22 research outputs found
Sarkoidoza - scintigrafija cijelog tijela galijem-67
The sensitivity of gallium scintigraphy in intra- and extrapulmonary sarcoidosis is about 97%. The method is by far more sensitive than other noninvasive methods/tests. Typical scintigraphic patterns are lambda and panda signs. In addition to its diagnostic value for revealing all areas involved and estimating their activity, gallium 67 scintigraphy is an excellent indicator of therapy efficacy.Osjetljivost scintigrafije galijem za aktivnu sarkoidozu u pluÄima ili izvan njih je oko 97%. Metoda je znatno osjetljivija od drugih neinvazivnih metoda/pretraga. TipiÄan scintigrafski nalaz je znak lambda i panda. Uz vrijednost u postavljanju dijagnoze, gdje otkriva zahvaÄena mjesta i procjenjuje njihovu aktivnost, scintigrafija galijem je vrijedan pokazatelj odgovora na terapiju
Ima li scintigrafija galijem joÅ” uvijek svoje mjesto u dijagnostici vruÄice nepoznatog uzroka?
Owing to its characteristics, gallium 67 citrate still has its place in diagnostic procedures for various diseases, among them fever of unknown origin. Because of the lack of specificity of gallium 67 citrate, which is an advantage in this case, most authors agree that gallium is practically the agent of choice for initial screening of these patients. Gallium 67 citrate accumulates at the site of inflammation/ infection as well as in some neoplasms. Positive gallium finding can demonstrate or exclude a focal or diffuse lesion, indicate the disease extent and activity, and identify an appropriate biopsy site if necessary.ZahvaljujuÄi svojim znaÄajkama, 67-Ga-citrat joÅ” uvijek ima svoje mjesto u dijagnostici razliÄitih bolesti, meÄu njima i u vruÄici nepoznatog uzroka. Zbog njegove nedovoljne specifiÄnosti, koja se u tom sluÄaju pretvara u prednost, veÄina autora se slaže da je galij zapravo radiofarmaceutik izbora u poÄetnom probiru tih bolesnika. Galij se nakuplja na mjestu upale/infekcije, ali i u tumorima. Pozitivan nalaz potvrÄuje ili iskljuÄuje žariÅ”no ili difuzno oÅ”teÄenje, ukazuje na proÅ”irenost i aktivnost bolesti, te odreÄuje mjesto biopsije ako je potrebna
Koncept sentinel limfnog Ävora i njegova uloga u lijeÄenju bolesnika s melanomom
Melanoma is still one of the most life threatening tumors throughout the world. In the United States of America, its mortality rate has raised by 191% in men and 84% in women in the past forty years. It is mainly a cancer of light-pigmented persons like European populations. The incidence and mortality rates have increased substantially during the past decade, although there are extreme variations in the melanoma rates among different countries. Cutaneous melanoma can spread unpredictably and widely through the lymphatics. Identification of patients with occult melanoma metastases is important for accurate staging, treatment planning and prognosis. Based on the AJCC Melanoma Database, the most important prognostic factor in overall survival is melanoma thickness, however, the revised staging system recognizes the presence of metastases in regional lymph nodes as an independent powerful prognostic factor in the 5-year survival rate in stage II and III. Melanoma has a variable lymphatic drainage pathway, particularly those lesions located in the trunk, head and neck. In the past 15 years, a novel approach has been introduced in the management of skin melanoma. As the result of modern nuclear medicine techniques, identification of sentinel lymph node (SLN) by lymphoscintigraphy (LS) and sentinel lymph node biopsy (SLNB) using hand held gamma probe has become a standard procedure. In the early stage disease (AJCC I and II) and intermediate tumor thickness (1.2-3.5 mm), LS with SLNB is the method of choice for nodal staging and to define further surgical procedure, although in melanoma thinner than 1 mm surgical management of regional lymph nodes is still controversial. The overall conclusion from more than 1500 articles published during the last decade is that LS followed by SLNB with selective lymph node dissection in patients with cutaneous melanoma is still only of prognostic value, although it identifies patients with nodal metastases whose survival can be prolonged by immediate lymphadenectomy. Therefore, the AJCC staging system continues to consider micrometastases detected only by immunohistochemistry or polymerase chain reaction to be N0 disease. This article brings a review of current concepts and utility of LS and SLNB in cutaneous melanoma.Melanom je joÅ” uvijek jedan od najpogubnijih tumora u Äitavom svijetu. U Sjedinjenim AmeriÄkim Državama se je stopa smrtnosti poveÄala u proÅ”lih 40 godina za 191% kod muÅ”karaca i 84% kod žena. To je veÄinom rak svijetlo pigmentiranih osoba poput europskih populacija. U proÅ”lom desetljeÄu bitno su se poveÄale stope incidencije i smrtnosti, no postoje veoma velike razlike u stopi melanoma meÄu razliÄitim zemljama. Kožni melanom može se nepredvidivo i u velikoj mjeri Å”iriti limfnim sustavom. UtvrÄivanje bolesnika s okultnim metastazama melanoma važno je radi toÄnog odreÄivanja stadija, planiranja lijeÄenja te za prognozu. Prema podacima iz AJCC Melanoma Database, debljina melanoma najvažniji je prognostiÄki Äimbenik u sveukupnom preživljenju, ali je revidirani sustav odreÄivanja stadija prepoznao i prisutnost metastaza u regionalnim limfnim Ävorovima kao snažan neovisan prognostiÄki Äimbenik u 5-godiÅ”njoj stopi preživljenja u stadiji I. i II. Melanom ima razliÄite limfne puteve u limfnoj drenaži, poglavito melanomi smjeÅ”teni na trupu, glavi i vratu. U proteklih 15 godina uveden je nov pristup u lijeÄenju kožnog melanoma. ZahvaljujuÄi suvremenim tehnikama nuklearne medicine, identificiranje sentinel limfnog Ävora (SLN) limfoscintigrafijom (LS) i biopsija sentinel limfnog Ävora (SLNB) pomoÄu ruÄne gama sonde postali su standardnim postupkom. U bolesti ranog stadija (AJCC I i II) i srednje debljine tumora (1,2-3,5 mm) LS uz SLNB Äine metodu izbora za odreÄivanje stadija Ävora i odluku o daljnjem kirurÅ”kom zahvatu, iako je kod melanoma tanjih od 1 mm kirurÅ”ko lijeÄenje regionalnih limfnih Ävorova joÅ” uvijek proturjeÄno. Prema viÅ”e od 1500 Älanaka objavljenih tijekom proÅ”log desetljeÄa, sveukupni zakljuÄak je kako LS sa SLNB uz selektivnu disekciju limfnih Ävorova u bolesnika s kožnim melanomom joÅ” uvijek ima tek prognostiÄku vrijednost, iako ukazuje na one bolesnike s metastazama u Ävorovima Äije se preživljenje može produžiti hitnom limfadenektomijom. Tako sustav odreÄivanja stadija prema AJCC i dalje smatra mikrometastaze otkrivene samo pomoÄu imunohistokemijskih metoda ili lanÄanom reakcijom polimeraze kao bolest stadija N0. Ovaj Älanak donosi pregled danaÅ”njih spoznaja i primjene LS i SLNB kod kožnog melanoma
Pathohistological Diagnosis of Adrenal Tumors: Experience of a Single Center
Introduction: To investigate adrenal tumors of patients operated on at the University Hospital Center Osijek from 2016 to 2019 for the purpose of examining the location and histopathological findings of the tumors and determining whether there is a difference related to that in terms of the age and sex of the subjects.
Subjects and Methods: This was a cross-sectional study with historical data analysis. The subjects were patients of both sexes (N=23) diagnosed with adrenal tumors (N=23) who underwent surgery at the University Hospital Center Osijek in the period from 2016 to 2019. The archive was used in the University Hospital Center Osijek.
Results: Adrenal tumors were more often unilateral than bilateral. No differences were found in the localization of tumors of the right and left adrenal glands. Benign tumors were more common than malignant tumors and were the most common adenoma. Seventeen women underwent surgery and were 10 years older on average (61.6 years). There were no significant differences regarding tumor occurrence with respect to the patientsā age. Benign tumors were more common in women, but the difference was not statistically significant. Regarding histopathological findings, women were more likely to have adenoma (N=10) and hyperplasia (N=4), while men had other benign tumors (N=3) and metastatic tumors (N=1). However, the difference was not statistically significant.
Conclusion: In patients who have undergone surgery for adrenal tumors, there were more unilateral tumors compared to bilateral ones, but there was no difference in tumor localization (left and right). Benign tumors were more common, the most common of which were adenomas. There were no significant differences with respect to age and sex.
(LekiÄ I, BanoviÄ V, MarjanoviÄ K, KovaÄiÄ B, Feldi I, BaÄun T. Pathohistological Diagnosis of Adrenal Tumors: Experience of a Single Center. SEEMEDJ 2020; 4(2); 108-112
Intraoperacijska navigacija detekcijskom gama sondom kod resekcije osteoidnog osteoma ā prikaz dvaju sluÄajeva
Two cases of osteoid osteoma tumor (OO ) are presented and our early experience with intraoperative gamma probing to localize OO during surgery is reported. The concept of radioguided surgery was developed 60 years ago and the gamma detection probe technology for radioguided biopsy and/or resection of bone lesions has been applied since the early 1980s. Bone scintigraphy is very important for initial diagnosis of OO with almost 100% sensitivity. The bone scan finding is specific, with so called double density appearance, very intense accumulation of radiopharmaceutical in the nidus and therefore great difference between the nidus and the surrounding healthy bone, thus making possible to treat this lesion with probe guided surgery. Three phase bone scintigraphy and single photon emission computed tomography were conducted in our patients for initial diagnosis of OO . A second bone scintigraphy was performed before surgery. The surgery followed 12-15 hours later by intraoperative nidus detection with a hand-held gamma probe. Gamma hand-held probe is a system that detects gamma photons. The count rate in the nidus area on the day of surgery was 3 to 4 times higher than in the healthy bone area. Drilling was performed until the counts decreased to the level of the surrounding bone counts, thereby confirming complete excision. This is the method of choice for minimizing bone resection, the risk of pathologic fracture, the need of bone grafting, and reducing the period of convalescence. Evidence for the treatment efficiency is pain disappearance after the surgery.U radu se prikazuju dva kliniÄka sluÄaja kod kojih smo koristili detekcijsku gama sondu za intraoperacijsku navigaciju
prilikom kiretaže tumora osteoidnog osteoma (OO ). Zahvati su izvrÅ”eni na Klinici za traumatologiju KliniÄkog bolniÄkog centra āSestre milosrdniceā. Koncept radionavigacije u kirurgiji razvijao se zadnjih 60 godina, a primjena tehnologije gama detekcijske sonde za biopsiju ili resekciju koÅ”tanih lezija datira od ranih osamdesetih. Uz RTG te kompjutoriziranu tomografiju scintigrafija kosti je jedna od najvažnijih metoda u dijagnostici OO , s gotovo 100%-tnom osjetljivoÅ”Äu. Za poÄetnu dijagnozu uÄinjena je trofazna scintigrafija kosti i SPE CT ā jednofotonska emisijska kompjutorizirana tomografija. Druga scintigrafija kosti uÄinjena je prije zahvata. Operacija je uslijedila 12-15 sati kasnije uz intraoperacijsko otkrivanje gnijezda ruÄnom gama sondom. Na dan operacije brojÄana vrijednost bila je 3-4 puta viÅ”a na mjestu lezije u odnosu na zdravu kost. Kiretaža tumora provoÄena je sve dok brojÄana vrijednost nije pala na razinu vrijednosti okolne kosti, na taj naÄin potvrÄujuÄi potpuno uklanjanje lezije. Ovo je jedna od metoda izbora lijeÄenja OO , jer na najmanju mjeru svodi resekciju kosti te time smanjuje rizik od moguÄih patoloÅ”kih prijeloma i skraÄuje razdoblje rekonvalescencije. Dokaz uspjeÅ”nosti kirurÅ”kog zahvata bio je nestanak boli u operiranih bolesnika
Koncept sentinel limfnog Ävora i njegova uloga u lijeÄenju bolesnika s melanomom
Melanoma is still one of the most life threatening tumors throughout the world. In the United States of America, its mortality rate has raised by 191% in men and 84% in women in the past forty years. It is mainly a cancer of light-pigmented persons like European populations. The incidence and mortality rates have increased substantially during the past decade, although there are extreme variations in the melanoma rates among different countries. Cutaneous melanoma can spread unpredictably and widely through the lymphatics. Identification of patients with occult melanoma metastases is important for accurate staging, treatment planning and prognosis. Based on the AJCC Melanoma Database, the most important prognostic factor in overall survival is melanoma thickness, however, the revised staging system recognizes the presence of metastases in regional lymph nodes as an independent powerful prognostic factor in the 5-year survival rate in stage II and III. Melanoma has a variable lymphatic drainage pathway, particularly those lesions located in the trunk, head and neck. In the past 15 years, a novel approach has been introduced in the management of skin melanoma. As the result of modern nuclear medicine techniques, identification of sentinel lymph node (SLN) by lymphoscintigraphy (LS) and sentinel lymph node biopsy (SLNB) using hand held gamma probe has become a standard procedure. In the early stage disease (AJCC I and II) and intermediate tumor thickness (1.2-3.5 mm), LS with SLNB is the method of choice for nodal staging and to define further surgical procedure, although in melanoma thinner than 1 mm surgical management of regional lymph nodes is still controversial. The overall conclusion from more than 1500 articles published during the last decade is that LS followed by SLNB with selective lymph node dissection in patients with cutaneous melanoma is still only of prognostic value, although it identifies patients with nodal metastases whose survival can be prolonged by immediate lymphadenectomy. Therefore, the AJCC staging system continues to consider micrometastases detected only by immunohistochemistry or polymerase chain reaction to be N0 disease. This article brings a review of current concepts and utility of LS and SLNB in cutaneous melanoma.Melanom je joÅ” uvijek jedan od najpogubnijih tumora u Äitavom svijetu. U Sjedinjenim AmeriÄkim Državama se je stopa smrtnosti poveÄala u proÅ”lih 40 godina za 191% kod muÅ”karaca i 84% kod žena. To je veÄinom rak svijetlo pigmentiranih osoba poput europskih populacija. U proÅ”lom desetljeÄu bitno su se poveÄale stope incidencije i smrtnosti, no postoje veoma velike razlike u stopi melanoma meÄu razliÄitim zemljama. Kožni melanom može se nepredvidivo i u velikoj mjeri Å”iriti limfnim sustavom. UtvrÄivanje bolesnika s okultnim metastazama melanoma važno je radi toÄnog odreÄivanja stadija, planiranja lijeÄenja te za prognozu. Prema podacima iz AJCC Melanoma Database, debljina melanoma najvažniji je prognostiÄki Äimbenik u sveukupnom preživljenju, ali je revidirani sustav odreÄivanja stadija prepoznao i prisutnost metastaza u regionalnim limfnim Ävorovima kao snažan neovisan prognostiÄki Äimbenik u 5-godiÅ”njoj stopi preživljenja u stadiji I. i II. Melanom ima razliÄite limfne puteve u limfnoj drenaži, poglavito melanomi smjeÅ”teni na trupu, glavi i vratu. U proteklih 15 godina uveden je nov pristup u lijeÄenju kožnog melanoma. ZahvaljujuÄi suvremenim tehnikama nuklearne medicine, identificiranje sentinel limfnog Ävora (SLN) limfoscintigrafijom (LS) i biopsija sentinel limfnog Ävora (SLNB) pomoÄu ruÄne gama sonde postali su standardnim postupkom. U bolesti ranog stadija (AJCC I i II) i srednje debljine tumora (1,2-3,5 mm) LS uz SLNB Äine metodu izbora za odreÄivanje stadija Ävora i odluku o daljnjem kirurÅ”kom zahvatu, iako je kod melanoma tanjih od 1 mm kirurÅ”ko lijeÄenje regionalnih limfnih Ävorova joÅ” uvijek proturjeÄno. Prema viÅ”e od 1500 Älanaka objavljenih tijekom proÅ”log desetljeÄa, sveukupni zakljuÄak je kako LS sa SLNB uz selektivnu disekciju limfnih Ävorova u bolesnika s kožnim melanomom joÅ” uvijek ima tek prognostiÄku vrijednost, iako ukazuje na one bolesnike s metastazama u Ävorovima Äije se preživljenje može produžiti hitnom limfadenektomijom. Tako sustav odreÄivanja stadija prema AJCC i dalje smatra mikrometastaze otkrivene samo pomoÄu imunohistokemijskih metoda ili lanÄanom reakcijom polimeraze kao bolest stadija N0. Ovaj Älanak donosi pregled danaÅ”njih spoznaja i primjene LS i SLNB kod kožnog melanoma
Prijeoperacijska pulmoloÅ”ka obrada kod pluÄnih i izvanpluÄnih operacijskih zahvata
The purpose of preoperative pulmonary assessment is to predict which patients are at greatest risk of pulmonary complications, under which circumstances such complications may occur, and whether surgery should be denied based on that risk. Surgical site is the most important predictor of pulmonary risk. The American College of Physicians suggest the following indications for preoperative pulmonary function tests: patients undergoing cardiac or upper abdominal surgery with a history of smoking or dyspnea, patients undergoing lower abdominal surgery if prolonged operation is anticipated, patients undergoing orthopedic surgery with uncharacterized lung disease, and all patients undergoing lung resection. These tests include spirometry, diffusing capacity for CO, arterial blood gases; symptom limited cardiopulmonary exercise testing, and quantitative differential lung perfusion scanning. None of these tests absolutely excludes a patient for surgery; however, they do identify patients at an increased risk of surgical morbidity and mortality.Svrha prijeoperacijske pulmoloÅ”ke obrade je predvidjeti koji bolesnici imaju najveÄi rizik od nastanka pluÄnih komplikacija, pod kojim okolnostima takve komplikacije mogu nastati i treba li operaciju otkazati zbog riziÄnosti samoga zahvata. Najvažniji prediktor pulmonalnog rizika je lokacija operacijskog reza. AmeriÄka lijeÄniÄka udruga preporuÄa slijedeÄe indikacije za prijeoperacijsku funkcijsku obradu pluÄa: bolesnici u kojih se planira operacija srca ili gornjeg abdomena s anamnezom puÅ”enja ili zaduhe, bolesnici u kojih se planira operacija na donjem dijelu trbuha ako se predviÄa dugotrajni zahvat, bolesnici s neodreÄenom pluÄnom boleÅ”Äu u kojih se planira ortopedska operacija, te svi bolesnici u kojih se planiraju resekcijski zahvati na pluÄima. Funkcijske pluÄne pretrage obuhvaÄaju spirometriju, difuzijski kapacitet za CO, arterijsku plinsku analizu, simptomima ograniÄene kardiopulmonalne stres testove, kvantitativnu diferencijalnu pluÄnu perfuziju. Prednost se daje individualnom pristupu glede operacije, poÅ”tivajuÄi pritom i volju bolesnika
Prijeoperacijska pulmoloÅ”ka obrada kod pluÄnih i izvanpluÄnih operacijskih zahvata
The purpose of preoperative pulmonary assessment is to predict which patients are at greatest risk of pulmonary complications, under which circumstances such complications may occur, and whether surgery should be denied based on that risk. Surgical site is the most important predictor of pulmonary risk. The American College of Physicians suggest the following indications for preoperative pulmonary function tests: patients undergoing cardiac or upper abdominal surgery with a history of smoking or dyspnea, patients undergoing lower abdominal surgery if prolonged operation is anticipated, patients undergoing orthopedic surgery with uncharacterized lung disease, and all patients undergoing lung resection. These tests include spirometry, diffusing capacity for CO, arterial blood gases; symptom limited cardiopulmonary exercise testing, and quantitative differential lung perfusion scanning. None of these tests absolutely excludes a patient for surgery; however, they do identify patients at an increased risk of surgical morbidity and mortality.Svrha prijeoperacijske pulmoloÅ”ke obrade je predvidjeti koji bolesnici imaju najveÄi rizik od nastanka pluÄnih komplikacija, pod kojim okolnostima takve komplikacije mogu nastati i treba li operaciju otkazati zbog riziÄnosti samoga zahvata. Najvažniji prediktor pulmonalnog rizika je lokacija operacijskog reza. AmeriÄka lijeÄniÄka udruga preporuÄa slijedeÄe indikacije za prijeoperacijsku funkcijsku obradu pluÄa: bolesnici u kojih se planira operacija srca ili gornjeg abdomena s anamnezom puÅ”enja ili zaduhe, bolesnici u kojih se planira operacija na donjem dijelu trbuha ako se predviÄa dugotrajni zahvat, bolesnici s neodreÄenom pluÄnom boleÅ”Äu u kojih se planira ortopedska operacija, te svi bolesnici u kojih se planiraju resekcijski zahvati na pluÄima. Funkcijske pluÄne pretrage obuhvaÄaju spirometriju, difuzijski kapacitet za CO, arterijsku plinsku analizu, simptomima ograniÄene kardiopulmonalne stres testove, kvantitativnu diferencijalnu pluÄnu perfuziju. Prednost se daje individualnom pristupu glede operacije, poÅ”tivajuÄi pritom i volju bolesnika
Reaktivni artritis kao moguÄa posljedica septiÄnog poliartritisa uzrokovanog bakterijom Staphylococcus Aureus
Three HLA-B27 positive patients with staphylococcal polyarthritis are reported. After six weeks of treatment with antibiotics, the bacterial infection was eradicated. However, clinical and laboratory signs suggestive of reactive arthritis developed during the convalescence period. The patient became sub-febrile, with persistent arthralgias and elevated total level of circulating immune complexes and erythrocyte sedimentation rate. Further treatment consisted of non-steroidal anti-inflammatory drugs alone, with good response and complete recovery in several months. These observations require additional investigations; however, similar experience in the future may reduce too long and unnecessary antibiotic therapy.Opisano je troje bolesnika sa stafilokoknim poliartritisom pozitivnih na HLA-B27. Bakterijska je infekcija iskorijenjena Å est-tjednim lijeÄenjem antibioticima. MeÄutim, tijekom razdoblja oporavka razvili su se kliniÄki i laboratorijski znaci koji su upuÄivali na reaktivni artritis. Bolesnici su bili subfebrilni, uz ustrajne artralgije te poviÅ”enu ukupnu razinu cirkulirajuÄih imunokompleksa i sedimentaciju. Daljnje se lijeÄenje sastojalo samo od nesteroidnih protuupalnih lijekova, uz vrlo dobar odgovor i potpun oporavak kroz nekoliko mjeseci. Ova zapažanja zahtijevaju daljnja ispitivanja, no sliÄna bi iskustva u buduÄe mogla skratiti predugo i nepotrebno lijeÄenje antibioticima
Prescribing nonsteroidal anti-rheumatics in family medicine
Uvod: Prema izvjeÅ”Äu Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode (HALMED), za 2012. prema potroÅ”nji lijekova, po terapijskim skupinama nesteroidni antireumatici (NSAIR) (M01) zauzimaju 8. mjesto sa 42,43 DDD/1000 stanovnika/dan.
Cilj: Istražiti propisivanje NSAIR u ordinaciji obiteljske medicine s obzirom na: indikacije, duljinu terapije, nepoželjne komorbiditetne bolesti i nepoželjne kombinacije lijekova, adjuvantnu terapiju, te njihovu potroŔnju.
Ispitanici i metode: U tri ordinacije obiteljske medicine koje u skrbi imaju 5.716 ispitanika, provedeno je retrospektivno longitudinalno istraživanje u razdoblju od 1. 1. 2011 do 31. 12. 2011. Uzorak je Äinilo 1194 ispitanika kojima je propisan NSAIR. Sastavljen je upitnik koji je sadržavao demografske podatke, kliniÄke podatke, te podatke o dnevno definiranim dozama (DDD) NSAIR. Podaci za upitnik, te podaci o potroÅ”nji NSAIR i ukupnoj potroÅ”nji dobiveni su iz e-kartona u medicinskom informatiÄkom sustavu Medicus.net.
Rezultati: NSAIR je propisan kod 21% (1194) ispitanika. Dva ili viÅ”e NSAIR dobilo je 14% ispitanika. NajÄeÅ”Äi razlog propisivanja NSAIR su koÅ”tano-miÅ”iÄne bolesti (67,8%). ProsjeÄna duljina trajanja terapije je 49,2 DDD (st. dev 62,0). Duljina terapije poveÄava se sa staroÅ”Äu ispitanika. NajÄeÅ”Äe propisivan NSAIR je ibuprofen (31,6%). NajÄeÅ”Äi nepoželjni komorbiditet su kardiovaskularne bolesti 38,4%), a nepoželjna interakcija s diureticima (34,1%). Od adjuvantne terapije benzodiazepini su propisani u 43%, a opioidni analgetici u 15,8% ispitnika. Inhibitori protonske pumpe (IPP) su propisani tek u 13,5% ispitnika. Udio nesteroidnih antireumatika u ukupnoj potroÅ”nji iznosi oko 2%.
ZakljuÄak:NSAIR su propisani preÄesto svakom petom ispitaniku i predugo. Preko polovine ispitanika imalo je nepoželjnu komorbiditetnu dijagnozu za primjenu NSAIR i koristilo lijekove s nepoželjnom interakcijom s NSAIR. Preporuke za daljnje istraživanje je istražiti mjere ishoda propisivanja NSAIR āa kod bolesnika s nepoželjnim komorbiditetima i nepoželjnim interakcijama, te temeljem toga izraÄunati stvarnu cijenu koju generira propisivanja NSAIR-a.According to HALMED (Croatian agency for medical products and medical devices) the consumption of NSAID (M01) occupied eighth place with 42.43 DDD/1000 inhabitants/day in 2012.
Objective: To investigate the frequency of NSAIDs in GP offices regarding: participation in drug expenditure, indications, duration of therapy, unwanted comorbid diseases and drug interactions.
Patients and methods: Retrospective longitudinal study of a sample of 5,716 patients from three GP offices was carried out in a one-year period (1.1.2011-31.12.2011). The sample included 1,194 patients with prescribed NSAID. A questionnaire designed for this investigation included questions about patients\u27 demographic and social characteristics, clinical information and the pattern of NSAID prescription (subgroup and DDD). Data were taken from computerized medical records in the information system Medicus.net.
Results: NSAIDs were prescribed to 21% of patients. Musculoskeletal diseases (67.8 %) were the most common reason to prescribe NSAID. The average duration of the therapy was 49.2 DDD (SD 62.0). The most commonly prescribed NSAID was ibuprofen (31.6%). Two or more NSAIDs were prescribed to 14 % of respondents. The most common unwanted comorbidities were cardiovascular (38.4 %), and then gastrointestinal (17%) followed by renal diseases (1%). The most common unwanted drug interaction was with diuretics (34.1%). NSAIDs participated with about 2 % in total drug expenditure in GP offices.
Conclusion: NSAIDs were prescribed to every fifth patient too often and too long. More than a half of the patients had unwanted comorbid diagnoses. The recommendation for further investigation is to investigate the outcome measures of prescribed NSAID among patients with unwanted diseases and drug interactions and to calculate real expenditure which generated NSAID prescription