7 research outputs found
New Media Literacy Skills of Youth in Zadar
The emergence of new media has caused changes in peoples’ communication behaviours. Despite their potential, there is a lack of empirical data on the ways they have been used. This paper presents the findings of a study conducted in 2014 on new media literacy of youth enrolled in secondary schools in Zadar. The purpose of the study was to assess youth’s media exposure, engagement in Web 2.0 services and new media literacy skills. The theoretical framework is a concept of twelve new media literacy skills developed by H. Jenkins (2006). These skills are: play, appropriation, distributed cognition, collective intelligence, judgment, transmedia navigation, networking, negotiation, and visualization. The results of the study showed that the most developed new media literacy skills were visualisation, collective intelligence, play and judgement. The one-way analysis of variance confirmed the hypothesis that gender, type of educational program, exposure to media and engagement in Web 2.0 services have significant effects on these skills. Compared with the findings of similar studies, these results represent the starting point in discussing youth’s adaptation degree to changes in the public communication in the digital era
New Media Literacy Skills of Youth in Zadar
The emergence of new media has caused changes in peoples’ communication behaviours. Despite their potential, there is a lack of empirical data on the ways they have been used. This paper presents the findings of a study conducted in 2014 on new media literacy of youth enrolled in secondary schools in Zadar. The purpose of the study was to assess youth’s media exposure, engagement in Web 2.0 services and new media literacy skills. The theoretical framework is a concept of twelve new media literacy skills developed by H. Jenkins (2006). These skills are: play, appropriation, distributed cognition, collective intelligence, judgment, transmedia navigation, networking, negotiation, and visualization. The results of the study showed that the most developed new media literacy skills were visualisation, collective intelligence, play and judgement. The one-way analysis of variance confirmed the hypothesis that gender, type of educational program, exposure to media and engagement in Web 2.0 services have significant effects on these skills. Compared with the findings of similar studies, these results represent the starting point in discussing youth’s adaptation degree to changes in the public communication in the digital era
Crisis communication in the case firefighters on the Kornati tragedy
Analizom objavljenih tekstova utvrđeno je kako danima nakon
tragedije novine nisu uspjele javnosti približiti okolnosti stradanja na otoku
Kornatu. Prenošenjem tek izjava pojedinaca koji su se zatekli u blizini,
ožalošćene rodbine i kolega, kao i oprečnih dužnosnika u sustavu zaštite
od požara nikako da se složi mogući mozaik tragičnog događaja. Javnosti
se daje tek materijal za nagađanje. Da li je uopće trebalo intervenirati, jesu
su odgovorni za sustav zaštite od požara kompetentni? Javnost je gotovo
uvjerena da se namjerno skrivaju okolnosti tragedije, da se nešto zataškava,
da prava istina nikad neće ugledati svjetlo dana.Print media in Croatia have still a very important influence on public opinion
formation. A tragic event on the island of Kornat, where 12 fire fighters lost their lives,
attracted a great deal of public attention. This paper analyses the daily press with national
coverage. The analysis of the published articles in the first four days after the tragedy
shows that the print media had a same approach on this subject, if the number and size
of the published articles are taken into consideration. The news released immediately
after the tragedy were not true with regard to the number of victims, and later news in
the form of press releases by certain politicians, fire fighter officials or eye-witnesses were
incomplete and sometimes contradictory. Headline-grabbing approach and political
journalism have resulted in splitting public opinion into interest groups that represent
only partial interests, while the truth about the tragedy became of secondary importance
Uloga DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE u ostvarivanju međusektorske suradnje u kriznim stanjima
U slučaju velike nesreće i/ili katastrofe, bilo da se radi o prirodnim ili antropogenim uzrocima, šira javnost postavlja pitanja o suradnji, koordinaciji i rukovođenju nadležnih službi kojima je zadaća reagirati na predmetni događaj i sanirati neposredne posljedice navedenog. Vrlo svjež primjer je poplava koja se dogodila u svibnju ove godine na području županjske Posavine zbog čega je Vlada Republike Hrvatske po prvi puta proglasila katastrofu. U ovom kao i drugim slučajevima koji nadilaze mogućnosti i sposobnosti reakcije žurnih službi i njihovog redovnog djelovanja, Državna uprava za zaštitu i spašavanje nadležna je i odgovorna za koordinaciju međusektorske suradnje odgovora na krize u događajima koji su nastali od prirodnih i antropogenih uzroka, u onom dijelu koje su Ustav i Zakon o zaštiti i spašavanju propisali
Uloga DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE u ostvarivanju međusektorske suradnje u kriznim stanjima
U slučaju velike nesreće i/ili katastrofe, bilo da se radi o prirodnim ili antropogenim uzrocima, šira javnost postavlja pitanja o suradnji, koordinaciji i rukovođenju nadležnih službi kojima je zadaća reagirati na predmetni događaj i sanirati neposredne posljedice navedenog. Vrlo svjež primjer je poplava koja se dogodila u svibnju ove godine na području županjske Posavine zbog čega je Vlada Republike Hrvatske po prvi puta proglasila katastrofu. U ovom kao i drugim slučajevima koji nadilaze mogućnosti i sposobnosti reakcije žurnih službi i njihovog redovnog djelovanja, Državna uprava za zaštitu i spašavanje nadležna je i odgovorna za koordinaciju međusektorske suradnje odgovora na krize u događajima koji su nastali od prirodnih i antropogenih uzroka, u onom dijelu koje su Ustav i Zakon o zaštiti i spašavanju propisali
Crisis communication in the case firefighters on the Kornati tragedy
Analizom objavljenih tekstova utvrđeno je kako danima nakon
tragedije novine nisu uspjele javnosti približiti okolnosti stradanja na otoku
Kornatu. Prenošenjem tek izjava pojedinaca koji su se zatekli u blizini,
ožalošćene rodbine i kolega, kao i oprečnih dužnosnika u sustavu zaštite
od požara nikako da se složi mogući mozaik tragičnog događaja. Javnosti
se daje tek materijal za nagađanje. Da li je uopće trebalo intervenirati, jesu
su odgovorni za sustav zaštite od požara kompetentni? Javnost je gotovo
uvjerena da se namjerno skrivaju okolnosti tragedije, da se nešto zataškava,
da prava istina nikad neće ugledati svjetlo dana.Print media in Croatia have still a very important influence on public opinion
formation. A tragic event on the island of Kornat, where 12 fire fighters lost their lives,
attracted a great deal of public attention. This paper analyses the daily press with national
coverage. The analysis of the published articles in the first four days after the tragedy
shows that the print media had a same approach on this subject, if the number and size
of the published articles are taken into consideration. The news released immediately
after the tragedy were not true with regard to the number of victims, and later news in
the form of press releases by certain politicians, fire fighter officials or eye-witnesses were
incomplete and sometimes contradictory. Headline-grabbing approach and political
journalism have resulted in splitting public opinion into interest groups that represent
only partial interests, while the truth about the tragedy became of secondary importance
Credibility of the Printed Media: The Swine Flu as a Case Study
Problem vjerodostojnosti izrazito se ističe u kriznim događajima, koji su sami po sebi prezasićeni nepoznanicama, neizvjesnošću i nedoumicama. Krizne situacije uglavnom su iznenadni, kompleksni
te katkad kontroverzni događaji u kojima javnost traži više informacija zbog preciznije orijentacije te lakšeg snalaženja u njima. Naime upravo se o takvim pojavnostima ponajmanje zna, malo tko ima iskustva s njima. Jedna je od takvih situacija bila i pojava virusa A (H1N1), početkom 2009. godine, koji je prijetio ugrožavanjem zdravlja u širim razmjerima. Preventivna akcija cijepljenja građanstva završila je neuspjehom. Pretpostavili smo kako je neuspjehu značajno pridonijelo nevjerodostojno informiranje
javnosti putem medija. Stoga je cilj ovog rada bio utvrditi razinu vjerodostojnosti informacija u medijskim objavama na temelju kojih se javnost mogla odrediti prema navedenoj kriznoj situaciji. Kvantitativno istraživanje, provedeno na korpusu tiskanih medija s nacionalnom pokrivenošću metodom analize sadržaja, pokazalo je kako se hrvatski tiskani mediji, suprotno očekivanjima, uvelike koriste službenim izvorima informiranja i transparentno navode autorstvo, što ide u prilog višoj razini vjerodostojnosti.
No daljnja analiza broja izvora pokazala je kako se novinari najčešće koriste samo jednim imenovanim izvorom ili imenovanog izvora uopće nema, što bitno umanjuje vjerodostojnost medijskih objava.The issue of credibility becomes especially pronounced in times of crises, which characteristically abound in the unknown, uncertainty, and doubt. Such crises are mostly sudden, often complex, and
sometimes mired in controversial events. The public subsequently craves more information in times of crises, such that they may obtain more precise guidance, and ease their ability to cope. Given the relatively low frequency of crisis situations, most people lack actual experience relevant to a given predicament. The appearance of Virus A (H1N1) at the onset of 2009 is one such case. Despite H1N1’s classification as a broad-scale, serious health hazard, preventive vaccinations failed to reach a large segment of the population. We contend that the lack of credibility in informing the public through the media contributed considerably to this failure. Therefore, the aim of this paper is to determine the level of credible information provided by the print media from which the general public could have taken an informed position on the crisis in question. Quantitative research and content analysis ascertained from a body of print media sources with national coverage reveals that the Croatian print media, contrary to our expectations, largely rely on official sources and transparently cite authors, which contributes to a higher degree of credibility. Yet further analysis of the number of sources suggests that most journalists used on average only one or no named sources, which significantly reduces the credibility of the published articles