29 research outputs found
Redox potencijal sedimenta na podruÄju srednjeg Jadrana
Sediment redox potentials (EH) at stations of different trophic status in the central Adriatic from 2001-2007 were investigated in this paper. For most part of the year at open sea and channel stations EH values were mainly positive (+150 to 0 mV), even to 10 cm sediment depth. Positive EH (absence of sulphate reduction with very low sulphide concentrations) at these stations is prob- ably caused by low to medium organic matter sedimentation rates. Negative EH values (presence of sulphide and appearance of anoxic conditions in sediment) and shallow redox transition depths in sediment were found in areas with higher productivity and organic matter sedimentation such as eutrophicated KaÅ”tela Bay after a winter plankton bloom, a near shore station exposed to a city wastewater outlet and stations located under fish farm cages. Vertical profiles of sediment EH, iron- bound phosphorus fraction and Fe(III)OOH investigated at a middle Adriatic tuna farm indicated a relationship between redox potential and phosphate adsorption/desorption processes.U ovom su radu prikazani rezultati istraživanja redoks potencijala (EH) u sedimentu postaja razliÄitog trofiÄkog stupnja u podruÄju srednjeg Jadrana. U veÄem su dijelu godine EH vrijednosti za postaju u kanalu i postaju otvorenog mora bile pozitivne (od +150 do 0 mV) i do 10 cm dubine sedimenta. Pozitivni EH (odsut- nost redukcije sulfata sa vrlo malim koncentracijama sulfida) u sedimentu ovih postaja je vjerojatno uzro- kovan niskom do srednjom brzinom sedimentacije organske tvari. Negativni EH (prisutnost sulfida i pojave anoksiÄnih uvjeta u sedimentu) i plitke dubine redoks prijelaza u sedimentu su naÄene u podruÄjima visoke produktivnosti i sedimentacije organske tvari kao Å”to su: eutrofizirani KaÅ”telanski zaljev nakon zimskog cvata planktona, priobalna postaja u blizini podmorskog kanalizacijskog ispusta, te postaje smjeÅ”tene ispod kaveza za uzgoj ribe. Vertikalni profili EH, koncentracije fosfora vezanog na željezo u sedimentu (P-Fe), kao i kon- centracije Fe(III)OOH u sedimentu ispitivani na uzgajaliÅ”tu tuna u srednjem Jadranu upuÄuju na povezanost redoks potencijala i procesa adsorpcije ili desorpcije ortofosfata u pornoj vodi sedimenta
OdreÄivanje toksiÄnosti sedimenta povezane s policikliÄkim aromatskim ugljikovodicima ā PAH duž istoÄne obale Jadranskog mora
Polycyclic aromatic hydrocarbons (PAH) were investigated in the sediments at 24 locations in
the coastal area of Adriatic Sea. Total PAH concentrations ranged from 14,98 to 26145,62 Āµg kg-1,
with the highest levels determined in the sediments of Å ibenik Bay and the lowest in the sediment
near Island of Pag. Unsubstituted PAH were prevailing PAH group in the sediments from the Å ibenik
Bay and in the Coastal area, while methyl-substituted PAH were dominant group in the sediments of
the KaŔtela Bay. In order to estimate the possible toxicological significance of PAH concentrations,
Sediment Quality Assessment was done according to three different sets of sediment quality
guidelines. A high environmental risk was calculated for each station in Å ibenik Bay; for the station
in vicinity of the Industrial port of Split and for the two stations in Coastal zone. Low environmental
risk was determined in less urbanised areas such as Island of Pag. Sediment extracts were further
analysed for acute toxicity by measurements of decrease in bioluminescence upon exposure to
sediment extracts. Obtained results show disagreement between sediment toxicity predicted upon
PAH levels in sediment and experimentally obtained sediment toxicity. Sediment extracts in which
low PAH levels were measured showed high acute toxicity indicating that concentrations of PAH
alone are a poor indicator of sediment toxicity. Correlation analysis between concentrations of
specific PAH compounds and toxicity revealed the strongest association between acute sediment
toxicity and sulphur-containing PAH suggesting the S-PAH should be considered in sediment toxicity
assessment.PolicikliÄki aromatski ugljikovodici - PAH istraživani su u sedimentu na 24 lokacije u priobalnom
podruÄju Jadranskog mora. Ukupna koncentracija PAH-ova u sedimentu (T-PAH) iznosila je od
14,98 do 26415 Āµg kg-1. NajviÅ”a vrijednost masenog udjela T-PAH āova izmjerena je u sedimentu
Å ibenskog zaljeva. Na veÄini postaja u Priobalnom podruÄju te na svim postajama u Å ibenskom
zaljevu, ne-supstituirani PAH-ovi bili su dominantni spojevi u sedimentu; dok je sediment na svim
postajama u KaÅ”telanskom zaljevu bio obogaÄen metil-supstituiranim PAH-ovima (Me-PAH).
Kako bi se odredila toksiÄnost sedimenta te procijenila opasnost za zdravlje okoliÅ”a, kvaliteta sedimenta istražena je primjenom triju razliÄitih smjernica za procjenu stanja sedimenta - SQG. Visok rizik za okoliÅ” izraÄunat je za sve lokacije u Å ibenskom zaljevu; za jednu postaju u KaÅ”telanskom zaljevu, smjeÅ”tenu u blizini industrijske luke Split; te za dvije postaje u priobalju. Nizak rizik za zdravlje okoliÅ”a utvrÄen je na postajama udaljenim od urbanih podruÄja kao Å”to je otok Pag. Akutna toksiÄnost sedimenta dodatno je analizirana mjerenjem smanjenja intenziteta bakterijske bioluminiscencije nakon izlaganja ekstraktima uzoraka sedimenta.
Dobiveni rezultati o akutnoj toksiÄnosti razlikuju se od rezultata dobivenih primjenom smjernica
za procjenu kvalitete sedimenta. Ekstrakti uzoraka sedimenta u kojima su izmjerene niske vrijednosti masenih udjela PAH-ova uzrokovali su visoku akutnu toksiÄnost iz Äega proizlazi da procjena toksiÄnosti sedimenta uzimanjem u obzir samo masenih udjela PAH-ova u sedimentu nije dobar
pokazatelj stanja toksiÄnosti sedimenta. Analizom korelacije izmeÄu masenih udjela specifiÄnih
grupa PAH-ova u sedimentu i akutne toksiÄnosti ekstrakata sedimenta, utvrÄena je jaka povezanost
toksiÄnosti sa skupinom PAH-ova koji u svojoj strukturi sadrže atom sumpora (S-PAH), Å”to upuÄuje
da je prilikom procjene stanja sedimenta potrebno uzeti u obzir i S-PAH-ove
Redox potencijal sedimenta na podruÄju srednjeg Jadrana
Sediment redox potentials (EH) at stations of different trophic status in the central Adriatic from 2001-2007 were investigated in this paper. For most part of the year at open sea and channel stations EH values were mainly positive (+150 to 0 mV), even to 10 cm sediment depth. Positive EH (absence of sulphate reduction with very low sulphide concentrations) at these stations is prob- ably caused by low to medium organic matter sedimentation rates. Negative EH values (presence of sulphide and appearance of anoxic conditions in sediment) and shallow redox transition depths in sediment were found in areas with higher productivity and organic matter sedimentation such as eutrophicated KaÅ”tela Bay after a winter plankton bloom, a near shore station exposed to a city wastewater outlet and stations located under fish farm cages. Vertical profiles of sediment EH, iron- bound phosphorus fraction and Fe(III)OOH investigated at a middle Adriatic tuna farm indicated a relationship between redox potential and phosphate adsorption/desorption processes.U ovom su radu prikazani rezultati istraživanja redoks potencijala (EH) u sedimentu postaja razliÄitog trofiÄkog stupnja u podruÄju srednjeg Jadrana. U veÄem su dijelu godine EH vrijednosti za postaju u kanalu i postaju otvorenog mora bile pozitivne (od +150 do 0 mV) i do 10 cm dubine sedimenta. Pozitivni EH (odsut- nost redukcije sulfata sa vrlo malim koncentracijama sulfida) u sedimentu ovih postaja je vjerojatno uzro- kovan niskom do srednjom brzinom sedimentacije organske tvari. Negativni EH (prisutnost sulfida i pojave anoksiÄnih uvjeta u sedimentu) i plitke dubine redoks prijelaza u sedimentu su naÄene u podruÄjima visoke produktivnosti i sedimentacije organske tvari kao Å”to su: eutrofizirani KaÅ”telanski zaljev nakon zimskog cvata planktona, priobalna postaja u blizini podmorskog kanalizacijskog ispusta, te postaje smjeÅ”tene ispod kaveza za uzgoj ribe. Vertikalni profili EH, koncentracije fosfora vezanog na željezo u sedimentu (P-Fe), kao i kon- centracije Fe(III)OOH u sedimentu ispitivani na uzgajaliÅ”tu tuna u srednjem Jadranu upuÄuju na povezanost redoks potencijala i procesa adsorpcije ili desorpcije ortofosfata u pornoj vodi sedimenta
Brojnost i sastav pikoplanktonske zajednice u srednjem Jadranu
The abundance and structure of the picoplankton community were studied at two stations, one in coastal waters and one in offshore waters, of the middle Adriatic from December 1996 to June 1998. The abundance of prokaryotic Synechococcus cells, eukaryotic autotrophic picoplankton, and heterotrophic nanoflagellates (HNF) was determined, as were the chlorophyll a, physical and chemical factors, and nutrients of the water. Synechococcus dominated the picoplankton abundance by 96%. In offshore waters, the abundance of Synechococcus was influenced by nutrient availability and HNF abundance more than by temperature. In coastal waters, where nutrients were not a limiting factor, temperature had greater influence. Picophytoplankton contributed more to the total phytoplankton biomass in offshore (31%) than in coastal (9%) waters.Brojnost i struktura pikoplanktonske zajednice istraživana je na dvjema postajama smjeÅ”tenim u obalnim i otvorenim vodama srednjeg Jadranau u razdoblju od prosinca 1996 do lipnja 1998. Istraživanjem je obuhvaÄena brojnost cijanobakterija Synechococcus, eukariotskog pikoplanktona i heterotrofnih nanoflagelata (HNF), koncentracija klorofila a kao i fizikalno kemijski parametri (slanost, temperatura, hranjive soli). Rezultati istraživanja pokazali su da u pikofitoplankltonskoj zajednici dominiraju cijanobakterije Synechococcus (96%). Brojnost cijanobakterija u otvorenim vodama najveÄim je dijelom uvjetovana raspoloživom koncentracijom hranjivih soli kao i veliÄinom populacije HNF. Temperatura ima veÄi utjecaj na brojnost cijanobakterija u obalnim vodama gdje hranjive soli nisu ograniÄavajuÄi factor. Pikofitoplankton znatno viÅ”e dobrinosi ukupnoj fitoplanktonskoj biomasi u otvorenim vodama (31%) nego u obalnim vodama (9%)
Utjecaj ekoloÅ”kih Äimbenika na raspodjelu dva ekotipa roda Synechococcus u obalnom moru Jadrana
Distribution and abundance of two Synechococcus ecotypes, phycocyanin-rich cells (PC-SYN) and phycoerythrin-rich cells (PE-SYN) were studied in the surface layer of the central Adriatic Sea during the 2015-2016 period. The studied area included several estuarine areas and coastal to open sea trophic gradients, covering a wide range of seawater temperatures ((11.82 - 20.75 ^oC)), salinity (4.47 - 38.84) and nutrient concentration. The abundance of PC-SYN ranged from ( 0 to 79.79 x 10^ 3 cell mL^-1) and that of PE-SYN from (5.01 x 10^3 to 76.74 x 10^3 cell mL^-1). Both ecotypes coexisted in the studied waters with PC-SYN cells dominating during spring and PE-SYN during winter and autumn.
PC-SYN showed a significant positive relationship with temperature and strong positive responses to nitrogen nutrients, whereas PE-SYN positively responded to phosphate availability. The relative ratio of phosphorus availability and total inorganic nitrogen nutrients (N/P ratio) affects the spatial distribution of the two Synechococcus ecotypes.U radu je istražena raspodjela i brojnost dva ekotipa roda
Synechococcus, tzv. stanice bogate fikocijaninom (PC-SYN) i stanice bogate fikoeritrinom (PE-SYN) u povrŔinskom sloju vodenog stupca,
tijekom 2015. i 2016. godine. PodruÄje istraživanja obuhvaÄalo je nekoliko estuarijskih podruÄja te podruÄje trofiÄkog gradijenta od obale prema otvorenom moru, Å”irokog raspona temperature mora
((11.82 - 20.75 ^oC)), saliniteta (4.47-38.84) i koncentracije hranjiva. Brojnost PC-SYN bila je u rasponu od ( 0 to 79.79 x 10^ 3 cell mL^-1), a PE-SYN od (5.01 x 10^3 to 76.74 x 10^3 cell mL^-1). UtvrÄeno je istovremeno obitavanje oba ekotipa na istraživanom podruÄju, s prevladavanjem PC-SYN tijekom proljeÄa te PE-SYN tijekom zime i jeseni. Pokazana je statistiÄki znaÄajna povezanost izmeÄu PC-SYN i temperature te njegova jaka pozitivna povezanost s duÅ”ikovim spojevima, dok su PE-SYN stanice pozitivno odgovorile na dostupnost fosfata. Relativni omjer dostupnosti fosfora i ukupnih hranjiva duÅ”ika (N/P omjer) utjecao je na prostornu raspodjelu oba ekotipa roda Synechococcus
Struktura populacije i brojnost fitoplanktonske zajednice u tri zaljeva na istoÄnoj obali Jadrana, Å ibenskom zaljevu, KaÅ”telanskom zaljevu i Malostonskom zaljevu
Present study describes the phytoplankton community structure and phytoplankton abundance in three bays on the eastern Adriatic coast (Å ibenik Bay, KaÅ”tela Bay and Mali Ston Bay) during 2005. The highest phytoplankton biomass (expressed as chlorophyll a) were recorded at one station in Å ibenik Bay (4.73 mg m-3), and in KaÅ”tela Bay (2.79 mg m-3), while at all other stations recorded values were generally below 1 mg m-3. At the investigated area of Å ibenik Bay a total of 114 phytoplankton taxa have been determined. The most diverse were diatoms with 61 and dinoflagellates with 37 taxa. Coccolithophorids contributed with 6, cryptophytes with 3, silicoflagellates, euglenophytes and chlorophytes with 2 taxa. In the area of KaÅ”tela Bay 193 phytoplankton taxa have been recorded. Dinoflagellate group was the most diverse with 92 taxa, followed by diatoms (80), coccolithophorids (9), silicoflagellates and euglenophytes (4), cryptophytes (2) and chlorophyte (1). In the area of Mali Ston Bay a total of 88 phytoplankton taxa have been found, with 39 diatoms, 36 dinoflagellates, 2 silicoflagellates, 4 coccolithophorids, 2 euglenophytes, 1 chllorophyte and 3 chrisophyte taxa. Abundance of dinoflagellates was very low in this area. Coccolithophorids contributed more to the community composition in Mali Ston Bay, then in other areas of research. A diverse microflagellate group was present in the whole area of investigation with a high frequency of findings. During the investigated period a relatively small number of monospecific blooms in all areas have been recorded. The largest numbers of taxa were recorded at stations that are under an influence of freshwater input from rivers and strong anthropogenic influence.U ovom radu je analizirana struktura fitoplanktonske zajednice i brojnosti fitoplanktona u tri zaljeva na istoÄnoj obali Jadrana (Å ibenski zaljev, KaÅ”telanski zaljev i Malostonski zaljev) tijekom 2005. NajveÄa biomasa fitoplanktona (izražena preko klorofila a) je zabilježena na jednoj postaji u Å ibenskom zaljevu (4,73 mg m-3), te jednoj postaji u KaÅ”telanskom zaljevu (2,79 mg m-3), dok su na svim ostalim postajama zabilježene vrijednosti bile niže od 1 mg m-3. Na istraživanom podruÄju Å ibenskog zaljeva odreÄeno je ukupno 114 taksonomskih kategorija fitoplanktona. Najraznovrsnije su bile dijatomeje sa 61 i dinoflagelati sa 37 taksonomskih kategorija. Kokolitoforidi su pridonijeli sa 6, kriptofiti sa 3, silikoflagelati, euglenofiti i klorofiti sa 2 taksonomske kategorije. Na podruÄju KaÅ”telanskog zaljeva su zabilježene 193 taksonomske kategorije. Dinoflagelati su bili najraznovrsniji sa 92 taksonomske kategorije, slijede dijatomeje (80), kokolitoforidi (9), silikoflagelati i euglenofiti (4), kriptofiti (2) te klorofiti (1). U podruÄju Malostonskog zaljeva ukupno je pronaÄeno 88 fitoplanktonskih taksonomskih kategorija; dijatomeje 39, dinoflagelati 36, silikoflagelati 2, kokolitoforidi 4, euglenofiti 2, klorofiti 1, te krizofiti 3. Brojnost dinoflagelata u ovom podruÄju je bila niska dok su kokolitoforidi viÅ”e doprinijeli sastavu zajednice u ovom podruÄju nego na drugim istraživanim podruÄjima. Raznorodna grupa mikroflagelata je bila prisutna sa visokom frekvencijom pojavljivanja na svim istraživanim podruÄjima. Za vrijeme istraživanog perioda pojavljuje se relativno mali broj monospecifiÄnih cvatnji. StatistiÄka obrada okoliÅ”nih parametara i sastava fitoplanktonske zajednice je ukazala na najveÄi broj vrsta na postajama koje su pod snažnim utjecajem slatkovodnih dotoka i jakim antropogenim utjecajem
Algal pigments distribution and phytoplankton group assemblages in the coastal transitional environment ā Boka Kotorska Bay (Southeastern Adriatic Sea)
Prisutnost zajednica fitoplanktona i rasprostranjenost pigmenata utvrÄivani su u tranzicijskim vodama Bokokotorskog zaljeva. Uzorci su prikupljeni Äetiri puta na tri lokaliteta u unutraÅ”njosti Zaljeva u periodu izmeÄu travnja 2008. i ožujka 2009. godine. Mikroskopskom analizom utvrÄeno je da fitoplankton Äine morske dijatomeje, dinoflagelati, kriptofiti, klorofiti i kokolitoforidi. Pored fukoksantina kao dominantnog biomarkerskog pigmenta, bili su zastupljeni i aloksantin, 19ā²-heksanoiloksifukoksantin, peridinin i klorofil bā. Fukoksantin i aloksantin su pokazali znaÄajnu korelaciju sa klorofilom a kao indikatorom biomase fitoplanktona tijekom Äitavog perioda ispitivanja. U studenom 2008. godine, dijatomeje su nadjaÄale kokolitoforide, koji su vjerovatno efikasno apsorbirali nutrijente tijekom perioda u kojem je njihova dostupnost bila smanjena. Kao rezultat smanjenog
unosa nutrijenata, u ljetnom periodu, zajednicu fitoplanktona u Bokokotorskom zaljevu saÄinjavali su uglavnom morski dinoflagelati, kriptofiti i klorofiti.Phytoplankton assemblages and pigment distribution were determined in the transitional Boka Kotorska Bay. Samples were collected four times from three stations in the inner part of the Bay between April 2008 and March 2009. Microscopic analysis revealed that the phytoplankton was composed of marine diatoms, dinoflagellates, cryptophytes, chlorophytes and coccolithophorids. Aside from fucoxanthin as the dominant biomarker pigment, alloxanthin, 19ā²-hexanoyloxyfucoxanthin, peridinin and chlorophyll b provided indicative contributions. Fucoxanthin and alloxanthin showed significant correlation with the phytoplankton chlorophyll a biomass throughout the investigated period. In November 2008, the diatoms were outcompeted by coccolithophorids, which probably efficiently absorbed nutrients during a period of their reduced supply. Due to the reduced nutrient input, in the summer, the phytoplankton community in the Bay was composed mostly of marine dinoflagellates, cryptophytes, and chlorophytes
Struktura populacije i brojnost zooplanktona u estuariju rijeke Krke u proljeÄe 2006-e godine
The zooplankton assemblage was investigated in April 2006 at 9 stations along, and in front of, the highly stratified salt-wedge Krka river estuary, using 53- and 125-Ī¼m mesh Nansen nets. Tintinnids, copepods and their developmental stages and mollusc larvae dominated the zooplankton community, with 28 tintinnid and 41 copepod taxa recorded in the investigated area. Both tintinnid and copepod communities showed a general decrease in abundance and increase in species number from the head to the mouth of estuary, with a clear dominance of estuarine-neritic species. The most abundant tintinnids were Tintinnopsis campanula and Favella ehrenbergii. Small cyclopoid copepod Oithona nana dominated in the upper reaches, presumably feeding opportunistically on abundant organic matter accumulated at the permanent halocline. The contribution of calanoids intensified towards marine stations, except in the eutrophicated Å ibenik harbour area in the middle reaches, where cyclopoid Oithona nana again proliferated. An assessment of the sampling performances of the 53- and 125-Ī¼m nets and data on zooplankton population structure indicated that the 125-Ī¼m mesh size plankton net in combination with Niskin bottles would give the optimal insight into the ecology of all zooplankton components in future investigations of this and similar highly stratified estuaries.Zooplanktonska zajednica je istraživana u travnju 2006. na devet postaja duž i ispred visokostratificiranog estuarija rijeke Krke, uporabom dviju planktonskih mreža Nansen tipa, opremljenih svilama finoÄe tkanja 53- i 125-Ī¼m. Tintinidi, kopepodni rakovi i njihovi razvojni stadiji te liÄinke mekuÅ”aca su dominirale u zooplanktonu, a zabilježeno je 28 vrsta tintinida i 41 vrsta kopepoda. Kod tintinida i kopepoda zamijeÄen je pad brojnosti i porast broja vrsta prema uÅ”Äu estuarija, uz izraženu dominaciju estuarsko-neritiÄkih vrsta. Najbrojniji tintinidi su bili Tintinnopsis campanula i Favella ehrenbergii. Mali ciklopoidni kopepod Oithona nana dominirao je u gornjem dijelu estuarija, vjerovatno se hraneÄi organskom tvari nakupljenoj na permanentnoj haloklini. Udio kalanoidnih kopepoda se poveÄavao prema postajama iza uÅ”Äa, s iznimkom eutrofiziranog podruÄja Å”ibenske luke na kojem su ponovo zabilježene visoke brojnosti ciklopoida Oithona nana. Usporedba brojÄanih podataka iz koriÅ”tenih planktonskih mreža i sastav populacije zooplanktona ukazuju da bi kombinacija 125-Ī¼m planktonske mreže i Niskin crpca dala optimalne podatke o ekologiji zooplanktonske zajednice tijekom buduÄih istraživanja ovog i sliÄnih visokostratificiranih estuarija
Klimatski skokovi i viÅ”e-dekadna promjenjivost pelagiÄkog ekosustava Jadrana
In recent highly variable climate, a combined effect of a large-scale northern hemisphere climate and regional-scale Adriatic hydroclimate changes significantly reflected in the Adriatic Sea ecosystem. To clarify this statement we set up in connection two inter-annual systems: the air-sea interconnected system and pelagic ecosystems for the period 1961 to 2010. Within this period, significant changes occurred through 1987-1998 period, characterized by a drop of temperature, salinity and oxygen concentration in the middle Adriatic intermediate layer as consequence of a weaker ventilation of the Adriatic Sea. The pelagic ecosystem reacted to these changes. Large
fluctuations in marine biota (from plankton to pelagic fish) revealed significantly different regimes before and after the late eighties. Different patterns observed through analyzed biotic parameters
seem linked to modification in thermohaline circulation related to the Eastern Mediterranean Transient (EMT), whose effects prevented warmer and saltier water mass intrusions into the Adriatic
Sea. These results provide evidence on connections between the shifts in the middle Adriatic pelagic ecosystem and the northern hemisphere climate via changes in regional atmospheric conditions, and highlight the importance of northern hemisphere climate changes for physical and biological regimes of the Adriatic SeaU vrijeme sve izrazitije promjene klime ekosustav Jadranskog mora pod znaÄajnim je utjecajem atmosferskih promjena koje se dogaÄaju na sjevernoj hemisferi te na regionalnoj skali Jadrana. U svrhu objaÅ”njenja meÄuovisnosti ekosustava Jadrana i atmosferskih procesa na razliÄitim prostornim skalama (od hemisferske do regionalne) analizirana je viÅ”egodiÅ”nja (1961.-2010.) promjen-
jivost sustava atmosfera-more i pelagiÄkog ekosustava. Unutar promatranog vremenskog razdoblja najznaÄajnija promjena dogodila se izmeÄu 1987. i 1998. u intermedijalnom sloju srednjeg Jadrana i bila je obilježena padom temperature mora i saliniteta te kisika kao posljedica slabijeg ventiliranja Jadrana. Istovremeno su u ekosustavu pelagijala Jadranskog mora primijeÄene velike fluktuacije u biomasi morskih organizama (od fitoplanktona do plave ribe). Izdvojena su signifikantno razliÄita stanja ekosustava Jadrana prije i poslije kasnih osamdesetih godina proÅ”log stoljeÄa. Uzrok ovim
razliÄitim stanjima ekosustava dijelom se može povezati sa modificiranom termohalinom cirkulacijom Jadrana koja je pod utjecajem EMT (Eastern Mediterranean Transient) sprjeÄavala ulazak
toplije i slanije vode u Jadransko more, uzrokujuÄi na taj naÄin uoÄene promjene u ekosustavu.
Ovi rezultati dokazuju povezanost izmeÄu skokova u pelagiÄkom ekosustavu na podruÄju srednjeg Jadrana i klime na sjevernoj hemisferi putem promjena u regionalnim vremenskim uvjetima te istiÄu važnost utjecaja klimatskih promjena i skokova na fizikalna i bioloÅ”ka stanja Jadranskog mora
Utjecaj Äimbenika okoliÅ”a na varijabilnost zooplanktona u priobalju istoÄnog Jadrana (Sredozemno more)
The objectives of this paper were to determine the main environmental drivers of zooplankton variability in coastal waters adjacent to urban areas and to evaluate the differences in zooplankton abundance and population structure in relation to chemical and biological parameters in the water column. Samples were collected seasonally from May 2006 to January 2009 at 8 sampling sites in the bays and channels along the eastern Adriatic coast. Zooplankton population structure showed high similarity within the investigated region, especially evident in the homogeneity of copepod community composition, where relative importance of the individual species showed characteristic high ranking of small and medium-sized taxa. Zooplankton numerical variability primarily responded to seasonal variation in water temperature and spatial variation in salinity, but spatial distribution of the collected data showed that abundances were also linked to chemical and biological parameters generally used as descriptors of water quality. This indicates that zooplankton community size reflects the trophic status of an area and supports the use of zooplankton studies as an auxiliary method in the evaluation of the trophic state of coastal waters.Ciljevi ovog rada su bili utvrditi glavne ekoloÅ”ke pokretaÄe varijabilnosti zooplanktona u obalnim vodama u blizini urbanih podruÄja, te procijeniti razlike u brojnosti i strukturi zooplanktonske
zajednice u odnosu na kemijske i bioloÅ”ke Äimbenike vodenog stupca. Uzorci zooplanktona su sakupljani sezonski od svibnja 2006. do sijeÄnja 2009. godine, na 8 postaja u zaljevima i kanalima duž
istoÄne obale Jadrana. Struktura populacija zooplanktonske zajednice pokazala je visoku sliÄnost unutar Äitavog istraživanog podruÄja, Å”to je posebno vidljivo u homogenosti sastava kopepodne
zajednice, gdje je relativna važnost pojedinih vrsta svuda ukazala na karakteristiÄno visoki udio malih i srednjih taksona. NumeriÄka varijabilnost zooplanktona prvenstveno je bila povezana sa
sezonskim varijacijama temperature i prostornim varijacijama slanosti, ali je prostorna raspodjela prikupljenih podataka pokazala da je takoÄer povezana s kemijskim i bioloÅ”kim parametrima kojima
se opisuje kvaliteta vode. To ukazuje da je brojnost zooplanktona povezana s trofiÄkim stanjem podruÄja i ide u prilog istraživanju zooplanktona kao pomoÄnog parametra u procjeni trofiÄkog
stanja obalnih voda