2 research outputs found
EUROPEAN RESUSCITATION COUNCIL GUIDELINES FOR RESUSCITATION 2010
Osnovno održavanje života odraslih. ā Svi spaÅ”avatelji, bilo osposobljeni ili ne, kod žrtava kardijalnog aresta moraju primijeniti vanjsku masažu srca. Cilj je pritisnuti prsni koÅ” do dubine od najmanje 5 cm, frekvencijom od najmanje 100 kompresija u minuti, ali i dopustiti ponovo odizanje prsnog koÅ”a, te smanjiti prekide u kompresijama. Osposobljeni bi spaÅ”avatelji trebali primijeniti i ventilaciju s omjerom kompresija-ventilacija od 30:2. LijeÄenje strujom. ā Mnogo je veÄi naglasak na smanjivanju trajanja stanki prije ili poslije defibrilacije; preporuÄuje se nastavak vanjske masaže srca tijekom punjenja defibrilatora. PotiÄe se daljnji razvoj programa automatskih vanjskih defibrilatora (AED). Napredno održavanje života odraslih. ā NaglaÅ”ena je važnost visokokvalitetnih kompresija na prsni koÅ” tijekom provoÄenja ALS-a, koje se prekidaju samo kako bi se omoguÄili specifiÄni postupci. Uklanja se preporuka o potrebi reanimacije tijekom odreÄenog vremena prije defibrilacije nakon kardijalnog aresta izvan bolnice, kojemu nije svjedoÄilo osoblje hitne medicinske pomoÄi. Smanjena je uloga prekordijalnog udarca. Primjena lijekova putem endotrahealnog tubusa viÅ”e se ne preporuÄuje, veÄ se lijekovi moraju primijeniti intraosealnim (IO) pristupom. Atropin se viÅ”e ne preporuÄuje za rutinsku primjenu tijekom asistolije ili elektriÄne aktivnosti bez pulsa. Smanjen je naglasak na ranu endotrahealnu intubaciju ako ju ne provodi visokostruÄna osoba uz najmanji moguÄi prekid vanjske masaže srca. PoveÄan je naglasak na uporabu kapnografije. Prepoznat je moguÄ Å”tetan uÄinak hiperoksemije. Revidirana je preporuka za kontrolu glikemije. PreporuÄuje se primjena terapijske hipotermije kod komatoznih bolesnika nakon kardijalnog aresta povezanog s poÄetnim ritmovima koji se defibriliraju, kao i onima koji se ne defibriliraju, za ove druge sa smanjenom razinom dokaza. PoÄetno zbrinjavanje akutnih koronarnih sindroma. ā Uveden je pojam infarkt miokarda bez ST-elevacijeāakutni koronarni sindrom (NSTEMI-ACS) koji obuhvaÄa infarkt miokarda bez elevacije ST-spojnice i nestabilnu anginu pektoris. Primarna PCI (PPCI) najpoželjniji je reperfuzijski postupak, uz uvjet da ga obavi iskusan tim i u skladu s vremenskim okvirima. U lijeÄenju bi trebalo izbjegavati nesteroidne protuupalne lijekove, rutinsku intravensku primjenu beta-blokatora i kisik ā osim u sluÄaju hipoksemije, zaduhe ili zastoja na pluÄima. Održavanje života djece. ā Odluka o zapoÄinjanju reanimacije mora se donijeti u manje od 10 sekundi. Laike treba poduÄavati reanimaciji s omjerom 30 kompresija naprama 2 ventilacije, a spaÅ”avatelji koji imaju dužnost odgovoriti na poziv trebaju primjenjivati omjer kompresije-ventilacije od 15:2, meÄutim, ako su sami, mogu primijeniti omjer od 30:2. Ventilacija i dalje ostaje vrlo važna sastavnica reanimacije asfiksijskog aresta. Naglasak je na postizanju kvalitetnih kompresija frekvencije najmanje 100, ali ne viÅ”e od 120 u minuti, uz minimalne prekide. Automatski vanjski defibrilatori sigurni su i uspjeÅ”ni kada se primjenjuju kod djece starije od jedne godine. Za defibrilaciju kod djece preporuÄuje se jedna defibrilacija od 4 J/kg Äija se jaÄina ne poveÄava. Sa sigurnoÅ”Äu se mogu rabi endotrahealni tubusi s balonÄiÄem i kod dojenÄadi i kod mlaÄe djece. Monitoriranje izdahnutog ugljikova dioksida (CO2), najbolje kapnografijom, preporuÄuje se tijekom reanimacije. Reanimacija novoroÄenÄadi na porodu. ā Kod neugrožene novoroÄenÄadi sada se preporuÄuje odgaÄanje podvezivanja pupÄane vrpce od najmanje jedne minute nakon potpunog roÄenja djeteta. Za donoÅ”enu novoroÄenÄad, tijekom reanimacije pri porodu trebao bi se rabiti zrak. Za nedonoÅ”Äad mlaÄu od 32 tjedna gestacije treba razumno primijeniti mjeÅ”avinu kisika i zraka te primjena treba biti voÄena pulsnim oksimetrom. NedonoÅ”Äad mlaÄu od 28 tjedana gestacije trebalo bi neposredno nakon roÄenja potpuno do podruÄja vrata omotati plastiÄnom folijom, bez suÅ”enja. PreporuÄen omjer kompresija-ventilacija u reanimaciji novoroÄenÄadi ostaje 3:1. Ne preporuÄuje se pokuÅ”avati aspirirati mekonij iz nosa i usta joÅ” neroÄenog djeteta, dok mu je glava joÅ” na meÄici. Ako se daje adrenalin, preporuÄuje se intravenska primjena u dozi od 10 do 30 Āµg/kg. Kod terminske ili gotovo terminske novoroÄenÄadi s umjerenom do teÅ”kom hipoksiÄno-ishemijskom encefalopatijom preporuÄuje se terapijska hipotermija. NaÄela poduÄavanja reanimacije. ā Cilj je osigurati da polaznici steknu i zadrže vjeÅ”tine i znanje koje Äe im omoguÄiti ispravno djelovanje tijekom stvarnoga kardijalnog aresta te poboljÅ”ati ishod bolesnika. Kratki video/kompjutorski teÄajevi za samostalno uÄenje, s minimalnom ulogom instruktora ili bez njega, udruženi s praktiÄnom nastavom mogu se smatrati jednako uÄinkovitom alternativom teÄajevima osnovnog održavanja života (BLS i AED) koje vode instruktori. U najboljem sluÄaju, svi bi graÄani trebali biti osposobljeni za standardnu KPR koja ukljuÄuje vanjsku masažu srca i ventilaciju. Znanje i vjeÅ”tine osnovnog i naprednog održavanja života smanjuju se u samo tri do Å”est mjeseci. UreÄaji s glasovnim uputama tijekom reanimacije ili povratnim informacijama unaprjeÄuju stjecanje i zadržavanje vjeÅ”tina.Basic Life Support. ā All rescuers trained or not, should provide chest compressions to victims of cardiac arrest. The aim should be to push to a depth of at least 5 cm at a rate of at least 100 compressions per minute, to allow full chest recoil, and to minimise interruptions in chest compressions. Trained rescuers should also provide ventilations with a compression-ventilation ratio of 30:2. Electrical therapies. ā Much greater emphasis on minimising the duration of the pre-shock and post-shock pauses; the continuation of compressions during charging of the defibrillator is recommended. Further development of AED programmes is encouraged. Adult Advanced Life Support. ā Increased emphasis on high-quality chest compressions throughout any ALS intervention paused briefly only to enable specific interventions. Removal of the recommendation for a pre-specified period of cardiopulmonary resuscitation before out-of-hospital defibrillation following cardiac arrest unwitnessed by the EMS. The role of precordial thump is de-emphasized. Delivery of drugs via a tracheal tube is no longer recommended, drugs should be given by the intraosseous (IO) route. Atropine is no longer recommended for routine use in asystole or pulseless electrical activity. Reduced emphasis on early tracheal intubation unless achieved by highly skilled individuals with minimal interruptions in chest compressions. Increased emphasis on the use of capnography. Recognition of potential harm caused by hyperoxaemia. Revision of the recommendation of glucose control. Use of therapeutic hypothermia to include comatose survivors of cardiac arrest associated initially with shockable rhythms, as well as non-shockable rhythms, with a lower level of evidence acknowledged for the latter. Initial management of acute coronary syndromes. ā The term non-ST-elevation myocardial infarction-acute coronary syndrome (non-STEMI-ACS) has been introduced for both NSTEMI and unstable angina pectoris. Primary PCI (PPCI) is the preferred reperfusion strategy provided it is performed in a timely manner by an experienced team. Non-steroidal anti-inflammatory drugs should be avoided, as well as routine use of intravenous beta- blockers; oxygen is to be given only to those patients with hypoxaemia, breathlessness or pulmonary congestion. Paediatric Life Support. ā The decision to begin resuscitation must be taken in less than 10 seconds. Lay rescuers should be taught to use a ratio of 30 compressions to 2 ventilations, rescuers with a duty to respond should learn and use a 15:2 ratio; however, they can use the 30:2 compression-ventilation ratio if they are alone. Ventilation remains a very important component of resuscitation in asphyxial arrest. The emphasis is on achieving quality compressions with the rate of at least 100 but not greater than 120 per minute, with minimal interruptions. AEDs are safe and successful when used in children older than 1 year. A single shock strategy using a non-escalating dose of 4 J/kg is recommended for defibrillation in children. Cuffed tubes can be used safely in infants and young children. Monitoring exhaled carbon dioxide (CO2), ideally by capnography, is recommended during resuscitation. Resuscitation of babies at birth. ā For uncompromised babies, a delay in cord clamping of at least one minute from the complete delivery is now recommended. For term infants, air should be used fro resuscitation at birth. For preterm babies less than 32 weeks gestation blended oxygen and air should be given judiciously and its use guided by pulse oximetry. Preterm babies of less than 28 weeks gestation should be completely covered in a plastic wrap up to their necks, without drying, immediately after birth. The recommended compression: ventilation ratio remains at 3:1 for newborn resuscitation. Attempts to aspirate meconium from the nose and mouth of the unborn baby, while the head is still on the perineum, are not recommended. If adrenaline is given the n the intravenous route is recommended using a dose of 10ā30 Āµg /kg. Newly born infants born at term or near-term with moderate to severe hypoxic-ischaemic encephalopathy should be treated with therapeutic hypothermia. Principles of education in resuscitation. ā The aim is to ensure that learners acquire and retain skill and knowledge that will enable them to act correctly in actual cardiac arrest and improve patient outcome. Short video/computer self-instruction courses, with minimal or no instructor coaching, combined with hands-on practice can be considered as an effective alternative to instructor-led basic life support (BLS and AED) courses. Ideally all citizens should be trained in standard CPR that includes compressions and ventilations. Basic and advanced life support knowledge and skills deteriorate in as little as three to six months. CPR prompt or feedback devices improve CPR skill acquisition and retention
EUROPEAN RESUSCITATION COUNCIL GUIDELINES FOR RESUSCITATION 2010
Osnovno održavanje života odraslih. ā Svi spaÅ”avatelji, bilo osposobljeni ili ne, kod žrtava kardijalnog aresta moraju primijeniti vanjsku masažu srca. Cilj je pritisnuti prsni koÅ” do dubine od najmanje 5 cm, frekvencijom od najmanje 100 kompresija u minuti, ali i dopustiti ponovo odizanje prsnog koÅ”a, te smanjiti prekide u kompresijama. Osposobljeni bi spaÅ”avatelji trebali primijeniti i ventilaciju s omjerom kompresija-ventilacija od 30:2. LijeÄenje strujom. ā Mnogo je veÄi naglasak na smanjivanju trajanja stanki prije ili poslije defibrilacije; preporuÄuje se nastavak vanjske masaže srca tijekom punjenja defibrilatora. PotiÄe se daljnji razvoj programa automatskih vanjskih defibrilatora (AED). Napredno održavanje života odraslih. ā NaglaÅ”ena je važnost visokokvalitetnih kompresija na prsni koÅ” tijekom provoÄenja ALS-a, koje se prekidaju samo kako bi se omoguÄili specifiÄni postupci. Uklanja se preporuka o potrebi reanimacije tijekom odreÄenog vremena prije defibrilacije nakon kardijalnog aresta izvan bolnice, kojemu nije svjedoÄilo osoblje hitne medicinske pomoÄi. Smanjena je uloga prekordijalnog udarca. Primjena lijekova putem endotrahealnog tubusa viÅ”e se ne preporuÄuje, veÄ se lijekovi moraju primijeniti intraosealnim (IO) pristupom. Atropin se viÅ”e ne preporuÄuje za rutinsku primjenu tijekom asistolije ili elektriÄne aktivnosti bez pulsa. Smanjen je naglasak na ranu endotrahealnu intubaciju ako ju ne provodi visokostruÄna osoba uz najmanji moguÄi prekid vanjske masaže srca. PoveÄan je naglasak na uporabu kapnografije. Prepoznat je moguÄ Å”tetan uÄinak hiperoksemije. Revidirana je preporuka za kontrolu glikemije. PreporuÄuje se primjena terapijske hipotermije kod komatoznih bolesnika nakon kardijalnog aresta povezanog s poÄetnim ritmovima koji se defibriliraju, kao i onima koji se ne defibriliraju, za ove druge sa smanjenom razinom dokaza. PoÄetno zbrinjavanje akutnih koronarnih sindroma. ā Uveden je pojam infarkt miokarda bez ST-elevacijeāakutni koronarni sindrom (NSTEMI-ACS) koji obuhvaÄa infarkt miokarda bez elevacije ST-spojnice i nestabilnu anginu pektoris. Primarna PCI (PPCI) najpoželjniji je reperfuzijski postupak, uz uvjet da ga obavi iskusan tim i u skladu s vremenskim okvirima. U lijeÄenju bi trebalo izbjegavati nesteroidne protuupalne lijekove, rutinsku intravensku primjenu beta-blokatora i kisik ā osim u sluÄaju hipoksemije, zaduhe ili zastoja na pluÄima. Održavanje života djece. ā Odluka o zapoÄinjanju reanimacije mora se donijeti u manje od 10 sekundi. Laike treba poduÄavati reanimaciji s omjerom 30 kompresija naprama 2 ventilacije, a spaÅ”avatelji koji imaju dužnost odgovoriti na poziv trebaju primjenjivati omjer kompresije-ventilacije od 15:2, meÄutim, ako su sami, mogu primijeniti omjer od 30:2. Ventilacija i dalje ostaje vrlo važna sastavnica reanimacije asfiksijskog aresta. Naglasak je na postizanju kvalitetnih kompresija frekvencije najmanje 100, ali ne viÅ”e od 120 u minuti, uz minimalne prekide. Automatski vanjski defibrilatori sigurni su i uspjeÅ”ni kada se primjenjuju kod djece starije od jedne godine. Za defibrilaciju kod djece preporuÄuje se jedna defibrilacija od 4 J/kg Äija se jaÄina ne poveÄava. Sa sigurnoÅ”Äu se mogu rabi endotrahealni tubusi s balonÄiÄem i kod dojenÄadi i kod mlaÄe djece. Monitoriranje izdahnutog ugljikova dioksida (CO2), najbolje kapnografijom, preporuÄuje se tijekom reanimacije. Reanimacija novoroÄenÄadi na porodu. ā Kod neugrožene novoroÄenÄadi sada se preporuÄuje odgaÄanje podvezivanja pupÄane vrpce od najmanje jedne minute nakon potpunog roÄenja djeteta. Za donoÅ”enu novoroÄenÄad, tijekom reanimacije pri porodu trebao bi se rabiti zrak. Za nedonoÅ”Äad mlaÄu od 32 tjedna gestacije treba razumno primijeniti mjeÅ”avinu kisika i zraka te primjena treba biti voÄena pulsnim oksimetrom. NedonoÅ”Äad mlaÄu od 28 tjedana gestacije trebalo bi neposredno nakon roÄenja potpuno do podruÄja vrata omotati plastiÄnom folijom, bez suÅ”enja. PreporuÄen omjer kompresija-ventilacija u reanimaciji novoroÄenÄadi ostaje 3:1. Ne preporuÄuje se pokuÅ”avati aspirirati mekonij iz nosa i usta joÅ” neroÄenog djeteta, dok mu je glava joÅ” na meÄici. Ako se daje adrenalin, preporuÄuje se intravenska primjena u dozi od 10 do 30 Āµg/kg. Kod terminske ili gotovo terminske novoroÄenÄadi s umjerenom do teÅ”kom hipoksiÄno-ishemijskom encefalopatijom preporuÄuje se terapijska hipotermija. NaÄela poduÄavanja reanimacije. ā Cilj je osigurati da polaznici steknu i zadrže vjeÅ”tine i znanje koje Äe im omoguÄiti ispravno djelovanje tijekom stvarnoga kardijalnog aresta te poboljÅ”ati ishod bolesnika. Kratki video/kompjutorski teÄajevi za samostalno uÄenje, s minimalnom ulogom instruktora ili bez njega, udruženi s praktiÄnom nastavom mogu se smatrati jednako uÄinkovitom alternativom teÄajevima osnovnog održavanja života (BLS i AED) koje vode instruktori. U najboljem sluÄaju, svi bi graÄani trebali biti osposobljeni za standardnu KPR koja ukljuÄuje vanjsku masažu srca i ventilaciju. Znanje i vjeÅ”tine osnovnog i naprednog održavanja života smanjuju se u samo tri do Å”est mjeseci. UreÄaji s glasovnim uputama tijekom reanimacije ili povratnim informacijama unaprjeÄuju stjecanje i zadržavanje vjeÅ”tina.Basic Life Support. ā All rescuers trained or not, should provide chest compressions to victims of cardiac arrest. The aim should be to push to a depth of at least 5 cm at a rate of at least 100 compressions per minute, to allow full chest recoil, and to minimise interruptions in chest compressions. Trained rescuers should also provide ventilations with a compression-ventilation ratio of 30:2. Electrical therapies. ā Much greater emphasis on minimising the duration of the pre-shock and post-shock pauses; the continuation of compressions during charging of the defibrillator is recommended. Further development of AED programmes is encouraged. Adult Advanced Life Support. ā Increased emphasis on high-quality chest compressions throughout any ALS intervention paused briefly only to enable specific interventions. Removal of the recommendation for a pre-specified period of cardiopulmonary resuscitation before out-of-hospital defibrillation following cardiac arrest unwitnessed by the EMS. The role of precordial thump is de-emphasized. Delivery of drugs via a tracheal tube is no longer recommended, drugs should be given by the intraosseous (IO) route. Atropine is no longer recommended for routine use in asystole or pulseless electrical activity. Reduced emphasis on early tracheal intubation unless achieved by highly skilled individuals with minimal interruptions in chest compressions. Increased emphasis on the use of capnography. Recognition of potential harm caused by hyperoxaemia. Revision of the recommendation of glucose control. Use of therapeutic hypothermia to include comatose survivors of cardiac arrest associated initially with shockable rhythms, as well as non-shockable rhythms, with a lower level of evidence acknowledged for the latter. Initial management of acute coronary syndromes. ā The term non-ST-elevation myocardial infarction-acute coronary syndrome (non-STEMI-ACS) has been introduced for both NSTEMI and unstable angina pectoris. Primary PCI (PPCI) is the preferred reperfusion strategy provided it is performed in a timely manner by an experienced team. Non-steroidal anti-inflammatory drugs should be avoided, as well as routine use of intravenous beta- blockers; oxygen is to be given only to those patients with hypoxaemia, breathlessness or pulmonary congestion. Paediatric Life Support. ā The decision to begin resuscitation must be taken in less than 10 seconds. Lay rescuers should be taught to use a ratio of 30 compressions to 2 ventilations, rescuers with a duty to respond should learn and use a 15:2 ratio; however, they can use the 30:2 compression-ventilation ratio if they are alone. Ventilation remains a very important component of resuscitation in asphyxial arrest. The emphasis is on achieving quality compressions with the rate of at least 100 but not greater than 120 per minute, with minimal interruptions. AEDs are safe and successful when used in children older than 1 year. A single shock strategy using a non-escalating dose of 4 J/kg is recommended for defibrillation in children. Cuffed tubes can be used safely in infants and young children. Monitoring exhaled carbon dioxide (CO2), ideally by capnography, is recommended during resuscitation. Resuscitation of babies at birth. ā For uncompromised babies, a delay in cord clamping of at least one minute from the complete delivery is now recommended. For term infants, air should be used fro resuscitation at birth. For preterm babies less than 32 weeks gestation blended oxygen and air should be given judiciously and its use guided by pulse oximetry. Preterm babies of less than 28 weeks gestation should be completely covered in a plastic wrap up to their necks, without drying, immediately after birth. The recommended compression: ventilation ratio remains at 3:1 for newborn resuscitation. Attempts to aspirate meconium from the nose and mouth of the unborn baby, while the head is still on the perineum, are not recommended. If adrenaline is given the n the intravenous route is recommended using a dose of 10ā30 Āµg /kg. Newly born infants born at term or near-term with moderate to severe hypoxic-ischaemic encephalopathy should be treated with therapeutic hypothermia. Principles of education in resuscitation. ā The aim is to ensure that learners acquire and retain skill and knowledge that will enable them to act correctly in actual cardiac arrest and improve patient outcome. Short video/computer self-instruction courses, with minimal or no instructor coaching, combined with hands-on practice can be considered as an effective alternative to instructor-led basic life support (BLS and AED) courses. Ideally all citizens should be trained in standard CPR that includes compressions and ventilations. Basic and advanced life support knowledge and skills deteriorate in as little as three to six months. CPR prompt or feedback devices improve CPR skill acquisition and retention