Genetske strukturne populacije brgljuna (Engraulis encrasicolus Linnaeus, 1758) (Osteichthyes: Engraulide) iz Mediterana i Atlantskog oceana

Muscle proteins of the European anchovy Engraulis encrasicolus L. were analyzed using starch gel electrophoresis and isoelectric focusing on thin polyacrylamide ampholine gel. Twenty-two protein loci were analyzed and polymorphism was found in six of them. Based on genetic-biochemical data, we hypothesize that there are two anchovy subspecies, European and African. The former inhabits the Atlantic Ocean, the Mediterranean coast of Europe, and the Aegean, Marmora, Black, and Azov Seas. The latter is found in the Cape Blank region of the Atlantic Ocean and, probably, along the northwestern part of the African coast. The Aegean anchovy consists of hybrid populations, resulting from introgressive hybridization between the European and the African populations. No evidence for subspecies differentiation between the populations from the European coast of the Mediterranean and the Atlantic Ocean was found. Genetic distances between the Azov and Black Sea populations show that the former probably entered the Black Sea during the Karangad period and the latter during the last connection of the Black Sea to the Mediterranean. The genetic distance between the Black Sea anchovy and the Azov anchovy shows that they could be specified as two different populations. Probably some earlier subspecies differences disappeared as a result of introgressive hybridization.Analizirani su mišićni proteini europskog brgljuna (Engraulis encrasicolus L.) upotrebom škrobno gelne elektroforeze i izoelektričnog fokusiranja na tankom poliakrilamidnom gelu. Analizirana su 22 proteinska položaja i kod šestorice je dobiven polimorfizam. Postavljena je hipoteza na osnovi genetsko-biokemijskih podataka da postoje 2 podvrste brgljuna: europska i afrička. Prva naseljava Mediteran, mediteranske obale Europe, te Egejsko, Mramorno, Crno i Azovsko more. Druga je nađena u području Cape Blank u Atlantskom oceanu i vjerojatno uzduž sjeverozapadnog dijela afričke obale. Egejski brgljun se sastoji od hibridnih populacija koje su rezultat introgresivne hibridizacije. Nema uvida u diferencijaciju podvrsta između populacija s europske obale Mediterana i Atlantskog oceana. Genetske udaljenosti između populacija Azovskog i Crnog mora ukazuju da je prva ušla u Crno more tijekom karangadskog razdoblja, a druga tijekom zadnje veze Crnog mora i Mediterana. Genetska udaljenost između brgljuna iz Crnog mora i brgljuna iz Azovskog mora upućuje na to da se mogu razlikovati različite populacije. Vjerojatno su neke razlike u podvrstama nastale kao rezultat introgresivne hibridizacije