Mechanical ventilation in chronic obstructive pulmonary disease patients, noninvasive vs. invasive method (randomized prospective study) [Usporedba neinvazivne i invazivne umjetne ventilacije kod bolesnika s kroničnom opstruktivnom plućnom bolesti: prospektivna randomizirana studija]

Acute respiratory failure due to chronic obstructive pulmonary disease (COPD) presents an increasing problem throughout the world. The aim of this study was to compare invasive and non-invasive mechanical ventilation (MV) for patients with COPD. A prospective, randomized trial was performed in a multidisciplinary intensive care unit for the period of 36 months and included 156 patients with COPD. MV procedure was performed using standard methods, and was applied as either invasive MV (IMV) or noninvasive MV (NIMV). Patients were randomized in two groups for application of MV using closed, nontransparent envelops. Comparison was made based on patient characteristics, objective parameters on admission and 1h, 4h, 24h, and 48h after admission and based on treatment outcome. We have confirmed that NIMV method is superior to IMV for patients with COPD. MV duration NIMV:IMV was 94:172 hours, p<0.001, time spent in Intensive Care Unit 120:223 hours, p<0.001. Ventilator associated pneumonia 5(6%):29(37%), p<0.001.The advantage of NIMV in COPD patients, especially in the early stages was confirmed

Respiratory monitoring is a prerequisite for safe noninvasive ventilation

Neinvazivna ventilacija (NIV) je učinkovit način respiracijske potpore za dio bolesnika sa zatajenjem disanja. Pravovremenom primjenom NIV-a kod dijela bolesnika može se izbjeći invazivna ventilacija i njezini neželjeni učinci, čime se skraćuje vrijeme provedeno u Jedinici intenzivnog liječenja (JIL). U zadnjih dvadeset godina bilježi se učestalija primjena NIV-a, a povećava se i broj indikacija kod kojih se NIV pokazao kao metoda izbora. Tijekom pandemije COVID-19 NIV je postao vrlo popularan i kod bolesnika sa zatajenjem disanja u sklopu infekcije COVID-19 primjenjivan je diljem svijeta. Cilj rada je istaknuti nužnost respiracijskog nadzora za sigurnu primjenu NIV-a te upozoriti kliničare koji primjenjuju NIV u svakodnevnom radu na važnost uočavanja ubrzanog disanja i velikoga inspiracijskog napora kao kliničkih pokazatelja velikoga dišnoga rada. Neovisno o primarnom uzroku plućnoga oštećenja, veliki dišni rad dodatno pogoršava zatajenje disanja putem „samoozljeđivanja“ pluća (engl. patient self inflicted lung injury, P-SILI). Istaknuti su pokazatelji respiracijskog nadzora koji neizravno ukazuju na opasnost od P-SILI, a to su: veliki volumeni udisaja (engl. tidal volume, VT), negativni pomaci na krivulji alveolarnoga tlaka (engl. alveolar pressure, Paw), povećane vrijednosti okluzijskog tlaka u dišnome putu (P0.1) te visoke vrijednosti „driving“ tlaka. Smanjenje i kontroliranje velikoga dišnoga rada izazov je u svim situacijama u kojima bolesnik spontano diše, neovisno je li na neinvazivnoj ili invazivnoj potpori disanja. Temeljem do sada objavljenih spoznaja, kao i iz osobnih iskustava stečenih dugogodišnjom primjenom NIV-a u različitim kliničkim indikacijama, nastojali smo sažeti moguće načine kontrole povećanoga dišnog rada. Samo striktnim nadzorom respiracijskih pokazatelja, kontrolom povećanoga dišnog rada i poznavanjem NIV-a kao metode potpore disanja njegova primjena postaje sigurna, a eventualni neuspjeh NIV-a i potreba za prijelazom na invazivnu ventilaciju bit će na vrijeme prepoznata.Noninvasive ventilation (NIV) is an effective respiratory support for some patients with respiratory failure. Timely NIV application can help some patients avoid invasive mechanical ventilation (IMV) and its adverse effects, and thus shorten their length of stay in the ICU. NIV use became more frequent during the last 20 years and has been proven as a method of choice for a number of indications. NIV became very popular during the COVID-19 pandemic and was used all over the world. Main goals of this paper are to emphasize respiratory monitoring as a prerequisite for safe NIV application and to warn clinicians of the importance of high respiratory rate and huge inspiratory effort as clinical signs of high work of breathing (WOB). Regardless of the primary cause of lung injury, high WOB further impairs respiratory failure by self-inflicted lung injury (P-SILI). Indirect signs of high WOB, such as high tidal volume (VT), negative swings on airway pressure curve (Paw), high airway occlusion pressure (P0.1) and high driving pressure are discussed as predictors of P-SILI. High WOB attenuation and its control is challenging in all spontaneously breathing patients, whether their respiratory support is invasive or noninvasive. Based on published knowledge and our own experience during long lasting NIV use in different clinical situations, we tried to point out options for high WOB control. NIV is safe only under conditions of strict respiratory monitoring, high WOB control and good knowledge of NIV as a method of respiratory support. In such cases NIV failure will be recognized and a switch to IMV will be performed on time

How can we use Intelligent mechanical ventilation to improve patient care in Intensive care unit?

Usprkos tomu što je mehanička ventilacija jedan od osnovnih postupaka spašavanja života u jedinicama intenzivne medicine, danas je nakon mnogih provedenih istraživanja jasno da pogrešno primijenjena mehanička ventilacija može napraviti značajnu štetu na ranije zdravim plućima ili pogoršati ozljedu bolesnih pluća te se u modernom pristupu ventilaciji maksimalno individualizira pristup, odnosno mehaničku ventilacija se individualno prilagođava stanju pluća pojedinog bolesnika. Usprkos tomu što postoje znanstveno dokazane metode smanjenja plućne ozljede, studije su pokazale da se u praksi kod velikog broja bolesnika one ne primjenjuju, odnosno ne mjere se parametri bitni za njihovo određivanje. Za individualizaciju ventilacije od intubacije do ekstubacije potrebno je nekoliko elementarnih alata kod kojih nam može pomoći umjetna inteligencija. To su incijalna optimizacija pozitivnog tlaka na kraju ekspirija, evaluacija i primjena manevara ponovog otvaranja kolabiranih dijelova pluća (engl. lung recruitment maneuver – RM), primjena moda ventilacije koji se može od udaha do udaha adaptirati na stanje bolesnikovih pluća, optimizacija plinova u krvi, optimizacija sinkronizacije bolesnika i ventilatora automatskim praćenjem krivulja mehaničke ventilacije te u konačnici alat za kvalitetnu procjenu sposobnosti bolesnika za odvajanje i samostalno disanje uz analizu potencijalnih problema kod odvajanja i njihove korekcije. To je moguće postići kombinacijom više alata, kao što su npr. alat tlak-volumen (engl. pressure – volume tool – PV-tool) uz ezofagealno mjerenje tlaka, adaptivna suportivna ventilacija (ASV) + Intellivent-ASV kao mod disanja, Intellisync+ te alat za olakšano odvajanje od respiratora (engl. quick weaning tool [QuickWean]) i test spontanog disanja (engl. spontaneous breathing trial – SBT) dostupni na uređajima za mehaničku ventilaciju. Kombinacijom ovih alata moguće je inicijalno optimizirati mehaničku ventilaciju, a zahvaljujući automatiziranoj pametnoj tehnologiji i individualizirati praktički svaki udah bolesnika te na minimum smanjiti vrijeme potrebno za pripremu odvajanja bolesnika od mehaničke ventilacije te ekstubaciju, a u konačnici i smanjiti smrtnost bolesnika na mehaničkoj ventilaciji.Despite the fact that mechanical ventilation is one of the main life saving procedures in the intensive care unit, after many conducted studies it is clear that if applied in the wrong way it can cause a lot of damage to the otherwise healthy lung or aggravate lung injury. Keeping this in mind, a modern approach to mechanical ventilation is to maximize individual approach to each patient, meaning to tailor mechanical ventilation to individual patient’s condition. Despite clear results from the studies proving some methods can lead to less lung injury, other studies have shown that in everyday clinical practice these methods are not being applied and parameters needed to calculate them are not being regularly measured. Individualizing mechanical ventilation in our patients from intubation to extubation means using several basic tools with which artificial intelligence can be very helpful. This includes initial optimization of positive end-expiratory pressure, evaluation/application of recruitment maneuvers, using a ventilatory mode capable of constantly adapting to the patients lung condition, optimization of lung gases, optimization of patient-ventilator synchronization by constant monitoring of the ventilatory curves and finally a quality tool to assess weaning readiness and spontaneous breathing with the analysis of potential problems in this phase and their correction. To achieve all the purposes, it is necessary to use a combination of tools including for example pressure volume tool (PV-tool) plus esophageal pressure measurement, adaptive support ventilation (ASV) plus Intellivent-ASV, Intellisync+ and an enhanced weaning tool (QuickWean) with added spontaneous breathing trial (SBT) tool available on the ventilator. Thanks to the smart technology, by combining these tools it is possible to practically individualize and optimize every breath, and thereby reduce total time on mechanical ventilation as well as weaning procedure time, to facilitate extubation, and in the end to reduce mortality on mechanical ventilation

Učestalost ozljeda glave u djece u Brodsko-posavskoj županiji

Head injuries are very common in children and are the most frequent cause of disability and death among children. This retrospective study included 350 children hospitalized for injury of neurocranium over a 5-year period at Dr Josip Benčević General Hospital in Slavonski Brod. Boys were more commonly injured (63.4%) than girls. The most common injuries were recorded in children aged 7-14 (47.1%), followed by those aged 1-6 (33.8%) years. The injuries occurred slightly more often in urban (50.9%) than in rural (46.6%) setting. Children were more commonly injured in the street or on the road (38.6%), followed by injuries sustained at home (35.2%), at school (9.3%) and on playgrounds (5.7%). They were most commonly injured by fall (50%), followed by traffic injuries (33.5%). Statistically significant differences were found in the following age groups: all children younger than one year were injured by fall; children aged 1-14 were mostly injured by fall (less in traffic, and due to hitting), and those aged 15-18 mostly in traffic (less by fall and due to hitting). Children were mostly injured in the street or on the road (in traffic accidents), followed by injuries at home (mostly by fall), at school and around the house or in the yard (mostly by fall); on the playground (due to hitting) and on the road (in traffic accidents) (statistically significant difference). Most of them had head contusion and cerebral commotion combined (46.8%), followed by head contusion alone (12.5%) and skull fractures (10.5%). Hemorrhages and hematomas were rare (epidural, subdural, subarachnoid hemorrhage), found in 3.2% of cases. We hope that our results will prove helpful in planning preventive measures and treatment of injured children.Ozljede glave su česte u djece i najčešći su uzrok nesposobnosti i smrti djece. Retrospektivnom analizom obrađeno je 350 djece hospitalizirane zbog ozljeda neurokranija u 5-godišnjem razdoblju u Općoj bolnici “Dr. Josip Benčević” u Slavonskom Brodu. Češće su bili ozlijeđeni dječaci (63,4%) od djevojčica. Najčešće su ozlijeđena djeca u dobi od 7. do 14. godine (47,1%), zatim od 1. do 6. godine (33,8%). Nešto više ozljeda bilo je u gradu (50,9%) nego na selu (n=162; 46,6%). Djeca su najčešće bila ozlijeđena na ulici ili cesti (38,6%), zatim u kući (35,2%), u školi (9,3%) te na igralištu (5,7%). Najčešće su bila ozlijeđena pri padu (50%), zatim u prometu (33,5%). Do ozljeda je najčešće dolazilo u travnju (11,2%) i srpnju (11,2%), zatim u lipnju (10,6%). Dokazana je statistički značajna dobna razlika: sva djeca do 1. godine ozlijeđena su pri padu; djeca od 1. do 14. godine najčešće su ozlijeđena pri padu (manje u prometu, te zbog udaraca), a starija djeca od 15. Do 18. godine najčešće u prometu (manje pri padu, pa zatim zbog udaraca). Djeca su najčešće bila ozlijeđena na ulici i cesti (u prometnim nesrećama), zatim u kući (uglavnom pri padu), u školi i oko kuće ili u dvorištu (najčešće pri padu); na igralištu (uslijed udaraca), te na autocesti (prometne nesreće) (statistički značajna razlika). Najviše ih je imalo istodobno kontuziju i komociju (46,8%), zatim samu kontuziju glave (12,5%), te frakture kosti lubanje (10,5%). Rjeđa su bila krvarenja i hematomi (epiduralni, subduralni, subarahnoidno krvarenje) (3,2%). Nadamo se da će naši rezultati pomoći u planiranju preventivnih mjera i liječenju ozlijeđene djece

Pentadekapeptid BPC 157 skraćuje trajanje anestezije rožnice izazvane tetrakainom i oksibuprokainom kod štakora

We focused on the relationship of 0.5% tetracaine- and 0.4% oxybuprocaine-induced corneal anesthesia in rats, and pentadecapeptide BPC 157 (0.4 μg/eye), along with nitric oxide synthase (NOS) inhibitor N(gamma)-nitro-L-arginine methyl ester (L-NAME) (0.1 mg/eye) and/or NOS substrate L-arginine (2 mg/eye), applied in the form of eye drops. We assessed corneal sensitivity recovery (Cochet-Bonnet esthesiometer), corneal lesion elimination (staining with 10% fluorescein) and decrease in tear volume (Schirmer test). BPC 157 administration had a full counteracting effect. Recovery also occurred in the presence of NOS blockade and NOS substrate application. L-arginine eventually shortened duration of corneal insensitivity and exerted corneal lesion counteraction (and counteraction of tetracaine-induced decrease of tear volume) only in earlier but not in later period. L-NAME application led to longer duration of corneal insensitivity, increase in corneal lesions and decrease in tear volume. When L-NAME and L-arginine were applied together, they antagonized each other’s effect. These distinctions may indicate particular NOS involvement (corneal insensitivity vs. corneal lesion along with tear production), distinctively affected by the administration of NO agents. However, additional BPC 157 co-administration would re-establish counteraction over topical ophthalmic anesthetic-induced effect, be it in its early or late course. We suggest BPC 157 as an antidote to topical ophthalmic anesthetics.U ovom istraživanju ispitivali smo međuodnos anestezije rožnice uzrokovane 0,5% tetrakainom odnosno 0,4% oksibuprokainom i pentadekapeptida BPC 157 (0,4 μg/oko) u kombinaciji s inhibitorom nitrid oksida L-NAME (0,1 mg/oko) i/ili supstratom nitrid oksida L-argininom (2 mg/oko) primijenjenim u obliku kapi za oči. Procjenjivali smo anesteziju rožnice (Cochet-Bonnetov esteziometar), nestajanje lezija rožnice (bojenje 10% fluoresceinom) te volumen nastajanja suza (Schirmerov test). Učinak potpunog poništavanja anestezije rožnice uočen je u skupinama koje su primale BPC 157. Oporavak je također nastupio u skupinama koje su primale i supstrat i blokator nitrid oksida. L-arginin skraćuje vrijeme neosjetljivosti rožnice, a uočeno je i smanjenje lezija rožnice te poništavanje smanjenja lučenja suza, ali samo u ranijem kraćem razdoblju, dok se kasnije taj učinak gubi. L-NAME je uzrokovao produženje vremena neosjetljivosti rožnice kao i povećanje lezija rožnice te dodatno smanjenje stvaranja suza. Kada se L-arginin i L-NAME daju zajedno njihov učinak se poništava. Opažene razlike mogu ukazivati na određeni utjecaj i uključenost nitrid oksida (neosjetljivost rožnice naspram nastajanja lezija rožnice i stvaranja suza), što je pokazano primjenom supstrata/blokatora nitrid oksida. Međutim, u bilo kojoj kombinaciji prije ili kasnije, dodatak BPC 157 doveo bi do poništavanja učinka primijenjenih anestetika

Kako najbolje iskoristiti inteligentnu mehaničku ventilaciju za poboljšanje ishoda liječenja bolesnika u Jedinici intenzivne medicine?

Usprkos tomu što je mehanička ventilacija jedan od osnovnih postupaka spašavanja života u jedinicama intenzivne medicine, danas je nakon mnogih provedenih istraživanja jasno da pogrešno primijenjena mehanička ventilacija može napraviti značajnu štetu na ranije zdravim plućima ili pogoršati ozljedu bolesnih pluća te se u modernom pristupu ventilaciji maksimalno individualizira pristup, odnosno mehaničku ventilacija se individualno prilagođava stanju pluća pojedinog bolesnika. Usprkos tomu što postoje znanstveno dokazane metode smanjenja plućne ozljede, studije su pokazale da se u praksi kod velikog broja bolesnika one ne primjenjuju, odnosno ne mjere se parametri bitni za njihovo određivanje. Za individualizaciju ventilacije od intubacije do ekstubacije potrebno je nekoliko elementarnih alata kod kojih nam može pomoći umjetna inteligencija. To su incijalna optimizacija pozitivnog tlaka na kraju ekspirija, evaluacija i primjena manevara ponovog otvaranja kolabiranih dijelova pluća (engl. lung recruitment maneuver – RM), primjena moda ventilacije koji se može od udaha do udaha adaptirati na stanje bolesnikovih pluća, optimizacija plinova u krvi, optimizacija sinkronizacije bolesnika i ventilatora automatskim praćenjem krivulja mehaničke ventilacije te u konačnici alat za kvalitetnu procjenu sposobnosti bolesnika za odvajanje i samostalno disanje uz analizu potencijalnih problema kod odvajanja i njihove korekcije. To je moguće postići kombinacijom više alata, kao što su npr. alat tlak-volumen (engl. pressure – volume tool – PV-tool) uz ezofagealno mjerenje tlaka, adaptivna suportivna ventilacija (ASV) + Intellivent-ASV kao mod disanja, Intellisync+ te alat za olakšano odvajanje od respiratora (engl. quick weaning tool [QuickWean]) i test spontanog disanja (engl. spontaneous breathing trial – SBT) dostupni na uređajima za mehaničku ventilaciju. Kombinacijom ovih alata moguće je inicijalno optimizirati mehaničku ventilaciju, a zahvaljujući automatiziranoj pametnoj tehnologiji i individualizirati praktički svaki udah bolesnika te na minimum smanjiti vrijeme potrebno za pripremu odvajanja bolesnika od mehaničke ventilacije te ekstubaciju, a u konačnici i smanjiti smrtnost bolesnika na mehaničkoj ventilaciji

Respiracijski monitoring je preduvjet za sigurnu primjenu neinvazivne ventilacije

Neinvazivna ventilacija (NIV) je učinkovit način respiracijske potpore za dio bolesnika sa zatajenjem disanja. Pravovremenom primjenom NIV-a kod dijela bolesnika može se izbjeći invazivna ventilacija i njezini neželjeni učinci, čime se skraćuje vrijeme provedeno u Jedinici intenzivnog liječenja (JIL). U zadnjih dvadeset godina bilježi se učestalija primjena NIV-a, a povećava se i broj indikacija kod kojih se NIV pokazao kao metoda izbora. Tijekom pandemije COVID-19 NIV je postao vrlo popularan i kod bolesnika sa zatajenjem disanja u sklopu infekcije COVID-19 primjenjivan je diljem svijeta. Cilj rada je istaknuti nužnost respiracijskog nadzora za sigurnu primjenu NIV-a te upozoriti kliničare koji primjenjuju NIV u svakodnevnom radu na važnost uočavanja ubrzanog disanja i velikoga inspiracijskog napora kao kliničkih pokazatelja velikoga dišnoga rada. Neovisno o primarnom uzroku plućnoga oštećenja, veliki dišni rad dodatno pogoršava zatajenje disanja putem „samoozljeđivanja“ pluća (engl. patient self inflicted lung injury, P-SILI). Istaknuti su pokazatelji respiracijskog nadzora koji neizravno ukazuju na opasnost od P-SILI, a to su: veliki volumeni udisaja (engl. tidal volume, VT), negativni pomaci na krivulji alveolarnoga tlaka (engl. alveolar pressure, Paw), povećane vrijednosti okluzijskog tlaka u dišnome putu (P0.1) te visoke vrijednosti „driving“ tlaka. Smanjenje i kontroliranje velikoga dišnoga rada izazov je u svim situacijama u kojima bolesnik spontano diše, neovisno je li na neinvazivnoj ili invazivnoj potpori disanja. Temeljem do sada objavljenih spoznaja, kao i iz osobnih iskustava stečenih dugogodišnjom primjenom NIV-a u različitim kliničkim indikacijama, nastojali smo sažeti moguće načine kontrole povećanoga dišnog rada. Samo striktnim nadzorom respiracijskih pokazatelja, kontrolom povećanoga dišnog rada i poznavanjem NIV-a kao metode potpore disanja njegova primjena postaje sigurna, a eventualni neuspjeh NIV-a i potreba za prijelazom na invazivnu ventilaciju bit će na vrijeme prepoznata

Usporedba različitih metoda izvanbolničkog održavanja dišnoga puta u bolesnika sa srčanim zastojem u slavonskoj regiji

Endotracheal intubation is the gold standard in inpatient treatment of cardiac arrest patients; however, there are conflicting research results in out-of-hospital conditions. This prospective study included 92 patients with confirmed cardiac arrest occurring outside a hospital facility, who fulfilled the inclusion criteria and whom the emergency ambulance team reached within 20 minutes from the event. Medical data on each patient (age, gender, cause of arrest, estimated time of arrest, time to arrival of the ambulance team, resuscitation commenced prior to arrival of the ambulance team, initial electrocardiographic rhythm, method of airway management, and success of resuscitation) were recorded. The airway maintenance techniques applied in the patients were endotracheal intubation and I-gel laryngeal mask (LMA). The rate of spontaneous circulation recovery resulting from different techniques of airway management and the incidence of spontaneous circulation recovery between the defibrillation rhythm and non-defibrillable rhythm groups were recorded for each patient. Forty-seven patients received endotracheal tube and the rest of 45 patients I-gel LMA treatment. The ratio of achieving spontaneous circulation with intubation versus I-gel LMA was 13 (28%) to 11 (24%) (p=0.725). The best return of spontaneous circulation results was recorded in patients suffering from ventricular fibrillation; however, there was no statistically significant difference between the intubation and I-gel LMA treatments (8 (47%) vs. 7 (41%); p=0.916). No statistically significant difference was observed between the outcomes of patients resuscitated by endotracheal intubation and I-gel LMA methods either.Endotrahealna intubacija je „zlatni standard“ u liječenju bolesnika sa srčanim zastojem u bolnici, ali rezultati istraživanja u izvanbolničkim uvjetima su proturječni. U ovo istraživanje bila su uključena 92 bolesnika sa srčanim zastojem doživljenim u izvanbolničkim uvjetima, koji su ispunjavali kriterije uključenja u studiju te kod kojih je hitna medicinska pomoć stigla unutar 20 minuta od srčanog zastoja. Bilježeni su sljedeći podatci: spol, dob, uzrok srčanog zastoja, vrijeme srčanog zastoja, vrijeme do dolaska ekipe hitne pomoći, započinjanje reanimacije prije dolaska ekipe hitne pomoći, početni elektrokardiografski ritam, metoda osiguravanja dišnog puta te uspješnost postupka reanimacije. Od tehnika održavanja dišnog puta rabila se I-gel laringealna maska te endotrahealni tubus. Bilježeni su rezultati povrata spontane cirkulacije kod pojedine metode održavanja dišnog puta te razlike između skupina s obzirom na ritmove koji se defibriliraju i one koji se ne defibriliraju. Bila su 47 bolesnika s endotrahealnim tubusom, dok je 45 bolesnika imalo laringealnu masku. Omjer povrata spontane cirkulacije između skupine s intubacijom i skupine s laringealnom maskom bio je 13 (28%) prema 11 (24%) (p=0,725). Najbolji rezultati oživljavanja zabilježeni su u skupini bolesnika s ventrikulskom fibrilacijom, ali bez statistički značajne razlike između skupine s endotrahealnom intubacijom i skupine s laringealnom maskom (8 (47%) prema 7 (41%); p=0,916). Nije pronađena statistički značajna razlika u uspješnosti oživljavanja između skupine bolesnika s endotrahealnom intubacijom i skupine s laringealnom maskom