Povijesno kohortno istraživanje prevalencije paratuberkuloze u stadu mliječnih krava

The objective of this retrospective cohort study was to evaluate the efficacy of selected Johne’s-disease control measures on a dairy farm. The Dairy Comp 305 archive files for 455 Holstein dairy cows born in 1996, 1997 and 1998 were used. The tested heifers were grouped into annual birth cohorts. Kinetic ELISA (KELA) results and fecal-culture results for solid- (HEYM) and liquid-media systems (ESP Culture System II) were described and compared between birth cohorts. Only one animal had a high KELA score. Nevertheless, the fecal-culture results showed that there were animals shedding in the highest category even in test year 2001 in all birth cohorts. The 1997 birth cohort showed a lower rate of fecal positive culture results compared to the 1996 and 1998 cohorts. Out of 455 cows in the study, 43 were culled because of Johne’s disease clinical signs or high fecal-culture results. This cause-specific cull risk was 20% (21/105 animals) in 1996, 12% (12/100 animals) in 1997 and 10% (10/100 animals) in 1998. Survival analysis, where animals were classified according to the KELA and fecal-culture results for all animals tested as heifers, showed that heifers with the highest KELA value and/or the highest fecal-culture results had the shortest survival time in the herd. Analysis of birth cohorts led to an enhanced understanding of the response to the Johne’s-control procedures. In this herd, early shedding led to short herd-survival.Svrha ovoga povijesnoga kohortnoga istraživanja bila je procijeniti djelotvornost predloženih kontrolnih mjera za paratuberkulozu (Johneovu bolest) na farmi mliječnih krava. Rabljene su arhivske datoteke iz računalnog programa Dairy Comp 305® za 455 krava holštajnsko-frizijske pasmine, oteljenih 1996., 1997. i 1998. godine. Pretražene junice bile su svrstane u skupine prema godini kada su bile oteljene. Opisani su rezultati kinetičkoga imunoenzimnoga testa (KELA) i rezultati izdvajanja uzročnika iz izmeta na čvrstoj (HEYM) i tekućoj hranjivoj podlozi (ESP Culture System II) te uspoređeni između promatranih skupina. Samo jedna životinja bila je pozitivna KELA testom. Usprkos tome rezultati izdvajanja uzročnika pokazali su da su postojale životinje s pozitivnim nalazom u promatranoj 2001. godini u svim istraživanim skupinama. Skupina životinja oteljenih 1997. godine pokazala je manju stopu bakteriološki pozitivnih uzoraka fecesa u usporedbi sa skupinama iz 1996. i 1998. godine. Od 455 krava promatranih u istraživanju, 43 su bile izlučene zbog kliničkih znakova paratuberkuloze ili zbog pozitivnih rezultata pretrage fecesa. Uzročno specifični rizik za izlučivanje bio je 20% za životinje oteljene 1996. godine. Za životinje oteljene 1997. godine uzročno specifični rizik za izlučivanje bio je 12%, a 1998. godine spustio se na 10%. Analiza preživljavanja u kojoj smo životinje svrstali prema rezultatima KELA i izdvajanja bakterije iz svih životinja koje su bile pretražene kao junice, pokazala je da junice s najvišim pozitivnim nalazom KELA i bakterija imaju najkraću stopu preživljavanja u stadu. Analiza skupina prema godini teljenja omogućila je bolje razumijevanje učinkovitosti programa mjera za kontrolu paratuberkuloze u stadu. Rana pojava i pravovremena dijagnostika paratuberkuloze dovodi do skraćenja životnoga vijeka životinja u stadu