Caring for adult children with disabilities: A pilot study of parents’ perceptions and experiences

Roditeljska skrb o odraslom djetetu s invaliditetom predstavlja izuzetne zahtjeve i odgovornost, što se može nepovoljno odraziti na njihovo tjelesno i psihičko funkcioniranje. Pritom je opterećenje njegovatelja veće kod onih roditelja koji skrbe o starijoj u odnosu na mlađu djecu, zbog kumulativnih efekata stresa te rastuće brige roditelja za nesigurnu budućnost njihove djece koja stare. S obzirom na to da cjelovita skrb o odrasloj djeci s invaliditetom predstavlja značajni psihofizički izazov za zdravlje starijih roditelja, te uzevši u obzir rezultate istraživanja koji ukazuju na značenje podrške sredine, cilj ovog istraživanja bio je ostvariti inicijalni uvid u problematiku skrbi o odrasloj djeci/osobama s invaliditetom unutar okvira javnog i privatnog sektora u RH i to iz perspektive roditelja njegovatelja. U istraživanju su sudjelovala 72 roditelja (67 žena) prosječne dobi od oko 53 godine, koji u potpunosti skrbe o svom odraslom djetetu s invaliditetom. Podaci su prikupljeni online metodom. Tematska analiza odgovora na temeljno istraživačko pitanje pokazuje kako manji udio roditelja iskazuje opće zadovoljstvo sa skrbi, dok većina roditelja navodi razloge nezadovoljstva sa skrbi koju njihovo dijete ostvaruje kao osoba s invaliditetom. Preliminarnim uvidom u aspekte formalne skrbi prema osobama s invaliditetom, iz perspektive roditelja, ostvaren je znanstveni doprinos u vidu empirijskih smjernica za buduća istraživanja ove tematike, dok zaključci mogu poslužiti pri daljnjem razvoju bioetičkog znanstveno-stručnog diskursa te, shodno tome, i analizama i evaluaciji postojećih socijalnih politika.Parental care for an adult child with disabilities presents exceptional demands and responsibilities that can have a negative effect on the physical and psychological functioning of the parents. At the same time, because of the cumulative impact of stress and the growing concern for the uncertain future of their aging children, the workload of parent caregivers who care for older children is higher than those who care for younger ones. Because comprehensive care for adult children with disabilities presents a significant psychophysical challenge for the health of elderly parents, and also considering the research results that point to the importance of their surrounding’s support, the aim of this research was to gain initial insight into the issue of caring for adult children/people with disability within the framework of the public and private sectors in the Republic of Croatia, from the perspective of the parent caregivers. 72 parents (67 women) that fully care for their adult child with disabilities, with an average age of around 53, partook in this research. The data was collected online. The thematic analysis of the responses to the basic research question indicates that a smaller percentage of parents express overall satisfaction with the care, while the majority of parents cite reasons for their dissatisfaction with the care that their children as people with disability receive. Preliminary insight into the aspects of formal care for people with disability, from the parental perspective, has given a scientific contribution in the form of empirical guidelines for future research on this topic. Additionally, the conclusions can contribute to the development of bioethical scientific professional discourse and, congruously, to the analysis and evaluation of existing social policies

Pets and implications for the health and psychophysical wellbeing of their owners

Teorija privrženosti, a i brojna istraživanja koja su proizašla iz njezinih pretpostavki, do sada su pokazali da je ukupna dobrobit pojedinaca uvelike uvjetovana odnosima, tj. vezama koje osoba razvija s drugima u svojoj okolini, i to ne samo u djetinjstvu već i kroz cijeli život. Istraživanja karakteristika ljudi koji imaju kućne ljubimce te kvalitete same veze koja se formira između čovjeka i njegova kućnog ljubimca, u Hrvatskoj su još uvijek novost i svega se nekoliko autora u svom dosadašnjem radu dotaknulo ovih tema. Strana istraživanja, s druge strane, pružaju opsežan niz podataka i time čine stabilno polazište budućim znanstvenim naporima u ovom području. Neki od konzistentnih nalaza upućuju na to kako se ljubimci u obitelji percipiraju članom obitelji, dok afektivna veza koja se stvara između čovjeka i njegova ljubimca, čini se, ima karakteristike obostrano korisnog dinamičnog odnosa iz kojeg proizlaze brojne prednosti bitne za zdravlje i dobrobit čovjeka. Iako veći dio dosadašnjih rezultata daje potporu hipotezi o pozitivnom učinku posjedovanja kućnih ljubimaca, ima i kontradiktornih nalaza koji upućuju na potrebu daljnjih istraživanja. Osnovni izvori nedoumica pri zaključcima upućuju na potrebu za definiranjem psiholoških karakteristika vlasnika kućnih ljubimaca u odnosu na razinu afektivne povezanosti koja karakterizira odnos čovjek – kućni ljubimac. Postavlja se i zahtjev za definiranjem metodološkog pristupa problemima u ovom području.Attachment theory, as well as many studies which stem from it’s assumptions, so far have shown that individual overall well-being is greatly affected by relations, i.e. bonds that one develops with significant others during their lifetime. Studying characteristics of pet owners and the quality of bonds which are formed between owners and their pets, is still a novelty in Croatia, with a handful of authors mentioning the topic so far. Foreign studies, on the other hand, provide a vast amount of data and thereby form a stable starting point for future research in this field. Some of the consistent findings indicate that pets are considered family members, while the affective bond that is formed between the owner and his pet appears to be mutually beneficial, along with numerous advantages relevant for the health and well-being of the owner. Although previous findings mostly support the positive pet effect, there are some contradictory results which emphasize the need for further studies. There is an evident need for defining pet owners’ psychological characteristics in relations to the intensity of affective linkage between owners and pets. In addition, it is also necessary to define methodological approaches to problems in this research area

Provjera osnovnih koncepata teorije privrženosti u okviru odnosa vlasnik-kućni ljubimac

Glavni je cilj ovog istraživanja bio provjeriti primjenjivost osnovnih koncepata teorije privrženosti u području veza ljudi i njihovih kućnih ljubimaca, odnosno definirati osnovna obilježja spomenutog odnosa u kontekstu privrženosti. Privrženost je u odnosu vlasnik-kućni ljubimac interpretirana u kontekstu bliskih odnosa u okviru obiteljske, romantične i prijateljske domene. U istraživanju je sudjelovalo 219 vlasnika kućnih ljubimaca (pasa), koji su osobno kontaktirani te su pristali popuniti upitnik. Mjerni su instrumenti zastupljeni u primijenjenom upitniku Upitnik karakteristika i funkcija privrženosti, Modificirani Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama i Upitnik privrženosti prema kućnim ljubimcima. U odnosu je s kućnim ljubimcem izražena funkcija separacijske anksioznosti pred sigurnim utočištem kao indikatorom realizacije privrženog ponašanja. Vlasnici pasa percipiraju odnos s romantičnim partnerom kao onaj u kojem je najsnažniji doživljaj sigurnog utočišta, dok je isti najmanje izražen upravo u odnosu s kućnim ljubimcem. Razlike u doživljaju separacijske anksioznosti među odnosima nešto su manje izražene iako prisutne i podržavaju vodeći status partnerskog odnosa. Utvrđen je nizak stupanj konzistencije među dimenzijama privrženosti u odnosima s ljudima i odnosu sa psom kao kućnim ljubimcem. Pojedinci koji su skloniji izbjegavati bliskost i odbijati intimnost vjerojatnije će i realizirati manje privrženih ponašanja u specifičnim odnosima (vrijedi za sve ispitivane vrste odnosa). Istraživanje je pridonijelo definiranju karakteristika odnosa vlasnik-kućni ljubimac jer se njime zahvaća pretpostavljena uloga koju privrženost igra u takvom odnosu. Općenito, rezultati upućuju na zaključak prema kojem odnos s kućnim ljubimcem te odnosi u preostale tri bliske interpersonalne domene dijele u određenoj mjeri zajedničku osnovu, u smislu kvalitete privrženosti, u teorijski očekivanom smjeru. Može se zaključiti da odnos s kućnim ljubimcem imitira blizak interpersonalni odnos.</p

Social Relations, Emotional Relatedness to a Pet and Life Satisfaction in Dog Owners

Istraživanja sustavno potvrđuju tzv. pozitivan efekt ljubimaca na zdravlje i psihofizičku dobrobit njihovih vlasnika. Pritom bi struktura i subjektivni doživljaj socijalne okoline vlasnika mogli biti važni za sam proces razvoja emocionalne bliskosti s ljubimcem. Također, čini se da kvaliteta interpersonalnih odnosa uvjetuje i način na koji će se odnos s ljubimcem odraziti na vlasnikovu dobrobit. Cilj ovog istraživanja stoga je bio provjeriti snagu i smjer povezanosti afektivne vezanosti za ljubimca i životnoga zadovoljstva kod vlasnika ljubimaca, uz kontrolu efekata varijabli socijalne okoline, te analizirati njihove moguće moderirajuće efekte. U istraživanju je sudjelovalo 219 vlasnika pasa koji su ispunili formu upitnika papir-olovka. Uz opće sociodemografske informacije i kratku procjenu socijalne podrške, prikupljeni su i podaci o doživljaju usamljenosti, životnom zadovoljstvu i afektivnoj bliskosti s ljubimcem. Rezultati su pokazali kako je afektivna vezanost za ljubimca pozitivan prediktor zadovoljstva životom kod vlasnika pasa, i to pod uvjetima kada se efekti kvalitete socijalne okoline drže pod kontrolom. Socijalna usamljenost djeluje kao moderator odnosa afektivne vezanosti za ljubimca i životnoga zadovoljstva. Podatke o kvaliteti interpersonalnih odnosa nužno je uključiti u istraživanja implikacija odnosa vlasnik – kućni ljubimac.Empirical findings systematically confirm the positive pet effect on health and psychophysical well-being of pet owners. At the same time, the structure and subjective quality of the owner\u27s social milieu could be important for the development of an emotional bond with a pet. Also, it seems that the quality of interpersonal relations determines the way in which the relationship with a pet is reflected on the owner\u27s well-being. The aim of this research was to investigate the strength and direction of the relation between emotional relatedness to a pet and life satisfaction in pet owners, while controling for effects of variables indicating the owner\u27s social milieu, and also to analyze their possible moderating effects. There were 219 dog owners who completed a paper-pencil questionnaire form. The following data was collected: general sociodemographic information and short estimation of social support, the experience of loneliness, life satisfaction and emotional relatedness to a pet. Emotional relatedness to a pet is a positive predictor of life satisfaction in dog owners, even when effects of the quality of social milieu are controled. Social loneliness is a moderator of the relation between emotional closeness to a pet dog and life satisfaction. Data on interpersonal relations quality are necessary in the research of pet ownership implications

Neke odrednice stava prema eutanaziji kod medicinskih sestara - tehničara u Hrvatskoj

Trenutni pristup zdravstvenoj skrbi usmjeren na bolesnika stvorio je interes za ulogu medicine u načinu smrti i umiranju bolesnika u terminalnoj fazi ili bolesnika s kroničnim bolestima. Unatoč nedostatku istraživanja o stavovima prema eutanaziji kod medicinskog osoblja u Hrvatskoj, nekolicina stranih istraživanja ukazuje na podijeljeno mišljenje o navedenoj temi. Stoga je osnovni cilj ovoga istraživanja bio utvrditi stavove prema eutanaziji kod medicinskih sestara-tehničara, te razlike u stavovima s obzirom na neke socio-demografske karakteristike uzorka medicinskih sestara-tehničara. Također, ispitala se i uloga određenih prediktora (dob, religioznost i empatija) u predviđanju tih stavova. U istraživanju je sudjelovalo 286 medicinskih sestra-tehničara u dobi od 19 do 61 godinu, koji rade u Općoj bolnici Zadar i Pula. Primijenjena je Podljestvica općeg stava prema eutanaziji iz Kineske proširene ljestvice stavova prema eutanaziji, Ljestvica emocionalne empatije, niz pitanja usmjerenih na sociodemografske podatke, te pitanja kojima se procjenjuje subjektivna važnost čimbenika koji bi mogli biti važni za donošenje odluke o eutanaziji. Rezultati pokazuju da medicinske sestre-tehničari imaju neutralan stav prema pružanju podrške eutanaziji, te procjenjuju bolesnikovu simptomatologiju i patnju kao najvažnije čimbenike kod donošenja hipotetske odluke o eutanaziji. Medicinske sestre-tehničari na jedinici intenzivnog liječenja i onkologiji iskazuju veću podršku eutanaziji nego medicinsko osoblje na drugim odjelima. Nadalje, medicinske sestre-tehničari koje sebe smatraju aktivnim vjernicima, manje su skloni iskazivanju podrške eutanaziji od ateista. Konačno, rezultati hijerarhijske regresijske analize da su status religioznosti i empatija medicinskih sestara-tehničara, te čimbenik bolesnikova simptomatologija i patnja, značajni prediktori stava prema eutanaziji kod medicinskih sestara-tehničara. Rezultati nude praktične implikacije u okviru profesionalnog ophođenja medicinskih sestara-tehničara, i mogli bi biti osobito bitni pri definiranju kvalitete odnosa medicinska sestra-tehničar – bolesnik

Verificación de conceptos básicos de la teoría de lealtad en el marco de relación dueño-mascota

Glavni je cilj ovog istraživanja bio provjeriti primjenjivost osnovnih koncepata teorije privrženosti u području veza ljudi i njihovih kućnih ljubimaca, odnosno definirati osnovna obilježja spomenutog odnosa u kontekstu privrženosti. Privrženost je u odnosu vlasnik-kućni ljubimac interpretirana u kontekstu bliskih odnosa u okviru obiteljske, romantične i prijateljske domene. U istraživanju je sudjelovalo 219 vlasnika kućnih ljubimaca (pasa), koji su osobno kontaktirani te su pristali popuniti upitnik. Mjerni su instrumenti zastupljeni u primijenjenom upitniku Upitnik karakteristika i funkcija privrženosti, Modificirani Brennanov Inventar iskustava u bliskim vezama i Upitnik privrženosti prema kućnim ljubimcima. U odnosu je s kućnim ljubimcem izražena funkcija separacijske anksioznosti pred sigurnim utočištem kao indikatorom realizacije privrženog ponašanja. Vlasnici pasa percipiraju odnos s romantičnim partnerom kao onaj u kojem je najsnažniji doživljaj sigurnog utočišta, dok je isti najmanje izražen upravo u odnosu s kućnim ljubimcem. Razlike u doživljaju separacijske anksioznosti među odnosima nešto su manje izražene iako prisutne i podržavaju vodeći status partnerskog odnosa. Utvrđen je nizak stupanj konzistencije među dimenzijama privrženosti u odnosima s ljudima i odnosu sa psom kao kućnim ljubimcem. Pojedinci koji su skloniji izbjegavati bliskost i odbijati intimnost vjerojatnije će i realizirati manje privrženih ponašanja u specifičnim odnosima (vrijedi za sve ispitivane vrste odnosa). Istraživanje je pridonijelo definiranju karakteristika odnosa vlasnik-kućni ljubimac jer se njime zahvaća pretpostavljena uloga koju privrženost igra u takvom odnosu. Općenito, rezultati upućuju na zaključak prema kojem odnos s kućnim ljubimcem te odnosi u preostale tri bliske interpersonalne domene dijele u određenoj mjeri zajedničku osnovu, u smislu kvalitete privrženosti, u teorijski očekivanom smjeru. Može se zaključiti da odnos s kućnim ljubimcem imitira blizak interpersonalni odnos.The main purpose of this research was to test the applicability of the basic concepts of the attachment theory in the field of relationship between humans and their pets, i.e. to define the basic features of the aforementioned relationship in the context of attachment. The relationship between the owner and the pet is interpreted in the context of close relationships within a family, romantic and friendly domain. The survey included 219 dog owners, who were personally contacted and who agreed to fill in the questionnaire. The measuring instruments used in the questionnaire were as follows: Attachment Features and Functions Questionnaire, Modified Experiences in Close Relationships Inventory, Attachment to pets questionnaire. In a relationship with a pet, the function of separation anxiety before a safe haven is shown as an indicator of the attached behaviour. A relationship with a romantic partner is perceived by the dog owners as the one with the most powerful experience of a safe haven, while a relationship with a pet is perceived as the least powerful. Differences in the experience of separation anxiety between relationships are somewhat less evident, although they are present and support the leading status of a relationship with a romantic partner. A low degree of consistency among the dimensions of attachment in a relationship with humans and a relationship with a pet has been established. Individuals who are more inclined to avoid closeness and refuse intimacy are more likely to establish fewer attached behaviours in specific relationships (applies to all investigated types of relationships). The research has contributed to defining the characteristics of the relationship between the owner and the pet since it includes the presumed role of the attachment in such a relationship. Generally, the results point towards the conclusion in the theoretically expected direction, which is that the relationship with the pet relates to the remaining three close interpersonal domains in terms of quality of attachment. It can be concluded that the relationship with the pet imitates a close interpersonal relationship.El objetivo principal de este trabajo fue verificar la aplicabilidad de conceptos básicos de la teoría de lealtad en relaciones dueño-mascota, o sea, definir las características básicas de dicha relación en el contexto de lealtad. La lealtad en relación dueño-mascota se ha interpretado en el contexto de relaciones cercanas del dominio familiar, romántico y amistoso. En la investigación participaron 219 dueños de mascotas (perros) contactados personalmente y que aceptaron rellenar el cuestionario. Los instrumentos de medición fueron los siguientes: el Cuestionario de Características y Funciones de Lealtad, el Inventario de Experiencias en Relaciones Cercanas de Brennan modificado y el Cuestionario de Lealtad a las Mascotas. En la relación con la mascota está acentuada la función de ansiedad por separación del refugio seguro como indicador de realización del comportamiento leal. Los dueños del perro perciben la relación con su pareja romántica como la relación que ofrece la sensación más fuerte de refugio seguro, mientras que la misma sensación está menos percibida en la relación con su mascota. Las diferencias en la sensación de ansiedad por separación entre las relaciones están menos expresadas, aunque presentes y apoyando el estatus líder que tiene la relación con la pareja. Se ha determinado un nivel bajo de consistencia entre las dimensiones de lealtad en relaciones con la gente y en relación con el perro como mascota.  Es más probable que las personas que tienden a evitar la cercanía y rechazar la intimidad, que realicen menos comportamientos leales en relaciones específicas (vale para todo tipo de relaciones investigadas). La investigación ha contribuido a definir las características de la relación dueño-mascota ya que cubre también el supuesto papel que la lealtad tiene en este tipo de relaciones. En general, los resultados llevan a la conclusión que la relación con la mascota y las relaciones en otros tres dominios cercanos interpersonales en cierta medida comparten la base, en el sentido de la calidad de lealtad, en la dirección teoréticamente esperada. Se puede concluir que la relación con la mascota imita la relación cercana interpersonal

Quality of close relations in dog owners and aspects of attachment to the pet

Odnos između vlasnika i njihovih kućnih ljubimaca nema eksplicitno definiranu svrhu, ipak čini se da poprima obilježja obostranog afektivnog odnosa. Ovo je posebice istaknuto kada je riječ o psima kao kućnim ljubimcima, koji osim što su najpopularnija vrsta ljubimaca, ujedno su i vrsta za koju se čovjek snažno emocionalno veže. Istraživanja pokazuju kako u nekim slučajevima kućni ljubimci zamjenjuju manjak veza privrženosti s ljudima, dok u drugima proširuju raspon veza i socijalnih kontakata koji doprinose općem životnom zadovoljstvu te pružaju osjećaj ugode i potpore u težim trenucima. Cilj ovog istraživanja bio je pokušati utvrditi razlikuju li se dvije skupine vlasnika pasa u nekim odrednicama kvalitete bliskih interpersonalnih odnosa uzevši pritom u obzir aspekte privrženosti koje ostvaruju u odnosu sa svojim ljubimcem. Rezultati potvrđuju očekivanja; uzorak vlasnika pasa do kojeg se došlo tehnikom tzv. snježne grude realizira kvalitetnije bliske interpersonalne odnose i iskazuje veće životno zadovoljstvo, dok tzv. samoregrutirani uzorak vlasnika pasa slabije funkcionira u odnosima sa značajnim drugima, a uz to su i manje zadovoljni životom. Nadalje, skupina vlasnika pasa koja je lošija na interpersonalnom planu, privrženija je svom ljubimcu. Njihova motivacija za socijalnim kontaktom istaknuta je u potrebi za pažnjom i samouzdizanjem koje proizlazi iz te pažnje, što upućuje na moguće faktore unutar ličnosti koji bi mogli biti važni za interpersonalno funkcioniranje.Pet ownership does not have an explicitly defined purpose, still it seems to be a mutual affective relation. This is emphasized when it comes to dogs as pets. Dogs are the most popular pet species and people express that they form strong emotional bonds with dogs. Research shows that sometimes pets compensate the lack of human attachment bonds, while in other cases they expand the range of relations and social contacts that contribute to general life satisfaction and give support in stressful moments. The aim of this research was to determine if two samples of dog owners differ in some aspects of quality of close interpersonal relations, considering certain aspects of attachment to their pet dogs. Results confirm the expectations; the sample of dog owners recruited by the snow ball technique reports higher quality of close interpersonal relations as well as higher life satisfaction, while the self-recruited sample of dog owners has weaker quality of relations with significant others and they are less satisfied with their life. Furthermore, the sample of dog owners who form weaker interpersonal bonds are more attached to their pet. Their affiliative motivation is distinguished by the need for attention and following self-praise which points to possible personality factors as relevant for interpersonal functioning

GENDER DIFFERENCES IN THE PERCEPTION OF RELATIONSHIPS WITH SISTERS AND THE MANIFESTATION OF PROACTIVE AND REACTIVE AGRESSION IN YOUNG ADOLESCENTS

Glavni cilj provedenog istraživanja bio je ispitati ulogu kvalitete odnosa među braćom i sestrama u objašnjenju agresivnog ponašanja u adolescenciji. Odnosno, ispitao se doprinos pojedinih dimenzija kvalitete odnosa (toplina, konflikti i majčino favoriziranje) sa sestrom u objašnjenju zastupljenosti proaktivne i reaktivne agresivnosti mlađih adolescenata. U istraživanju su sudjelovali dječaci (N=160) i djevojčice (N=192) u dobi od 13 do 15 godina koji su imali do 5 godina stariju ili mlađu sestru. Rezultati analiza rodnih razlika ukazuju da su dječaci skloniji iskazivanju proaktivne i reaktivne agresivnosti te da u usporedbi s dječacima, djevojčice percipiraju značajno više topline u odnosu sa sestrom. Provedene korelacijske i regresijske analize potvrđuju pretpostavke o značajnoj povezanosti pozitivnih i negativnih aspekata odnosa sa sestrom s nekim aspektima psihosocijalnog funkcioniranja u mješovitim (brat-sestra) i istorodnim dijadama (sestra-sestra). Konkretnije, dimenzija konflikata u odnosu sa sestrom izdvojila se kao značajan nezavisan prediktor reaktivne i proaktivne agresivnosti i kod dječaka i djevojčica. Odnosno, rezultati regresijskih analiza pokazuju da višu razinu proaktivne i reaktivne agresivnosti iskazuju djevojčice i dječaci koji u većoj mjeri osjećaju antagonizam, natjecanje, svađe i dominaciju u odnosu sa sestrom. Na poduzorku djevojčica značajnim prediktorom reaktivne agresivnosti pokazala se još i dimenzija topline u odnosu sa sestrom.The main goal of this research was to examine the role that the quality of relationships among siblings has in explaining aggressive behaviour during adolescence. In other words, the research studied the contribution of specific quality dimensions (warmth, conflicts and mother\u27s favouritism) of relationships with sisters in explaining proactive and reactive aggression in young adolescents. Boys (N=160) and girls (N=192) aged 13 to 15 who have an up to 5 years younger or older sister participated in the research. The results of the analyses of gender differences show that boys have a greater tendency to exhibit proactive and reactive aggression, and that in comparison with boys, girls perceive significantly more warmth in their relationships with their sisters. The correlation and regression analyses confirm the assumptions that there is a strong connection between positive and negative aspects of relationships with sisters on the one hand and some aspects of psycho-social functioning in mixed (brother-sister) and same-gender dyads (sister-sister) on the other. More specifically, the conflict dimension in relationships with sisters is a significant independent predictor of reactive and proactive aggression in both boys and girls. Namely, the results of regression analyses show a higher level of proactive and reactive aggression in girls and boys who have stronger feelings of antagonism, competitiveness, arguing and domination in relationships with their sisters. In the girls subsample, another significant predictor of reactive aggression was the dimension of warmth in the relationships with their sisters

Preterm Birth: Risks for the Development of Children and Psychophysical Health of Parents

Cilj je ovoga preglednog rada ukazati na moguće rizike prijevremenoga poroda za daljnji razvoj djece te prikazati rezultate recentnih istraživanja psihofizičkoga zdravlja roditelja prijevremeno rođene djece. Istraživanja pokazuju da posljedice koje prijevremeno rođenje ima za djecu mogu biti ozbiljne, pri čemu rizik od neurorazvojnih poremećaja raste s nižom gestacijskom dobi djeteta i nižom porodnom težinom. Rizici prijevremenoga rođenja djeteta za roditelje mogu se očitovati neposredno i/ili dugoročno, od akutne stresne reakcije do poslijetraumatskoga stresnog sindroma, poteškoća u razvoju privrženosti, perzistirajuće intenzivne brige i straha za dijete, što je dodatno naglašeno prelaskom djeteta iz bolničkoga okruženja na kućnu njegu. Inicijalna emocionalna i informativna podrška medicinskoga osoblja, prakticiranje tzv. klokanske njege, dostupnost stručnjaka za mentalno zdravlje te neformalni izvori podrške izuzetno su važni čimbenici prilagodbe roditelja. Pregled suvremenih istraživanja upućuje na potrebu za daljnjim ispitivanjima čimbenika koji se dovode u vezu s (ne)uspješnom psihofizičkom prilagodbom roditelja na prijevremeno rođenje djeteta i skrb o nedonoščetu. Budući da je adekvatno suočavanje roditelja važan preduvjet razvojnih ishoda kod neurorizične djece, bitno je osigurati programe podrške roditeljima da bi se osnažila njihova znanja i kompetencije.The aim of this review is to highlight possible risks preterm birth can have for the development of children and to present the results of recent research on psychophysical health of parents of prematurely born children. Research shows that, for children, the consequences of preterm birth can be serious, with the risk of neurodevelopmental disorders increasing with lower gestational age of the child as well as birth weight. For parents, the effects of child’s preterm birth can manifest immediately and/or long-term, and range from an acute stress reaction, to post-traumatic stress syndrome, difficulties in the development of attachment, persistent intense worry and fear for the child, which is further emphasized by the child’s transition from a hospital environment to home care. Initial emotional and informative support of the medical staff, practicing kangaroo care, as well as the availability of mental health experts and informal support sources are extremely important for parents’ adaptation. A review of contemporary research points to the need for further investigation of factors associated with the (un)successful psychophysical adaptation of parents to the premature birth of a child and the care of a premature infant. Since adequate parental coping is an important prerequisite for developmental outcomes in neuro-risk children, it is important to provide support programs for parents in order to strengthen their knowledge and competences