ANALIZA SUBJEKTIVNIH SIMPTOMA VOKALNOG ZAMORA NASTAVNICA

Iako je još Flatau početkom prošlog stoljeća pisao o slabosti snage glasa koju je nazvao fonastenijom, intenzivnija istraživanja te pojave započela su tek u novije vrijeme. Fonastenija ili vokalni zamor pojavljuje se uslijed intenzivne fonatorne aktivnosti - glasne i/ili dulje vokalizacije, zatim vokalizacije neuobičajenom visinom glasa ili pak u uvjetima već narušenog zdravlja laringalnog tkiva. Zato ne čudi da su tom poremećaju izloženije osobe koje intenzivno koriste glas u svojoj profesiji, a tipičan su primjer nastavnici, koji čine najbrojniju kategoriju vokalnih profesionalaca s poremećajima glasa. Nadalje, nastanku vokalnog zamora pogoduju pušenje, izloženost onečišćenom zraku, psihološki stres, habitualna zloupotreba glasa i dr. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi i analizirati vokalni zamor, i to na manifestnoj i latentnoj razini. Podaci su prikupljeni na uzorku nastavnica (N=51) čija je prosječna dob bila 40,8 godina, a prosječna duljina radnog staža u nastavi 15,7 godina. Mjerni instrument u istraživanju bio je upitnik koji se sastojao od dva dijela - osnovnog i onog o vokalnom zamoru. Rezultati istraživanja pokazali su da 63% nastavnica smatra da ima vokalni zamor. Kod svake druge pojavljuje se nakon radnog vremena što pokazuje da je nastava veliko fonatorno opterećenje. Medu najčešćim simptomima jesu promuklost, a zatim neki fizički simptomi - suhoća u grlu, nakašljavanje, dublji glas i neugodan osjećaj u grlu i vratu. Zbog navedenih problema, 39% nastavnica izbjegava govoriti, a 29% gubi volju za govorom. Faktorskom analizom ekstrahirana su četiri interpretabilna faktora: faktor vokalnog zamora nakon nastave (prvi faktor), faktor emocionalno-socijalnog aspekta vokalnog zamora (drugi faktor), faktor povezanosti visine glasa i suhoće grla (treći faktor) i faktor prepoznavanja fonatorno opasnih situacija (četvrti faktor) pri čemu povezanost postoji između prvog i drugog faktora te između drugog i četvrtog faktora. Ti i još neki podaci o kojima se raspravlja u radu pokazali su da vokalni zamor moze imati negativne posljedice u psihosocijalnom prostoru nastavnica, tj. da može utjecati na kvalitetu svakodnevnog života i društvene interakcije. U tom smislu, ovaj poremećaj potrebno je detaljno evoluirati ne samo na razini larinksa i fonacije, nego također na razini fizičkih simptoma te kvalitete života

ANALIZA SUBJEKTIVNIH SIMPTOMA VOKALNOG ZAMORA NASTAVNICA

Iako je još Flatau početkom prošlog stoljeća pisao o slabosti snage glasa koju je nazvao fonastenijom, intenzivnija istraživanja te pojave započela su tek u novije vrijeme. Fonastenija ili vokalni zamor pojavljuje se uslijed intenzivne fonatorne aktivnosti - glasne i/ili dulje vokalizacije, zatim vokalizacije neuobičajenom visinom glasa ili pak u uvjetima već narušenog zdravlja laringalnog tkiva. Zato ne čudi da su tom poremećaju izloženije osobe koje intenzivno koriste glas u svojoj profesiji, a tipičan su primjer nastavnici, koji čine najbrojniju kategoriju vokalnih profesionalaca s poremećajima glasa. Nadalje, nastanku vokalnog zamora pogoduju pušenje, izloženost onečišćenom zraku, psihološki stres, habitualna zloupotreba glasa i dr. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi i analizirati vokalni zamor, i to na manifestnoj i latentnoj razini. Podaci su prikupljeni na uzorku nastavnica (N=51) čija je prosječna dob bila 40,8 godina, a prosječna duljina radnog staža u nastavi 15,7 godina. Mjerni instrument u istraživanju bio je upitnik koji se sastojao od dva dijela - osnovnog i onog o vokalnom zamoru. Rezultati istraživanja pokazali su da 63% nastavnica smatra da ima vokalni zamor. Kod svake druge pojavljuje se nakon radnog vremena što pokazuje da je nastava veliko fonatorno opterećenje. Medu najčešćim simptomima jesu promuklost, a zatim neki fizički simptomi - suhoća u grlu, nakašljavanje, dublji glas i neugodan osjećaj u grlu i vratu. Zbog navedenih problema, 39% nastavnica izbjegava govoriti, a 29% gubi volju za govorom. Faktorskom analizom ekstrahirana su četiri interpretabilna faktora: faktor vokalnog zamora nakon nastave (prvi faktor), faktor emocionalno-socijalnog aspekta vokalnog zamora (drugi faktor), faktor povezanosti visine glasa i suhoće grla (treći faktor) i faktor prepoznavanja fonatorno opasnih situacija (četvrti faktor) pri čemu povezanost postoji između prvog i drugog faktora te između drugog i četvrtog faktora. Ti i još neki podaci o kojima se raspravlja u radu pokazali su da vokalni zamor moze imati negativne posljedice u psihosocijalnom prostoru nastavnica, tj. da može utjecati na kvalitetu svakodnevnog života i društvene interakcije. U tom smislu, ovaj poremećaj potrebno je detaljno evoluirati ne samo na razini larinksa i fonacije, nego također na razini fizičkih simptoma te kvalitete života

Assessing Primary Care in Croatia: Could it be Moved Forward?

It is well known that countries with strong primary care achieve better health outcomes at lower costs. Therefore, the effort of World Health Organization in promoting primary care as a basic principal of successful health care system is an ongoing process. Although Croatia was recognized as a country with primary care orientation due to the development of health centers and introduction of specialist training of general practitioners, it seems that many health care reforms aimed at better organization of health institutions and decreasing of health care costs did not result with higher primary care orientation. By application of the Primary Care Score instrument in 2014 (Croatia received 11.2 out of 20 possible points), and international comparison performed in 2002, it was concluded that among the eighteen OECD countries Croatia could be categorized as an »intermediate primary care country«, obtaining the scores just a bit above the average

Assessing Primary Care in Croatia: Could it be Moved Forward?

It is well known that countries with strong primary care achieve better health outcomes at lower costs. Therefore, the effort of World Health Organization in promoting primary care as a basic principal of successful health care system is an ongoing process. Although Croatia was recognized as a country with primary care orientation due to the development of health centers and introduction of specialist training of general practitioners, it seems that many health care reforms aimed at better organization of health institutions and decreasing of health care costs did not result with higher primary care orientation. By application of the Primary Care Score instrument in 2014 (Croatia received 11.2 out of 20 possible points), and international comparison performed in 2002, it was concluded that among the eighteen OECD countries Croatia could be categorized as an »intermediate primary care country«, obtaining the scores just a bit above the average