81 research outputs found
Clinical and epidemiological characteristics of pyogenic spondylodiscitis in hospitalized patients
Prospektivno i retrospektivno je analizirano 36 bolesnika s piogenim spondilodiscitisom (SD) koji su hospitalizirani u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran MihaljeviÄ" u Zagrebu u razdoblju od 1. sijeÄnja 2013. do 31. ožujka 2014. godine. MuÅ”karaca je bilo 21 (58%), a starijih od 50 godina 29 (81%). Približno polovica (16 ili 44%) bolesnika imala je neku od poticajnih bolesti, a komplikaciju SD-a viÅ”e od polovice (19 ili 54%). VeÄina bolesnika imala je subakutno-kroniÄni tijek bolesti. Svi bolesnici su imali bol u leÄima, vruÄicu 28 ili 78%, a neuroloÅ”ke simptome 10 ili 28% bolesnika. Ubrzana sedimentacija eritrocita (31 ili 86%) i poviÅ”ene vrijednosti C-reaktivnog proteina (34 ili 97%) bilježe se u veÄine, a leukocitoza (14 ili 39%) u manje od polovice bolesnika. NajÄeÅ”Äe je bila zahva}ena lumbalna (23 ili 64%), a potom torakalna (7 ili 19%) kralježnica. Promjena na koži (8 ili 22%) su bile najÄeÅ”Äe ishodiÅ”te infekcije, a postoperativni SD imalo je 7 ili 19% bolesnika. Etiologija bolesti dokazana je u 22 ili 61% bolesnika, a najÄeÅ”Äi uzroÄnik bio je Staphylococcus aureus (10 ili 32%). Zbog neuÄinkovitosti konzervativne terapije u 8 ili 22% bolesnika uÄinjen je kirurÅ”ki tretman. Jedan bolesnik je umro zbog akutnog infarkta miokarda koji je potvrÄen obdukcijom.A prospective and retrospective analysis was performed on 36 patients with pyogenic spondylodiscitis (SD) hospitalized at the University Hospital for Infectious Diseases "Dr. Fran MihaljeviÄ" Zagreb in the period from January 1, 2013 until March 31, 2014. The study included 21 (58%) male patients, and 29 (81%) patients older than 50 years of age. Approximately half of the patients (16 or 44%) had some type of a triggering factor, and more than half of the patients experienced disease complications (19 or 54%). The majority of patients had a subacute-chronic course of disease. All patients had back-pain, fever was recorded in 28 or 78%, and neurologic symptoms in 10 or 28% of patients. Elevated erythrocyte sedimentation rate (in 31 or 86%) and high C-reactive protein (in 34 or 97%) were recorded in the majority of patients, and leukocytosis in less than half of the patients (14 or 39%). Lumbar spine was most frequently affected (in 23 or 64% of patients), followed by thoracic spine (in 7 or 19%). Skin changes (in 8 or 22%) were most commonly the focus of infection, and postoperative SD was recorded in 7 or 19% patients. Disease etiology was detected in 22 or 61% patients, and the most common pathogen was Staphylococcus aureus (in 10 or 32%). Due to unsuccessful conservative treatment, a surgical procedure was performed in 8 or 22% of patients. One patient died due to acute myocardial infarction that was later on confirmed by autopsy
Suvremeni pristup dijagnostici i lijeÄenju legionarske bolesti
Legionarska bolest je pneumonija koju uzrokuje Legionella pneumophila. Äovjek se inficira inhalacijom kontaminiranoga vodenog aerosola. Legionella je odgovorna za 2 do 15% pneumonija u opÄoj populaciji. Od legionarske bolesti obolijevaju sve dobne skupine, a ÄeÅ”Äe stariji ljudi, poglavito oni s kroniÄnim bolestima srca, pluÄa i bubrega. Posebno su ugroženi bolesnici s oslabljenim imunosnim sustavom. Bolest se kliniÄki oÄituje razliÄitom težinom i pojavnoÅ”Äu, od blagih oblika do vrlo teÅ”kih pneumonija. EtioloÅ”ka dijagnoza legionarske bolesti može se postaviti samo specifiÄnim mikrobioloÅ”kim testovima: kultivacija, otkrivanje antigena u uzorcima diÅ”nog sustava ili u mokraÄi, seroloÅ”kim testovima i metodama molekularne dijagnostike. U lijeÄenju legionarske bolesti najvažnije je Å”to prije primijeniti odgovarajuÄi antibiotik. ZakaÅ”njenje u primjeni
uÄinkovitog antibiotika rezultira loÅ”om prognozom. Lijekovi izbora su azitromicin ili fluorokinoloni. U blagim do umjereno teÅ”kim oblicima bolesti lijeÄenje se provodi 10ā14 dana. Ako se lijeÄenje provodi azitromicinom, dovoljna je terapija tijekom pet, odnosno tri dana. U teÅ”kim oblicima bolesti ili u imunokompromitiranih bolesnika preporuÄuje se lijeÄenje od tri tjedna. U sluÄaju neuspjeha mogu se kombinirati te dvije skupine antibiotika s rifampicinom
Clinical Features of Influenza in High Risk Patient
Teži kliniÄki tijek i veÄi broj težih komplikacija u tijeku influence pojavljuju se u mlaÄe djece, djece i adolescenata na terapiji salicilatima, trudnica, pretilih osoba, starijih osoba, bolesnika s kroniÄnim bolestima te imunokompromitiranih osoba. S poboljÅ”anom zdravstvenom skrbi i napretkom medicine, postotak starijih osoba, bolesnika s kroniÄnim bolestima, kao i imunokompromitiranih osoba u svijetu u stalnom je porastu. Taj podatak, kao i veÄa prevalencija stanja koja su visokoriziÄna za influencu, kao Å”to su kardiovaskularne i cerebrovaskularne bolesti važan su Äimbenik koji dovodi do poveÄanja broja hospitalizacija i smrti zbog influence. Prisutnost kroniÄnih bolesti može maskirati kliniÄku sliku influence pa bolest ostane neprepoznata. Ipak u tih bolesnika vodeÄi simptomi bolesti su vruÄica i kaÅ”alj. U tijeku influence u visokoriziÄnih bolesnika nerijetko se pojavljuju komplikacije bolesti od kojih je najteža pneumonija. Stoga se u sluÄaju pojave simptoma influence preporuÄuje Å”to ranija terapija inhibitorima neuraminidaze. U kasnijem tijeku bolesti moguÄe su superinfekcije drugim, poglavito bakterijskim uzroÄnicima. Imunosni je odgovor organizma na cijepljenje protiv influence u starijih i imunokompromitiranih bolesnika slabiji. Ipak, redovito cijepljenje dovelo je do smanjenja morbiditeta i mortaliteta u tih bolesnika te se preporuÄuje za sve visokoriziÄne osobe.A more severe clinical course and a higher number of serious complications occur in young children, children and adolescents on salicylate therapy, pregnant women, obese or elderly people, patients with chronic diseases and immunocompromised persons. With an improved healthcare and advances in medicine, the percentage of elderly persons, patients with chronic diseases and immunocompromised persons is continuously increasing on the global level. This increase and a higher prevalence of high risk conditions, such as cardiovascular and cerebrovascular diseases, are significant factors leading to an increased number of hospitalizations and deaths due to influenza. As the presence of chronic diseases may mask the clinical features of influenza, the disease remains unrecognized. However, the leading symptoms in these patients are fever and cough. In the course of influenza, complications often occur in high-risk patients, the most severe being pneumonia. Therefore, when symptoms of influenza occur, neuraminidase inhibitor treatment is recommended as early as possible. In the later course of the disease, superinfections with other primarily bacterial pathogens are possible. The immune response to vaccination against influenza in elderly and immunocompromised patients is weaker. However, regular immunization has resulted in reduced morbidity and mortality rates in these patients and is therefore recommended for all high-risk persons
Non-necrotising bacterial infections of the skin
Koža je barijera koja je kolonizirana apatogenim bakterijama koje ograniÄavaju invaziju i rast patogenih bakterija. NajÄeÅ”Äe bakterijske infekcije kože jesu piodermije uzrokovane beta hemolitiÄkim streptokokom (BHS) ili zlatnim stafilokokom (SA). Impetigo je povrÅ”inska infekcija kože najÄeÅ”Äe djece predÅ”kolske dobi uzrokovana BHS ili SA. Terapijski pristup ovisi o broju i veliÄini kožnih promjena. Apsces kože zahtjeva inciziju, evakuaciju gnoja, a ponekad i antimikrobnu terapiju. Folikulitis, furunkul i karbunklu su infekcije folikula dlake u pravilu uzrokovane SA koje se razlikuju u opsežnosti inflamacije. Erizipel i celulitis se patohistoloÅ”ki razlikuju po dubini zahvaÄene kože, a kliniÄki po izgledu i morfologiji kožnih lezija. Promjenama na koži prethode sistemske manifestacije infekcije. EtioloÅ”ka dijagnoza erizipela/celulitisa rijetko se uspije postaviti. Osim BHS i SA i neke druge bakterije mogu uzrokovati celulitis, ali u nekim posebnim situacijama. Dijagnoza erizipela/celulitisa postavlja se na temelju kliniÄke slike. No, u pravilu se ne može uoÄiti kliniÄka razlika izmeÄu streptokokne i stafilokokne infekcije kože. Od znaÄaja je na vrijeme prepoznati nekrotizirajuÄe infekcije mekih Äesti koje zahtjevaju brzi kiruÅ”ki tretman. LijeÄenje erizipela/celultiisa podrazumijeva antimikrobnu terapiju u trajanju od 10 dana, a ponekad i duže. U osoba s ponavljajuÄim erizipelom/celulitisom potrebno je nakon uspjeÅ”no provedenog lijeÄenja provoditi odgovarajuÄe preventivne mjere koju ukljuÄuju odgovarajuÄe higijenske mjere, lijeÄenje popratnih Äimbenika rizika, eradikaciju potencijalnog kliconoÅ”tva, a u nekim sluÄajevima i profilaktiÄku primjenu antibiotika. Celulitis orbite je ozbiljna bolest koja može izazvati ozbiljne komplikacije te ga je potrebno razlikovati od preseptalnog celulitisa koji je blaga bolest. Perianalni apsces zahtijeva neodgodivu kiruÅ”ku drenažu te ponekad i antimikrobnu terapiju.The skin is a barrier colonized with apathogenic bacteria that limit the invasion and growth of pathogenic bacteria. The most common bacterial infections of the skin are pyodermas caused by Beta-hemolytic streptococcus (BHS) or Staphylococcus aureus (SA). Impetigo is a superficial skin infection caused by BHS or SA, that most commonly affects preschool children. Therapeutic approach depends on the number and size of skin changes. Skin abscess requires incision, pus drainage, and sometimes antimicrobial therapy. Folliculitis, furuncles, and carbuncles are infections of the hair follicle in general caused by SA that differ in the extensiveness of inflammation. Erysipelas and cellulitis pathohistologically differ in depth of the affected skin, and clinically in the appearance and morphology of skin lesions. Skin changes are preceded by systemic manifestations of infection. Etiological diagnosis of erysipelas/cellulitis is rarely established. Apart from BHS and SA, also some other bacteria may cause cellulitis, in some special circumstances. Diagnosis of erysipelas/cellulitis is based on clinical presentation of disease. However, streptococcal and staphylococcal skin infections cannot be clinically distinguished. It is important to timely recognize necrotizing soft tissue infections that require rapid surgical intervention. The treatment of erysipelas/cellulitis includes antimicrobial therapy lasting for 10 days, and sometimes even longer. After successful completion of treatment, in patients with recurrent erysipelas/cellulitis appropriate preventive measures need to be implemented, which include proper hygiene measures, treatment of accompanying risk factors, eradication of carriage of potential pathogens, and in some cases, prophylactic use of antibiotics. Orbital cellulitis is a serious condition that can cause severe consequences and should be distinguished from preseptal cellulitis which is a mild disease. Perianal abscess requires immediate surgical drainage and sometimes also antimicrobial therapy
Antiviral Drugs and Influenza Treatment
Osnovno je lijeÄenje influence simptomatsko, a teže oblike bolesti i hospitalizirane bolesnike te bolesnike s riziÄnim Äimbenicima za nastanak komplikacija u influenci poželjno je lijeÄiti specifiÄnim protuvirusnim lijekovima. Stariji protuvirusni lijekovi (blokatori M2-ionskih kanala), amantadin i rimantadin vrlo su se rijetko upotrebljavali zbog toksiÄnosti i rezistencije virusa te neuÄinkovitosti prema virusu influence B. Novi protuvirusni lijekovi blokiraju aktivnost virusne neuraminidaze (inhibitori neuraminidaze) i tako spreÄavaju izlazak virusa iz inficirane stanice. Inhibitori neuraminidaze dobro djeluju na sve viruse influence A i B. Danas se rabe dva inhibitora neuraminidaze ā zanamivir i oseltamivir, a zavrÅ”nu fazu kliniÄkih istraživanja proÅ”ao je peramivir, dok je laninamivir u pretkliniÄkoj fazi istraživanja. Inhibitori neuraminidaze u sezonskoj i pandemijskoj influenci skraÄuju trajanje bolesti i ublažuju simptome, smanjuju broj i težinu komplikacija, potroÅ”nju antibiotika i potrebu hospitalizacije bolesnika. LijeÄenje treba poÄeti u samome poÄetku, odnosno u prvih 48 sati od poÄetka bolesti.The treatment of influenza is primarily symptomatic, while more serious disease forms and hospitalized patients, as well as patients with risk factors for complications, should be preferably treated with specific antiviral medicines. Old antiviral medicines (M2 ion channel blockers), i.e. amantadine and rimandatine, have been used very rarely due to their toxicity, viral resistance and lack of efficiency against influenza B virus. New antiviral medicines block the activity of viral neuraminidases (neuraminidase inhibitors) and thus prevent the virus from exiting the infected cell. Neuraminidase inhibitors are efficient against all influenza A and B viruses. Currently two neuraminidase inhibitors, zanamivir and oseltamivir, are used. Paramivir has completed the final phase of clinical trials, while laninamivir is in non-clinical trials. Neuraminidase inhibitors in seasonal and pandemic influenza reduce the duration of the disease and alleviate its symptoms, and they also reduce the number and severity of complications, the consumption of antibiotics and the need for hospitalization. The treatment should start at the onset of the disease, i.e. within the first 48 hours
Infectious gangrene as a clinical entity
Infektivne gangrene ili nekrotizirajuÄe infekcije mekih Äesti su teÅ”ke infekcije potkožnog tkiva s visokim mortalitetom. Infekciji najÄeÅ”Äe prethodi kirurÅ”ki tretman ili trauma. Postoje brojne klasifikacije infektivnih gangrena, a u praksi je uobiÄajena mikrobioloÅ”ka podjela na tip I (polimikrobni) i tip II (uzrokovan streptokokom). KliniÄka slika infektivne gangrene ukljuÄuje intezivnu bol u podruÄju rane, krepitacije, prisutnu sekreciju, pojavu bula i brzi razvoj septiÄkog Å”oka. Vanjski izgled rane nerijetko ne korelira s stvarnim stanjem te može biti razlogom za kasnu dijagnozu. Dijagnoza bolesti postavlja se temeljem kliniÄke slike, laboratorijskih nalaza, radioloÅ”kih pretraga, mikrobioloÅ”kih nalaza, a potvrÄuje i kirurÅ”kom ekploracijom zahvaÄenog podruÄja koja je i terapijski postupak. Pojava plina u mekim tkivima je tipiÄan znak za nekrotizirajuÄe infekcije i indicira poÄetak lijeÄenja. Izostanak pravovremene i agresivne terapije najÄeÅ”Äe dovodi do nepovoljnog ishoda bolesti. LijeÄenje se sastoji od brze i ekstenzivne kirurÅ”ke ekploracije i odstranjena nekrotiÄnih masa, kombinirane antibiotske terapije, te potrebite simptomatske i suportivne terapije.Infectious gangrenes or necrotizing soft tissue infections are severe subcutaneous tissue infections with high mortality rates. Infections are often preceded by a surgical procedure or trauma. There are many classifications of infectious gangrenes, however the most commonly used in practice is microbiological classification into type I (polymicrobial) and type II (caused by Streptococcus). The clinical presentation of infectious gangrene includes intense pain in the wound area, crepitations, secretion, the occurrence of bullae and rapid development of septic shock. The external appearance of the wound often does not correlate with the actual condition and may be the reason for late diagnosis. The diagnosis of the disease is based on clinical features, laboratory findings, radiological examinations, microbiological results, and is confirmed by surgical exploration of the affected area which is also a therapeutic procedure. Gas formation in the soft tissues is a typical sign of necrotizing infections and indicates the beginning of treatment. Lack of timely and aggressive treatment usually leads to poor disease outcome. Optimal treatment consists of prompt and extensive surgical wound exploration and necrotic tissue removal, combined antibiotic therapy and necessary symptomatic and supportive therapy
- ā¦