1 research outputs found
Melanomakrofagni centri i oboljenja morske maÄke bljedice, Scyliorhinus canicula (L.), iz južnog Jadrana ā znaÄaj za buduÄi monitoring
Melanomacrophages of fish are commonly explored as biomarkers of water pollution and are considered to be sensitive albeit non-specific health indicators in water ecosystems. Sharks as long living marine species are good sentinel species. This study presents morphometric data for splenic and hepatic melanomacrophages (MMC), and observed histopathology in ten lesser-spotted catsharks, Scyliorhinus canicula (L.), one of the most abundant shark species in the eastern Adriatic Sea. At necropsy, we collected random tissue samples from liver, brain, gallblader, pancreas, spleen, kidney, gills, entire digestive system, thyroid gland, rectal gland, entire urogenital (male samples) and genital system (female samples). Collected tissue samples were routinely processed and stained with hematoxylin-eosin, Periodic Acid-Schiff, and Masson Trichrome for microscopic examinations and morphometry. There was a minimal number of histopathological lesions in the examined sharks, but morphometric values reported herein were three folds higher than in previous studies in free-ranging sharks. Studies on larger numbers of sharks are needed to elucidate the biological significance of our finding in the context of population decline of the lesser-spotted catshark.Melanomakrofagni centri razliÄitih taksa ribolikih životinja nerijetko se koriste kao biomarkeri u ekoloÅ”kim studijama, te se smatraju pouzdanim pokazateljima stanja u ispitivanju oneÄiÅ”Äenja. Mor-ski psi, kao objektivno dugoživuÄe marinske vrste, predstavljaju idealne modele za ovakve studije. U ovom radu autori su prezentirali detaljne morfometrijske podatke za melanomakrofagne centre (MMC) opservirane u jetri i slezeni, kao i uoÄene histopatoloÅ”ke promjene na deset jedinki morske maÄke bljedice, Scyliorhinus canicula (L.) - kao jedne od najzastupljenijih preÄnousta istoÄnog Jadranskog mora. Tijekom obdukcije, uzorkovani su svi organi koji si potom rutinski histoloÅ”ki bojeni (hematoksilin-eozin, Periodic Acid-Schiff i Massonās Trichtome) s ciljem detaljnijih mik-roskopskih opservacija. UoÄena morfologija, kao i brojnost, MMC ispitivanih jedinki odgovara lit-eraturnim podacima za druge vrste preÄnousta. MeÄutim, dokumentirane morfometrijske vrijednosti bile su tri puta veÄe u odnosu na prethodne studije. ProsjeÄni broj MMC po vidnom polju (HPF) i prosjeÄan postotak podruÄja okupiranog od strne MMC u jetri i slezeni nisu pokazali statistiÄki znaÄajnu razliku. Ipak, prosjeÄna povrÅ”ina jednog jetrenog MMC bila je veÄa u odnosu na one u slezeni (p<0,05). Opisani podaci o MMC znaÄajno doprinose joÅ” uvijek dosta ograniÄenim podacima o distribuciji, morfologiji i morfometrija MMC kod landovine, te možemo reÄi da predstavljaju polaznu vrijednost za sljedeÄe studije. Daljnje, multidisciplinarne, studije neophodne su kako bi se ostvario Å”iri uvid u uÄinke i povezanost MMC s razliÄitim patoloÅ”kim stanjima i razumijevanje nega-tivnog utjecaja pritisaka koji vladaju u staniÅ”tu na zdravstveno stanje maÄke bljedice, ali i drugih vrsta, u Jadranskom moru