Review of the summer school of European private law

U radu je prikazana struktura i sadržaj Ljetne škole europskog privatnog prava u Salzburg, 04.-16. srpnja 2016. Škola je počela kao projekt u kojem je sudjelovalo samo nekoliko europskih zemalja da bi postepeno proširila svoju bazu izučavanja na većinu današnjih država članica EU, a i na pravne poretke izvan EU. Rad u ljetnoj školi odvijao se u predavanjima, panelima i radionicama. Autor je prikaz strukturirao sukladno općoj doktrinarnoj podjeli privatnopravnih sustava na 1. kontinentalni, 2. anglosaksonski i 3. mješoviti pravni krug, a zbog svojih su specifičnosti posebno predstavljeni 4. privatnopravni poredak država bivšeg socijalističkog pravnog kruga, odnosno 5. privatnopravni poredak Europske Unije u nastajanju. Struktura se i analiza temelje na izlaganjima predavača, odnosno razlikovnim karakteristikama koje su tijekom predavanja istaknute

Responsible Lending de lege lata and de lege ferenda – The Role of the Croatian Credit Bureau

Kreditni registar jedan je od kotačića u okviru postupka procjene kreditne sposobnosti, koji je u svjetskim razmjerima postao neizostavan dio financijske infrastrukture današnjice. U Republici Hrvatskoj djeluje Hrvatski registar obveza po kreditima d.o.o., trgovačko društvo koje vodi sustav koji omogućuje razmjenu podataka o zaduženosti i urednosti u podmirivanju obveza određene osobe iz baza podataka uključenih u registar te sačinjavanje kreditnog izvješća za tu osobu korištenjem tih podataka. U radu se analizira uloga HROK-a te kako on može doprinijeti odgovornijem kreditiranju, pa se njegova djelatnost razmatra u kontekstu odnosa aktera u procesu procjene kreditne sposobnosti – kreditne institucije, potrošača i samog HROK-a. Na taj se način uspoređuje aktivnost HROK-a i njegovo pravno okružje s europskim i svjetskim inačicama, napose u državama članicama EU-a, a posebice u Njemačkoj. Postavljaju se pitanja usklađenosti pravne regulative koja se dotiče HROK-a s pravnom stečevinom EU-a te ima li prostora za izmjenu u smislu širenja funkcija HROK-a i njegove baze podataka te postiže li se i kako ravnoteža između slobodnog protoka podataka i prava potrošača na zaštitu podataka. Konačno, predlažu se modeli i promjena regulative tako da se olakša pristup potrošačima HROK-u te kojih bi rezultat bila i proaktivnija uloga HROK-a u pružanju građanima pravne pomoći i financijske edukacije širih razmjera.The credit bureau is one of the key elements within the creditworthiness assessment process, which has become an indispensable part of today\u27s financial infrastructure on a global scale. In the Republic of Croatia, a company called the Croatian Credit Bureau Ltd. (HROK) runs a system (HROK) for the exchange of information on indebtedness and orderliness in meeting the obligations of a particular person from the Bureau’s databases, for making credit reports regarding the person in question using this information. The paper analyzes the role of HROK and how it can contribute to more responsible lending by discussing its activity in the context of relations between parties involved in the creditworthiness assessment process - the credit institution (user), the consumer (client) and HROK itself. It furthermore compares the activity of HROK and its legal environment with its European and global counterparts, especially within the EU member states, most notably Germany. There are issues of compliance of the legal regulations pertaining to HROK with the acquis communautaire, and the question arises whether there is room for change in terms of a possible extension of its functions and its database, and whether the balance between the free flow of data and consumers\u27 right to data protection is being struck and how. The paper finally proposes models of change in the legal system that would facilitate access to HROK and give the bureau a more proactive role in providing citizens with both legal and financial education on a wider scale

Responsible Lending de lege lata and de lege ferenda – General Questions

Odgovorno kreditiranje i njegovo podrobnije uređenje novina je u hrvatskom pravu. Zakon o kreditnim institucijama i Zakon o zaštiti potrošača ne sadržavaju posebne odredbe koje bi u užem smislu uređivale pitanje odgovornog kreditiranja. Zakon o potrošačkom kreditiranju dotiče se obveze procjene kreditne sposobnosti relativno površno, dok je Zakon o stambenom potrošačkom kreditiranju s druge strane vrlo detaljno propisao obveze kreditnih institucija glede procjene kreditne sposobnosti potrošača. U radu se analizira jesu li i u kojoj mjeri de lege lata propisi usklađeni s pravnom stečevinom EU-a te dijele li se regulatorne mjere na one koje pripadaju u područje kreditiranja stricto sensu i ostale regulatorne mjere. S tim u vezi iznose se prijedlozi de lege ferenda uređenja u smislu konkretizacija određenih odredaba direktiva, a od neregulatornih mjera pro futuro predlažu se modeli financijskog i pravnog opismenjavanja jer odgovorno kreditiranje mora imati naličje u financijskoj odgovornosti potrošača.Responsible lending and its more detailed regulation is a novelty in Croatian law that has gradually developed normatively under the influence of the acquis communautaire. The Credit Institutions Act and the Consumer Protection Act do not contain special provisions that would relate to the issue of responsible lending in the strict sense. The Consumer Credit Act addresses the obligation of creditworthiness assessment in a relatively superficial manner, while the Mortgage Consumer Credit Act on the other hand prescribes in detail the obligation of credit institutions to assess consumer creditworthiness. These rules aim at increasing the probability that consumers will be able to meet their credit obligations on a regular basis. The assessment seeks to achieve a balance between the idea of incorporation and protection of credit institutions from consumers who are not creditworthy. The regulations are largely in line with the acquis communautaire, although Croatia has failed to specify the implementation of certain provisions. Thus, de lege ferenda, regulatory measures can be divided into those that fall within the field of lending stricto sensu and other regulatory measures, where an example of the former is a more concrete arrangement of the legal consequences in case of approving the loan to a consumer who, according to the assessment, would not be creditworthy. A de lege ferenda proposal for other regulatory measures or measures of economic policy would be the solution of the housing issue through the institute of protected long-term rent. Lastly, responsible lending, though primarily directed at credit institutions, must also have a backbone in the form of financial responsibility of consumers, and therefore non-regulatory measures aimed at consumer education are proposed