Vektorima prenosive bolesti

Bolesti koje prenose vektori su skupina zaraznih bolesti čiji se uzročnici (virusi, bakterije, rikecije, protoz i dr.) prenose na čovjeka posredno putem vektora. Globalne klimatske promjene i intenziviranje međunarodnog prometa, trgovine i turizma znatno utječu na promjene u distribuciji i osobitostima, kao i na pojavu novih obrazaca širenja vektorskih bolesti. Ove bolesti se obično nalaze u tropskim i sub-tropskim područjima i čine 17% svih zaraznih bolesti u svijetu. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) više je od polovine svjetskog stanovništva izloženo riziku obolijevanja od bolesti kao što su denge, malarija, lišmanijaza, žuta groznica i druge. Prema procjenama Europskog centra za prevenciju i nadzor nad zaraznim bolestima (European Center for Disease Prevention and Control, ECDC) vektorske bolesti čine 29% udjela u svim zaraznim bolestima tijekom posljednjih 10 godina u Europi. Među navedenim postotkom dominiraju bolesti koje prenose komarci. Bolesti koje prenose krpelji također su od velike javnozdravstvene važnosti u Europi. Među zabilježenim vektorskim bolestima u Hrvatskoj, najveći je broj prijava oboljelih od Lyme borelioze i krpeljnog meningncefalitisa, koje prenose krpelji. U rujnu 2010. godine prvi puta u Hrvatskoj zabilježeni su oboljeli od autohtone dengue. Krajem ljeta 2012. godine prvi puta su zabilježeni slučajevi West Nile meningncefalitisa u istočnim dijelovima Hrvatske, dok su 2013. godine u 3 oboljelih prvi puta dijagnosticirani neuroinvazivni oblici bolesti uzrokovani Usutu virusom u Hrvatskoj

Risk Factors Influencing Non-Use of Condoms at Sexual Relations in Populations under Heightened Risk

To determine risk factors for non-use of condoms when engaging in sexual intercourse among high-risk population groups for acquiring HIV/STIs. We collected the data obtained by interviews in the period from 2005 to 2011 in the Voluntary Counseling and Testing Center for HIV/AIDS at the Institute of Public Health of Zadar County. Four hundred ninety four respondents were divided into risk and control groups. The majority of the respondents in our population does not consistently use condoms, in the risk group as much as 89.9%, and in the control group 65.7% of them (p<0.001). Persons consuming alcohol when having sexual relations use condoms about 5× less often compared to those not consuming alcohol at all (OR=5.00; CI=1.69-14.29). There are significant differences among women and men in the risk group regarding reasons for non-use of condoms. The main reason with women is »I trust my partners« 33.7% while men “»do not like having sex with condoms« 53.6% of them (p<0.001). The main risk factors for non-use of condoms are alcohol consumption at sexual relations, non-use of condoms in a casual relationship. Having in mind the non-use of condoms among populations of high-risk groups of acquiring HIV there are significant differences among genders

Comparison of Game-Related Statistics in Men\u27s International Championships between Winning and Losing Teams according to Margin of Victory

The aims of this study were (i) to compare water polo game-related statistics by game outcome (winning and losing teams) and margins of victory (close games, unbalanced games, and very unbalanced games), and (ii) to identify characteristics that mark the differences in performances for each group of margin of victory. The game-related statistics of the 308 men\u27s matches played in seven International Championships (Olympic Games, World and European Championships) were analysed. A cluster analysis established three groups (close games, unbalanced games, and very unbalanced games) according to the margin of victory. Differences between game outcomes (winning or losing teams) and margins of victory (close, unbalanced, and very unbalanced games) were determined using the chi-squared statistic, also calculating the effect sizes of the differences. A discriminant analysis was then performed applying the sample-splitting method according to game outcome (winning and losing teams) by margin of victory. It was found that the game-related statistics differentiate the winning from the losing teams in each final score group, with 7 (offensive and defensive) variables differentiating winners from losers in close games, 16 in unbalanced games, and 11 in very unbalanced games. In all three types of game, the game-related statistics were shown to discriminate performance (85% or more), with two variables being discriminatory by game outcome (winning or losing teams) in all three cases: shots and goalkeeper-blocked shots

Poster 19. - Vektorima prenosive bolesti

Vektorima prenosive bolesti su skupina bolesti čiji se uzročnici prenose na čovjeka posredno putem vektora, odnosno hematofagnih insekata kao što su komarci, krpelji, papatači i sl. Vektorske bolesti najčešće imaju svoja prirodna žarišta, a okolišni čimbenici kao što su klima, godišnje doba, vremenske prilike i vegetacija utječu na njihovu pojavnost na određenom području. Globalne klimatske promjene i intenziviranje međunarodnog prometa, trgovine i turizma znatno utječu na pojavu, brojnost, gustoću, aktivnost, sezonsko pojavljivanje i širenje vektora i bolesti koje prenose u određenom području, dok međunarodni promet sa sobom nosi rizik uvođenja novih vektora iz tropskih i subtropskih područja kao i pojave i širenja bolesti kao što su chikungunya, denge i groznica Zapadnog Nila, u područjima u kojima su do sada bile nepoznate. Prema procjenama SZO više je od polovine svjetskog stanovništva izloženo riziku obolijevanja od denge , malarije, lišmanijaze, žute groznice, japanskog encefalitisa i dr. vektorskih bolesti koje čine 17% svih zaraznih bolesti. Prema Europskom centru za prevenciju i nadzor nad zaraznim bolestima (ECDC) raste im udio u zaraznim bolestima posljednjih 10 godina, a sve su učestalije bolesti koje prenose komarci. U Europi su se dogodile veće epidemije denge u Portugalu, Chikungunye u Italiji, malarije u Grčkoj, uz evidentirane oboljele od autohtone Denge u Francuskoj i Hrvatskoj kao i mnogi oboljeli od West Nile groznice u sve više europskih zemalja. Najznačajnije vektorske bolesti u Europi su krpeljni meningncefalitis (KME), West Nile groznica, te zadnjih godina denge i chikungunya, a detektira se importirana malarija, slično kao u Hrvatskoj, gdje je najučestalija Lymeska borelioza koju prenose krpelji. U prevenciji bolesti koje prenose komarci uz mjere suzbijanja populacije vektora važna je edukacija stanovništva o smanjenju mogućnosti za razvoj legla komaraca i osobnim mjerama zaštite. Za prevenciju bolesti koje se prenose krpeljima važna je edukacija o osobnim mjerama zaštite, za KME imamo mogućnost cijepljenja, a Lymeska bolest se liječi antibioticima.

Zoonoses in the Republic of Croatia

Cilj. U ovom radu prikazujemo epidemiologiju i javnozdravstveno značenje najučestalijih i najznačajnijih zoonoza u Republici Hrvatskoj tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina). Metode. U postavljanju dijagnoze bolesti osim kliničke slike i epidemioloških podataka primijenjene su serološke metode (neizravna imunofluorescencija – IFA, imunoenzimni test – ELISA), molekularne (lančana reakcija polimerazom – PCR), izdvajanje i izolacija uzročnika u kulturi. U prikazu raspodjele pojedinih zoonoza korišteni su podatci temeljem prijava zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Rezultati. Tijekom promatranog desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina) najčešćee zoonoze bile su salmoneloze (ukupno 29462; raspon od 1254 do 5619, median 2781), zatim Lyme borelioza (ukupno 4217; raspon od 220 do 661, median 437), leptospiroza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) trihineloza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) i Q-vrućica (ukupno 167; raspon od 1 do 45, median 9). Rasprava i zaključak. Današnja pojavnost i učestalost zoonoza u Hrvatskoj, kao i pojava novih ili reemergentnih bolesti u svijetu, od kojih su mnoge zoonoze, od posebnog su javnozdravstvenog značaja i zahtijevaju usku suradnju različitih profila stručnjaka (iz područja medicine, veterine, šumarstva, biologije, zoologije, entomologije, ekologije) u poduzimanju učinkovitih mjera u nadzoru i suzbijanju, te proučavanju i istraživanju tih bolesti.Aim. The authors present epidemiologic data and public health implications of the most common and most important zoonoses in the Republic of Croatia over a ten-year period (2005 – 2014). Methods. Apart from clinical presentation and epidemiological data, the diagnosis of disease was based on serological methods (indirect immunofluorescence assay – IFA, immunoenzyme test – ELISA), molecular methods (polymerase chain reaction – PCR), separation and isolation of causative agents in culture. To represent the distribution of certain zoonoses, data based on reported infectious diseases from the Division of Epidemiology, Croatian National Institute of Public Health was used. Results. During the observed ten-year period (2005 – 2014) the most common zoonotic diseases were salmonellosis (29462 in total; range from 1 254 to 5619, median 2781), followed by Lyme disease (4217 in total; range from 220 to 661, median 437), leptospirosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40), trichinellosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40) and Q-fever (167 in total; range from 1 to 45, median 9). Discussion and Conclusion. Today the incidence and prevalence of zoonoses in Croatia, as well as the emergence and re-emergence of infectious diseases worldwide, many of which are zoonoses, is of particular significance for public health and requires close cooperation between various experts (from the fields of medicine, veterinary medicine, forestry, biology, zoology, entomology, ecology) in taking effective measures to control and prevent as well as to study and research these diseases

Zoonoses in the Republic of Croatia

Cilj. U ovom radu prikazujemo epidemiologiju i javnozdravstveno značenje najučestalijih i najznačajnijih zoonoza u Republici Hrvatskoj tijekom desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina). Metode. U postavljanju dijagnoze bolesti osim kliničke slike i epidemioloških podataka primijenjene su serološke metode (neizravna imunofluorescencija – IFA, imunoenzimni test – ELISA), molekularne (lančana reakcija polimerazom – PCR), izdvajanje i izolacija uzročnika u kulturi. U prikazu raspodjele pojedinih zoonoza korišteni su podatci temeljem prijava zaraznih bolesti Službe za epidemiologiju, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Rezultati. Tijekom promatranog desetogodišnjeg razdoblja (2005. – 2014. godina) najčešćee zoonoze bile su salmoneloze (ukupno 29462; raspon od 1254 do 5619, median 2781), zatim Lyme borelioza (ukupno 4217; raspon od 220 do 661, median 437), leptospiroza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) trihineloza (ukupno 506; raspon od 20 do 126, median 40) i Q-vrućica (ukupno 167; raspon od 1 do 45, median 9). Rasprava i zaključak. Današnja pojavnost i učestalost zoonoza u Hrvatskoj, kao i pojava novih ili reemergentnih bolesti u svijetu, od kojih su mnoge zoonoze, od posebnog su javnozdravstvenog značaja i zahtijevaju usku suradnju različitih profila stručnjaka (iz područja medicine, veterine, šumarstva, biologije, zoologije, entomologije, ekologije) u poduzimanju učinkovitih mjera u nadzoru i suzbijanju, te proučavanju i istraživanju tih bolesti.Aim. The authors present epidemiologic data and public health implications of the most common and most important zoonoses in the Republic of Croatia over a ten-year period (2005 – 2014). Methods. Apart from clinical presentation and epidemiological data, the diagnosis of disease was based on serological methods (indirect immunofluorescence assay – IFA, immunoenzyme test – ELISA), molecular methods (polymerase chain reaction – PCR), separation and isolation of causative agents in culture. To represent the distribution of certain zoonoses, data based on reported infectious diseases from the Division of Epidemiology, Croatian National Institute of Public Health was used. Results. During the observed ten-year period (2005 – 2014) the most common zoonotic diseases were salmonellosis (29462 in total; range from 1 254 to 5619, median 2781), followed by Lyme disease (4217 in total; range from 220 to 661, median 437), leptospirosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40), trichinellosis (506 in total; range from 20 to 126, median 40) and Q-fever (167 in total; range from 1 to 45, median 9). Discussion and Conclusion. Today the incidence and prevalence of zoonoses in Croatia, as well as the emergence and re-emergence of infectious diseases worldwide, many of which are zoonoses, is of particular significance for public health and requires close cooperation between various experts (from the fields of medicine, veterinary medicine, forestry, biology, zoology, entomology, ecology) in taking effective measures to control and prevent as well as to study and research these diseases

Poster 19. - Vektorima prenosive bolesti

Vektorima prenosive bolesti su skupina bolesti čiji se uzročnici prenose na čovjeka posredno putem vektora, odnosno hematofagnih insekata kao što su komarci, krpelji, papatači i sl. Vektorske bolesti najčešće imaju svoja prirodna žarišta, a okolišni čimbenici kao što su klima, godišnje doba, vremenske prilike i vegetacija utječu na njihovu pojavnost na određenom području. Globalne klimatske promjene i intenziviranje međunarodnog prometa, trgovine i turizma znatno utječu na pojavu, brojnost, gustoću, aktivnost, sezonsko pojavljivanje i širenje vektora i bolesti koje prenose u određenom području, dok međunarodni promet sa sobom nosi rizik uvođenja novih vektora iz tropskih i subtropskih područja kao i pojave i širenja bolesti kao što su chikungunya, denge i groznica Zapadnog Nila, u područjima u kojima su do sada bile nepoznate. Prema procjenama SZO više je od polovine svjetskog stanovništva izloženo riziku obolijevanja od denge , malarije, lišmanijaze, žute groznice, japanskog encefalitisa i dr. vektorskih bolesti koje čine 17% svih zaraznih bolesti. Prema Europskom centru za prevenciju i nadzor nad zaraznim bolestima (ECDC) raste im udio u zaraznim bolestima posljednjih 10 godina, a sve su učestalije bolesti koje prenose komarci. U Europi su se dogodile veće epidemije denge u Portugalu, Chikungunye u Italiji, malarije u Grčkoj, uz evidentirane oboljele od autohtone Denge u Francuskoj i Hrvatskoj kao i mnogi oboljeli od West Nile groznice u sve više europskih zemalja. Najznačajnije vektorske bolesti u Europi su krpeljni meningncefalitis (KME), West Nile groznica, te zadnjih godina denge i chikungunya, a detektira se importirana malarija, slično kao u Hrvatskoj, gdje je najučestalija Lymeska borelioza koju prenose krpelji. U prevenciji bolesti koje prenose komarci uz mjere suzbijanja populacije vektora važna je edukacija stanovništva o smanjenju mogućnosti za razvoj legla komaraca i osobnim mjerama zaštite. Za prevenciju bolesti koje se prenose krpeljima važna je edukacija o osobnim mjerama zaštite, za KME imamo mogućnost cijepljenja, a Lymeska bolest se liječi antibioticima.

Epidemija Zika virusne infekcije

Virus Zika je flavivirus kojeg primarno prenose komarci iz roda Aedes, za koje je karakteristično da su aktivni danju, od izlaska do zalaska sunca. Kompetentni vektori su Ae.aegypti i Ae.albopictus (tigrasti komarac), dok se ostali komarci iz roda Aedes  smatraju potencijalnim vektorima. Virus Zika može se prenijeti i transplacentarno ili tijekom porođaja zaražene majke, te spolnim putem. Zika virus je detektiran u krvi, urinu i slini tijekom akutne faze bolesti. Zika virusna RNA može biti prisutna u sjemenoj tekućini najmanje dva mjeseca nakon oporavka od Zika virusne infekcije. Postoji potencijalni rizik prijenosa Zika virusa zaraženom krvlju i transfuzijskim pripravcima te doniranjem sjemena davatelja povratnika iz rizičnog područja. Ne postoji cjepivo ili mogućnost kemoprofilakse infekcije

Epidemija Zika virusne infekcije

Virus Zika je flavivirus kojeg primarno prenose komarci iz roda Aedes, za koje je karakteristično da su aktivni danju, od izlaska do zalaska sunca. Kompetentni vektori su Ae.aegypti i Ae.albopictus (tigrasti komarac), dok se ostali komarci iz roda Aedes  smatraju potencijalnim vektorima. Virus Zika može se prenijeti i transplacentarno ili tijekom porođaja zaražene majke, te spolnim putem. Zika virus je detektiran u krvi, urinu i slini tijekom akutne faze bolesti. Zika virusna RNA može biti prisutna u sjemenoj tekućini najmanje dva mjeseca nakon oporavka od Zika virusne infekcije. Postoji potencijalni rizik prijenosa Zika virusa zaraženom krvlju i transfuzijskim pripravcima te doniranjem sjemena davatelja povratnika iz rizičnog područja. Ne postoji cjepivo ili mogućnost kemoprofilakse infekcije

Prevalence and Zoonotic Potential of Avian Chlamydia in Croatia

Uvod: Bakteriju C. psittaci moguće je pronaći kod različitih vrsta ptica, ali i kod drugih životinja i ljudi. Nedavno su opisane nove vrste, C. gallinacea i C. avium, čijim se nalazom mijenja slika jednog od uzročnika klamidioze u ptica. Genotipovi C. psittaci razlikuju se prema svojoj patogenosti, a oni izdvojeni iz papiga, purana i pataka posebno su patogeni za uzgajivače ili vlasnike ptica, veterinare, radnike na peradarskim farmama i u klaonicama. Infekcije kod ljudi mogu proći inaparentno ili uz teške kliničke znakove upale pluća. Asimptomatska infekcija se najčešće javlja kod ptica, no moguće su i akutne sistemske ili kronične infekcije. Materijali i metode: Prisutnost C. psittaci kod ptica u Hrvatskoj mora se prijaviti prema zakonu, a sva registrirana jata golubova, papiga i drugih ptica moraju se pregledati jednom, a trgovine za kućne ljubimce najmanje dva puta godišnje. U razdoblju od 2008. do 2017. godine ukupno je pregledano 3283 uzoraka ptica primjenom metode PCR-a u stvarnom vremenu, a prisutnost Chlamydiaceae, C. psittaci i C. gallinacea dokazana je u uzorcima izmeta ili obriscima organa. Rezultati i rasprava: Ukupno je 12% uzoraka bilo pozitivno na Chlamydiaceae. Od 2015. godine, prisutnost C. psittaci također je rutinski određena te se 34.01% pozitivnih uzoraka identificiralo kao C. psittaci. Nalazi klamidije kod različitih ptičjih vrsta ukazuju na važnost pravilne provedbe zaštitnih mjera, uzimajući u obzir zoonotski potencijal klamidije koja potječe od ptica i peradi.Background: Zoonotic Chlamydia (C.) psittaci, can be found in different bird species, but also in other animals and humans. Recently, new species have been described, as C. gallinacea and C. avium, changing the perspective of a single causative agent of avian chlamydiosis. Genotypes of C. psittaci differ, according to their pathogenicity, and the ones isolated from parrots, turkeys and ducks are particularly pathogenic to bird breeders or owners, veterinarians, poultry farms and slaughterhouse workers. Infections in humans may pass unapparent or to the onset of systemic lung inflammation. Asymptomatic infection is most commonly found in birds, but acute systemic or chronic infections are also possible. Material and Methods: Presence of C. psittaci in birds in Croatia must be reported by law, and all registered flocks of pigeons, parrots and other birds must be examined once, and pet shops at least twice a year. In the period from 2008 to 2017, a total of 3283 avian samples were examined by real-time PCR and the presence of Chlamydiaceae, C. psittaci and C. gallinacea were detected in faecal samples or swabs. Results and Conclusions: In total, 12% of the samples were found positive for Chlamydiaceae. From the 2015, the presence of C. psittaci has also routinely been determined, whereas 34.01% positive avian samples proved to be C. psittaci. Findings of chlamydia in various avian species indicates the importance of proper implementation of the protective measures, by taking into account the zoonotic potential of chlamydia originating from birds and poultry