17 research outputs found
Analiza promjena arterijskog tlaka kod ugradnje zglobnih endoproteza u spinalnoj i opÄoj anesteziji
The aim of this study was to analyze hemodynamic changes in hypertensive and normotensive patients undergoing total hip or knee replacement in spinal and general anesthesia. Eighty patients who underwent total hip or knee replacement surgery in the period between July 2010 and February 2011 at Sveti Duh University Hospital were retrospectively evaluated. Seventeen patients underwent the operation in general anesthesia and 63 patients in regional anesthesia. They were allocated into groups of normotensive (n=24) or hypertensive patients (n=56). The anthropologic and hematologic parameters of normotensive and hypertensive patients were compared, as well as their blood pressures immediately before and during the operation. Blood pressure immediately before anesthesia induction, the highest and the lowest intraoperative blood pressures were recorded. Blood pressure immediately before anesthesia induction was significantly higher in hypertensive patients who underwent the operation in regional anesthesia compared to normotensive patients (158.48 mm Hg vs. 144.71 mm Hg, P<0.01). The highest intraoperative systolic blood pressure was also significantly higher in hypertensive patients operated on in regional anesthesia compared to normotensive patients (161.20 mm Hg vs. 146.76 mm Hg, P<0.01). The difference between the highest and the lowest intraoperative systolic blood pressure was significantly greater in hypertensive patients undergoing the operation in regional anesthesia compared to normotensive patients (46.41 mm Hg vs. 35.88 mm Hg, P<0.05). The results presented in this paper indicate that the fluctuations of intraoperative blood pressure were greater and the highest intraoperative systolic blood pressure was higher in hypertensive compared to normotensive patients undergoing the operation in regional anesthesia. In our study, there were no significant differences in intraoperative blood pressure between hypertensive and normotensive patients who underwent the operation in general anesthesia.U ovom radu su analizirane hemodinamske promjene u hipertenzivnih i normotenzivnih bolesnika tijekom operacija ugradnje totalnih endoproteza kuka i koljena u opÄoj i regionalnoj anesteziji. Retrospektivno su analizirani podatci 80 bolesnika kojima je od srpnja 2010. do veljaÄe 2011. u KliniÄkoj bolnici Sveti Duh ugraÄena totalna endoproteza kuka ili koljena. Sedamnaest bolesnika operirano je u opÄoj anesteziji, a 63 u regionalnoj. Njih 24 je svrstano u skupinu normotenzivnih, a 56 u skupinu hipertenzivnih bolesnika. UsporeÄivani su njihovi antropoloÅ”ki i hematoloÅ”ki pokazatelji, kao i intraoperacijsko kretanje tlaka. Zabilježen je njihov arterijski tlak neposredno prije uvoda u anesteziju, te najviÅ”i i najniži tlak tijekom zahvata. Arterijski tlak neposredno prije uvoda u anesteziju bio je statistiÄki znaÄajno viÅ”i u hipertenzivnih bolesnika operiranih u regionalnoj anesteziji u odnosu na normotenzivne (158,48 mm Hg prema 144,71 mm Hg, P<0,01). TakoÄer najviÅ”i intraoperacijski sistoliÄki tlak bio je statistiÄki znaÄajno viÅ”i u hipertenzivnih bolesnika operiranih u regionalnoj anesteziji u odnosu na normotenzivne (161,20 mm Hg prema 146,76 mm Hg, P<0,01). Razlika izmeÄu najviÅ”eg i najnižeg intraoperacijskog sistoliÄkog tlaka bila je statistiÄki znaÄajno viÅ”a u hipertenzivnih bolesnika operiranih u regionalnoj anesteziji u odnosu na normotenzivne (46,41 mm Hg prema 35,88 mm Hg, P<0,05). Rezultati izneseni u ovom radu govore u prilog tome da su kolebanja intraoperacijskog tlaka veÄa, te da je najviÅ”i intraoperacijski sistoliÄki tlak viÅ”i u hipertenzivnih u odnosu na normotenzivne bolesnike operirane u regionalnoj anesteziji. Nisu pronaÄene statistiÄki znaÄajne razlike intraoperacijskog tlaka izmeÄu hipertenzivnih i normotenzivnih bolesnika operiranih u opÄoj anesteziji
Combined atrial septal defect and pulmonic stenosis in an adult patient
Atrijski septalni defekt (ASD) u kombinaciji sa stenozom pluÄne arterije (PS) rijedak je u odraslih bolesnika. U zadnje vrijeme poveÄava se broj izvjeÅ”taja o perkutanome lijeÄenju ovih dvaju poremeÄaja jer je dokazano da su uÄinkoviti i izvedivi.
Ovdje se prikazuje sluÄaj odrasloga bolesnika s teÅ”kim PS-om povezanim s ASD-om, koji je lijeÄen kirurÅ”ki zbog nepovoljne anatomije koja je onemoguÄila perkutano lijeÄenje.Atrial septal defect (ASD) combined with pulmonic stenosis (PS) is a relatively uncommon condition in adult patients. Recently, reports on percutaneous therapy of PS and ASD have increased, since percutaneous therapy has been demonstrated to be effective as well as feasible.
This report is about an adult patient with severe PS and associated ASD, who was treated surgically because of unfavourable anatomy which precluded the use of a percutaneous device
Combined atrial septal defect and pulmonic stenosis in an adult patient
Atrijski septalni defekt (ASD) u kombinaciji sa stenozom pluÄne arterije (PS) rijedak je u odraslih bolesnika. U zadnje vrijeme poveÄava se broj izvjeÅ”taja o perkutanome lijeÄenju ovih dvaju poremeÄaja jer je dokazano da su uÄinkoviti i izvedivi.
Ovdje se prikazuje sluÄaj odrasloga bolesnika s teÅ”kim PS-om povezanim s ASD-om, koji je lijeÄen kirurÅ”ki zbog nepovoljne anatomije koja je onemoguÄila perkutano lijeÄenje.Atrial septal defect (ASD) combined with pulmonic stenosis (PS) is a relatively uncommon condition in adult patients. Recently, reports on percutaneous therapy of PS and ASD have increased, since percutaneous therapy has been demonstrated to be effective as well as feasible.
This report is about an adult patient with severe PS and associated ASD, who was treated surgically because of unfavourable anatomy which precluded the use of a percutaneous device
Analiza promjena arterijskog tlaka kod ugradnje zglobnih endoproteza u spinalnoj i opÄoj anesteziji
The aim of this study was to analyze hemodynamic changes in hypertensive and normotensive patients undergoing total hip or knee replacement in spinal and general anesthesia. Eighty patients who underwent total hip or knee replacement surgery in the period between July 2010 and February 2011 at Sveti Duh University Hospital were retrospectively evaluated. Seventeen patients underwent the operation in general anesthesia and 63 patients in regional anesthesia. They were allocated into groups of normotensive (n=24) or hypertensive patients (n=56). The anthropologic and hematologic parameters of normotensive and hypertensive patients were compared, as well as their blood pressures immediately before and during the operation. Blood pressure immediately before anesthesia induction, the highest and the lowest intraoperative blood pressures were recorded. Blood pressure immediately before anesthesia induction was significantly higher in hypertensive patients who underwent the operation in regional anesthesia compared to normotensive patients (158.48 mm Hg vs. 144.71 mm Hg, P<0.01). The highest intraoperative systolic blood pressure was also significantly higher in hypertensive patients operated on in regional anesthesia compared to normotensive patients (161.20 mm Hg vs. 146.76 mm Hg, P<0.01). The difference between the highest and the lowest intraoperative systolic blood pressure was significantly greater in hypertensive patients undergoing the operation in regional anesthesia compared to normotensive patients (46.41 mm Hg vs. 35.88 mm Hg, P<0.05). The results presented in this paper indicate that the fluctuations of intraoperative blood pressure were greater and the highest intraoperative systolic blood pressure was higher in hypertensive compared to normotensive patients undergoing the operation in regional anesthesia. In our study, there were no significant differences in intraoperative blood pressure between hypertensive and normotensive patients who underwent the operation in general anesthesia.U ovom radu su analizirane hemodinamske promjene u hipertenzivnih i normotenzivnih bolesnika tijekom operacija ugradnje totalnih endoproteza kuka i koljena u opÄoj i regionalnoj anesteziji. Retrospektivno su analizirani podatci 80 bolesnika kojima je od srpnja 2010. do veljaÄe 2011. u KliniÄkoj bolnici Sveti Duh ugraÄena totalna endoproteza kuka ili koljena. Sedamnaest bolesnika operirano je u opÄoj anesteziji, a 63 u regionalnoj. Njih 24 je svrstano u skupinu normotenzivnih, a 56 u skupinu hipertenzivnih bolesnika. UsporeÄivani su njihovi antropoloÅ”ki i hematoloÅ”ki pokazatelji, kao i intraoperacijsko kretanje tlaka. Zabilježen je njihov arterijski tlak neposredno prije uvoda u anesteziju, te najviÅ”i i najniži tlak tijekom zahvata. Arterijski tlak neposredno prije uvoda u anesteziju bio je statistiÄki znaÄajno viÅ”i u hipertenzivnih bolesnika operiranih u regionalnoj anesteziji u odnosu na normotenzivne (158,48 mm Hg prema 144,71 mm Hg, P<0,01). TakoÄer najviÅ”i intraoperacijski sistoliÄki tlak bio je statistiÄki znaÄajno viÅ”i u hipertenzivnih bolesnika operiranih u regionalnoj anesteziji u odnosu na normotenzivne (161,20 mm Hg prema 146,76 mm Hg, P<0,01). Razlika izmeÄu najviÅ”eg i najnižeg intraoperacijskog sistoliÄkog tlaka bila je statistiÄki znaÄajno viÅ”a u hipertenzivnih bolesnika operiranih u regionalnoj anesteziji u odnosu na normotenzivne (46,41 mm Hg prema 35,88 mm Hg, P<0,05). Rezultati izneseni u ovom radu govore u prilog tome da su kolebanja intraoperacijskog tlaka veÄa, te da je najviÅ”i intraoperacijski sistoliÄki tlak viÅ”i u hipertenzivnih u odnosu na normotenzivne bolesnike operirane u regionalnoj anesteziji. Nisu pronaÄene statistiÄki znaÄajne razlike intraoperacijskog tlaka izmeÄu hipertenzivnih i normotenzivnih bolesnika operiranih u opÄoj anesteziji
Nomogram s jednostavnim i rutinskim kliniÄkim i biokemijskim parametrima može biti prediktor patoloÅ”kog remodeliranja ventrikula u bolesnika sa STEMI-jem
Heart failure is the leading cause of morbidity and mortality worldwide, with
ischemic heart disease being one of the most important etiologic factors. Heart failure develops due to
ventricular remodeling, which leads to increases in left ventricular end-systolic and end-diastolic volumes.
In this prospective observational study, we included 101 patients with first episode of ST-segment
elevation myocardial infarction in whom percutaneous coronary intervention was conducted
within 12 h and Thrombolysis in Myocardial Infarction III flow was achieved. The aim was to determine
which clinical and biochemical parameters can help predict pathologic ventricular remodeling
1 year after myocardial infarction. We created a nomogram based on routinely used blood tests and
vital parameters which showed highest correlation with pathologic ventricular remodeling. The nomogram
included NTproBNP value 12 h after reperfusion, aspartate transaminase value 12 h after reperfusion,
systolic blood pressure value on admission, and culprit coronary artery. We performed ROC
analysis which yielded great predictive value of the nomogram. The area under curve was 0.907 (95%
CI 0.842-0.973). The nomogram value of -3.54 had 91.4% sensitivity and 74.0% specificity. We believe
that this nomogram, once validated, could offer a widely available, low-cost option that would
help identify patients at risk of developing pathologic left ventricular remodeling and achieve this at a
very early stage of myocardial infarction (12 h after reperfusion has been achieved).Zatajivanje srca je vodeÄi uzrok pobola i smrtnosti u svijetu, a ishemijska bolest srca je njegov najvažniji etioloÅ”ki Äimbenik.
Zatajivanje srca nastaje posljediÄno remodeliranju lijevog ventrikula, koje uzrokuje poveÄanje njegova volumena na
kraju sistole i dijastole. U ovom prospektivnom opservacijskom istraživanju ukljuÄili smo 101 bolesnika koji su imali prvu
epizodu STEMI i kojima je uÄinjena perkutana koronarna intervencija 12 sati od poÄetka bolova uz postignuti protok TIMI
III. Cilj istraživanja bio je utvrditi koji kliniÄki i biokemijski parametri mogu pomoÄi u predviÄanju nastupanja patoloÅ”kog
ventrikulskog remodeliranja godinu dana nakon preboljelog infarkta. Na temelju rezultata istraživanja stvoren je nomogram
koji je ukljuÄivao vitalne parametre i rutinske biokemijske nalaze koji su pokazali najbolju korelaciju s pojavom patoloÅ”kog
ventrikulskog remodeliranja. Nomogram ukljuÄuje vrijednost NTproBNP-a 12 sati nakon postignute reperfuzije, vrijednost
AST-a 12 sati nakon reperfuzije, vrijednost sistoliÄkog tlaka kod prijma te koronarnu arteriju okluzija koje je odgovorna za
nastanak infarkta miokarda. UÄinjena je ROC analiza koja je pokazala izvrsnu prediktivnu vrijednost nomograma. PovrÅ”ina
ispod krivulje (AUC) je bila 0,907 (95% CI 0,842-0,973). Vrijednost nomograma od -3,54 imala je osjetljivost od 91,4% i
specifiÄnost od 74,0%. MiÅ”ljenja smo da bi ovaj nomogram, jednom validiran, mogao ponuditi jeftinu i Å”iroko primjenjivu
metodu za rano prepoznavanje bolesnika koji Äe razviti patoloÅ”ko ventrikulsko remodeliranje nakon preboljelog infarkta
miokarda i to omoguÄiti veÄ u vrlo ranoj fazi bolesti odnosno 12 sati nakon postignute reperfuzije
Periurethral bulking agents in the treatment of female stress urinary incontinence
Stress urinary incontinence (SUI) is a common type of urinary incontinence in women, affecting large proportion of women. Surgical methods, especially suburethral sling operations are the most important modes of the treatment of SUI. Bulking agents were created as an alternative to conventional surgical methods and may be the first line of therapy in certain patients. Periurethral bulking implies implantation of various biocompatible agents around the urethra in order to improve coaptation of the urethral walls during intra-abdominal pressure elevation. The rates of cure are lower with bulking methods as compared with surgical techniques but are associated with a lower prevalence of postoperative complications. Bovine collagen remains the most frequently injected agent worldwide, with cure rates of 53% at 12 months after procedure. Polyacrylamide hydrogel and silicone micro implants have showed promising results, with about 64% improvement rate at 18 to 24 months after procedure. Application of urethral bulking agents is minimally invasive procedure and is mostly applied outpatiently in local anesthesia. Urethral bulking agents are safe for clinical usage. Bulking agents should not be recommended as a method of final cure because they only lead to short-term improvement
The Differences in Estimation of Pain Intensity Among Hospitalized Patients Between Patients, Doctors and Nurses
Cilj je ovoga rada bio istražiti razliku u tome kako bolesnikovu bol procjenjuju bolesnici, lijeÄnici i medicinske sestre. TakoÄer, obratila se pozornost na uÄestalost i uzroke boli meÄu hospitaliziranim bolesnicima te zadovoljstvo postignutom analgezijom i hospitalizacijom. U istraživanju je sudjelovalo 52 bolesnika, pet lijeÄnika i jedna glavna medicinska sestra. Svakodnevne procjene boli provodile su se pomoÄu numeriÄke ocjenske ljestvice. Rezultati su pokazali da veÄina bolniÄki lijeÄenih bolesnika pati od boli (71 %). Medicinska sestra i lijeÄnici bolesnikovu su bol procijenili znatno slabijom od samoga bolesnika (u prosjeku za 2,295, odnosno 1,297 boda), a razlike u procjeni bile su statistiÄki znaÄajne (p < 0,01). ZakljuÄno, istraživanjem je utvrÄeno da medicinsko osoblje ipak podcjenjuje intenzitet bolesnikove boli te su nužna daljnja istraživanja o navedenoj temi. Trebalo bi poticati razvoj svijesti o boli meÄu medicinskim osobljem, kvalitetnu komunikaciju s bolesnikom te trajnu edukaciju o lijeÄenju boli.The aim of this study was to investigate the difference between patientās, nurseās and doctorās estimation of patientās pain intensity. Pain prevalence among hospitalized patients, etiology of the pain, satisfaction with analgesia and satisfaction with hospitalization were also investigated. The research included 52 patients, five doctors, and one head nurse. Pain assessment was obtained every day using a Numerical Rating Scale. Most of the patients (71%) reported that they
had experienced pain during their hospital stay. Patients estimated their pain intensity higher than nurses and doctors (by 2.295 and 1.297 points on average, respectively). The difference was statistically significant (p < 0.01). The differences in pain estimation suggest that doctors and nurses still underestimate pain intensity, and that there is a need for further investigation of this topic. Awareness of pain, effective communication with patients, and ongoing pain treatment education
should be encouraged among medical personnel