Trenažer za pse pokretan ljudskom snagom pomoću bicikla

U ovom diplomskog radu projektiran je i konstrukcijski razrađen trenažer za pse pokretan ljudskom snagom pomoću bicikla. Uz konstrukcijski dio, u radu je stavljen naglasak na analizu razvoja proizvoda. Provedeni su proračuni bitnih komponenti konstrukcije, a 3D model konstrukcije izrađen je u Solidworks programu. Pomoću 3D modela u istom programu izrađena je sva tehnička dokumentacija. Svrha ergometra za pse pogonjenog ljudskom snagom je da vlasnik i pas vježbaju jedan pored drugog kako bi se simulirao trening na otvorenom. Ergometar je modularnog tipa, tj. može se upotrebljavati na više načina, odnosno vlasnik svojim osobnim biciklom može pokretati traku za trčanje ili može koristiti stacionarni bicikl koji dolazi s ergometrom. Glavna funkcija trenažera je omogućiti neometano bavljenje tjelesnom aktivnošću čovjeka i psa simultano, kad su vanjske prilike nepovoljne, kako bi što kvalitetnije i produktivnije čovjek ispunio slobodno vrijeme za vlastitu tjelesnu aktivnost i za trening psa. Dodatni zahtjevi proizvoda bili su: pristupačna cijena i masa, mobilnost proizvoda te jednostavnost i sigurnost rukovanja

Vitlo mosnog granika

U ovom završnom radu prikazana je izrada konstrukcijskog rješenja, proračun konstrukcije te izrada tehničke dokumentacije potrebne za izradu vitla mosnog granika. Tražena nosivost svrstava vitlo u granično područje između izvedbi s koloturnikom prijenosnog omjera 4/2 i 8/2. Pri tome je konstrukcija vitla s prijenosnim omjerom vitla 4/2 jednostavnija iako su pojedine komponente većih dimenzija u odnosu na rješenje s prijenosnim omjerom 8/2. Također, izvedba s prijenosnim omjerom 4/2 je poželjniji izbor ukoliko je moguće izraditi komponente i kupiti odgovarajuće podsustave. Kako se rješenje s prijenosnim omjerom koloturnika 4/2 pokazala mogućim, odabrano je to rješenje. Vitlo se vozi po tračnicama oslonjenim na dva glavna nosača mosnog granika koji se pretežito koristi u zatvorenom prostoru za dohvat tereta. Za prikaz rješenja nosača izrađen je tro-dimenzijski model na temelju kojeg je izrađena tehnička dokumentacija

Uspješno liječenje akutne intersticijske pneumonije

Acute interstitial pneumonia (AIP) is a rare idiopathic interstitial pneumonia with histology finding of diffuse alveolar damage (DAD). It is characterized by progressive hypoxic respiratory failure, high mortality rate, and absence of guidelines for its treatment. Here we present a case of a 64-year-old woman with progressive dyspnea, acute respiratory failure, diffuse bilateral reticulonodular opacities on standard chest radiograph, diffuse ground-glass opacities on computed tomography, and biopsy proven DAD. Diagnosis of AIP was established after extensive work-up that excluded the known risk factors for acute respiratory distress syndrome. Oxygen therapy and high-dose parenteral corticosteroids led to gradual improvement and resulted in complete respiratory recovery. Since there are no existing guidelines for treating AIP, more case reports and case series if not randomized control trials are warranted in order to define the most effective therapeutic modality.Akutna intersticijska pneumonija (AIP) je rijetka idiopatska intersticijska pneumonija s patohistološkim značajkama difuznog alveolarnog oštećenja (DAO). Obilježava ju progresivno hipoksično zatajenje disanja, visoka stopa smrtnosti i nedostatak smjernica za liječenje. Ovdje ćemo prikazati bolesnicu u dobi od 64 godine s progresivnom zaduhom, akutnim zatajenjem disanja, difuznim obostranim retikulo-nodularnim zasjenjenjima na radiogramu prsnih organa, difuznim zasjenjenjima tipa mliječnog stakla na kompjutoriziranoj tomografiji i biopsijom dokazanim DAO. Dijagnoza AIP-a je postavljena nakon ekstenzivne obrade kojom su isključeni poznati rizični čimbenici za sindrom akutnog respiracijskog distresa. Liječenje kisikom i visokim dozama parenteralnog kortikosteroida dovelo je do postupnog poboljšanja i, u konačnici, potpunog oporavka funkcije disanja. Budući da ne postoje smjernice za liječenje AIP-a, potrebno je još prikaza slučajeva i serija slučajeva pa i randomiziranih ispitivanja kako bi se definirao najučinkovitiji modalitet liječenja