Neodrživost anarhističkoga opravdanja terorizma

The paper deals with anarchist claims about the moral justification of terrorism in the context of just war theory. The authors attempt to show that the anarchist justification of terrorism fails to satisfy relevant just war norms, and that it should be bound by those norms because in its current form it is unsustainable due to its failure to set limited political objectives.Suvremene rasprave o moralnoj opravdanosti terorizma uglavnom su usmjerene na evaluaciju terorističkih skupina koje su djelovale u drugoj polovici 20. stoljeća, zanemarujući prvi međunarodni val terorizma koji je bio obilježen revolucionarnim djelovanjem. U članku su prikazane osnovne karakteristike anarhističke teorije i organizacije sa svrhom propitivanje moralne opravdanosti anarhističkoga terorizma u kontekstu teorije pravednoga rata i potrebe za novim normativnim okvirom u prosuđivanju protu–državnoga terorizma i anarhističke teorije. Metodološki je pristup uključivao analitičku (raščlanjivanje temeljnih karakteristika anarhizma i načela teorije pravednoga rata), deskriptivnu (opisi pojedinih terorističkih napada) i komparativnu metodu (usporedbe raznovrsnih terorističkih skupina s obzirom na zadovoljenje normi pravednoga ratovanja). U zaključku autori tvrde da anarhističko opravdanje terorizma ne zadovoljava norme pravednoga ratovanja te nije održivo zbog nemogućnosti jasnoga ograničavanja vlastitih političkih ciljeva

Raul Raunić: Filozofija i politika

Prikaz knjig

Treba li društvo zaštititi od znanosti? Paul K. Feyerabend i kritika scijentizma

Svakodnevni život postao je nezamisliv bez tehnologije i znanosti koji su ih omogućile. Konstantna okruženost tehnološkim dostignućima i „zahvalnost“ koju osjećamo spram znanosti može nas ponukati da se upitamo, nije li znanost, to jest, scijentizam, naša nova religija, Cilj ovoga rada jest prikaza ti mnogostruka teorijska određenja scijentizma, temeljne karakteristike scijentističkog svjetonazora i pokušati analogijskim putem staviti u odnos scijentizam i religiju. Drugi dio je kritika scijentizma koju je ponudio Paul Feyerabend (1924 1994), jedan od najkontroverznijih filozofa dvadesetog stoljeća, koji je „šokirao“ filozofsku zajednicu svojim djelom Protiv metode (1975) tvrdeći kako ne postoje univerzalni principi znanstvenog istraživanja. Osim metodoloških kritika, osvrnuti ćemo se Feyerabendovo tematiziranje odnos društva i znanosti, gdje je u svojim kasnijim djelima zagovarao nužnost razdvajanja države i znanosti

Treba li društvo zaštititi od znanosti? Paul K. Feyerabend i kritika scijentizma

Svakodnevni život postao je nezamisliv bez tehnologije i znanosti koji su ih omogućile. Konstantna okruženost tehnološkim dostignućima i „zahvalnost“ koju osjećamo spram znanosti može nas ponukati da se upitamo, nije li znanost, to jest, scijentizam, naša nova religija, Cilj ovoga rada jest prikaza ti mnogostruka teorijska određenja scijentizma, temeljne karakteristike scijentističkog svjetonazora i pokušati analogijskim putem staviti u odnos scijentizam i religiju. Drugi dio je kritika scijentizma koju je ponudio Paul Feyerabend (1924 1994), jedan od najkontroverznijih filozofa dvadesetog stoljeća, koji je „šokirao“ filozofsku zajednicu svojim djelom Protiv metode (1975) tvrdeći kako ne postoje univerzalni principi znanstvenog istraživanja. Osim metodoloških kritika, osvrnuti ćemo se Feyerabendovo tematiziranje odnos društva i znanosti, gdje je u svojim kasnijim djelima zagovarao nužnost razdvajanja države i znanosti