PSYCHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF YOUNGER AND OLDER COACHES

Cilj istraživanja je utvrditi postoje li razlike u psihološkim karakteristikama kod trenera koji svoj posao obavljaju duži period i koji su kronološki stariji (35 godina i više) s onima koji tek zapoèinju trenerski posao i kronološki su mlaði (do 34 godine starosti). Jedna izmeðu glavnih karakteristika trenerskog posla je naime puno stresnih situacija, kojima su izloženi treneri i zato smo pokušavali ispitati, kako stres utječe na trenere. Provjeravali smo razlike u osobinama ličnosti, motivaciji postignuća, značaju rukovoðenja, socijalnih vještina, emocionalnoj inteligenciji i vrijednostima. Za sve ove karakteristike aplicirali smo psihološke upitnike. Na uzorku 275 slovenskih trenera ustanovili smo da su mlaði treneri savjesniji i više otvoreni prema kulturi i isprobavanju novih pristupa, imaju veću toleranciju i bolje znaju upravljati emocijama. Stariji treneri češće upotrebljavaju demokratsko nego autokratsko rukovoðenje i češće spominju probleme u radu. Neke razlike izmeðu trenera mogle bi biti uzrokovane razlikama u razini edukacije, koje su postigli mlaði i stariji treneri – mlaði treneri bolje su obrazovani. Našli smo dvije smjernice koje idu u korist starijim trenerima - češće naglašavaju izvrsnost i češće upotrebljavjaju delegiranje, dok se kod mlaðih trenera pojavljuje težnja ka češćoj prijaznosti. Naši rezultati pokazuju, da su stariji treneri izloženi većemu stresu i to se odražava na njihovim vrijednostima do trenerskog posla.The purpose of the research was to investigate the differences between the psychological characteristics of coaches who have been working in their field for a longer period of time and are older (age 35+) and those of younger (up to age 34) coaches who have recently begun their coaching careers. One key characteristic of the coaching profession is the significant stress to which coaches are often subjected, and we attempted to investigate whether large amounts of stress affect the coaches\u27 psychological characteristics. We compared differences in personality traits, achievement motivation, leadership characteristics, social skills, emotional intelligence, and values. To assist in analysing each of these characteristics, we applied suitable psychological questionnaires. 275 Slovene coaches participated in this study, and we found the younger coaches to be more conscientious, more interested in cultural activities, more open to new experiences, and more tolerant. Furthermore, we observed that the younger coaches have achieved a better level of control over their emotions. Older coaches tend to be more democratic leaders, use less autocratic approaches, and report job – related problems more frequently. Some of these differences may be attributed to disparate levels of education, as younger coaches are generally better educated than their older counterpairs. We found two characteristics that favour the older coaches – they tend to emphasise the importance of excellence and are more likely to delegate leadership tasks, whilst younger coaches could be described as friendlier. Our results show that older coaches are exposed to more stress, which is reflected mainly in their attitudes towards their professional values

DIFFERENCES IN FUCTIONAL ABILITIES BETWEEN URBAN AND RURAL SCHOOLCHILDREN

Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi razlike u funkcionalnim sposobnostima između urbanog i ruralnog uzorka učenika iste kronološke dobi i stupnja uhranjenosti. Uzorak ispitanika sastojao se od ukupno 1117 učenika osnovnih škola od 5. do 8. razreda. Učenici su uključeni u redovitu nastavu tjelesne i zdravstvene kulture od dva sata tjedno. Izračunat je indeks tjelesne mase putem kojeg se utvrdio stupanj uhranjenosti svakog učenika. Funkcionalne sposobnosti procijenjene su testom kontinuirano trčanje šest minuta (F6) koji se koristi u hrvatskom školstvu, odnosno u osnovnim i srednjim školama. Rezultati ukazuju da postoji statistički značajna razlika (p < ,05) u funkcionalnim sposobnostima između formiranih grupa ispitanika s obzirom na kronološku dob, stupanj uhranjenosti i pripadnost urbano – ruralnom području. Učenici iz ruralnih sredina (1359m ± 149) bez obzira na kronološku dob i stupanj uhranjenosti generalno su značajno (p < 0,001) više razine funkcionalnih sposobnosti od učenika urbanih naselja (1250m ± 186). Intervencije u svrhu promicanja zdravlja učenika bi u idealnom slučaju trebale uključivati mjere koje bi istovremeno poboljšavale razinu funkcionalnih sposobnosti i smanjivale razinu pretilosti, a s kojima bi trebalo započeti već u nižim razredima osnovnih škola i to posebice u urbanim naseljimaThe main purpose of this study was to determine the differences in functional skills between an urban and a rural sample of students of the same chronological age and level of nutrition. The examinee sample consisted of a total of 1117 elementary school students from 5 to 8 grade. The students regularly attended the physical and health education classes two lessons per week. The Body Mass Index was calculated by which to determine the nutritional status of each student. The functional abilities were evaluated using the test of 6 minutes of continuous running (F6) which is used in Croatian elementary and secondary schools. The results indicate that there is a statistically significant difference (p < ,05) in functional abilities among the formed examinee groups according to chronological age, level of nutrition and to urban or rural living environment. Students from rural areas (1359m ± 149), regardless of chronological age and level of nutrition have generally significantly (p < 0,001) higher levels of functional abilities than the students from urban settlements (1250m ± 186). In an ideal case interventions aiming to promote children\u27s health should include measures which would simultaneously improve the level of functional abilities and decrease the obesity level and that should start already in the lower grades of primary schools and particularly in urban areas

FACTORS OF LEADER BEHAVIOR IN PHYSICAL EDUCATION

Osnovni cilj istraživanja bio je utvrditi faktorsku strukturu upitnika rukovodećeg ponašanja u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Rezultati ispitanika predstavljaju 27 odgovora na postavljene tvrdnje, a kondenzirani su na prvu glavnu komponentu. Korištene su dvije kosokutne faktorske analize (Oblimin i Promax) kojima se utvrdila faktorska struktura prostora rukovođenja u nastavi tjelesne i zdravstvene kulture. Ispitivanjem je obuhvaćeno ukupno 200 učenika iz četrnaest razreda srednje škole "Blato" iz Blata na otoku Korčuli. Faktori izolirani metodom glavnih komponenata jesu: faktor pedagoškog pristupa, faktor pohvale i faktor individualnog pristupa i objektivnosti. Rezultati istraživanja ukazuju da je učenicima bitno ostvariti dobru komunikaciju s profesorom, nadalje, žele imati povjerenja u profesora i vole kada su pohvaljeni za svoj rad. Osim navedenoga za učenike je važna objektivnost i primjena individualizacije u odgojno-obrazovnom procesu.The aim of this research was to determine the factorial structure of the leadership questionnaire in physical education. The results are the answers to 27 questions and are summarized in the first principal component. Two oblique factorial analyses (Oblimin and Promax) were used to establish a factorial structure of leadership field in physical education. The research included 200 high school students attending 14 different classes in Blato on the island of Korčula. The principal component method extracted these three factors: pedagogical approach factor, approval factor and individual and impartial approach factor. The obtained results point to the fact that it is essential to the students to achieve good communication with the teacher. Furthermore, they wish to have confidence in the teacher and like to be commended for their work. In addition to the above, students appreciate impartial approach and application of individualization in the educational process

THE TREND OF BIOLOGICAL ACCELERATION AND GENDER DIFFERENCES IN INCREASING BODY HEIGHT AND MASS AMONG HIGH SCHOOL CHILDREN OF KORČULA

Osnovni cilj rada bio je utvrditi postojanje fenomena biološke akceleracije u tjelesnoj visini i tjelesnoj masi, uspoređujući generacije učenika 1997. i 2007. godine Srednje škole Blato i Vela Luka. Osim toga, cilj je bio utvrditi i spolne razlike u prirastu tjelese visine i tjelesne mase djevojčica i dječaka u prethodno navedenim vremenskim točkama. Korištena je multifaktorska ANOVA za nezavisne uzorke gdje su kao dva kategorička prediktora odabrane varijable razred (prvi ili četvrti) i godina mjerenja (1997. ili 2007.), a kao kriterijska varijabla uzete su prvo tjelesna visina, a potom tjelesna masa. Ispitivanjem je obuhvaćeno 400 učenika (200 dječaka i 200 djevojčica) Srednje škole Blato i Vela Luka. Rezultati istraživanja ukazuju da između 1997. i 2007. nije došlo do biološke akceleracije u tjelesnoj visini i tjelesnoj masi ni u djevojčica ni u dječaka. Sekularni trend povećanja tjelesne visine kod djevojčica je manje izražen u odnosu na dječake, a razlog tome je što djevojčice započinju svoj adolescentni zamah rasta već u jedanaestoj godini pa se pretpostavlja da su tada i promjene u njihovoj tjelesnoj visini veće. Uspoređujući 1997. i 2007. godinu dječaci prvog razreda 2007. godine bili su viši u prosjeku za 5,9 cm od dječaka istog uzrasta 1997. godine, a dječaci četvrtih razreda generacije 2007. bili su viši od dječaka četvrtih razreda generacije 1997. u prosjeku za 2,58 cm. Razlika u prosječnoj tjelesnoj masi dječaka prvih razreda 1997. i 2007. godine iznosila je 7,11 kg, a u četvrtih razreda 1997. i 2007. godine 6,52 kg. U djevojčica rezultati su ukazali da su djevojčice prvog razreda 2007. godine bile u prosjeku više za 0,52 cm od djevojčica istog uzrasta 1997. godine. Djevojčice četvrtih razreda generacije 2007. bile su više od djevojčica četvrtih razreda generacije 1997. u prosjeku za 0,31 cm. Prosječna tjelesna masa u prvom razredu iznosila je 59,30 kg, a u četvrtom razredu 59,08 kg, što ukazuje na smanjenje tjelesne mase za 0,22 kg.The main aim of this research was to determine the existance of the trend of biological acceleration in body height and body weight comparing two generations of high school children of Blato and Vela Luka; the year 1997. and the year 2007. Furthermore, the goal was to determine gender differences in increasing height and weight of girls and boys in previously mentioned time points. For that purpose, multifactoral ANOVA analyses for independent samples were performed. Variables grade (first or fourth) and the year of measurement (1997. and 2007.) were chosen for categorical predictors and first criterion variable was body height and second was body weight. Altogether 400 high school children (200 girls and 200 boys) from Blato and Vela Luka participated in this research. The results showed no existance of the the trend of biological acceleration in body height and body weight for both girls and boys. Unliked with boys, secular trend of increasing height for girls is less obvious since the beginning of the adolescent growth for girls starts when they are eleven years old and the changes are greater at that tim