Utjecaj različitih površinskih obrada litij-disilikatne keramike ojačane cirkonijevim dioksidom na smičnu čvrstoću samoadherirajućega smolastoga cementa

Aim: To analyze the influence of different surface pretreatments of zirconium dioxide reinforced lithium disilicate ceramics on the shear bond strength of self-adhesive resin cement. Materials and methods: Eighty-four zirconium reinforced lithium disilicate disc Vita suprinity (Vita Zahnfabrick, Bad Säckingen, Germany) 14x12x2 mm specimens were fabricated according to the manufacturer’s recommendations. The specimens were embedded in acrylic resin blocks and randomly divided in seven groups (n=12/each) accorrding to the treatment: Group 1- 10% hydrofluoric acid; Group 2- silane; Group 3- hydrofluoric and silane; Group 4- sandblasting with silane; Group 5- Er: YAG laser+ silane; Group 6- Nd: YAG laser + silane; and the control group, in which the specimens were not treated. Round shape composite discs (Filtek Bulk fill, 3M ESPE, St.Paul, Minnesota, USA) with 3.5 mm diameter, were made for shear bond strength testing, and then cemented to the ceramic sample surface using composite cement (RelyX U200 Automix, 3M ESPE, Neuss, Germany). After cementing the composite disc on the sample, the samples were subjected to shear bond strength test of 10 N with a “stress rate” of 1 MPa / s. To determine the nature of the fracture (adhesive, cohesive or adhesivecohesive), the broken samples were examined under a stereomicroscope. The ANOVA test and the Tukey test were used to compare the values of the bond strength characteristics between different types of materials. All tests were performed with a significance level of α = 0.05. Results: There was a significant difference in the shear bond strength of self-adhesive cement to dental lithium-disilicate ceramics reinforced with zirconium dioxide after different preparation protocols (p<0, 05). The treatment of lithium disilicate ceramics reinforced with zirconium dioxide by silanization, sandblasting + silanization, Nd: YAG + silanization resulted in significantly higher bond strength compared to the control group. There was statistically higher bond strength of self-adhesive cement after pretreatment of lithium disilicate ceramics Nd: YAG + silanization compared to Er: YAG + silanization (p<0.05). Adhesive fracture dominated in the control group, sandblasting + silanization group, and in the laser groups, while mixed fracture dominated in other groups. Conclusion: Under the limitations of this study, the Nd:YAG irradiation with silanization could be used as pretreatment for providing greater shear bond strength of self-adhesive resin cement to zirconium reinforced lithium disilicate.Cilj: Analizirati utjecaj različitih površinskih obrada litij-disilikatne keramike ojačane cirkonijevim dioksidom na veznu čvrstoću samoadherirajućega smolastoga cementa. Materijali i metode: Osamdeset i četiri litij-disilikatna uzorka diska Vita suprinity (Vita Zahnfabrick, Bad Säckingen, Njemačka) ojačana cirkonijevim dioksidom, veličine 14 x 12 x 2 mm, proizvedena su prema preporukama proizvođača. Uzorci su inkorporirani u akrilatne blokove i podijeljeni prema vrsti površinskog tretmana u sedam skupina (n = 12 / svaka): skupina 1. – 10-postotna fluorovodična kiselina; skupina 2. – silanizacija; skupina 3. – fluorovodična kiselina i silanizacija; skupina 4. – pjeskarenje i silanizacija; skupina 5. – Er: YAG laser + silanizacija; skupina 6. – Nd: YAG laser + silanizacija; kontrolna skupina u kojoj uzorci nisu obrađivani. Za testiranje smične čvrstoće napravljeni su diskovi od kompozita (Filtek Bulk fill, 3M ESPE, St.Paul, Minnesota, SAD) okruglog oblika promjera 3,5 mm, te su pričvršćeni na površinu keramičkog uzorka kompozitnim cementom (RelyX U200 Automix, 3M ESPE, Neuss, Njemačka). Nakon cementiranja kompozitnog diska na uzorak, uzorci su podvrgnuti testu snage smične sile od 10 N uz stress rate od 1 MPa/s. Kako bi se ustanovila priroda loma (adhezivni, kohezivni ili adhezivno/kohezivni), slomljeni uzorci pregledani su pod stereomikroskopom. Za usporedbu vrijednosti obilježja snage vezivanja između različitih vrsta materijala korišteni su ANOVA i Tukeyev test. Svim testovima razina značajnosti bila je α = 0,05. Rezultati: Značajna je razlika u veznoj čvrstoći samoadherirajućega cementa na dentalnu litij-disilikatnu keramiku ojačanu cirkonijevim dioksidom nakon različitih protokola pripreme (p < 0,05). Zabilježena je značajno veća snaga vezivanja nakon tretmana litij-disilikatne keramike ojačane cirkonijevim dioksidom postupkom silanizacije, pjeskarenja + silanizacije i Nd:YAG laserom + silanizacija u odnosu prema kontrolnoj skupini. Postoji statistički značajno veća vezna čvrstoća samoadherirajućega cementa nakon predtretmana litij-disilikatne keramike laserom Nd:YAG + silanizacijom u usporedbi s laserom Er:YAG + silanizacijom (p < 0,05). U kontrolnoj skupini i u skupini pjeskarenje + silanizacija te u skupinama s laserom prevladava adhezivni lom, a u ostalima mješoviti. Zaključak: Uzimajući u obzir ograničenja ovog istraživanja, Nd: Yag lasersko zračenje u kombinaciji sa silanizacijom moglo bi se koristiti kao predtretman u svrhu osiguravanja bolje čvrstoće vezivanja samoadherirajućega smolastoga cementa i litij-disilikatne keramike ojačane cirkonijevim dioksidom