Health effect assessment of vinyl chloride in the environment

Prva četiri slučaja angiosarkoma jetre u radnika zaposlenih u tvornici vinilklorida opisana su 1974. godine. Taj je izvještaj privukao pažnju svjetske javnosti i potakao brojna retrospektivna epidemiološka istraživanja među radnicima zaposlenim u industriji vinilklorida, kao i čitav niz klasičnih farmakokinetskih i toksikoloških studija na eksperimentalnim životinjama. Namjera ovog prikaza je da sažme raspoložive znanstvene podatke o izloženosti, farmakokinetici i toksikologiji vinilklorida. Posebna je pažnja posvećena procjeni opasnosti po zdravlje stanovništva od zagađenja okoline vinilkloridom.The first four cases of liver angiosarcoma in workers employed in a vinyl chloride plant were reported in 1974. This initial report attracted worldwide attention. It spurred a flurry of retrospective epidemiologic investigations of workers in the vinyl chloride industry, and led to a classical pharrnacokinetic and toxicologic studies in animals. The purpose of this paper is to summarize the large volume of published literature on the exposure, pharmacokinetics and toxicology of vinyl chloride. Inhalation of vinyl chloride is the principal route of exposure to people working in or living near vinyl chloride industries, as this compound is a gas at normal atmospheric temperatures and pressures. The average exposure of a person chosen at random living within a 5-mile radius from vinyl chloride and polyvinyl chloride plants was calculated to be 17 ppb. It is considered that the exposure levels and associated risk to man from vinyl chloride contaminated water supplies or food is small in comparison to exposure by inhalation. Vinyl chloride is rapidly absorbed through the lungs. Its fate and absorption after oral administration are consistent with observations derived from inhalation studies. It ds extensively metabolized and the metabolic pathway appears to be saturable by exposures to concentrations exceeding 220 ppm. The excretion of vinyl chloride or its metabolites is rapid. The predominant route of excretion for non-metabolized vinyl chloride is through the lungs (at higher levels of exposure), and for its metabolites in the urine, Tumors at multiple and diverse sites have been observed in all species of experimental animals tested for carcinogenicity by inhalation and ingestion of vinyl chloride. Liver angiosarcoma have been observed in two species of experimental animals after inhalation exposure to vinyl chloride, at the lowest dose tested, 50 ppm, and after exposure by ingestion, at 16 mg/kg. In this paper special attention is given to the human health risk assessment associated with vinyl chloride contaminated environment

Toksikološka istraživanja efluenata iz procesa uplinjavanja ugljena. Kronični pokus

The health effects of the gasifier ash (0.5, 1.0 and 5.0% added to the diet) from a Lurgi coal gasification plant in Yugoslavia were studied in a chronic experiment in rat\u27s. The exposure lasted 32 weeks. The growth .rate was dower only in animals exposed to the highest level of ash additive (5%). Determination of health effect parameters at the end of exposure i.e. of urinary protein excretion, hematological and hlstopathological examination revealed no morphological or functional impairment attributable to the treatment with ash. Therefore no health hazard of ash from coal gasification in conditions of environmental exposure is expected.Svrha ovog rada je bila ispitivanje mogućih učinaka šljake iz procesa rasplinjavanja ugljena na neke pokazatelje zdravstvenog stanja u štakora. Pokusne životinje su bile izložene šljaci putem hrane. Miješanjem samljevene šljake i standardne smjese za štakorsku hranu pripremljene su hrane koje su sadržavale 0,5, 1,0 i 5,0% šljake. Štakori obaju spolova, koji su na početku pokusa bili stari 6 tjedana, bili su izloženi šljaci tokom 32 tjedna. Za cijelo vrijeme trajanja pokusa životinje su svakodnevno promatrane radi praćenja mogućih promjena zdravstvenog stanja, a sedam puta tokom pokusa su svim životinjama izmjerene tjelesne težine. Na kraju pokusa određena je koncentracija proteina u mokraći, te standardna krvna slika. Sve životinje su nakon žrtvovanja u suvišku etera makroskopski pregledane, a u nekih je životinja učinjen i histološki pregled organa. Rezultati ovog kroničnog pokusa su pokazali da tretman šljakom nije utjecao na promatrane pokazatelje zdravstvenog stanja. Jedino je u životinja izloženih najvišoj koncentraciji šljake u hrani (5%) opaženo zaostajanje u rastu koje je bilo nešto izraženije u mužjaka. Na temelju rezultata prikazanih u ovom radu kao i naših ranijih istraživanja toksičnosti šljake i njezinih ekstrakata može se pretpostaviti da šljaka, iako sadržava niz toksičnih elemenata, neće predstavljati ozbiljnu opasnost za zdravlje kada se nađe u okolišu, čak ni u uvjetima kronične izloženosti viših organizama

Toksikološka istraživanja efluenata iz procesa uplinjavanja ugljena. Kronični pokus

The health effects of the gasifier ash (0.5, 1.0 and 5.0% added to the diet) from a Lurgi coal gasification plant in Yugoslavia were studied in a chronic experiment in rat\u27s. The exposure lasted 32 weeks. The growth .rate was dower only in animals exposed to the highest level of ash additive (5%). Determination of health effect parameters at the end of exposure i.e. of urinary protein excretion, hematological and hlstopathological examination revealed no morphological or functional impairment attributable to the treatment with ash. Therefore no health hazard of ash from coal gasification in conditions of environmental exposure is expected.Svrha ovog rada je bila ispitivanje mogućih učinaka šljake iz procesa rasplinjavanja ugljena na neke pokazatelje zdravstvenog stanja u štakora. Pokusne životinje su bile izložene šljaci putem hrane. Miješanjem samljevene šljake i standardne smjese za štakorsku hranu pripremljene su hrane koje su sadržavale 0,5, 1,0 i 5,0% šljake. Štakori obaju spolova, koji su na početku pokusa bili stari 6 tjedana, bili su izloženi šljaci tokom 32 tjedna. Za cijelo vrijeme trajanja pokusa životinje su svakodnevno promatrane radi praćenja mogućih promjena zdravstvenog stanja, a sedam puta tokom pokusa su svim životinjama izmjerene tjelesne težine. Na kraju pokusa određena je koncentracija proteina u mokraći, te standardna krvna slika. Sve životinje su nakon žrtvovanja u suvišku etera makroskopski pregledane, a u nekih je životinja učinjen i histološki pregled organa. Rezultati ovog kroničnog pokusa su pokazali da tretman šljakom nije utjecao na promatrane pokazatelje zdravstvenog stanja. Jedino je u životinja izloženih najvišoj koncentraciji šljake u hrani (5%) opaženo zaostajanje u rastu koje je bilo nešto izraženije u mužjaka. Na temelju rezultata prikazanih u ovom radu kao i naših ranijih istraživanja toksičnosti šljake i njezinih ekstrakata može se pretpostaviti da šljaka, iako sadržava niz toksičnih elemenata, neće predstavljati ozbiljnu opasnost za zdravlje kada se nađe u okolišu, čak ni u uvjetima kronične izloženosti viših organizama