Analiza haplotipova genski polimorfnog hormona rasta američke vidrice (Neovison vison) pomaže objasniti razloge za njihovu vezanu neravnotežu i razlikovanje po predcima.

Haplotypes of the American mink (Neovison vison) growth hormone gene, phased from diploid multilocus genotypes of 389 individuals, were analysed. Forty-four different haplotypes, for 14 detected polymorphic loci, were identified. Significant gametic disequilibrium occurs in the case of four variable sites, with a correlation coefficient ranging from 50% to 94%. Four haplotype blocks were defined. The results of the D-statistics, conducted for the studied population, suggest that the observed linkage disequilibrium was caused by limited migration and genetic drift. Moreover, the described LD indicates a relatively low frequency of recombination events between variable loci of the American mink growth hormone gene. The developed cladogram reveals the existence of two distinctly different and internally consistent clades, which may indicate the existence of two main patterns of ancestral haplotypes, from which all the others derived. Moreover, the internal structure of the cladogram reveals their clear hierarchical arrangement, which allowed to draw conclusions regarding the origin-relationships of the identified haplotypes.Kod 389 američkih vidrica (Neovison vison) analizirani su haplotipovi gena za hormone rasta. Od diploidnih multilokusnih genotipova, među kojima je utvrđeno 14 polimorfnih lokusa, identificirana su 44 različita haplotipa. Signifikantna neravnoteža gameta javlja se u slučaju 4 varijabilna mjesta, s koeficijentom korelacije u rasponu od 50% do 94%. Definirana su 4 haplotip bloka. Rezultati D-statistike za istraženu populaciju upućuju da su opažene vezane neravnoteže uzrokovane ograničenom migracijom i genskim pomakom. Osim toga, opisana vezana neravnoteža pokazuje relativno nisku učestalost rekombinacija između varijabilnih genskih lokusa za hormon rasta američke vidrice. Konstruirani kladogram otkriva postojanje dviju potpuno različitih i unutar sebe konzistentnih kladi, što može ukazivati na dva glavna obrasca za haplotipove predaka, od kojih su izvedeni svi drugi haplotipovi. Također, unutarnja građa kladograma otkriva njihov jasan hijerarhijski raspored, što omogućuje zaključke o podrijetlu odnosa između utvrđenih haplotipova