The European Prosecutor: A Big Step for the EU, a Small Step for Justice

This presentation provides a framework of only the most important legal and political issues concerning the European Public Prosecutor. These issues, just like the general position of the European Public Prosecutor in European and national legal systems, are the result of compromise where the quality of coherence and the consistency of profiling the institution of the European Prosecutor have given way to the prospect of introducing the legally and politically very important institution of European Public Prosecutor

The European Prosecutor: A Big Step for the EU, a Small Step for Justice

This presentation provides a framework of only the most important legal and political issues concerning the European Public Prosecutor. These issues, just like the general position of the European Public Prosecutor in European and national legal systems, are the result of compromise where the quality of coherence and the consistency of profiling the institution of the European Prosecutor have given way to the prospect of introducing the legally and politically very important institution of European Public Prosecutor

Statute of limitations in cases of war profiteering and crimes in ownership transformation and privatisation and controversies following the decision rendered by the Constitutional Court in the HYPO case

Autor opisuje genezu promjene Ustava Republike Hrvatske u odnosu na članak 31. i uvođenje nezastarijevanja kaznenih djela iz pretvorbe i privatizacije te ratnog profiterstva. Referira se na Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4149/2014 od 24. srpnja 2015. (NN, 89/15), u kojoj, pored ostalih pravnih pitanja, Ustavni sud interpretira odredbu članka 31. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske o nezastarijevanju tih kaznenih djela. Interpretacija cit. ustavne norme koju je dao Ustavni sud, po ocjeni autora, ne samo što je društveno i moralno štetna već je i pravno potpuno pogrešna. Takvu ocjenu temelji na analizi same norme (gramatičko tumačenje), koja se razlikuje od one Ustavnog suda, na teleološkom i povijesnom tumačenju navedene ustavne odredbe te na kritici argumentacije Ustavnog suda. Naime Ustavni sud u svojoj odluci polazi od određenih pogrešnih premisa, priklanja se zastarjelom shvaćanju zastare suprotnom odlukama Europskog suda u Luxembourgu i Europskog suda za ljudska prava te pogrešno interpretira presude visokih međunarodnih sudišta, ali i domaćih sudova. Ne ulazeći u pitanje krivnje okrivljenika u kaznenom predmetu čija je pravomoćna presuda bila povod odlučivanja Ustavnog suda, autor se zadržava na načelnom pravnom pitanju interpretacije cit. odredbe Ustava te smatra da će štetne implikacije Odluke dugoročno utjecati na hrvatski pravni i ekonomski sustav, s ozbiljnim političkim i moralnim posljedicama za društvo u cjelini.The author describes the genesis of changes to the Constitution of the Republic of Croatia in relation to Article 31 and the introduction of the exemption of the statute of limitations for criminal offences in ownership transformation and privatisation, as well as war profiteering. Reference is made to the decision rendered by the Constitutional Court of the Republic of Croatia, No. U-III-4149/2014 of 24 July 2015 (Official Gazette 89/15), in which the Constitutional Court interprets, along with other legal issues, the provision of Article 31(4) of the Constitution of the Republic Croatia regarding the exemption of the statute of limitations for such criminal offences. The interpretation of the cited constitutional norm issued by the Constitutional Court is, in the author’s opinion, not only socially and morally harmful, but also legally entirely incorrect. The author’s assessment is based on an analysis of the provision itself (grammatical interpretation) that differs from the analysis performed by the Constitutional Court, on the teleological and historical interpretation of the relevant constitutional provision, and criticism of the Constitutional Court’s arguments. The Constitutional Court’s decision is based on certain inaccurate premises, inclining towards an outdated perception of the statute of limitations contrary to the decisions rendered by the European Court of Justice in Luxembourg and the European Court of Human Rights and incorrectly interpreting judgments rendered by both high international courts and domestic courts. Without prejudice to the issue of the guilt of the defendant in a criminal case whose final judgement led to the decision of the Constitutional Court, the author focuses on the principle of the legal issue of the interpretation of the cited provision of the Constitution, believing that the harmful implications of the decision will have a long-term effect on the Croatian legal and economic system with serious political and moral consequences for society as a whole

Misdemeanor Liability for Promoting Ideologies Contrary to the Constitution of the Republic of Croatia

U javnosti je već dugo prisutan fenomen promicanja ideologije desnog radikalizma u formi (afi rmativnih) reminiscencija na ustaški pokret i njegovu vlast tijekom Drugog svjetskog rata. Posebno je to vidljivo na društvenim mrežama, na grafi tima, pojedinim elektroničkim medijima te sportskim natjecanjima i koncertima pojedinih glazbenika. Promicanje ustaštva i isticanje njegovih simbola, prema Ustavu Republike Hrvatske i stanovištu Ustavnog suda, protivno je Ustavu. Međutim korištenje ustaških simbola, posebice pozdrava/ uzvika „Za dom, spremni!“, rašireno je i opravdava se različitim razlozima, od onih koji u podlozi imaju prihvaćanje ustaške ideologije, preko shvaćanja da se taj pozdrav emancipirao od ustaštva jer se koristio u simbolima i praksi pojedinih legalnih postrojbi hrvatskih oružanih snaga u Domovinskom ratu, da je riječ o uzviku koji se koristio neovisno o ustaštvu, pa do pomodarstva, posebno u mladoj generaciji, koje ne povezuje ustašku simboliku s ideologijom iz Drugog svjetskog rata, koja je, nažalost, i danas prisutna u našem društvu. Iz redova pravne struke, bez ulaženja u političke i društvene aspekte korištenja ustaških simbola, pa čak i uz jasnu ogradu od ustaštva, javljaju se stanovišta kako nije moguće prekršajno kažnjavati korištenje uzvika „Za dom, spremni!“ jer da taj čin nije propisan kao zabranjen i kažnjiv te da podvođenje tog čina pod članak 5. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira narušava ustavno načelo zakonitosti. Postupno se ustalila sudska praksa prekršajnih sudova koja uzvik „Za dom, spremni!“, a i korištenje drugih simbola ustaštva, smatra prekršajem protiv javnog reda i mira. Ustaška ideologija i simboli često su vezani i uz nasilje, pa se postavlja pitanje razgraničenja korištenja tih simbola kao prekršaja ili kao kaznenog djela, samostalnog ili inkorporiranog u neko drugo kazneno djelo. Ustaljenu praksu prekršajnih sudova o kvalifi kaciji korištenja uzvika „Za dom, spremni!“ nedavno je promijenio svojim pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici svih sudaca Visoki prekršajni sud i izazvao oprečne reakcije opće i stručne javnosti. U ovome radu autor analizira dosadašnju praksu prekršajnih sudova, postojeći pravni okvir za ocjenu korištenja ustaških simbola u javnom prostoru kao prekršaja, pravno shvaćanje Visokog prekršajnog suda i njegov učinak na sudsku praksu te predlaže de lege ferenda rješenja kojima bi se nedvojbeno zaštitio ustavnopravni poredak Republike Hrvatske kroz sustav prekršajnog i kaznenog prava.The phenomenon of promoting the ideology of right-wing radicalism in the form of (affi rmative) reminiscences of the Ustasha movement and its power during the Second World War has long been present in the public. This is especially evident on social networks, in graffi ti, on some electronic media, at sporting events and at the concerts of some musicians. According to the Constitution of the Republic of Croatia and to the position of the Constitutional Court, promoting the Ustasha ideology and displaying its symbols is contrary to the Constitution. However, the use of Ustasha symbols, especially of the salute “Za dom spremni!” (“For the homeland, ready!”) is widespread and has been justifi ed with various reasons, ranging from reasons that have as their basis acceptance of the Ustasha ideology, the understanding that this salute has been emancipated from the Ustasha ideology because it was also used in the symbols and practices of particular legal military formations of the Croatian Armed Forces in the Homeland War, and that this was a salute that was used independently of the Ustasha ideology, to a fad, especially evident in the younger generation who do not make a connection between Ustasha symbolism and the ideology of World War II, which, unfortunately, is still present in our society. Views are emerging from the ranks of the legal profession, without engaging in the political and social aspects of using Ustasha symbols, even by clearly distancing themselves from the Ustasha ideology, that it is not possible to impose misdemeanour sanctions for using the salute “For the homeland, ready!” because such an act has not been proscribed and is not punishable, and that placing it under Article 5 of the Minor Offences against Public Order and Peace Act undermines the constitutional principle of legality. In the jurisprudence of misdemeanour courts, it has gradually been established that the salute “For the homeland, ready!”, and also the use of other Ustasha symbols, is considered a misdemeanour against public order and peace. The Ustasha ideology and symbols are also frequently connected with violence, and thus the question arises of the delimitation of the use of these symbols as misdemeanours on the one hand, or as a criminal offence which is independent or incorporated as part of another criminal offence on the other hand. The established case law concerning the qualifi cation of the salute “For the homeland, ready!” was recently changed with a legal interpretation adopted at a session of all the judges of the High Misdemeanour Court, and which caused confl icting reactions in the general and professional public. In this paper, the author analyses the current jurisprudence of the misdemeanour courts, the existing legal framework for assessing the use of Ustasha symbols in the public space as a misdemeanour, the legal interpretation of the High Misdemeanour Court and its effect on case law, and proposes de lege ferenda solutions which would undoubtedly protect the constitutional legal order of the Republic of Croatia through the misdemeanour and criminal law system

Pravni i politički aspekti spora Hrvatske i Srbije o nadležnosti za ratne zločine

U ovom radu autor analizira pravni i politički sukob Hrvatske i Srbije vezan za Zakon o organizaciji nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine. Temeljem tog propisa Srbija je, prema mnogim tumačenjima, uspostavila nadležnost za suđenje za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije neovisno o državljanstvu po- činitelja i žrtve. U Hrvatskoj je politici, pa i u dijelu stručne javnosti, taj Zakon okarakteriziran kao uspostava „mini Haaga“ ili regionalne nadležnosti, kao politički i pravno neprihvatljiv čin širenja nadležnosti državnih tijela Republike Srbije. Autor uspoređuje taj Zakon s hrvatskim Zakonom o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava u kontekstu cijelog kaznenog zakonodavstva Hrvatske i Srbije te političkih i povijesnih okolnosti koje su dovele do spora o nadležnosti za ratne zločine. Autor nakon provedene analize zaključuje kako je sukob ipak primarno političke naravi te daje prijedlog kako ga riješiti na način koji je politički i pravno prihvatljiv za obje države

Projekt novog prekršajnog zakonodavstva: evolucija postojećeg modela prekršajnog sustava

Nakon manje od tri godine od opsežne reforme prekršajnog prava, Ministarstvo pravosuđa pokrenulo je novu reviziju Zakona o prekršajima, odgovarajući na brojne zahtjeve iz prakse i teorije da se taj zakon promijeni. Iako važeći Zakon o prekršajima ima u svojoj osnovi dosljedne reformske ciljeve, njihova realizacija nije dovela do poboljšanja efikasnosti prekršajnog sustava. Dapače, svi objektivni pokazatelji govore suprotno. Radna grupa Ministarstva pripremila je potpuno novi tekst Zakona o prekršajima kojeg radna verzija, ne mijenjajući temeljni koncept Zakona, donosi brojne novosti usmjerene primarno na povećanje efikasnosti prekršajnog sudovanja. U radu se analiziraju učinci dosadašnje primjene Zakona o prekršajima te osnovne novosti koje bi trebalo donijeti novo zakonodavstvo

Pravni i politički aspekti spora Hrvatske i Srbije o nadležnosti za ratne zločine

U ovom radu autor analizira pravni i politički sukob Hrvatske i Srbije vezan za Zakon o organizaciji nadležnosti državnih organa u postupku za ratne zločine. Temeljem tog propisa Srbija je, prema mnogim tumačenjima, uspostavila nadležnost za suđenje za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije neovisno o državljanstvu po- činitelja i žrtve. U Hrvatskoj je politici, pa i u dijelu stručne javnosti, taj Zakon okarakteriziran kao uspostava „mini Haaga“ ili regionalne nadležnosti, kao politički i pravno neprihvatljiv čin širenja nadležnosti državnih tijela Republike Srbije. Autor uspoređuje taj Zakon s hrvatskim Zakonom o primjeni Statuta Međunarodnog kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava u kontekstu cijelog kaznenog zakonodavstva Hrvatske i Srbije te političkih i povijesnih okolnosti koje su dovele do spora o nadležnosti za ratne zločine. Autor nakon provedene analize zaključuje kako je sukob ipak primarno političke naravi te daje prijedlog kako ga riješiti na način koji je politički i pravno prihvatljiv za obje države

Projekt novog prekršajnog zakonodavstva: evolucija postojećeg modela prekršajnog sustava

Nakon manje od tri godine od opsežne reforme prekršajnog prava, Ministarstvo pravosuđa pokrenulo je novu reviziju Zakona o prekršajima, odgovarajući na brojne zahtjeve iz prakse i teorije da se taj zakon promijeni. Iako važeći Zakon o prekršajima ima u svojoj osnovi dosljedne reformske ciljeve, njihova realizacija nije dovela do poboljšanja efikasnosti prekršajnog sustava. Dapače, svi objektivni pokazatelji govore suprotno. Radna grupa Ministarstva pripremila je potpuno novi tekst Zakona o prekršajima kojeg radna verzija, ne mijenjajući temeljni koncept Zakona, donosi brojne novosti usmjerene primarno na povećanje efikasnosti prekršajnog sudovanja. U radu se analiziraju učinci dosadašnje primjene Zakona o prekršajima te osnovne novosti koje bi trebalo donijeti novo zakonodavstvo

Vizionar do kraja: Bono Zvonimir Šagi o dijalogu s nevjerujućima

IN CROATIAN: Cilj ovog rada je prikaz stavova Bona Zvonimira Šagija o ateizmu i dijalogu s nevjerujućima u kontekstu poslijekoncilske Crkve u Hrvatskoj. Nakon pregleda službenih koncilskih stavova prema dijalogu općenito, s naglaskom na dijalog s nevjerujućima, slijedi prikaz društvenog i religijskog konteksta koncilskog i poslijekoncilskog vremena u Hrvatskoj, kao i konteksta vremena nakon osamostaljenja hrvatske države. Nakon toga slijedi pregled stavova i razmišljanja Bona Zvonimira Šagija o znakovima vremena u spomenutim razdobljima, osobito u razdoblju nakon osamostaljenja hrvatske države, o novim oblicima ateizma kao znakovima vremena i potencijalnim temama dijaloga s ateistima, bilo da je riječ o praktičnom dijalogu ili dijalogu traženja. --------------- IN ENGLISH: This paper analyses the continuity of efforts of Bono Zvonimir Šagi to promote dialogue with unbelievers. The period after the Second Vatican Council until the establishment of the Croatian state and the period after the establishment of the Croatian state are taken into account. The first part discusses pre-council, council and post-council attitudes of the social doctrine of the Catholic Church and scientific and theological reflections on dialogue with unbelievers. The second part discusses the situation in the Catholic Church in Croatia after the Council and after the independence of the Croatian state, regarding the dialogue with unbelievers. The third part analyses attitudes of Bono Zvonimir Šagi on the complex phenomenon of atheism, and the specifics of the influence of atheism on the predominantly Catholic population in Croatia in the period of Yugoslav socialism and the post-socialist period. The authors summarise in conclusion the contribution of Bono Zvonimir Šagi to dialogue in general, and dialogue with unbelievers in particular