Optimalna terapija bolesnika s rakom prostate visokog rizika

Treatment options in subset of patients with high-risk prostate cancer are various: radical prostatectomy, hormonal therapy, radiation therapy, combined modality approach, addition of chemotherapy. Based on randomised trials data, optimal approach would consist of radical radiotherapy and long term hormonal therapy. If technically possible high dose radiotherapy, hypofractionation, image guided radiotherapy, simultaneous integrated boost on dominant intraprostatic lesion and HDR brachytherapy boost should be used as well.Kod bolesnika s rakom prostate visokog rizika postoje različite terapijske opcije: radikalna prostatektomija, hormonska terapija, zračenje, združeni pristup, dodatak kemoterapije. Prema rezultatima randomiziranih studija optimalni pristup bi bio združena primjena dugotrajne hormonske terapije i zračenja. Ukoliko tehničke mogućnosti dozvoljavaju, trebalo bi korisititi zračenje visokim dozama, hipofrakcioniranje, slikom vođenu radioterapiju, simultano integrirano povećanje doze na dominantnu intraprostatičnu leziju te primjenom brahiterapije velike brzine doze u kombi naciji s vanjskim zračenjem

Angiosarkom dojke uzrokovan zračenjem - prikaz 4 slučaja

Secondary breast angiosarcoma is a known but rare late side-effect of breast cancer radiotherapy. Here are four patients reported, irradiated in University Hospital for Tumours due to breast cancer who developed secondary angiosarcoma several years after irradiation. Two patients eventually died of angiosarcoma. Tumour has various appearances and might not be visible on mammography or ultrasound, regularly used in order to detect locoregional relapse of breast cancer timely. Surgery remains the primary therapeutic approach.Sekundarni angiosarkom dojke poznata je rijetka kasna komplikacija zračenja dojke. Prikazane su 4 bolesnice u kojih se razvio sekundarni angiosarkom nekoliko godina po završetku zračenja. Dvije bolesnice umrle su od posljedica angiosarkoma. Tumor je različitog izgleda i ne mora nužno biti vidljiv na mamografiji ili ultrazvuku, pretragama koje se uglavnom koriste za rano otkrivanje lokoregionalnog recidiva raka dojke. Kirurški zahvat i dalje ostaje prvi terapijski izbor

Radioterapija raka prostate: primarna radioterapija i radioterapija u povratu bolesti

Radiotherapy presents one of the essential modes of treatment in patients with prostate cancer at almost any stage of the disease. It can be delivered as external beam radiotherapy, as brachytherapy or two methods combined. Higher radiation doses are proven to be more effective than low doses and moderate hypofractionation with doses up to 3.4 Gy per fraction is proven equivalent to standard fractionation using 1.8- 2 Gy per fraction. Stereotactic body radiotherapy (SBRT) with doses from 3.4 to 7.25 Gy per fraction presents valuable option in certain subgroups of patients. In case of local regional disease relapse, radiotherapy is used in curative setting.Radioterapija predstavlja jedan od osnovnih modaliteta liječenja bolesnika s rakom prostate u gotovo svim stadijima bolesti. Može se koristiti kao vanjsko zračenje, kao brahiterapija (unutarnje zračenje) ili kombinacija ove dvije metode. Više doze zračenja su dokazano učinkovitije od nižih a umjereno hipofrakcionirano zračenje dozama do 3,4 Gy po frakciji je jednako učinkovito kao i zračenje standardnim frakcioniranjem od 1,8- 2 Gy po frakciji. Stereotaksijsko zračenje dozama od 3,4 do 7,25 Gy po frakciji predstavlja vrijednu opciju kod određenih podskupina bolesnika. U slučaju lokoregionalnog povrata bolesti, zračenje se može provoditi s ciljem izlječenja bolesnika

Kako optimalno primijeniti dostupne terapijske linije u liječenju uznapredovalog karcinoma prostate

Optimal sequencing of available therapy lines in patients with advanced prostate cancer often poses quite a challenge. The guidelines are sometimes equivocal and clinical trial data are not always applicable to a particular patient. There is a difference in availability of therapy options throughout the world. In decision making, a patient as a whole should be taken into consideration, not just the stage and biology of the disease, but also patient’s age, performance status, comorbidities, previous therapy lines, drug’s safety profile and patient’s preferences. This review article will show certain therapeutic options in the treatment of advanced hormone-sensitive prostate cancer and castration resistant prostate cancer: non- metastatic and metastatic. An attempt will be made to clarify the optimal sequencing.Adekvatno sekvencioniranje dostupnih terapijskih linija u uznapredovalom raku prostate predstavlja velik izazov. Smjernice ponekad znaju biti nedorečene a podaci iz kliničkih studija često se ne mogu točno preslikati na pojedinog bolesnika. Također, sama dostupnost lijeka varira među pojedinim zemljama. Kod donošenja odluke treba uzeti bolesnika u cjelini, ne samo stadij i biologiju bolesti već i dob, opće stanje, druge bolesti od kojih eventualno boluje, ranije linije liječenja, očekivani profil nuspojava lijeka ali i preferencije bolesnika. U ovom preglednom radu će biti prikazane terapijske mogućnosti kod uznapredovalog hormon- senzitivnog raka prostate, te kastracijski rezistentnog raka prostate: nemetastatskog i metastatskog. Pokušat će se razjasniti optimalno sekvencioniranje liječenja za pojedine skupine bolesnika

Radioterapija nakon neoadjuvantnog sustavnog liječenja raka dojke

When deciding on adjuvant radiotherapy in breast cancer patients, the decision is made based on the type of surgery (radical or conserving) and pathological report. In case systemic treatment is given before surgery, initial pathological report, which presents the backbone in decision making, is partly missing. Data from prospective randomized trials are lacking, and published retrospective data are inconsistent. Current guidelines are not clear for a large subset of patients. Also, guidelines and real-life data are often in discordance. This article aims to present literature data regarding the risk of locoregional relapse after neoadjuvant systemic treatment, the impact of radiotherapy on the risk of locoregional relapse, current clinical trial that is expected to give an answer in which subset of patients should adjuvant radiotherapy be performed and published clinical practice data.Kod postavljanja indikacije za adjuvantno zračenje bolesnica s rakom dojke vodimo se vrstom kirurškog zahvata (radikalni ili poštedni) te patohistološkim nalazom. U slučaju da je sistemska terapija provedena prije kirurškog zahvata, nedostaje dio patohistološkog nalaza koji je okosnica u donošenju odluke. Objavljenih prospektivnih randomiziranih studija nema a retrospektivni podaci su nekonzistentni. Trenutne smjernice nisu jasne za veliku podskupinu bolesnica. Osim toga smjernice i podaci iz kliničke prakse se često ne podudaraju. Cilj ovog rada je prikazati podatke iz literature po pitanju rizika nastanka lokoregionalnog relapsa nakon neoadjuvantnog sistemskog liječenja, učinak radioterapije na smanjenje rizika lokoregionalnog relapsa, kliničku studiju koja bi trebala dati odgovor kod koje skupine bolesnica bi bilo uputno provesti zračenje te objavljene podatke iz kliničke prakse

Radioterapija raka dojke - promjene u shemama frakcioniranja kroz desetljeća

Traditionally, as a standard dose fractionation schedule, adjuvant radiotherapy for breast cancer has been performed using prescribed doses of 46–50 Gy divided into daily fractions of 1.8–2 Gy. Overall, radiotherapy treatment took 5 weeks. In the 1990s, schedules using higher daily doses (2.5–3 Gy), a smaller number of fractions (hypofractionation), and a reduced overall prescribed dose started in the context of clinical trials. First results revealed an equivalent cosmetic effect of hypofractionated protocols compared to standard fractionation, and after longer follow-up, hypofractionation was connected with better control of the disease. Hypofractionation started to be considered the new treatment standard. Results of newer clinical trials confirm the efficacy and safety of adjuvant breast cancer radiotherapy lasting 5 working days using daily fractions of 5.2 Gy in certain subgroups of breast cancer patientsTradicionalno se, kao standardna shema frakcioniranja, adjuvantna radioterapija raka dojke provodila dozom od 46 do 50 Gy podijeljenom u dnevne frakcije od 1,8 do 2 Gy. Ukupno trajanje radioterapije iznosilo je 5 tjedana. 1990-ih se unutar kliničkih studija započelo sa zračenjem većim dnevnim dozama (2,5 do 3 Gy), uz smanjenje broja frakcija zračenja (hipofrakcioniranje) te smanjenjem ukupne doze zračenja. Prvi rezultati su pokazali ekvivalentan kozmetski učinak hipofrakcioniranog zračenja u odnosu na standardno frakcioniranje, a nakon duljeg praćenja pokazana je i bolja kontrola bolesti uz hipofrakcionirano zračenje. Hipofrakcioniranje je potom postupno postalo standard liječenja. Rezultati novijih kliničkih studija potvrđuju učinovitost i sigurnost adjuvantne radioterapije raka dojke u trajanju od 5 radnih dana dnevnim dozama od 5,2 Gy za određene podskupine bolesnica

Prognostički značaj zračenjem inducirane limfopenije kod bolesnika s rakom prostate visokog rizika

Lymphopenia is a known side-effect of radiotherapy but, being usually asymptomatic, its clinical value is just recently being recognized in the light of immunotherapy revival. Here we present clinical and laboratory data of 9 high-risk prostate patients that underwent whole pelvis radiotherapy combined with hormonal therapy. All patients experienced haematological toxicity during their treatment, with lymphopenia being the most profound. In addition, all of them were asymptomatic as regards to observed lymphopenia. After median follow up of 17 months 8/9 patients are still receiving hormonal treatment and have no evidence of their disease. The only patient with relapse discontinued hormonal therapy upon completion of radiotherapy. Therefore, we could not show any detrimental effect of observed lymphopenia on the outcome of these 9 patients.Limfopenija je poznata nuspojava zračenja, međutim, kako je obično asimptomatska, njen klinički značaj je tek odnedavno prepoznat s obzirom na rastući interes za imunoterapijom. Predstavljamo kliničke i laboratorijske podatke 9 bolesnika s rakom prostate visokog rizika kod kojih je provedeno zračenje zdjelice u kombinaciji s hormonskom terapijom. Kod svih bolesnika je zabilježena hematološka toksičnost; limfopenija je bila najviše izražena. Sve opažene limfopenije su bile asimptomatske. Nakon medijana praćenja od 17 mjeseci 8 od 9 bolesnika je bez znakova bolesti te još primaju hormonsku terapiju. Jedini bolesnik s relapsom bolesti je prestao dobivati hormonsku terapiju po završetku zračenja. Sukladno navedenom, nismo uspjeli pokazati štetan učinak opažene limfopenije na ishod liječenja ovih 9 bolesnika

Ispitivanje terapijskog djelovanja „Excipial U Lipolotion“ emulzije na upalne reakcije kože u bolesnika na radioterapiji

During radiotherapy, inflammatory skin reaction develops to a lesser or greater extent in almost every patient. Transdermal moisture loss - skin dehydration, as one of the effects of irradiation, is favorable for the onset of inflammatory skin reactions, it enhances the symptoms and retards skin recovery. Excipial U Lipolotion, W/O emulsion with a 4% urea segment rehydrates the skin and decreases the transdermal moisture loss. In the past clinical studies, preparations with a 3-4% urea segment have proved to be efficient means of treating the inflammatory skin reactions. Based on that, we have conduced a study applying the Excipial U Lipolotion preparation on the skin of radiotherapy patients with explicit inflammatory skin reactions. Patients with head and neck cancers as well as breast cancer were included. The preparation\u27s efficiency was evaluated upon a clinical review of the skin condition\u27s subjective parameters by the physician and by questioning the patient whether or not the preparation was useful. We came to a conclusion that Excipial U Lipolotion has a favorable effect on the inflammatory skin reactions with a very distinct effect on the dry inflammatory reactions. It also decreases subjective problems - irritation, burning, pain - to a greater extent in radiotherapy patients. Regarding the fact that the evaluation parameters were subjective, further research of the Excipial U Lipolotion effect is required, based on objective clinical indications - skin moisture degree during the preparation\u27s application.Tijekom radioterapije u gotovo svih bolesnika se u većoj ili manjoj mjeri pojavljuju upalne kožne reakcije. Transdermalni gubitak vlage – dehidracija kože kao jedna od posljedica iradijacije, pogoduje nastanku upalnih reakcija, pojačava simptome i usporava oporavak kože. Preparat Excipial U Lipolotion, V/U emulzija s 4%-tnim udjelom uree rehidrira kožu i smanjuje transdermalni gubitak vlage. Preparati s 3–4%-tnim udjelom uree u dosadašnjim su se kliničkim istraživanjima pokazali učinkovitim sredstvima u liječenju upalnih kožnih reakcija. Temeljem toga proveli smo istraživanje u kojem smo primijenili preparat Excipial U Lipolotion na kožu bolesnika na radioterapiji, koji su imali izražene upalne kožne reakcije. U istraživanje su bili uključeni bolesnici s tumorima glave i vrata te dojke. Procjena učinkovitosti preparata provedena je na temelju liječnikove kliničke prosudbe subjektivnih parametara stanja kože i pitanja upućenih bolesniku smatra li da mu preparat pomaže. Došli smo do zaključka da preparat Excipial U Lipolotion povoljno djeluje na upalne kožne reakcije, osobito na suhe upalne reakcije. U većine bolesnika na radioterapiji preparat brzo i znatno smanjuje i subjektivne tegobe – svrbež, pečenje, bolnost. Budući da su parametri procjene bili subjektivni, potrebno je daljnje istražiti učinak Excipial U Lipolotiona temeljem objektivnih kliničkih pokazatelja – mjerenja crvenila i stupnja vlažnosti kože tijekom primjene preparata