Psihološki odgovor sportaša na ozljedu

The aim of this research was to investigate the causes of the emergence of sports injuries and to explain the differences in psychological response with regard to the severity of the injury. We examined 68 competing Slovene athletes with surgically treated knee injury. The estimated time of rehabilitation of the more severely injured athletes was six months, while those who sustained less severe injuries faced a monthlong rehabilitation. We measured the athletes’ personality traits, their athletic identity, coping with pain, rehabilitation beliefs, motivation and social support provided by their family and their coach as well as their colleagues. The results showed that the group of more severely injured athletes demonstrated behaviour that is less inhibited in response than the group of athletes with less severe injuries. The psychological response proved to be almost the same in both groups, except for the higher levels of catastrophizing, and a higher individual coping response found in the group of more severely injured athletes. Furthermore, masculinity was found to predict self-efficacy and the individual coping response, the strength of athletic identity predicted motivation and rehabilitation value, while emotional lability predicted catastrophizing and self-efficacy. Athletes with lower athletic identity, lower masculinity and higher emotional lability are more exposed to adjustment difficulties after sustaining an athletic injury. In our opinion, the strategies for successful rehabilitation after a sports injury should be aimed at the identification of athletes with personality traits that pose a higher risk of experiencing adjustment difficulties, at promoting adequate motivation, increasing coach support and at the application of cognitive-behavioural strategies.Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi uzroke nastajanja sportskih ozljeda te objasniti razlike u psihološkom odgovoru na ozljede različite težine. Istražili smo 68 slovenskih natjecatelja koji su bili podvrgnuti kirurškoj operaciji koljena. Procijenjeno vrijeme rehabilitacije za teže ozlijeđene sportaše iznosilo je šest mjeseci, dok je za one ispitanike s manje teškim ozljedama ono iznosilo jedan mjesec. Mjerili smo sportaševe osobine ličnosti, njihov sportski identitet, sposobnost suočavanja s boli, povjerenje u rehabilitacijski proces te motivacijsku i sociološku potporu koju su sportaši dobivali od svoje obitelji, trenera i kolega. Rezultati su pokazali da je grupa ispitanika koja je bila teže ozlijeđena pokazala oblik ponašanja koji je manje inhibirao reakciju na ozljedu no što je to slučaj s grupom ispitanika koji su bili lakše ozlijeđeni. Psihološki odgovor bio je gotovo isti u obje grupe, s iznimkom veće razine katastrofiziranja i individualnog suočavanja u grupi ispitanika koji su bili teže ozlijeđeni. Nadalje, pokazalo se da razina muškosti objašnjava samoučinkovitost i razinu individualnog suočavanja, snaga sportskog identiteta predviđa motivaciju i rehabilitacijsku vrijednost, dok je emocionalna nestabilnost predviđala razinu katastrofiziranja i samoučinkovitosti. Sportaši s nižom razinom sportskog identiteta, muškosti i većom razinom emotivne nestabilnosti bili su više izloženi poteškoćama u prilagodbi nakon ozljeđivanja. Prema našem mišljenju, strategije za uspješnu rehabilitaciju nakon sportske ozljede trebale bi biti usmjerene na identifikaciju sportaša s osobinama ličnosti koje predstavljaju veći rizik za doživljavanje poteškoća u prilagodbi na trenutačno stanje, zatim na poticanje odgovarajuće motivacije, povećavanje potpore trenera te primjenu kognitivno-bihevioralnih strategija

Psihološki odgovor sportaša na ozljedu

The aim of this research was to investigate the causes of the emergence of sports injuries and to explain the differences in psychological response with regard to the severity of the injury. We examined 68 competing Slovene athletes with surgically treated knee injury. The estimated time of rehabilitation of the more severely injured athletes was six months, while those who sustained less severe injuries faced a monthlong rehabilitation. We measured the athletes’ personality traits, their athletic identity, coping with pain, rehabilitation beliefs, motivation and social support provided by their family and their coach as well as their colleagues. The results showed that the group of more severely injured athletes demonstrated behaviour that is less inhibited in response than the group of athletes with less severe injuries. The psychological response proved to be almost the same in both groups, except for the higher levels of catastrophizing, and a higher individual coping response found in the group of more severely injured athletes. Furthermore, masculinity was found to predict self-efficacy and the individual coping response, the strength of athletic identity predicted motivation and rehabilitation value, while emotional lability predicted catastrophizing and self-efficacy. Athletes with lower athletic identity, lower masculinity and higher emotional lability are more exposed to adjustment difficulties after sustaining an athletic injury. In our opinion, the strategies for successful rehabilitation after a sports injury should be aimed at the identification of athletes with personality traits that pose a higher risk of experiencing adjustment difficulties, at promoting adequate motivation, increasing coach support and at the application of cognitive-behavioural strategies.Cilj je ovog istraživanja bio utvrditi uzroke nastajanja sportskih ozljeda te objasniti razlike u psihološkom odgovoru na ozljede različite težine. Istražili smo 68 slovenskih natjecatelja koji su bili podvrgnuti kirurškoj operaciji koljena. Procijenjeno vrijeme rehabilitacije za teže ozlijeđene sportaše iznosilo je šest mjeseci, dok je za one ispitanike s manje teškim ozljedama ono iznosilo jedan mjesec. Mjerili smo sportaševe osobine ličnosti, njihov sportski identitet, sposobnost suočavanja s boli, povjerenje u rehabilitacijski proces te motivacijsku i sociološku potporu koju su sportaši dobivali od svoje obitelji, trenera i kolega. Rezultati su pokazali da je grupa ispitanika koja je bila teže ozlijeđena pokazala oblik ponašanja koji je manje inhibirao reakciju na ozljedu no što je to slučaj s grupom ispitanika koji su bili lakše ozlijeđeni. Psihološki odgovor bio je gotovo isti u obje grupe, s iznimkom veće razine katastrofiziranja i individualnog suočavanja u grupi ispitanika koji su bili teže ozlijeđeni. Nadalje, pokazalo se da razina muškosti objašnjava samoučinkovitost i razinu individualnog suočavanja, snaga sportskog identiteta predviđa motivaciju i rehabilitacijsku vrijednost, dok je emocionalna nestabilnost predviđala razinu katastrofiziranja i samoučinkovitosti. Sportaši s nižom razinom sportskog identiteta, muškosti i većom razinom emotivne nestabilnosti bili su više izloženi poteškoćama u prilagodbi nakon ozljeđivanja. Prema našem mišljenju, strategije za uspješnu rehabilitaciju nakon sportske ozljede trebale bi biti usmjerene na identifikaciju sportaša s osobinama ličnosti koje predstavljaju veći rizik za doživljavanje poteškoća u prilagodbi na trenutačno stanje, zatim na poticanje odgovarajuće motivacije, povećavanje potpore trenera te primjenu kognitivno-bihevioralnih strategija

Psychological Factors of Rehabilitation of Athletes After Knee Injury

Izhodišča. Večina raziskav s področja športnih poškodb se nanaša na specifične značilnosti, ki sprožijo, napovedujejo ali preprečujejo športne poškodbe. Raziskava preučuje možnost napovedovanja uspešnosti rehabilitacije na osnovi psiholoških značilnosti poškodovanih športnikov, in sicer spoprijemanja z bolečino, vedenja v procesu rehabilitacije (SIRBS), motivacije za rehabilitacijo, tesnobe kot stanja in socialne opore. Metode. V raziskavo je bilo vključenih 68 športnikov po operaciji kolena zaradi resne poškodbe, definirane na osnovi izbranega sistema (1). Rehabilitacijski proces je trajal en mesec ali šest mesecev. Udeleženci so bili psihološko obravnavani pred procesom rehabilitacije in po njem. Rezultati. Rezultati so pokazali, da je uspešnost rehabilitacije večja, če se zmanjša anksioznost in poveča dojemljivost ter zaznata samoučinkovitost in katastrofiziranje. Le za 10 % športnikov lahko rečemo, da je bila pri njih rehabilitacija uspešna. Zaključki. Na osnovi raziskave lahko rečemo, da se konstruktivna vedenja, povezana z rehabilitacijo, povezujejo s psihološko rehabilitacijo poškodovanih športnikov