Multifokalne intraokularne leće za korekciju prezbiopije nakon operacije katarakte

Monofocal intraocular lenses are effective in improving vision after cataract surgery but the loss of accommodation is not restored by implantation of these intraocular lenses. Because multifocal intraocular lenses may improve uncorrected distance and near vision, we compared clinical outcome and patient satisfaction after implantation of multifocal intraocular lenses. The study included eight patients who underwent cataract surgery using phacoemulsification and implantation of multifocal intraocular lenses (ReStor,Tecnis). Intraocular power calculation was measured by standard immersion A-scan ultrasonography using Holladay 2 formula, with target hyperopia +0.50 Dpt. Assessments were made preoperatively, and at 1 and 3 months postoperatively, whereas outcome was evaluated by interview. Satisfaction related to preoperative expectations was similar in all study patients. Visual acuity was 0.9 1.0 in 92% of the patients. All patients were satisfied with near vision without glasses. The perceived quality of corrected near vision showed highest correlation with patient satisfaction. Study results suggested that the patients were satisfied with their intraocular lens performance, and most would have the multifocal intraocular lens implanted again. The frequency of spectacle wear was greatly reduced for both distance and near vision.Monofokalne intraokularne leće su učinkovite u poboljšanju vidne oštrine nakon operacije katarakte, ali se gubitak akomodacije ne može vratiti ugrađivanjem ovih leća. Budući da multifokalne intraokularne leće poboljšavaju vidnu oštrinu na daljinu i blizinu, usporedili smo kliničke rezultate i zadovoljstvo bolesnika nakon ugradnje multifokalnih intraokularnih leća. U istraživanje je bilo uključeno osmoro bolesnika operiranih metodom fakoemulzifikacije, kod kojih je ugrađena multifokalna intraokularna leća (ReStor, Tecnis). Aksijalna duljina je mjerena imerzijskom tehnikom A-scan uz primjenu formule Holladay 2, a željena poslijeoperacijska refrakcija je bila do +0,50 Dpt. Bolesnici su pregledani prijeoperacijski, te 1. i 3. mjeseca poslijeoperacijski, uključujući intervjue. Zadovoljstvo u odnosu na prijeoperacijska očekivanja bilo je slično kod svih bolesnika. Vidna oštrina bez korekcije bila je 0.9-1.0 kod 92% bolesnika i nisu bile potrebne dodatne korekcije na blizinu. Zabilježena kvaliteta vida na blizu kod bolesnika s multifokalnom intraokularnom lećom bila je usko povezana sa zadovoljstvom nakon operacije katarakte. Ova studija je pokazala izrazito zadovoljstvo bolesnika s multifokalnom intraokularnom lećom, te bi oni opet izabrali istu kod ponovne operacije katarakte. Potreba za nošenjem korekcije za daljinu i blizinu je smanjena

Multifokalne intraokularne leće za korekciju prezbiopije nakon operacije katarakte

Monofocal intraocular lenses are effective in improving vision after cataract surgery but the loss of accommodation is not restored by implantation of these intraocular lenses. Because multifocal intraocular lenses may improve uncorrected distance and near vision, we compared clinical outcome and patient satisfaction after implantation of multifocal intraocular lenses. The study included eight patients who underwent cataract surgery using phacoemulsification and implantation of multifocal intraocular lenses (ReStor,Tecnis). Intraocular power calculation was measured by standard immersion A-scan ultrasonography using Holladay 2 formula, with target hyperopia +0.50 Dpt. Assessments were made preoperatively, and at 1 and 3 months postoperatively, whereas outcome was evaluated by interview. Satisfaction related to preoperative expectations was similar in all study patients. Visual acuity was 0.9 1.0 in 92% of the patients. All patients were satisfied with near vision without glasses. The perceived quality of corrected near vision showed highest correlation with patient satisfaction. Study results suggested that the patients were satisfied with their intraocular lens performance, and most would have the multifocal intraocular lens implanted again. The frequency of spectacle wear was greatly reduced for both distance and near vision.Monofokalne intraokularne leće su učinkovite u poboljšanju vidne oštrine nakon operacije katarakte, ali se gubitak akomodacije ne može vratiti ugrađivanjem ovih leća. Budući da multifokalne intraokularne leće poboljšavaju vidnu oštrinu na daljinu i blizinu, usporedili smo kliničke rezultate i zadovoljstvo bolesnika nakon ugradnje multifokalnih intraokularnih leća. U istraživanje je bilo uključeno osmoro bolesnika operiranih metodom fakoemulzifikacije, kod kojih je ugrađena multifokalna intraokularna leća (ReStor, Tecnis). Aksijalna duljina je mjerena imerzijskom tehnikom A-scan uz primjenu formule Holladay 2, a željena poslijeoperacijska refrakcija je bila do +0,50 Dpt. Bolesnici su pregledani prijeoperacijski, te 1. i 3. mjeseca poslijeoperacijski, uključujući intervjue. Zadovoljstvo u odnosu na prijeoperacijska očekivanja bilo je slično kod svih bolesnika. Vidna oštrina bez korekcije bila je 0.9-1.0 kod 92% bolesnika i nisu bile potrebne dodatne korekcije na blizinu. Zabilježena kvaliteta vida na blizu kod bolesnika s multifokalnom intraokularnom lećom bila je usko povezana sa zadovoljstvom nakon operacije katarakte. Ova studija je pokazala izrazito zadovoljstvo bolesnika s multifokalnom intraokularnom lećom, te bi oni opet izabrali istu kod ponovne operacije katarakte. Potreba za nošenjem korekcije za daljinu i blizinu je smanjena

Obostrani neuritis očnoga živca kao početna pojavnost neurosifilisa kod bolesnika pozitivnog na HIV

Syphilis, a disease which used to be terminal up to the 1950s, has become curable with the discovery of penicillin. In the last few years, an increase in its incidence has been recorded in the world as well as in Croatia, primarily with the human immunodeficiency virus (HIV) co-infection. We present a 40-year-old male patient who complained of a sudden decrease of visual acuity on both eyes, accompanied by dizziness. Clinical examination revealed low visual acuity and blurred edges of the optical nerve head without prominence. Pulse corticosteroid therapy failed to produce any recovery of visual acuity. Additional tests were done including Treponema pallidum hemagglutination assay (TPHA), which confirmed the infection with Treponema pallidum. The patient was administered Extencillin therapy. As a reaction to therapy administered, the patient.s visual acuity gradually fully recovered. In the medical literature available, there is no report of optical neuritis as the first and only manifestation of HIV and syphilis co-infection.Sifilis, bolest koja je do pedesetih godina prošloga stoljeća bila smrtonosna, otkrićem penicilina postala je izlječivom. U posljednjih nekoliko godina bilježi se porast incidencije kako u svijetu tako i kod nas, osobito uz suinfekciju virusom humane imunodeficijencije (HIV). Prikazujemo slučaj 40-godišnjeg muškarca koji se javio zbog naglog pada vidne oštrine na oba oka praćenog vrtoglavicom. Pri kliničkom pregledu utvrđena je niska vidna oštrina te glava vidnog živca nejasnih brisanih granica bez prominencije. Propisana pulsna kortikosteroidna terapija nije dovela do očekivanog oporavka vidne oštrine, pa su učinjene dodatne pretrage, među kojima i test hemaglutinacijske reaktivnosti Treponema pallidum (TPHA), kojim se dokazala infekcija bakterijom Treponema pallidum. Bolesniku je propisana terapija Extencillinom. Ova terapija je dovela do potpunog oporavka vidne oštrine. U dostupnoj medicinskoj literaturi, prema našim saznanjima, dosad nije opisan slučaj optičkog neuritisa kao prve i jedine manifestacije suinfekcije HIV i sifilisa

Obostrani neuritis očnoga živca kao početna pojavnost neurosifilisa kod bolesnika pozitivnog na HIV

Syphilis, a disease which used to be terminal up to the 1950s, has become curable with the discovery of penicillin. In the last few years, an increase in its incidence has been recorded in the world as well as in Croatia, primarily with the human immunodeficiency virus (HIV) co-infection. We present a 40-year-old male patient who complained of a sudden decrease of visual acuity on both eyes, accompanied by dizziness. Clinical examination revealed low visual acuity and blurred edges of the optical nerve head without prominence. Pulse corticosteroid therapy failed to produce any recovery of visual acuity. Additional tests were done including Treponema pallidum hemagglutination assay (TPHA), which confirmed the infection with Treponema pallidum. The patient was administered Extencillin therapy. As a reaction to therapy administered, the patient.s visual acuity gradually fully recovered. In the medical literature available, there is no report of optical neuritis as the first and only manifestation of HIV and syphilis co-infection.Sifilis, bolest koja je do pedesetih godina prošloga stoljeća bila smrtonosna, otkrićem penicilina postala je izlječivom. U posljednjih nekoliko godina bilježi se porast incidencije kako u svijetu tako i kod nas, osobito uz suinfekciju virusom humane imunodeficijencije (HIV). Prikazujemo slučaj 40-godišnjeg muškarca koji se javio zbog naglog pada vidne oštrine na oba oka praćenog vrtoglavicom. Pri kliničkom pregledu utvrđena je niska vidna oštrina te glava vidnog živca nejasnih brisanih granica bez prominencije. Propisana pulsna kortikosteroidna terapija nije dovela do očekivanog oporavka vidne oštrine, pa su učinjene dodatne pretrage, među kojima i test hemaglutinacijske reaktivnosti Treponema pallidum (TPHA), kojim se dokazala infekcija bakterijom Treponema pallidum. Bolesniku je propisana terapija Extencillinom. Ova terapija je dovela do potpunog oporavka vidne oštrine. U dostupnoj medicinskoj literaturi, prema našim saznanjima, dosad nije opisan slučaj optičkog neuritisa kao prve i jedine manifestacije suinfekcije HIV i sifilisa

Limbalna relaksirajuća incizija tijekom operacije katarakte

Limbal relaxing incisions are one of the more commonly performed procedures with phacoemulsification to correct preexisting astigmatism during cataract surgery. The aim of the study was to evaluate the effect and stability of limbal relaxing incisions in reducing preexisting astigmatism at the time of phacoemulsification. The study included 10 eyes in 12 patients who underwent limbal relaxing incisions during cataract surgery, with preexisting astigmatism of 1-2 diopter (D). Assessments were made preoperatively, and 1 and 3 months postoperatively. Outcome measures included uncorrected distance visual acuity, best corrected distance visual acuity and keratometric astigmatism measures. The mean preoperative and postoperative refractive astigmatism was 1.50 D (±0.75D) and 0.25 D (±0.25 D), respectively. There were no serious postoperative complications. Limbal relaxing incisions provide a viable option for correcting preexisting astigmatism at the time of cataract surgery with mild complications.Limbalna relaksirajuća incizija je jedna od čestih metoda koja se primjenjuje za korekciju astigmatizma za vrijeme operacije katarakte metodom fakoemulzifikacije. Svrha ovoga rada bila je analizirati učinak i stabilnost limbalne relaksirajuće incizije u smanjenju prijeoperacijskog astigmatizma. Analiza je obuhvatila deset očiju u dvanaest bolesnika kod kojih je učinjena limbalna relaksirajuća incizija za vrijeme operacije katarakte s prijeoperacijskim astigmatizmom od 1-2 dioptrije (D). Analizirani su prije operacije te l-2 mjeseca poslijeoperacijski uključujući nekorigiranu i najbolje korigiranu vidnu oštrinu na daljinu te keratometrijske vrijednosti. Srednji prijeoperacijski i poslijeoperacijski astigmatizam bio je 1,50 D (±0,75) odnosno 0,25 D (±0,25). Ozbiljne poslijeoperacijske komplikacije nisu nađene. Limbalna relaksirajuća incizija omogućuje održiv izbor za korekciju prijeoperacijskog astigmatizma za vrijeme operacije katarakte s blagim komplikacijama

Utjecaj topički primijenjenog 10% fenilefrina na krvni tlak i puls tijekom fakoemulzifikacije u lokalnoj anesteziji

Due to its alpha-adrenergic action, a topical mydriatic phenylephrine may alter blood pressure during cataract surgery. The aim of the study was to evaluate the effect of topically administered 10% phenylephrine on perioperative blood pressure (BP) and heart rate (hr) during phacoemulsification. This prospective, randomized, double-blind study included 49 patients who underwent phacoemulsification under local anesthesia. Patients were divided into two groups. The experimental group patients were administered 1% tropicamide and 10% phenylephrine. In the control group, 0.9% saline solution was administered instead of 10% phenylephrine. Blood pressure and heart rate were measured at preoperative assessment, at admission prior to instillation of mydriatics, prior to giving peribulbar anesthesia, during surgery, and one hour postoperatively. All patients were partially sedated with midasolam per os. Statistical analysis of collected data was performed. There was a small but statistically nonsignificant increase in the mean blood pressure (BP) and heart rate (hr) in experimental group as compared to control group: p(BP)=0.841, p(hr)=0.636 at preoperative assessment; p(BP)=0.968, p(hr)=0.561 prior to instillation of mydriatics; p(BP)=0.279, p(hr)=0.554 prior to giving peribulbar anesthesia; p(BP)=0.094, p(hr)=0.645 during surgery; and p(BP)=0.823, p(hr)=0.732 one hour postoperatively. There were no systemic side effects or intraoperative and postoperative complications. In conclusion, there was no statistically significant difference (although there was an increase in the mean blood pressure in experimental group with 10% phenylephrine) between the experimental and control group in the measurement of either blood pressure or heart rate. According to our results, 10% phenylephrine is safe for topical application in ophthalmology in adults. For definitive conclusion about the effect of 10% phenylephrine on perioperative blood pressure and heart rate, a larger study with standardized preoperative and intraoperative procedure should be performed.Za vrijeme ultrazvučne operacije sive mrene moguć je utjecaj midrijatika, fenilefrina, na krvni tlak i puls zbog njegovog alfa-adrenergičnog djelovanja. Cilj rada bio je ispitati učinak lokalno primijenjenog 10%-tnog fenilefrina na perioperacijski krvni tlak i puls tijekom fakoemulzifikacije. Ovim prospektivnim, randomiziranim, dvostruko slijepim istraživanjem obuhvaćeno je 49 bolesnika koji su podvrgnuti operaciji sive mrene u lokalnoj anesteziji. Bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. U eksperimentalnoj skupini bolesnicima se je ukapavao 1%-tni tropikamid i 10%-tni fenilefrin. U kontrolnoj skupini se je umjesto 10%-tnog fenilefrina ukapavala 0,9%-tna fiziološka otopina. Krvni tlak i puls mjereni su prilikom prijeoperacijskog pregleda na odjelu, kod pripreme za operaciju prije ukapavanja midrijatika, prije peribulbarne anestezije, za vrijeme operacije i jedan sat nakon operacije. Svi bolesnici bili su djelomice sedirani midazolamom (per os). Prikupljeni podaci statistički su obrađeni. Usporedba eksperimentalne i kontrolne skupine pokazala je mali, statistički neznačajan porast prosječnog krvnog tlaka i pulsa u eksperimentalnoj skupini: p(BP)=0,841, p(hr)=0,636 kod prijeoperacijskog pregleda; p(BP)=0,968, p(hr)=0,561 kod pripreme za operaciju prije ukapavanja midrijatika; p(BP)=0,279, p(hr)=0,554 prije peribulbarne anestezije; p(BP)=0,094, p(hr)=0,645 za vrijeme operacije; p(BP)=0,823, p(hr)=0,732 jedan sat nakon operacije. Nisu nađene sistemske nuspojave, kao niti intraoperacijske ili poslijeoperacijske komplikacije. Na temelju iznesenih rezultata zaključeno je kako nije bilo statistički značajne razlike (iako je zabilježen porast prosječnog krvnog tlaka u eksperimentalnoj skupini uz 10%-tni fenilefrin) između eksperimentalne i kontrolne skupine u vrijednostima prosječnog krvnoga tlaka i pulsa. Prema našim rezultatima sigurna je lokalna uporaba 10%-tnog fenilefrina kod odraslih u oftalmologiji. U zaključku ističemo potrebu provedbe istraživanja na velikom broju bolesnika, s unaprijed standardiziranim perioperacijskim postupkom i motrenjem parametara radi postizanja što točnijih rezultata

Konzervans u očnim kapima kao uzrok pojasaste keratopaije rožnice kod dugotrajne terapije pilokarpin hidrokloridom

The aim is to present a patient with severe bilateral corneal complications after long-term antiglaucoma treatment with 1% pilocarpine hydrochloride (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Croatia) and its management. A patient with narrow-angle glaucoma treated with 1% topical pilocarpine hydrochloride eye drops for the last twenty years complained of impaired vision, intermittent visual haloes and eye redness. Ophthalmologic examination showed bilateral band keratopathy, peripheral laser iridotomy, medicamentous myosis, brown nuclear cataract, and synchysis scintillans of his right eye. Band keratopathy was thought to have resulted from the presence of the preservative phenylmercuric nitrate in the pilocarpine hydrochloride eye drops. Treatment of the patient consisted of two separate procedures for both eyes, i.e. phaco trabeculectomy and six months later corneal procedure including abrasion of corneal epithelium followed by removal of the superficial stromal calcium deposits by means of a 3.75% ethylenediaminetetraacetic (EDTA) solution. After phaco trabeculectomy, visual acuity was 0.8 on both eyes. Bilateral visual improvement with visual acuity 1.0 was recorded after corneal treatment with EDTA. In conclusion, one must be aware of preservative complications in long-term topical use, such as band keratopathy that can be visually incapacitating. Surgical treatment using EDTA is safe and effective treatment for band keratopathy.Cilj je prikazati slučaj nastanka rožničnih komplikacija uzrokovanih konzervansima pri dugotrajnoj upotrebi kapi 1%- tnog pilokarpin hidroklorida (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Hrvatska) i njihovo liječenje. Bolesnik s glaukomom zatvorenog kuta koji se unazad dvadeset godina liječio antiglaukomskim kapima 1%-tnog pilokarpin hidroklorida tri puta na dan žalio se na slabiji vid, haloe i povremeno crvenilo očiju. Oftalmološkim pregledom nađene su obostrane pojasaste degeneracije rožnice, periferne laserske iriditomije, zjenice u medikamentnoj miozi, tamna nuklearna bilateralna katarakta i scintilirajuća sinhiza desnog oka. Konzervans živin nitrat smatra se uzrokom pojasaste degeneracije rožnice kod ovoga bolesnika. Liječenje bolesnika sastojalo se od dva postupka za oba oka: prvi je bio kombinirani zahvat fakoemulzifikacije katarakte s trabekulektomijom, a nakon šest mjeseci liječenje koje je uključivalo abraziju kornealnog epitela i uklanjanje stromalnih kalcijskih depozita pomoću 3,75%-tne otopine etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA). Vidna oštrina nakon fakotrabekulektomije bila je 0,8 na oba oka. Obostrano poboljšanje vida do vidne oštrine 1,0 postiglo se nakon uklanjanja rožničnih depozita pomoću EDTA. Zaključuje se kako se prilikom dugotrajne upotrebe lijekova s konzervansima mogu očekivati nuspojave kao što je pojasasta degeneracija rožnice koja može doprinijeti znatnom smanjenju vidne oštrine. Kirurško liječenje pomoću EDTA je sigurna i učinkovita metoda liječenja pojasaste degeneracije rožnice

Konzervans u očnim kapima kao uzrok pojasaste keratopaije rožnice kod dugotrajne terapije pilokarpin hidrokloridom

The aim is to present a patient with severe bilateral corneal complications after long-term antiglaucoma treatment with 1% pilocarpine hydrochloride (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Croatia) and its management. A patient with narrow-angle glaucoma treated with 1% topical pilocarpine hydrochloride eye drops for the last twenty years complained of impaired vision, intermittent visual haloes and eye redness. Ophthalmologic examination showed bilateral band keratopathy, peripheral laser iridotomy, medicamentous myosis, brown nuclear cataract, and synchysis scintillans of his right eye. Band keratopathy was thought to have resulted from the presence of the preservative phenylmercuric nitrate in the pilocarpine hydrochloride eye drops. Treatment of the patient consisted of two separate procedures for both eyes, i.e. phaco trabeculectomy and six months later corneal procedure including abrasion of corneal epithelium followed by removal of the superficial stromal calcium deposits by means of a 3.75% ethylenediaminetetraacetic (EDTA) solution. After phaco trabeculectomy, visual acuity was 0.8 on both eyes. Bilateral visual improvement with visual acuity 1.0 was recorded after corneal treatment with EDTA. In conclusion, one must be aware of preservative complications in long-term topical use, such as band keratopathy that can be visually incapacitating. Surgical treatment using EDTA is safe and effective treatment for band keratopathy.Cilj je prikazati slučaj nastanka rožničnih komplikacija uzrokovanih konzervansima pri dugotrajnoj upotrebi kapi 1%- tnog pilokarpin hidroklorida (Pilokarpin, Pliva, Zagreb, Hrvatska) i njihovo liječenje. Bolesnik s glaukomom zatvorenog kuta koji se unazad dvadeset godina liječio antiglaukomskim kapima 1%-tnog pilokarpin hidroklorida tri puta na dan žalio se na slabiji vid, haloe i povremeno crvenilo očiju. Oftalmološkim pregledom nađene su obostrane pojasaste degeneracije rožnice, periferne laserske iriditomije, zjenice u medikamentnoj miozi, tamna nuklearna bilateralna katarakta i scintilirajuća sinhiza desnog oka. Konzervans živin nitrat smatra se uzrokom pojasaste degeneracije rožnice kod ovoga bolesnika. Liječenje bolesnika sastojalo se od dva postupka za oba oka: prvi je bio kombinirani zahvat fakoemulzifikacije katarakte s trabekulektomijom, a nakon šest mjeseci liječenje koje je uključivalo abraziju kornealnog epitela i uklanjanje stromalnih kalcijskih depozita pomoću 3,75%-tne otopine etilendiamintetraoctene kiseline (EDTA). Vidna oštrina nakon fakotrabekulektomije bila je 0,8 na oba oka. Obostrano poboljšanje vida do vidne oštrine 1,0 postiglo se nakon uklanjanja rožničnih depozita pomoću EDTA. Zaključuje se kako se prilikom dugotrajne upotrebe lijekova s konzervansima mogu očekivati nuspojave kao što je pojasasta degeneracija rožnice koja može doprinijeti znatnom smanjenju vidne oštrine. Kirurško liječenje pomoću EDTA je sigurna i učinkovita metoda liječenja pojasaste degeneracije rožnice

Metabolički čimbenici rizika, suočavanje sa stresom i psihološko zdravlje u bolesnika sa senilnom makularnom degeneracijom

The aim of this study was to determine the relationship between the risk factors (age, obesity, hypertension, hyperlipidemia, smoking, consumption of alchohol and drugs, positive family history, and exposure to sunlight), coping with stress, psychological well-being and age-related macular degeneration (ARMD). Forty patients with ARMD (case group) and 63 presbyopes (control group) participated in the study. Patient data were collected through general information questionnaire including patient habits, the COPE questionnaire that showed the way the patients handling stress, and the GHQ that analyzed the psychological aspects of their quality of life. These questionnaires were administered to the patients during ophthalmologic examination. The study involved 46 (44.66%) men and 57 (55.33%) women. Statistical analysis showed that the major risks for the development of ARMD were elevated cholesterol, triglycerides and LDL cholesterol in plasma. A significantly higher number of ARMD patients had a positive family history when compared with presbyopes. This study showed presbyopes to cope with emotional problems significantly better and to have a lower level of social dysfunction when compared with ARMD patients. However, it is necessary to conduct further studies in a large number of patients to determine more accurately the pathophysiological mechanisms of metabolic factors as well as the impact of the disease on the quality of life in patients with ARMD.Cilj ovoga istraživanja bio je utvrditi povezanost između rizičnih čimbenika (dob, pretilost, hipertenzija, hiperlipidemija, pušenje, konzumacija alkohola i lijekova, pozitivna obiteljska anamneza, izloženost sunčevom zračenju), suočavanja sa stresom, psihološkog aspekta kvalitete života i senilne makularne degeneracije (SMD). U istraživanje su bili uključeni bolesnici oboljeli od SMD (n=40) koji su činili ispitivanu skupinu i prezbiopi (n=63) koji su činili kontrolnu skupinu. Podatci su se prikupili ispunjavanjem upitnika kojim su se dobili opći podatci i opisale navike bolesnika, upitnika COPE kojim su se ispitali načini reagiranja na stres te upitnika GHQ kojim se analizirao psihološki aspekt kvalitete života. Navedeni upitnici bili su osobno uručeni ispitanicima prilikom oftalmološkog pregleda. U istraživanje je bilo uključeno 46 (44,66%) muškaraca i 57 (55,33%) žena. Statistička obradba pokazala je da najveći rizik za obolijevanje od SMD predstavljaju povišene razine kolesterola, triglicerida i LDL kolesterola u krvi. Značajno veći broj bolesnika u ispitivanoj skupini imao je pozitivnu obiteljsku anamnezu u odnosu na kontrolnu skupinu. Ovo istraživanje pokazalo je da prezbiopi značajno bolje reagiraju u osjećajima usmjerenom suočavanju te da imaju niži stupanj socijalne disfunkcije u odnosu na bolesnike oboljele od SMD. Međutim, potrebno je provesti daljnja istraživanja na velikom broju bolesnika kako bi se točnije utvrdili patofiziološki mehanizmi metaboličkih čimbenika, kao i utjecaj bolesti na kvalitetu života u bolesnika sa SMD

Melanom šarenice: prikaz slučaja

Although its location makes the iris easily accessible for examination, differentiation of melanocytic malformations such as nevi or melanomas is difficult. Inaccurate judgment may lead to morbid ocular and systemic complications. If tumor is detected in early phase, prognosis is good. Management decisions for iris melanoma depend on clinical features. In most cases, local resection with careful assessment for iridocorneal angle involvement achieves long term tumor clearance with an acceptable morbidity. We report on a 52-year-old man who presented to an eye clinic with a pigmented lesion on his right eye iris. After thorough local and systemic examination and three-year follow up, we performed iridectomy with sclerotomy and iris reconstruction to reduce postoperative photophobia. The patient was satisfied with functional and cosmetic result. No further treatment was indicated.Premda je šarenica svojim smještajem lako dostupna pregledu, razlikovanje melanocitnih lezija kao što su nevus i melanom može biti teško. Neprepoznat melanom može dovesti do ozbiljnih okularnih i sustavnih komplikacija. Kod pravodobno postavljene dijagnoze prognoza je dobra. Odluka o daljnjim postupcima ovisi o kliničkoj slici. U većini slučajeva lokalna resekcija te pažljiv pristup iridokornealnom kutu, ako je zahvaćen, ne dovodi do recidiva bolesti te pruža zadovoljavajuće nizak pobol. Prikazujemo slučaj 52-godišnjeg muškarca koji je došao na pregled jer je primijetio pigmentiranu leziju na šarenici desnog oka. Nakon temeljitog lokalnog i sustavnog pregleda, poslije tri godine praćenja učinjena je iridektomija sa sklerotomijom te rekonstrukcija šarenice kako bi se spriječila poslijeoperacijska fotofobija. Bolesnik je bio zadovoljan i funkcionalnim i kozmetskim rezultatom. Nije bilo indikacija za bilo kakav daljnji postupak liječenja