Genotoksičnost metalnih nanočestica: osvrt na podatke istraživanja In vivo

With increasing production and application of a variety of nanomaterials (NMs), research on their cytotoxic and genotoxic potential grows, as the exposure to these nano-sized materials may potentially result in adverse health effects. In large part, indications for potential DNA damaging effects of nanoparticles (NPs) originate from inconsistent in vitro studies. To clarify these effects, the implementation of in vivo studies has been emphasised. This paper summarises study results of genotoxic effects of NPs, which are available in the recent literature. They provide indications that some NP types cause both DNA strand breaks and chromosomal damages in experimental animals. Their genotoxic effects, however, do not depend only on particle size, surface modifi cation (particle coating), and exposure route, but also on exposure duration. Currently available animal studies may suggest differing mechanisms (depending on the duration of exposure) by which living organisms react to NP contact. Nevertheless, due to considerable inconsistencies in the recent literature and the lack of standardised test methods - a reliable hazard assessment of NMs is still limited. Therefore, international organisations (e.g. NIOSH) suggest utmost caution when potential exposure of humans to NMs occurs, as long as evidence of their toxicological and genotoxic effect(s) is limited.S povećanjem proizvodnje i primjene niza različitih nanomaterijala (NM) raste i potreba istraživanja njihovih mogućih citotoksičnih i genotoksičnih učinaka kao i drugih štetnih učinaka na zdravlje u uvjetima profesionalne ili opće izloženost ljudi. Indikacije potencijanog oštećenja DNA kojeg uzrokuju nanočestice u velikoj mjeri proizlaze iz nedosljednih in vitro ispitivanja. Kako bi se razjasnili ti učinci, naglašena je potreba provedbe in vivo ispitivanja. Ovaj pregledni rad sažima rezultate procjene genotoksičnih učinaka nanočestica koji su objavljeni u novijoj stručnoj i znanstvenoj literaturi. Navedeni rezultati pokazuju da određene nanočestice uzrokuju lomove u molekuli DNA i oštećuju kromosome u eksperimentalnim životinjama. Njihovi genotoksični učinci ne ovise samo o veličini čestice, modifi kaciji površine (oblaganje čestice) i načinu izlaganja, već i o trajanju izloženosti nanočesticama. Postojeća istraživanja provedena na životinjama upućuju na različite mehanizme koji ovise o trajanju izlaganja i pomoću kojih živi organizmi reagiraju na doticaj s nanočesticama. Međutim postoje brojne nedosljednosti u novijoj literaturi, a standardne testne metode nisu dostupne pa je stoga pouzdanija procjena opasnosti od izlaganja nanomaterijalima u ljudi još uvijek veoma ograničena. Stoga se u međunarodnim dokumentima savjetuje oprez prilikom svakog izlaganja ljudi nanomaterijalima kako bi se spriječili mogući opći toksični genotoksični učinci