Redox potencijal sedimenta na području srednjeg Jadrana

Sediment redox potentials (EH) at stations of different trophic status in the central Adriatic from 2001-2007 were investigated in this paper. For most part of the year at open sea and channel stations EH values were mainly positive (+150 to 0 mV), even to 10 cm sediment depth. Positive EH (absence of sulphate reduction with very low sulphide concentrations) at these stations is prob- ably caused by low to medium organic matter sedimentation rates. Negative EH values (presence of sulphide and appearance of anoxic conditions in sediment) and shallow redox transition depths in sediment were found in areas with higher productivity and organic matter sedimentation such as eutrophicated Kaštela Bay after a winter plankton bloom, a near shore station exposed to a city wastewater outlet and stations located under fish farm cages. Vertical profiles of sediment EH, iron- bound phosphorus fraction and Fe(III)OOH investigated at a middle Adriatic tuna farm indicated a relationship between redox potential and phosphate adsorption/desorption processes.U ovom su radu prikazani rezultati istraživanja redoks potencijala (EH) u sedimentu postaja različitog trofičkog stupnja u području srednjeg Jadrana. U većem su dijelu godine EH vrijednosti za postaju u kanalu i postaju otvorenog mora bile pozitivne (od +150 do 0 mV) i do 10 cm dubine sedimenta. Pozitivni EH (odsut- nost redukcije sulfata sa vrlo malim koncentracijama sulfida) u sedimentu ovih postaja je vjerojatno uzro- kovan niskom do srednjom brzinom sedimentacije organske tvari. Negativni EH (prisutnost sulfida i pojave anoksičnih uvjeta u sedimentu) i plitke dubine redoks prijelaza u sedimentu su nađene u područjima visoke produktivnosti i sedimentacije organske tvari kao što su: eutrofizirani Kaštelanski zaljev nakon zimskog cvata planktona, priobalna postaja u blizini podmorskog kanalizacijskog ispusta, te postaje smještene ispod kaveza za uzgoj ribe. Vertikalni profili EH, koncentracije fosfora vezanog na željezo u sedimentu (P-Fe), kao i kon- centracije Fe(III)OOH u sedimentu ispitivani na uzgajalištu tuna u srednjem Jadranu upućuju na povezanost redoks potencijala i procesa adsorpcije ili desorpcije ortofosfata u pornoj vodi sedimenta

Određivanje toksičnosti sedimenta povezane s policikličkim aromatskim ugljikovodicima – PAH duž istočne obale Jadranskog mora

Polycyclic aromatic hydrocarbons (PAH) were investigated in the sediments at 24 locations in the coastal area of Adriatic Sea. Total PAH concentrations ranged from 14,98 to 26145,62 µg kg-1, with the highest levels determined in the sediments of Šibenik Bay and the lowest in the sediment near Island of Pag. Unsubstituted PAH were prevailing PAH group in the sediments from the Šibenik Bay and in the Coastal area, while methyl-substituted PAH were dominant group in the sediments of the Kaštela Bay. In order to estimate the possible toxicological significance of PAH concentrations, Sediment Quality Assessment was done according to three different sets of sediment quality guidelines. A high environmental risk was calculated for each station in Šibenik Bay; for the station in vicinity of the Industrial port of Split and for the two stations in Coastal zone. Low environmental risk was determined in less urbanised areas such as Island of Pag. Sediment extracts were further analysed for acute toxicity by measurements of decrease in bioluminescence upon exposure to sediment extracts. Obtained results show disagreement between sediment toxicity predicted upon PAH levels in sediment and experimentally obtained sediment toxicity. Sediment extracts in which low PAH levels were measured showed high acute toxicity indicating that concentrations of PAH alone are a poor indicator of sediment toxicity. Correlation analysis between concentrations of specific PAH compounds and toxicity revealed the strongest association between acute sediment toxicity and sulphur-containing PAH suggesting the S-PAH should be considered in sediment toxicity assessment.Policiklički aromatski ugljikovodici - PAH istraživani su u sedimentu na 24 lokacije u priobalnom području Jadranskog mora. Ukupna koncentracija PAH-ova u sedimentu (T-PAH) iznosila je od 14,98 do 26415 µg kg-1. Najviša vrijednost masenog udjela T-PAH –ova izmjerena je u sedimentu Šibenskog zaljeva. Na većini postaja u Priobalnom području te na svim postajama u Šibenskom zaljevu, ne-supstituirani PAH-ovi bili su dominantni spojevi u sedimentu; dok je sediment na svim postajama u Kaštelanskom zaljevu bio obogaćen metil-supstituiranim PAH-ovima (Me-PAH). Kako bi se odredila toksičnost sedimenta te procijenila opasnost za zdravlje okoliša, kvaliteta sedimenta istražena je primjenom triju različitih smjernica za procjenu stanja sedimenta - SQG. Visok rizik za okoliš izračunat je za sve lokacije u Šibenskom zaljevu; za jednu postaju u Kaštelanskom zaljevu, smještenu u blizini industrijske luke Split; te za dvije postaje u priobalju. Nizak rizik za zdravlje okoliša utvrđen je na postajama udaljenim od urbanih područja kao što je otok Pag. Akutna toksičnost sedimenta dodatno je analizirana mjerenjem smanjenja intenziteta bakterijske bioluminiscencije nakon izlaganja ekstraktima uzoraka sedimenta. Dobiveni rezultati o akutnoj toksičnosti razlikuju se od rezultata dobivenih primjenom smjernica za procjenu kvalitete sedimenta. Ekstrakti uzoraka sedimenta u kojima su izmjerene niske vrijednosti masenih udjela PAH-ova uzrokovali su visoku akutnu toksičnost iz čega proizlazi da procjena toksičnosti sedimenta uzimanjem u obzir samo masenih udjela PAH-ova u sedimentu nije dobar pokazatelj stanja toksičnosti sedimenta. Analizom korelacije između masenih udjela specifičnih grupa PAH-ova u sedimentu i akutne toksičnosti ekstrakata sedimenta, utvrđena je jaka povezanost toksičnosti sa skupinom PAH-ova koji u svojoj strukturi sadrže atom sumpora (S-PAH), što upućuje da je prilikom procjene stanja sedimenta potrebno uzeti u obzir i S-PAH-ove

Redox potencijal sedimenta na području srednjeg Jadrana

Sediment redox potentials (EH) at stations of different trophic status in the central Adriatic from 2001-2007 were investigated in this paper. For most part of the year at open sea and channel stations EH values were mainly positive (+150 to 0 mV), even to 10 cm sediment depth. Positive EH (absence of sulphate reduction with very low sulphide concentrations) at these stations is prob- ably caused by low to medium organic matter sedimentation rates. Negative EH values (presence of sulphide and appearance of anoxic conditions in sediment) and shallow redox transition depths in sediment were found in areas with higher productivity and organic matter sedimentation such as eutrophicated Kaštela Bay after a winter plankton bloom, a near shore station exposed to a city wastewater outlet and stations located under fish farm cages. Vertical profiles of sediment EH, iron- bound phosphorus fraction and Fe(III)OOH investigated at a middle Adriatic tuna farm indicated a relationship between redox potential and phosphate adsorption/desorption processes.U ovom su radu prikazani rezultati istraživanja redoks potencijala (EH) u sedimentu postaja različitog trofičkog stupnja u području srednjeg Jadrana. U većem su dijelu godine EH vrijednosti za postaju u kanalu i postaju otvorenog mora bile pozitivne (od +150 do 0 mV) i do 10 cm dubine sedimenta. Pozitivni EH (odsut- nost redukcije sulfata sa vrlo malim koncentracijama sulfida) u sedimentu ovih postaja je vjerojatno uzro- kovan niskom do srednjom brzinom sedimentacije organske tvari. Negativni EH (prisutnost sulfida i pojave anoksičnih uvjeta u sedimentu) i plitke dubine redoks prijelaza u sedimentu su nađene u područjima visoke produktivnosti i sedimentacije organske tvari kao što su: eutrofizirani Kaštelanski zaljev nakon zimskog cvata planktona, priobalna postaja u blizini podmorskog kanalizacijskog ispusta, te postaje smještene ispod kaveza za uzgoj ribe. Vertikalni profili EH, koncentracije fosfora vezanog na željezo u sedimentu (P-Fe), kao i kon- centracije Fe(III)OOH u sedimentu ispitivani na uzgajalištu tuna u srednjem Jadranu upućuju na povezanost redoks potencijala i procesa adsorpcije ili desorpcije ortofosfata u pornoj vodi sedimenta

Brojnost i sastav pikoplanktonske zajednice u srednjem Jadranu

The abundance and structure of the picoplankton community were studied at two stations, one in coastal waters and one in offshore waters, of the middle Adriatic from December 1996 to June 1998. The abundance of prokaryotic Synechococcus cells, eukaryotic autotrophic picoplankton, and heterotrophic nanoflagellates (HNF) was determined, as were the chlorophyll a, physical and chemical factors, and nutrients of the water. Synechococcus dominated the picoplankton abundance by 96%. In offshore waters, the abundance of Synechococcus was influenced by nutrient availability and HNF abundance more than by temperature. In coastal waters, where nutrients were not a limiting factor, temperature had greater influence. Picophytoplankton contributed more to the total phytoplankton biomass in offshore (31%) than in coastal (9%) waters.Brojnost i struktura pikoplanktonske zajednice istraživana je na dvjema postajama smještenim u obalnim i otvorenim vodama srednjeg Jadranau u razdoblju od prosinca 1996 do lipnja 1998. Istraživanjem je obuhvaćena brojnost cijanobakterija Synechococcus, eukariotskog pikoplanktona i heterotrofnih nanoflagelata (HNF), koncentracija klorofila a kao i fizikalno kemijski parametri (slanost, temperatura, hranjive soli). Rezultati istraživanja pokazali su da u pikofitoplankltonskoj zajednici dominiraju cijanobakterije Synechococcus (96%). Brojnost cijanobakterija u otvorenim vodama najvećim je dijelom uvjetovana raspoloživom koncentracijom hranjivih soli kao i veličinom populacije HNF. Temperatura ima veći utjecaj na brojnost cijanobakterija u obalnim vodama gdje hranjive soli nisu ograničavajući factor. Pikofitoplankton znatno više dobrinosi ukupnoj fitoplanktonskoj biomasi u otvorenim vodama (31%) nego u obalnim vodama (9%)

Utjecaj ekoloških čimbenika na raspodjelu dva ekotipa roda Synechococcus u obalnom moru Jadrana

Distribution and abundance of two Synechococcus ecotypes, phycocyanin-rich cells (PC-SYN) and phycoerythrin-rich cells (PE-SYN) were studied in the surface layer of the central Adriatic Sea during the 2015-2016 period. The studied area included several estuarine areas and coastal to open sea trophic gradients, covering a wide range of seawater temperatures ((11.82 - 20.75 ^oC)), salinity (4.47 - 38.84) and nutrient concentration. The abundance of PC-SYN ranged from ( 0 to 79.79 x 10^ 3 cell mL^-1) and that of PE-SYN from (5.01 x 10^3 to 76.74 x 10^3 cell mL^-1). Both ecotypes coexisted in the studied waters with PC-SYN cells dominating during spring and PE-SYN during winter and autumn. PC-SYN showed a significant positive relationship with temperature and strong positive responses to nitrogen nutrients, whereas PE-SYN positively responded to phosphate availability. The relative ratio of phosphorus availability and total inorganic nitrogen nutrients (N/P ratio) affects the spatial distribution of the two Synechococcus ecotypes.U radu je istražena raspodjela i brojnost dva ekotipa roda Synechococcus, tzv. stanice bogate fikocijaninom (PC-SYN) i stanice bogate fikoeritrinom (PE-SYN) u površinskom sloju vodenog stupca, tijekom 2015. i 2016. godine. Područje istraživanja obuhvaćalo je nekoliko estuarijskih područja te područje trofičkog gradijenta od obale prema otvorenom moru, širokog raspona temperature mora ((11.82 - 20.75 ^oC)), saliniteta (4.47-38.84) i koncentracije hranjiva. Brojnost PC-SYN bila je u rasponu od ( 0 to 79.79 x 10^ 3 cell mL^-1), a PE-SYN od (5.01 x 10^3 to 76.74 x 10^3 cell mL^-1). Utvrđeno je istovremeno obitavanje oba ekotipa na istraživanom području, s prevladavanjem PC-SYN tijekom proljeća te PE-SYN tijekom zime i jeseni. Pokazana je statistički značajna povezanost između PC-SYN i temperature te njegova jaka pozitivna povezanost s dušikovim spojevima, dok su PE-SYN stanice pozitivno odgovorile na dostupnost fosfata. Relativni omjer dostupnosti fosfora i ukupnih hranjiva dušika (N/P omjer) utjecao je na prostornu raspodjelu oba ekotipa roda Synechococcus

Struktura populacije i brojnost fitoplanktonske zajednice u tri zaljeva na istočnoj obali Jadrana, Šibenskom zaljevu, Kaštelanskom zaljevu i Malostonskom zaljevu

Present study describes the phytoplankton community structure and phytoplankton abundance in three bays on the eastern Adriatic coast (Šibenik Bay, Kaštela Bay and Mali Ston Bay) during 2005. The highest phytoplankton biomass (expressed as chlorophyll a) were recorded at one station in Šibenik Bay (4.73 mg m-3), and in Kaštela Bay (2.79 mg m-3), while at all other stations recorded values were generally below 1 mg m-3. At the investigated area of Šibenik Bay a total of 114 phytoplankton taxa have been determined. The most diverse were diatoms with 61 and dinoflagellates with 37 taxa. Coccolithophorids contributed with 6, cryptophytes with 3, silicoflagellates, euglenophytes and chlorophytes with 2 taxa. In the area of Kaštela Bay 193 phytoplankton taxa have been recorded. Dinoflagellate group was the most diverse with 92 taxa, followed by diatoms (80), coccolithophorids (9), silicoflagellates and euglenophytes (4), cryptophytes (2) and chlorophyte (1). In the area of Mali Ston Bay a total of 88 phytoplankton taxa have been found, with 39 diatoms, 36 dinoflagellates, 2 silicoflagellates, 4 coccolithophorids, 2 euglenophytes, 1 chllorophyte and 3 chrisophyte taxa. Abundance of dinoflagellates was very low in this area. Coccolithophorids contributed more to the community composition in Mali Ston Bay, then in other areas of research. A diverse microflagellate group was present in the whole area of investigation with a high frequency of findings. During the investigated period a relatively small number of monospecific blooms in all areas have been recorded. The largest numbers of taxa were recorded at stations that are under an influence of freshwater input from rivers and strong anthropogenic influence.U ovom radu je analizirana struktura fitoplanktonske zajednice i brojnosti fitoplanktona u tri zaljeva na istočnoj obali Jadrana (Šibenski zaljev, Kaštelanski zaljev i Malostonski zaljev) tijekom 2005. Najveća biomasa fitoplanktona (izražena preko klorofila a) je zabilježena na jednoj postaji u Šibenskom zaljevu (4,73 mg m-3), te jednoj postaji u Kaštelanskom zaljevu (2,79 mg m-3), dok su na svim ostalim postajama zabilježene vrijednosti bile niže od 1 mg m-3. Na istraživanom području Šibenskog zaljeva određeno je ukupno 114 taksonomskih kategorija fitoplanktona. Najraznovrsnije su bile dijatomeje sa 61 i dinoflagelati sa 37 taksonomskih kategorija. Kokolitoforidi su pridonijeli sa 6, kriptofiti sa 3, silikoflagelati, euglenofiti i klorofiti sa 2 taksonomske kategorije. Na području Kaštelanskog zaljeva su zabilježene 193 taksonomske kategorije. Dinoflagelati su bili najraznovrsniji sa 92 taksonomske kategorije, slijede dijatomeje (80), kokolitoforidi (9), silikoflagelati i euglenofiti (4), kriptofiti (2) te klorofiti (1). U području Malostonskog zaljeva ukupno je pronađeno 88 fitoplanktonskih taksonomskih kategorija; dijatomeje 39, dinoflagelati 36, silikoflagelati 2, kokolitoforidi 4, euglenofiti 2, klorofiti 1, te krizofiti 3. Brojnost dinoflagelata u ovom području je bila niska dok su kokolitoforidi više doprinijeli sastavu zajednice u ovom području nego na drugim istraživanim područjima. Raznorodna grupa mikroflagelata je bila prisutna sa visokom frekvencijom pojavljivanja na svim istraživanim područjima. Za vrijeme istraživanog perioda pojavljuje se relativno mali broj monospecifičnih cvatnji. Statistička obrada okolišnih parametara i sastava fitoplanktonske zajednice je ukazala na najveći broj vrsta na postajama koje su pod snažnim utjecajem slatkovodnih dotoka i jakim antropogenim utjecajem

Algal pigments distribution and phytoplankton group assemblages in the coastal transitional environment – Boka Kotorska Bay (Southeastern Adriatic Sea)

Prisutnost zajednica fitoplanktona i rasprostranjenost pigmenata utvrđivani su u tranzicijskim vodama Bokokotorskog zaljeva. Uzorci su prikupljeni četiri puta na tri lokaliteta u unutrašnjosti Zaljeva u periodu između travnja 2008. i ožujka 2009. godine. Mikroskopskom analizom utvrđeno je da fitoplankton čine morske dijatomeje, dinoflagelati, kriptofiti, klorofiti i kokolitoforidi. Pored fukoksantina kao dominantnog biomarkerskog pigmenta, bili su zastupljeni i aloksantin, 19′-heksanoiloksifukoksantin, peridinin i klorofil b‏. Fukoksantin i aloksantin su pokazali značajnu korelaciju sa klorofilom a kao indikatorom biomase fitoplanktona tijekom čitavog perioda ispitivanja. U studenom 2008. godine, dijatomeje su nadjačale kokolitoforide, koji su vjerovatno efikasno apsorbirali nutrijente tijekom perioda u kojem je njihova dostupnost bila smanjena. Kao rezultat smanjenog unosa nutrijenata, u ljetnom periodu, zajednicu fitoplanktona u Bokokotorskom zaljevu sačinjavali su uglavnom morski dinoflagelati, kriptofiti i klorofiti.Phytoplankton assemblages and pigment distribution were determined in the transitional Boka Kotorska Bay. Samples were collected four times from three stations in the inner part of the Bay between April 2008 and March 2009. Microscopic analysis revealed that the phytoplankton was composed of marine diatoms, dinoflagellates, cryptophytes, chlorophytes and coccolithophorids. Aside from fucoxanthin as the dominant biomarker pigment, alloxanthin, 19′-hexanoyloxyfucoxanthin, peridinin and chlorophyll b provided indicative contributions. Fucoxanthin and alloxanthin showed significant correlation with the phytoplankton chlorophyll a biomass throughout the investigated period. In November 2008, the diatoms were outcompeted by coccolithophorids, which probably efficiently absorbed nutrients during a period of their reduced supply. Due to the reduced nutrient input, in the summer, the phytoplankton community in the Bay was composed mostly of marine dinoflagellates, cryptophytes, and chlorophytes

Struktura populacije i brojnost zooplanktona u estuariju rijeke Krke u proljeće 2006-e godine

The zooplankton assemblage was investigated in April 2006 at 9 stations along, and in front of, the highly stratified salt-wedge Krka river estuary, using 53- and 125-μm mesh Nansen nets. Tintinnids, copepods and their developmental stages and mollusc larvae dominated the zooplankton community, with 28 tintinnid and 41 copepod taxa recorded in the investigated area. Both tintinnid and copepod communities showed a general decrease in abundance and increase in species number from the head to the mouth of estuary, with a clear dominance of estuarine-neritic species. The most abundant tintinnids were Tintinnopsis campanula and Favella ehrenbergii. Small cyclopoid copepod Oithona nana dominated in the upper reaches, presumably feeding opportunistically on abundant organic matter accumulated at the permanent halocline. The contribution of calanoids intensified towards marine stations, except in the eutrophicated Šibenik harbour area in the middle reaches, where cyclopoid Oithona nana again proliferated. An assessment of the sampling performances of the 53- and 125-μm nets and data on zooplankton population structure indicated that the 125-μm mesh size plankton net in combination with Niskin bottles would give the optimal insight into the ecology of all zooplankton components in future investigations of this and similar highly stratified estuaries.Zooplanktonska zajednica je istraživana u travnju 2006. na devet postaja duž i ispred visokostratificiranog estuarija rijeke Krke, uporabom dviju planktonskih mreža Nansen tipa, opremljenih svilama finoće tkanja 53- i 125-μm. Tintinidi, kopepodni rakovi i njihovi razvojni stadiji te ličinke mekušaca su dominirale u zooplanktonu, a zabilježeno je 28 vrsta tintinida i 41 vrsta kopepoda. Kod tintinida i kopepoda zamijećen je pad brojnosti i porast broja vrsta prema ušću estuarija, uz izraženu dominaciju estuarsko-neritičkih vrsta. Najbrojniji tintinidi su bili Tintinnopsis campanula i Favella ehrenbergii. Mali ciklopoidni kopepod Oithona nana dominirao je u gornjem dijelu estuarija, vjerovatno se hraneći organskom tvari nakupljenoj na permanentnoj haloklini. Udio kalanoidnih kopepoda se povećavao prema postajama iza ušća, s iznimkom eutrofiziranog područja šibenske luke na kojem su ponovo zabilježene visoke brojnosti ciklopoida Oithona nana. Usporedba brojčanih podataka iz korištenih planktonskih mreža i sastav populacije zooplanktona ukazuju da bi kombinacija 125-μm planktonske mreže i Niskin crpca dala optimalne podatke o ekologiji zooplanktonske zajednice tijekom budućih istraživanja ovog i sličnih visokostratificiranih estuarija

Klimatski skokovi i više-dekadna promjenjivost pelagičkog ekosustava Jadrana

In recent highly variable climate, a combined effect of a large-scale northern hemisphere climate and regional-scale Adriatic hydroclimate changes significantly reflected in the Adriatic Sea ecosystem. To clarify this statement we set up in connection two inter-annual systems: the air-sea interconnected system and pelagic ecosystems for the period 1961 to 2010. Within this period, significant changes occurred through 1987-1998 period, characterized by a drop of temperature, salinity and oxygen concentration in the middle Adriatic intermediate layer as consequence of a weaker ventilation of the Adriatic Sea. The pelagic ecosystem reacted to these changes. Large fluctuations in marine biota (from plankton to pelagic fish) revealed significantly different regimes before and after the late eighties. Different patterns observed through analyzed biotic parameters seem linked to modification in thermohaline circulation related to the Eastern Mediterranean Transient (EMT), whose effects prevented warmer and saltier water mass intrusions into the Adriatic Sea. These results provide evidence on connections between the shifts in the middle Adriatic pelagic ecosystem and the northern hemisphere climate via changes in regional atmospheric conditions, and highlight the importance of northern hemisphere climate changes for physical and biological regimes of the Adriatic SeaU vrijeme sve izrazitije promjene klime ekosustav Jadranskog mora pod značajnim je utjecajem atmosferskih promjena koje se događaju na sjevernoj hemisferi te na regionalnoj skali Jadrana. U svrhu objašnjenja međuovisnosti ekosustava Jadrana i atmosferskih procesa na različitim prostornim skalama (od hemisferske do regionalne) analizirana je višegodišnja (1961.-2010.) promjen- jivost sustava atmosfera-more i pelagičkog ekosustava. Unutar promatranog vremenskog razdoblja najznačajnija promjena dogodila se između 1987. i 1998. u intermedijalnom sloju srednjeg Jadrana i bila je obilježena padom temperature mora i saliniteta te kisika kao posljedica slabijeg ventiliranja Jadrana. Istovremeno su u ekosustavu pelagijala Jadranskog mora primijećene velike fluktuacije u biomasi morskih organizama (od fitoplanktona do plave ribe). Izdvojena su signifikantno različita stanja ekosustava Jadrana prije i poslije kasnih osamdesetih godina prošlog stoljeća. Uzrok ovim različitim stanjima ekosustava dijelom se može povezati sa modificiranom termohalinom cirkulacijom Jadrana koja je pod utjecajem EMT (Eastern Mediterranean Transient) sprječavala ulazak toplije i slanije vode u Jadransko more, uzrokujući na taj način uočene promjene u ekosustavu. Ovi rezultati dokazuju povezanost između skokova u pelagičkom ekosustavu na području srednjeg Jadrana i klime na sjevernoj hemisferi putem promjena u regionalnim vremenskim uvjetima te ističu važnost utjecaja klimatskih promjena i skokova na fizikalna i biološka stanja Jadranskog mora

Utjecaj čimbenika okoliša na varijabilnost zooplanktona u priobalju istočnog Jadrana (Sredozemno more)

The objectives of this paper were to determine the main environmental drivers of zooplankton variability in coastal waters adjacent to urban areas and to evaluate the differences in zooplankton abundance and population structure in relation to chemical and biological parameters in the water column. Samples were collected seasonally from May 2006 to January 2009 at 8 sampling sites in the bays and channels along the eastern Adriatic coast. Zooplankton population structure showed high similarity within the investigated region, especially evident in the homogeneity of copepod community composition, where relative importance of the individual species showed characteristic high ranking of small and medium-sized taxa. Zooplankton numerical variability primarily responded to seasonal variation in water temperature and spatial variation in salinity, but spatial distribution of the collected data showed that abundances were also linked to chemical and biological parameters generally used as descriptors of water quality. This indicates that zooplankton community size reflects the trophic status of an area and supports the use of zooplankton studies as an auxiliary method in the evaluation of the trophic state of coastal waters.Ciljevi ovog rada su bili utvrditi glavne ekološke pokretače varijabilnosti zooplanktona u obalnim vodama u blizini urbanih područja, te procijeniti razlike u brojnosti i strukturi zooplanktonske zajednice u odnosu na kemijske i biološke čimbenike vodenog stupca. Uzorci zooplanktona su sakupljani sezonski od svibnja 2006. do siječnja 2009. godine, na 8 postaja u zaljevima i kanalima duž istočne obale Jadrana. Struktura populacija zooplanktonske zajednice pokazala je visoku sličnost unutar čitavog istraživanog područja, što je posebno vidljivo u homogenosti sastava kopepodne zajednice, gdje je relativna važnost pojedinih vrsta svuda ukazala na karakteristično visoki udio malih i srednjih taksona. Numerička varijabilnost zooplanktona prvenstveno je bila povezana sa sezonskim varijacijama temperature i prostornim varijacijama slanosti, ali je prostorna raspodjela prikupljenih podataka pokazala da je također povezana s kemijskim i biološkim parametrima kojima se opisuje kvaliteta vode. To ukazuje da je brojnost zooplanktona povezana s trofičkim stanjem područja i ide u prilog istraživanju zooplanktona kao pomoćnog parametra u procjeni trofičkog stanja obalnih voda