PROBLEMS IN FOOD PRODUCTION AND HUNGER IN THE WORLD

Problematika poljodjelske proizvodnje, posebno ljudske hrane, jedan je od najvećih svjetskih problema. Statistike bilježe vrtoglavi porast svjetske populacije s osobito naglašenim trendom u nerazvijenim zemljama svijeta, koje su ujedno najslabiji proizvođači hrane. U svijetu postoji inače neravnomjeran odnos u proizvodnji hrane, pa bi se suvremeni svijet mogao ubrzo naći pred problemom kako to riješiti. Hrana postaje ograničeni resurs potreban za čovjekovu egzistenciju. Povijest je pokazala da je čovjekov um na znanstvenim osnovama uvijek uspio zaskočiti svjetske probleme. Valja očekivati da će to biti slučaj i sa hranom. Neiskorišteni resursi zemlje u svijetu, na osnovi suvremene tehnike i agronomije bit će privedeni eksploataciji, a postoje mnogi izvori hrane koji u visokom stupnju mogu nahraniti današnju znatno brojniju svjetsku populaciju u budućnosti. Znanstveni napredak kemije, biologije, agronomije i dr. sigurno će omogućiti nastanak novih izvora hrane o kojima danas i ne razmišljamo. Budućnost nosi prosperitet, ali i neke negativne tendencije (zagađivanje okoliša, npr.) povezane s poljodjelstvom i sa proizvodnjom hrane. To postaje prioritetnim zadatkom, da opstanak čovječanstva ne bi došao u pitanje. Republika Hrvatska aktivan je sudionik tih procesa. Ona raspolaže kvalitetnim tlom i uvjetima za proizvodnju sve traženije “zdrave hrane”. Potrebno je intenzivirati poljodjelsku proizvodnju i mjerama makroekonomske politike utjecati na promjenu strukture postojeće poljodjelske proizvodnje, na povratak mladih na poljodjelstvo i stvoriti uvjete za kvalitetnu i jeftinu proizvodnju hrane. To su preduvjeti za razvitak našega turizma i izvoza hrane, kao naših strateških razvojnih ciljeva.The problems of agricultural production, especially human food, is one of the biggest world problems. Statistics show a dizzy increase of world population with especially stressed trend in non-developed countries, which are at the same time the least adequate food producers. There is an uneven relation in the world food production, thus contemporary world could be soon faced with the task how to solve it. Food becomes restrictive resource necessary for human existence. Scientifically looking, history has shown that human mind has been always successful in catching with world problems. It is reasonable to believe that this would be also the case with food. Based on contemporary technique and agronomics, unused land resources in the world will be exploited, and there are also many food sources which can feed in a high degree the expected numerous population in the future. The scientific progress in chemistry, biology, agronomics etc., will surely enable the appearance of new food sources that we don’t even think about today. Future brings prosperity, as well as some negative tendencies (environment pollution) connected with agriculture and food production. That becomes a priority, in order not to imperil the survival of humanity. The Republic of Croatia is an active participant of these processes. It has qualitative soil and all conditions for production of increasingly demanded “healthy food”. It is necessary to intensify the agricultural production, and by measures of macroeconomic policy influence the structure of existing agricultural production, initiate the return of the youth to agriculture, and create conditions for qualitative and cheap food production. These are the prerequisites for development of our tourism and food exports, as our strategic development goals

Intrinsični točkasti defekti u polikristaliničnom siliciju

The behaviour of intrinsic point defects in silicon is still an unresolved problem. As they interact with other impurities and influence their diffusion, intrinsic point defects affect electronic properties of the material. Of particular importance is the intrinsic point defect behaviour in polycrystalline silicon due to the presence of very high concentration of structural defects, such as dislocations and grain boundaries of various kinds. A direct observation of point defects is very difficult and therefore it is shown that monitoring of carbon concentration is a very good measure of point defects behaviour. Polycrystalline material supersaturated with carbon represents a particular case when self-interstitials and vacancy generation is significantly retarded up to the highest temperatures, leading therefore to the preservation of carbon supersaturation upon thermal treatments.Svojstva intrinsičnih točkastih defekata još su uvijek neriješen problem. Svojim međudjelovanjem s drugim defektima i utjecajem na njihovu difuziju, oni mijenjaju elektronska svojstva materijala. Posebno su važni intrinsični točkasti defekti u polikristaliničnom siliciju zbog prisutnosti velikih koncentracija strukturnih defekata, kao što su dislokacije i granice kristalića raznih vrsta. Izravno je opažanje točkastih defekata vrlo teško, pa je stoga promatranje koncentracije ugljika vrlo dobar način određivanja svojstava točkastih defekata. Polikristalinični silicij prezasićen ugljikom predstavlja poseban slučaj u kojemu je snažno usporeno stvaranje vlastitih intersticijskih defekata i praznina sve do najviših temperatura, što stoga vodi na čuvanje ugljikovog prezasićenja u toplinskim obradama

Analysis of a class of adaptive robustified predictors in the presence of noise uncertainty

U radu je razmatrana nova klasa adaptiranih robusnih prediktora. Najprije je koncipiran optimalni prediktor utemeljen na minimizaciji generalizirane srednje kvadratne pogreške predikcije. Time je određena i struktura robusnog adaptiranog prediktora, čija je sinteza izvršena na temelju minimizacije modificiranog kriterija u kome je umjesto kvadratne uvedena proizvoljna nelinearna funkcija pogreške predikcije. Nepoznati parametri prediktora procjenjuju se u svakom koraku primjenom rekurzivnog algoritma tipa stohastičkog gradijenta. Konvergencija predloženog algoritma adaptirane robusne predikcije se teoretski utvrđuje koristeći teoriju Martingala. Time je pokazano da algoritam adaptirane robusne predikcije konvergira optimalnom sustavu izlazne predikcije. Dobiveni teorijski rezultati primijenjeni su na rješavanje praktičnog zadatka sinteze robusnog adaptivnog regulatora minimalne varijance.A new class of adaptive robust predictors has been considered in the paper. First an optimal predictor is developed, based on the minimization of a generalized mean square prediction error criterion. Starting from the obtained result, an adaptive robust predictor is synthesized through minimization of a modified criterion in which a suitably chosen non-linear function of the prediction error is introduced instead of the quadratic one. Unknown parameters of the predictor are estimated at each step by applying a recursive algorithm of stochastic gradient type. The convergence of the proposed adaptive robustified prediction algorithm is established theoretically using the Martingale theory. It has been shown that the proposed adaptive robust prediction algorithm converges to the optimal systems output prediction. The feasibility of the proposed approach is demonstrated by solving a practical problem of designing a robust version of adaptive minimum variance controller

LIBERALIZACIJA TRŽIŠTA NEKRETNINA U REPUBLICI HRVATSKOJ. PREDNOSTI I NEDOSTACI

Autori problematiziraju pitanje liberalizacije pravnog sustava stjecanja prava vlasništva nad nekretninama, kroz sadržaje cijena nekretnina od posebnog državnog interesa i socijalnih posljedica koje će očekivana rasprodaja nekternina imati među građanima. Autori zaključuju da će cijene nekretnina u budućnosti rasti znatno sporije nego do sada ili čak stagnirati neko vrijeme, te da cijene nekretnina u svim županijama nisu i neće rasti proporcionalno. S ulaskom u EU, cijene nekretnina na manje atraktivnim lokacijama mogle bi tako doživjeti pad, dok nekretnine na atraktivnim lokacijama laganiji ali ipak porast cijena. S druge strane povećana potražnja u otvorenom tržištu nužno dovodi i do povećanja cijena

ULOGA FISKALNE POLITIKE U JAČANJU KONKURENTNOSTI HRVATSKOG GOSPODARSTVA

Postojeća razina konkurentnosti hrvatskog gospodarstva nije zadovoljavajuća, te se nameće dilema kojim instrumentima ekonomske politike najuspješnije promijeniti situaciju u kratkom, odnosno dugom roku. Fiskalna politika u jačanju konkurentnosti zasigurno ima svoju ulogu u teorijskom pogledu, ali koliko je ista pravovaljano zastupljena u hrvatskoj praksi nastoji se odgovoriti u ovome radu. Ispravnu mjeru u izdašnosti državnih potpora, odgovarajuće porezno opterećenje, efikasnost državnih potpora samo su neki od problema koje treba riješiti u sklopu fiskalne politike. Ovaj rad fokusira se na pitanje procjene efikasnosti državnih potpora kao mjere fiskalne politike u poticanju gospodarske aktivnosti Republike Hrvatske. Prikupljenim sekundarnim podacima vezanim uz državne potpore u tranzicijskim zemljama nastoji se identificirati njihov utjecaj na BDP u promatranim godinama, te rezultate iz provedene analize usporediti s praksom državnih potpora u Republici Hrvatskoj. Temeljem dostupnih statističkih podataka u radu se uz pomoć višestruke linearne regresije i panel metode nastoji ocijeniti efikasnosti državnih potpora u Republici Hrvatskoj i njihov značaj u jačanju konkurentnosti. Izlazni rezultati, uz područja prilagodbe fiskalne politike propisima Europske unije (EU), ukazuju na nedostatke postojeće politike državnih potpora

IMPACT OF FIRM THEORIES ON CONTEMPORARY APPROACHES TO ORGANIZATION OF FIRM

Svrha je ovoga rada odgovoriti na nekoliko pitanja: Koliko su razne teorije poduzeća utjecale na nastanak suvremenih pristupa organizaciji? Jesu li razne teorije poduzeća supstituti ili komplementi? Što je, uzimanentan teorijski razvitak, utjecalo na nastanak novih pristupa? To je utjecalo i na raspored teksta: najprije se daje pregled postojećih teorija, zatim stakeholderski pristup i koncept virtualne organizacije poduzeća, a na svršetku su nalazi istraživanja i zaključak. U generalnom se zaključku obrazlažu povezanost različitih teorija i ukorijenjenost novih pristupa u povijesnim teorijama poduzeća. Uz to se navode i promijenjene povijesne okolnosti (globalizacija, nove tehnologije, neizvjesnost i nestabilnost konkurentskog okruženja) koje su također utjecale na nastanak novih pristupa. Ukazuje se na sve veću dominaciju raznih teorija sposobnosti (resursnih teorija) u kojima je naglasak na procesu učenja, na prilagodbi i predviđanju promjena u okruženju.The purpose of this paper is to give answers to several questions: to which extent various firm theories influenced the appearance of contemporary approach to organization? Are various firm theories the substitutes or complements? What, along to immanent theoretical development influenced the appearance of new approaches? That also influenced the arrangement of text: first is given the review of existing theories, and then followthe stake-holder approach and the concept of virtual organization of firm. Finally are given research findings and the conclusion. The general conclusion explains correlation of different theories and rootedness of new approaches in historical theories of firms. Besides, there are also given modified historical circumstances (globalization, new technologies, uncertainty and instability of competitive environment) which also influenced the appearance of new approaches. Altogether, the paper states the increasingly stronger dominationof different capability theories (resource theories) with the emphasis on the process oflearning, adjustment and prediction of changes in environment