine culls from two different areas, considering the occurrence of fascioloidosis. After coprological examination and gross pathology examination of the livers for F. magna, serum samples were divided into three groups as infected (n = 32), uninfected (n = 13) and previously infected deer (n = 3). Indirect ELISA results were significantly higher for serum samples from infected deer (percentage of positivity (PP) 65.1 ± 18.4) than uninfected (PP 11.6 ± 13.7) and previously infected deer (PP 20.3 ± 6.4). Samples from uninfected deer had fewer bands (30-33 and 104 kDa) on Western blotting than samples from infected deer (6, 17, 22, 27, 30-33, 40, 45 and 104 kDa). The number of alive flukes positively correlated with the ELISA results and the number of F. magna eggs per gram of faeces (EPG). The results indicated that ELISA and Western blotting test could be useful in the early diagnosis of fascioloidosis in red deer and also in control in the population of free-ranging red deer.Cilj ovog rada bio je istražiti imunodijagnostički potencijal ekskretorno/sekretornog antigena (ES-Ag) dobivenog od odraslih Fascioloides magna u populaciji slobodno živućih jelena običnih primjenom neizravnoga imunoenzimnog i Western blotting testa. Istraživanje je provedeno na 48 jelena običnih odstrijeljenih u okviru planiranog odstrjela na dva različita područja s obzirom na pojavu fascioloidoze. Nakon koprološke pretrage i razudbe jetara na prisutnost F. magna, uzorci seruma bili su podijeljeni u tri skupine: invadirani (n = 32), neinvadirani (n = 13) i prethodno invadirani jeleni (n = 3). Rezultati neizravnog ELISA testa bili su značajno viši u uzorcima seruma od invadiranih jelena (postotak pozitivnosti (PP) 65,08 ± 18,40) nego neinvadiranih (PP 11,6 ± 13,7) i prethodno invadiranih jelena (PP 20,31 ± 6,43). Uzorci od invadiranih imali su nekoliko linija (30-33 i 104 kDa) primjenom Western blottinga za razliku od uzoraka od invadiranih jelena (6, 17, 22, 27, 30-33, 40, 45 i 104 kDa). Broj živih metilja u pozitivnoj je korelaciji s rezultatima ELISA testa i broja F. magna jajašca po gramu izmeta (EPG). Rezultati ukazuju da neizravna ELISA i Western blotting test mogu biti korisni s ciljem ranog otkrivanja fascioloidoze u jelena običnog te isto tako u njenoj kontroli u populaciji slobodno živućih jelena običnih

Nalaz jajašaca oblića Metastrongylus sp. u izmetu divljih svinja (Sus scrofa L.)

Plućni vlasci domaćih i divljih svinja jesu oblići iz porodice Metastrongylidae. S obzirom na to da plućni vlasci svinja imaju neizravan razvojni ciklus, invadiranost ovisi dobrim dijelom i o čimbenicima okoliša. Slična istraživanja na drugim područjima utvrdila su invadiranost divljih svinja u rasponu od 10 % (Korzika) do čak 92 % (Francuska). U ovom je istraživanju pregledano 178 uzoraka izmeta divljih svinja s područja Parka prirode Medvednica, uz prevalenciju od 41,6 %. Utvrđeno je da invadiranost mužjaka opada s porastom dobi (rs = -0,599; p < 0,05), dok kod ženki to nije potvrđeno. Prema t-testu u dobnom razredu mladih grla statistički je značajno viši udio pozitivnih krmača nego veprova, dok je u razredu srednjodobnih suprotno. Gledano prema spolu nešto je veća vjerojatnost invazije veprova (OR = 1,168; CI 95% 0,64-2,13). Prema dobi, veća je vjerojatnost da će mlada grla biti pozitivna u odnosu na srednjodobna (OR = 1,554; CI 95 % 0,44 – 5,44), nazimad u odnosu na zrela grla (OR = 1,748; CI 95 % 0,589 – 5,186) te mlada grla u odnosu na zrela (OR = 1,962; CI 95 % 0,768 – 5,014). Učinak invazije na prasad u prirodnom uzgoju nije dostatno razjašnjen, dok u gaterima mogu uzrokovati bolest, pa i uginuća

Epizootiološke značajke retrovirusnih infekcija mačaka na području grada Zagreba

Feline immunodeficiency virus (FIV) and feline leukaemia virus (FeLV) are among the most common infectious diseases of cats and have a global impact on the health of domestic cats. Both viruses belong to the Retroviridae family and like other members of this family they are associated with lifelong infection after integration of the proviral DNA into the host cell genome. Prevalence data are necessary to define the risk factors, and prophylactic, management, diagnostic and therapeutic measures for stray and owned sick cats. In this study 324 domestic cats were tested with commercially available assays. The tested cats were divided into two groups, stray and owned sick cats. The overall percentage of seropositives for FIV infection was 18.51% and the prevalence for FeLV infection was 14.50%. FIV prevalence ranged from 13.13% in stray cats up to 20.88% within the sick owned cat group. The prevalence for FeLV infection was 6.06% in stray cats and 18.22% among sick owned cats. Regarding FIV infection, our study confirmed a significantly higher percentage of seropositives for male cats, as well as for sexually intact ones within the sick owned group. Males were significantly more likely to have positive results for both retroviral infections. The study confirmed the high rate of retroviral infections in cats from the Zagreb urban area. Males, sexually intact ones, and territorial aggression are predisposing factors for FIV infection, but not for FeLV. Preventive measures should include identification and segregation of infected cats, castration of outdoor male cats, and vaccination.nfekcije virusom mačje imunodeficijencije i virusom mačje leukemije pripadaju među najčešće zarazne bolesti mačaka i znatno utječu na njihovo zdravlje. Oba virusa pripadaju porodici Retroviridae. Kao i ostali virusi iz iste porodice, uzrokuju perzistentnu infekciju ugradnjom provirusne DNK u genom domaćina. Podaci o proširenosti obiju infekcija nužni su za utvrđivanje čimbenika rizika zaraze, mjera prevencije te dijagnostičkih metoda i postupaka sa zaraženom životinjom. Za potrebe ovog istraživanja pretražena su ukupno 324 uzorka pune krvi mačaka komercijalno dostupnim dijagnostičkim testovima. Pretraživane mačke podijeljene su u dvije skupine, slobodnoživuće mačke i bolesne mačke koje imaju vlasnika. Od ukupnog broja pretraženih mačaka infekciju mačjim virusom imunodeficijencije dokazali smo u 18.51 % mačaka, dok je infekcija virusom mačje leukemije dokazana u 14,50 % pretraženih životinja. Proširenost infekcije mačjim virusom imunodeficijencije potvrđena je u 13,13 % mačaka unutar skupine slobodnoživućih mačaka, dok je 20,88 % bolesnih mačaka koje imaju vlasnika bilo pozitivno na istu zaraznu bolest. S druge strane, 6,06 % slobodnoživućih mačaka te 18,22 % bolesnih mačaka koje imaju vlasnike bilo je zaraženo virusom mačje leukemije. Istraživanje potvrđuje statistički značajnu proširenost virusa mačje imunodeficijencije u muških jedinki posebno onih nekastriranih. Muške jedinke također imaju statistički veću mogućnost zaraze obama retrovirusima. Provedeno istraživanje dokazuje visoku proširenost retrovirusnih infeckcija među mačkama na području grada Zagreba. Utvrđeni čimbenici rizika zaraze virusom imunodeficijencije uključuju muški spol, nekastrirane muške jedinke te slododno držanje mačaka. Ti čimbenici rizika nisu dokazani za infekciju mačjim virusom leukemije. Mjere sprečavanja širenja obiju retrovirusnih bolesti uključuju testiranje mačaka, izdvajanje i izolaciju zaraženih, kastraciju muških mačaka te imunoprofilaksu izloženih jedinki