Procjena cerebrovaskularne bolesti magnetskom rezonancijom mozga i magnetskom angiografijom

Magnetic resonance imaging (MRI) is an important imaging technique for evaluation of cerebral ischemic changes. Using magnetic resonance angiography (MRA), both large and medium sized intracranial arteries and veins can be visualized by selecting appropriate imaging parameters. The aim of this retrospective study was to evaluate our own results in the diagnosis of cerebrovascular diseases with MRI and MRA, and to compare them with literature data. Data on 278 patients with cerebrovascular symptomatology (158 female and 120 male, mean age 45-54 years), examined between April 2001 and November 2002, were analyzed. MRA was performed in all 278 and both MRA and MRI in 231 patients. On MRA, 90 pathologic alterations of intracranial arteries (69 aneurysms and 21 vascular malformations), 13Rintracranial arterial occlusions, 19 intracranial arterial stenoses, and 14 cases of intracranial arteriosclerotic changes were identified. On MRI, 114 strokes (73 brain infarctions, 22 cerebral hemorrhages and 19 sub-arachnoid hemorrhages), 14 vascular malformations and 14 cases of small vessel disease were detected. MRI was found to be a powerful tool to detect ischemic lesions immediately upon stroke onset. MRA is highly sensitive for the detection of occlusive disease in large intracranial arteries. For cerebral venous and sinus thrombosis, MRI and MRA are first line studies. MRA of extracranial and intracranial vessels alone or in combination with transcranial color-coded duplex sonography (TCCD) as well as computed tomography angiography (CTA) may eliminate the need of intra-arterial digital subtraction angiography (DSA) in most patients studied for occlusive cerebrovascular disease. DSA may be reserved for those patients in whom there is a disagreement among the results obtained by use of noninvasive techniques, and for the diagnosis of arteriovenous malformations, whereas MRA can prove useful on follow-up examinations.Magnetska rezonancija (MR) mozga je važna tehnika prikazivanja u procjeni ishemijskih promjena moždanoga parenhima. Magnetskom angiografijom (MRA) se birajući odgovarajuće parametre prikaza mogu pokazati i velike i male intrakranijske arterije i vene. Cilj ove retrospektivne studije bila je procjena vlastitih rezultata u dijagnostici cerebrovaskularnih bolesti pomoću MR mozga i MRA, te njihova usporedba s literaturnim podacima. Analizirani su podaci 278 bolesnika (158 žena i 120 muškaraca srednje životne dobi od 45,54 godine), koji su bili pregledani u razdoblju od travnja 2001. do studenoga 2002. Učinjeno je 278 postupaka MRA, a u 231 bolesnika učinjena je i MR mozga. MRA je otkrila 88 patološki promijenjenih intrakranijskih krvnih žila (69 aneurizma i 21 vaskularnu malformaciju), 13 okluzija intrakranijskih arterija, 19 stenoza intrakranijskih arterija, te 14 slučajeva arteriosklerotskih promjena intrakranijskih arterija. MR mozga otkrila je 114 cerebrovaskularnih inzulta (73 cerebralne ishemije, 22 intracerebralne hemoragije i 19 subarahnoidnih hemoragija), 14 vaskularnih malformacija, te 14 slučajeva "patologije malih krvnih žila". MR mozga je moćno sredstvo u otkrivanju ishemijskih promjena neposredno nakon nastupa moždanog inzulta. RMRA ima visoku osjetljivost za otkrivanje okluzivne bolesti velikih intrakranijskih arterija. MR mozga i MRA su osnovne pretrage za dijagnozu tromboze moždanih vena i sinusa. Samo se pomoću MRA ekstrakranijskih i intrakranijskih krvnih žila ili u kombinaciji s obojenom dupleks sonografijom krvnih žila glave i vrata (TCCD) te kompjutoriziranom tomografijskom angiografijom (CTA) može isključiti potreba za intraarterijskom digitalnom subtrakcijskom angiografijom (DSA) u većine bolesnika pregledanih zbog okluzivne cerebrovaskularne bolesti. DSA može biti rezervirana za one bolesnike kod kojih postoji neslaganje između nalaza neinvazivnih metoda pregleda, te za dijagnozu arteriovenskih malformacija, dok se MRA može rabiti za daljnje praćenje

[Der Einfluss der Blasinstrumente auf das Dentoalveolare gebiert]

Ortodontski efekti duhačkih inctrumenata relativno malo su istraživani, posebno od naših autora. U prikazanom radu vrednovali smo djelovanje instrumenata te vrsti u 50 ispitanika. Analizirani i korelirani su relevantni faktori, kao što su vrst instrumenta, dužina sviranja, dob i ortodontski nalaz. Na temelju dobivenih rezultata izvedeni su zaključci.Orthodontic effects of wind instruments have been paid little attention so far as a field of research, especially by our authors. In this paper the authors have evaluated the effects of such musical instruments in 50 cases. They have analysed and correlated the relevant factors: type of instrument, the stretch of time it has been played upon, the age of the patient, and the orthodontic finding. The results they obtained were the basis for some conclusions.Die orthodontischen Auswirkungen der Blasinstrumente sind relativ wenig untersucht, insbesondere von unseren Autoren. In dieser Arbeit wurde die Wirkung dieser Instrumente an 50 Probanden gewertet. Es wurden die relevanten Faktoren, wie die Art der Instrumente, die Dauer des Blasens, das A lter und die orthodontischen Befunde analysiert und koreliert. Aufgrund der erhaltenen Resultate wurden Schlüsse gezogen

Kasni nastanak recidivirajuće aneurizmatske tvorbe nakon mikrokirurškog liječenja aneurizme srednje moždane arterije: prikaz slučaja i pregled literature o mogućnostima liječenja

Recurrence of intracranial aneurysm after initial microsurgical or endovascular treatment is uncommon. Although the exact etiology remains unknown, recurrent aneurysms may be observed in surgical patients with big and multiple aneurysms, arterial hypertension, non-atherosclerotic cerebrovascular arteriopathies, as well as in those with a familial history of the disease. Such recurrence can occur over a wide period ranging from several months to years after the initial aneurysm treatment. Still, the occurrence delayed by more than 20 years is rather unusual. Herein, we present a case of a 70-year-old female patient who developed late intracranial aneurysm relapse 30 years after successful microsurgical clipping of the middle cerebral artery aneurysm. We also provide a brief review of relevant literature, discussing the etiology and pathophysiology of aneurysm reappearance, as well as different treatment options available. In conclusion, one should always consider the possibility of intracranial aneurysm recurrence regardless of the mode and time of primary surgery. In such a case, a multidisciplinary management approach using flow diverting endovascular techniques is advised in selected patients.Kasni nastanak recidivirajuće intrakranijske aneurizmatske tvorbe nakon mikrokirurškog liječenja je neuobičajen. Iako točna etiologija ostaje nepoznata, recidiv aneurizme može nastati u kirurških bolesnika s velikim i višekratnim aneurizmama, arterijskom hipertenzijom, neaterosklerotičkom cerebrovaskularnom arteriopatijom, kao i onih s obiteljskom anamnezom u povijesti bolesti. Recidivirajuća se aneurizma može očitovati tijekom dužeg razdoblja, u rasponu od nekoliko mjeseci do nekoliko godina nakon inicijalnog liječenja. Ipak, kasni nastanak aneurizme u vremenu dužem od 20 godina prilično je rijedak. U ovom radu prikazujemo slučaj 70-godišnje bolesnice s recidivirajućom aneurizmom srednje moždane arterije nastalom 30 godina nakon uspješnog mikrokirurškog liječenja. Također donosimo kratak pregled relevantne literature koja govori o etiologiji i patofiziologiji nastanka recidivirajuće aneurizme, kao i o različitim raspoloživim mogućnostima liječenja. Zaključujemo kako uvijek treba voditi računa o mogućnosti nastanka recidivirajuće intrakranijske aneurizme neovisno o načinu liječenja i vremenu proteklom od prvobitnog kirurškog zahvata. U ovakvom se slučaju preporuča multidisciplinarni pristup primjenom metode endovaskularnog preusmjerenog protoka kao najprimjerenije suvremene tehnike u odabranih bolesnika

Hibridni mikrokirurški i endovaskularni pristup u liječenju višestrukih moždanih aneurizmi: ilustrativni prikaz slučajeva i usporedba s podacima iz literature

Contemporary cerebral aneurysm treatment has advanced due to the expansion of microsurgical and endovascular techniques having different advantages and restraints. However, some aneurysms cannot be effectively treated by a single method alone due to their specific anatomy, location, complexity, and/or multiplicity. Subsequently, multiple aneurysms sometimes necessitate a hybrid strategy integrating both methods. The study aims were to discuss indications, possibilities, and challenges of a hybrid strategy in the decision making and treatment of multiple intracranial aneurysms. A single-institution illustrative case series of multiple intracranial aneurysm patients treated by a hybrid approach was analyzed and management outcome discussed and correlated with literature data. Following the treatment, both patients from our case series recovered well, having complete and stable aneurysmal occlusion with no relapse and no postoperative procedure-related complications or long-lasting neurological symptoms. In conclusion, a hybrid approach is advised as a treatment option for multiple cerebral aneurysms when a single modality is insufficient to bring satisfactory results. It may be a suitable and safe addition to an assortment of treatments pledging clinical improvement and enabling positive management outcome in patients with ruptured and non-ruptured multiple cerebral aneurysms.Suvremeno je liječenje cerebralnih aneurizmi uvelike napredovalo zahvaljujući ekspanziji mikrokirurških i endovaskularnih postupaka koji se odlikuju različitim podobnostima, ali i ograničenjima. Međutim, pojedine je aneurizme ponekad nemoguće uspješno liječiti samo jednom od metoda s obzirom na njihovu specifičnu anatomiju, lokalizaciju, složenost i/ili višestrukost. Upravo su višestruke aneurizme gdjekad podobne za hibridni pristup koji objedinjuje obje navedene metode. Namjera je ovoga rada raspraviti indikacije, mogućnosti i izazove hibridne strategije pri donošenju odluke o obliku liječenja višestrukih intrakranijskih aneurizmi. U radu prikazujemo analizu bolesnika s navedenim aneurizmama u kojih je primijenjen hibridni pristup i raspravljamo o rezultatima i ishodu liječenja uspoređujući ih s podacima iz literature. Oboje se je naših bolesnika uspješno oporavilo nakon provedenog liječenja, kad je nastupila potpuna i stabilna okluzija aneurizme bez znakova ponovne pojave aneurizme i bez komplikacija povezanih s provedenim postupkom, kao i bez trajnog neurološkog deficita. Zaključujemo kako je hibridni pristup preporučena opcija liječenja višestrukih moždanih aneurizmi u slučajevima kada je pojedinačna metoda liječenja nedostatna za osiguravanje zadovoljavajućih rezultata. Ovakav je pristup podoban i siguran kao alternativa rasponu drugih oblika liječenja usmjerenih ka kliničkom poboljšanju i pozitivnom ishodu u bolesnika s rupturiranim i nerupturiranim višestrukim moždanim aneurizmama

Endovaskularno liječenje intrakranijskih aneurizmi distalnih arterijskih ogranaka: ilustrativni prikaz slučajeva i uvid u dosadašnju literaturu

Intracranial aneurysms located on distal arterial branches are sporadic and scarce. They account for 2%-7% of the middle cerebral artery and 0.7%-2.3% of the posterior cerebral artery aneurysms, where they mainly arise distally from the P2-related sites. Such aneurysms usually remain asymptomatic prior to rupture, making their diagnosis and management really demanding. Endovascular treatment comprising of different neurointerventional techniques is becoming the most operational up-to-date routine to approach distal cerebral branch aneurysms. In this single-institution case series, endovascular selective coiling and/or parent vessel occlusion resulted in successful and total aneurysmal exclusion from cerebral circulation, which brought good recovery. Hereby, we present an illustrative case series of distal arterial branch intracranial aneurysms, discussing their possible etiology and various endovascular management modalities. We also provide a literature retrospection concerned with this rare entity. In conclusion, due to their predisposition for rupture, distal branch intracranial aneurysms should be treated early and aggressively. We do believe that endovascular selective coil occlusion is the management method of choice, while parent vessel occlusion (with liquid embolics) is optimal when aneurysmal coiling cannot be achieved, or when distal cortical territory is well vascularized by strong collateral cerebral circulation.Intrakranijske se aneurizme distalnih arterijskih ogranaka javljaju sporadično i rijetko. One predstavljaju 2%-7% aneurizmi srednje moždane arterije i 0,7%-2,3% aneurizmi stražnje moždane arterije, gdje uglavnom nastaju na odsječku P2 i distalno od njega. Ovakve aneurizme najčešće ostaju asimptomatske i samim time neprepoznate prije nego rupturiraju, što čini njihovo dijagnosticiranje i liječenje iznimno zahtjevnim. Endovaskularno liječenje koje se sastoji od uporabe različitih neurointervencijskih tehnika postaje najučinkovitiji suvremeni rutinski pristup u opskrbi aneurizmi distalnih arterijskih cerebralnih ogranaka. U našem institucijskom prikazu slučajeva endovaskularno selektivno postavljanje zavojnica i/ili okluzija matične krvne žile rezultirali su uspješnim i potpunim isključenjem aneurizme iz moždane cirkulacije, što je osiguralo dobar oporavak bolesnika. U radu predstavljamo ilustrativni prikaz slučajeva bolesnika s intrakranijskim aneurizmama distalnih arterijskih ogranaka, raspravljajući o mogućim uzrocima njihovog nastanka i oblicima endovaskularnog liječenja. Također donosimo uvid u dosadašnju literaturu povezanu s ovom rijetkom bolesti. Zaključujemo kako bi aneurizme distalnih moždanih arterijskih ogranaka trebalo opskrbiti rano i agresivno zbog njihove sklonosti rupturi. Uvjereni smo kako je endovaskularno selektivno postavljanje zavojnica metoda izbora u liječenju, dok je okluzija matične krvne žile (pomoću tekućeg embolizacijskog sredstva) optimalna u slučaju kada nije moguće postaviti zavojnice u aneurizmatsku tvorbu, odnosno kada je distalno kortikalno područje dobro prokrvljeno snažnom kolateralnom moždanom cirkulacijom

Rizik nastanka višestrukih intrakranijskih aneurizmi u iradijacijski liječenih bolesnika s malignom bolešću: prikaz slučaja i pregled literature

Neoplastic etiology of intracranial cerebral aneurysm is rare. Yet, the risk of its development is higher in malignant tumor patients receiving radiation therapy. Due to the possible negative effects of irradiation on intracranial vessel walls, the risk of aneurysm formation after radiation therapy, which is crucial for some types of breast cancer patients, continues to be a matter of debate. The aim of this study was to evaluate the hazard of multiple intracranial aneurysm development in patients with malignant disease undergoing radiation therapy. It is based on literature review and case report of a 77-year-old female patient who underwent surgery for multifocal invasive hormone-receptor positive ductal breast carcinoma of no special type, followed by chemotherapy, adjuvant radiation and hormone therapy. Her comorbidity included arterial hypertension and type 2 diabetes. Six unruptured intracranial aneurysms of different bilateral locations were diagnosed incidentally by multi-slice computed tomography angiography and digital subtraction angiography of cerebral vessels. Due to the bilateral aneurysm multiplicity, tumor characteristics and prognosis, comorbidity and relatively advanced age, the patient was not selected for active endovascular or microsurgical aneurysm treatment but only periodical clinical, oncologic and radiological follow-up was advised. In conclusion, the risk of multiple intracranial aneurysm formation in patients with breast cancer undergoing radiation therapy is low, but still possible. Long-term follow-up and regular cerebral angiographic check-up studies are necessary in selected malignant patients to decrease such a risk and to evade the worst outcome associated with aneurysm rupture.Neoplastička etiologija intrakranijskih aneurizmi je rijetka. Unatoč tomu, rizik za njihov nastanak povećan je u bolesnika s malignim tumorima koji primaju iradijacijsku terapiju. Poslijeoperacijska iradijacija ključna je u liječenju pojedinih tipova karcinoma dojke, ali može imati negativan učinak na stijenku intrakranijskih krvnih žila povećavajući rizik nastanka cerebralnih aneurizmi nakon provedenog zračenja, što je stalni predmet rasprave. Cilj je ovoga rada bio prosuditi rizik nastanka višestrukih intrakranijskih aneurizmi u bolesnice kod koje je provedeno zračenje u svrhu nastavka liječenja maligne bolesti. Rad je temeljen na pregledu literature i prikazu slučaja bolesnice u dobi od 77 godina s tumorom dojke koja je operirana zbog nespecifičnog tipa multifokalnog, invazivnog, hormonski aktivnog duktalnog karcinoma nakon čega su provedeni kemoterapija, zračenje i hormonska terapija. Bolesnica se je također liječila od arterijske hipertenzije i dijabetesa tipa 2. U bolesnice je pomoću višeslojne kompjutorske tomografske angiografije i digitalne subtrakcijske angiografije moždanih krvnih žila dijagnosticirano šest nerupturiranih intrakranijskih aneurizmi obostrane lokalizacije. Uzimajući u obzir smještaj višestrukiih aneurizmi, kao i osobite značajke tumora i prognozu maligne bolesti te komorbiditet i relativno visoku životnu dob, u bolesnice nije provedeno aktivno endovaskularno ili mikrokirurško liječenje nerupturiranih aneurizmi, nego je preporučeno redovito kliničko, onkološko i radiološko praćenje. Zaključujemo kako je rizik nastanka višestrukih intrakranijskih aneurizmi u bolesnica s karcinomom dojke podvrgnutih iradijacijskom liječenju relativno malen, ali ipak moguć. Stoga su dugotrajno kliničko praćenje i redovita angiografska dijagnostička provjera nužni u selekcioniranih bolesnika kako bi se ovaj rizik umanjio i kako bi se spriječio nepovoljan ishod liječenja nastao uslijed moguće rupture cerebralne aneurizme

Panhipopituitarizam u 45-godišnje bolesnice: prikaz slučaja

A case of a 45-year-old woman with untreated panhypopituitarism is presented. Hypopituitarism is a rare disorder consisting of multiple deficiencies of hormones originating from the adenohypophysis. It is divided into primary and secondary. Primary disorders manifest at the pituitary level, whereas secondary hypopituitarism implies hypothalamic affection. Partial or total loss of all pituitary hormones is called panhypopituitarism. Hypopituitarism can be slow and insidious or severe and life-threatening. The expression of symptoms largely depends on the patient\u27s age and the hormones involved. The leading symptom is growth retardation when the disorder develops in childhood or puberty. Sometimes years may elapse without accurate diagnosis, as in the case described. To date, only a few cases of untreated hypopituitarism have been published. In our patient, clinical examination revealed short stature and weak osteomuscular constitution, primary amenorrhea and lack of development of secondary sex characteristics. The patient\u27s clinical history revealed signs of hypopituitarism from childhood, which had been untreated until she presented to our clinic. The results of complete testing showed the lack of all pituitary hormones and antidiuretic hormone, which was consistent with panhypopituitarism, including central diabetes insipidus.Prikazuje se slučaj 45-godišnje bolesnice s neliječenim panhipopituitarizmom. Hipopituitarizam je rijedak poremećaj koji obilježava manjak više hormona prednjega režnja hipofize. Može biti primaran ili sekundaran. Primarni poremećaji nastaju na razini hipofize, dok su sekundarni na razini hipotalamusa. Djelomičan ili potpun manjak svih hormona hipofize naziva se panhipopituitarizam. Tijek hipopituitarizma može biti spor i podmukao ili nagao i životno ugrožavajući. Izražajnost simptoma ovisi prvenstveno o dobi bolesnika te zahvaćenim hormonima. Vodeći simptom je zaostajanje u rastu, kada bolest zahvati bolesnika u djetinjstvu ili pubertetu. Ponekad može proći niz godina bez potpune dijagnoze, kao što je opisano i u naše bolesnice. Do danas je objavljeno svega nekoliko slučajeva neliječenog hipopituitarizma. Kliničkim pregledom naše bolesnice nađen je nizak rast i slaba osteomuskularna građa, primarna amenoreja i nerazvijene sekundarne spolne značajke. Anamnestički podaci otkrivaju sliku hipopituitarizma od dječje dobi, ali bolesnica nije liječena do dolaska u našu kliniku. Rezultati sveobuhvatne obrade pokazali su manjak svih hormona hipofize i antidiuretičnog hormona, što govori u prilog panhipopituitarizma, uključujući i centralni dijabetes insipidus

Suvremeno endovaskularno liječenje inficirajućih intrakranijskih aneurizma distalnih ogranaka: prikaz slučaja i uvid u literaturu

Infected intracranial aneurysms are a rare type of inflammatory vascular lesions that occur due to infection of intracranial arterial wall. Brain aneurysms of distal arterial branches are equally rare and frequently multiple, including those situated at the peripheral middle cerebral artery segments. Although both types represent a small percentage of all intracranial aneurysms, they may bring about high mortality in case of rupture. The management of such aneurysms includes conservative treatment with broad-spectrum antibiotics, and microsurgical or endovascular treatment, which is gaining more prominence for both asymptomatic and ruptured aneurysms. Herein, we present a case of a 61-year-old male patient with a history of cardiac infective disease and multiple bilateral aneurysms of infected distal branch middle cerebral arteries, discussing the efficacy of available endovascular treatment modalities and reviewing the literature. In conclusion, selective endovascular coiling is a preferable method in the current management of distal branch infected ruptured intracranial aneurysms, which may bring a favorable outcome.Inficirajuće intrakranijske aneurizme rijedak su tip inflamatorne vaskularne bolesti koji nastaje uslijed upalnih promjena arterijske stijenke moždanih krvnih žila. Aneurizmatske tvorbe distalnih arterijskih ogranaka podjednako su rijetke i učestalo višestruke, uključujući i one nastale na završnim odsječcima srednje moždane arterije. Iako oba tipa predstavljaju mali postotak u učestalosti intrakranijskih aneurizma, one mogu biti uzrokom povećane smrtnosti u slučaju rupture. Liječenje ovakvih aneurizma sastoji se od primjene antibiotika širokog spektra djelovanja, kao i od mikrokirurškog ili raznih oblika endovaskularnog liječenja, koje je sve zastupljenije u slučaju asimptomatskih i rupturiranih aneurizma. U ovom radu dajemo prikaz bolesnika u dobi od 61 godine s opsežnim komorbiditetom uključujući i upalnu bolest srca, koji je liječen zbog višestrukih obostranih inficirajućih aneurizma distalnih ogranaka srednje moždane arterije. Također raspravljamo o učinkovitosti postojećih endovaskularnih metoda liječenja te donosimo uvid u relevantnu literaturu. Zaključujemo kako je selektivna endovaskularna embolizacija zavojnicama preporučljiva metoda suvremenog liječenja rupturiranih inficirajućih aneurizma distalnih intrakranijskih arterijskih ogranaka, koja može rezultirati povoljnim ishodom