Childhood vaccinations in Croatia

The vaccination of children is an extremely important public health measure which significantly reduced the morbidity and mortality from various infectious diseases in the last sixty years in Croatia. The Childhood Vaccination Program in Croatia is based on mandatory vaccinations that are purchased by the state free of charge. Each year the program is announced by the Minister of Health based on the recommendations by the Croatian National Institute of Public Health. Today all Croatian children are compulsory vaccinated against ten different infectious diseases. Although the program has experienced significant quality improvements in the recent years, including the introduction of modern, combination vaccines, room for further improvement and inclusion of new vaccines, despite the complex economic situation, certainly exists

Azithromycin in Children

Unatoč rastućoj rezistenciji na makrolide među najčešćim respiratornim patogenima, osobito u zemljama s dugotrajnom primjenom makrolida, azitromicin ima važnu ulogu u liječenju čestih dječjih infekcija. Respiratorne infekcije, ponajprije upala pluća iz opće populacije, posebice među djecom starijom od 5 godina, kao i terapijska kombinacija za liječenje pneumonije u mlađe djece ako postoji sumnja na miješanu infekciju, odnosno teži / komplicirani klinički tijek bolesti, ostaju važno indikacijsko područje za azitromicin. Također, dokazi o ulozi atipičnih bakterija (Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae) u etiologiji akutnoga tonzilofaringitisa i astme, kao i kontinuirana prisutnost hripavca u populaciji ističu jasne indikacije za primjenu makrolida / azalida u pedijatrijskoj medicini. Liječenje streptokoknog tonzilofaringitisa u Hrvatskoj, u kojoj rezistencija Streptococcusa pyogenesa na makrolide iznosi oko 7%, također ostaje indikacija za primjenu makrolida / azalida, osobito u slučaju alergije na beta-laktamske antibiotike i u slučajevima kada se liječenje može otpočeti nakon prijma bakteriološkog nalaza obriska ždrijela. Azitromicin ima nedvojbeno mjesto i u liječenju nerespiratornih infekcija poput bolesti mačjeg ogreba (infekcije uzrokovane Bartonellom henselae), antimikrobnog liječenja bakterijskog proljeva i proljeva putnika, solitarnoga migratornog eritema (lajmske borelioze), nekih neonatalnih infekcija (klamidijskog konjunktivitisa i pneumonije), kao i nekih drugih infekcija (infekcije kože i mekih česti (impetigo, erizipel, celulitis, folikulitis, paronihija), kriptosporidioza, profilaksa meningokokne bolesti, egzacerbacije kod cistične fibroze).Despite the increasing macrolide resistance among the most common respiratory pathogens, especially in countries with a long-term use of macrolides, azithromycin plays an important role in the treatment of frequent infections in children. Respiratory infections, primarily community-acquired pneumonia, among children above the age of 5 in particular, as well as therapeutic combination for the treatment of pneumonia in younger children with suspected mixed infection or severe/complicated course of clinical disease, remain an important indication area for azithromycin. Moreover, evidence of the role of atypical bacteria (Mycoplasma pneumoniae and Chlamydia pneumoniae) in the aetiology of acute tonsillopharyngitis and asthma, as well as the continuous presence of whooping cough in population, point out clear indications for the use of macrolides/azalides in paediatric medicine. The treatment of streptococcal tonsillopharyngitis in Croatia, where macrolide resistance in Streptococcus pyogenes is about 7%, also remains an indication for the administration of macrolides/azalides, particularly in the case of beta-lactame antibiotic allergy and in the cases where treatment can be initiated following the receipt of bacteriological findings for throat swab. Azithromycin should undoubtedly be used in the treatment of non-respiratory infections such as cat-scratch disease (infections caused by Bartonella henselae), antimicrobial therapy of bacterial diarrhoea and traveller\u27s diarrhoea, solitary erythema migrans (Lyme borreliosis), some neonatal infections (chlamydial conjunctivitis and pneumonia), as well as some other infections (skin and soft tissue infections such as impetigo, erysipelas, cellulitis, folliculitis and paronychia, and cryptosporidiosis, meningococcal prophylaxis, cystic fibrosis exacerbations)

Infekcije respiratornog sustava u djece – novosti u primjeni azitromicina

Narastajuća rezistencija na makrolide među najčešćim respiratornim patogenima, osobito u zemljama s dugotrajnom primjenom makrolida, izaziva bojazan od kliničkog neuspjeha u slučaju njihove primjene u empirijskom liječenju nekih čestih kliničkih sindroma akutnih respiratornih infekcija u djece kao što su akutna upala srednjega uha, streptokokni tonzilofaringitis ili upala pluća u dojenčadi i male djece. Ipak, narastajuća množina dokaza o važnoj ulozi atipičnih bakterija (Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae) u etiologiji akutnoga tonzilofaringitisa, pneumonije, osobito u starije djece i adolescenata, astme, kao i kontinuirana prisutnost hripavca u populaciji, ističu jasne indikacije za primjenu makrolida/azalida u pedijatrijskoj medicini. Liječenje streptokoknog tonzilofaringitisa u Hrvatskoj, u kojoj rezistencija Streptococcus pyogenesa na makrolide iznosi oko 10%, također ostaje kao indikacija za primjenu makrolida/azalida, osobito u slučajevima kada je liječenje moguće otpočeti nakon prijma bakteriološkog nalaza obriska ždrijela. Osim etabliranog liječenja infekcija u djece peroralnim pripravcima azitromicina, recentne farmakološke studije podupiru i parenteralnu primjenu azitromicina u djece, osobito važnu za djecu koja povraćaju lijek ili boluju od težih oblika bolesti

Azithromycin in Children

Unatoč rastućoj rezistenciji na makrolide među najčešćim respiratornim patogenima, osobito u zemljama s dugotrajnom primjenom makrolida, azitromicin ima važnu ulogu u liječenju čestih dječjih infekcija. Respiratorne infekcije, ponajprije upala pluća iz opće populacije, posebice među djecom starijom od 5 godina, kao i terapijska kombinacija za liječenje pneumonije u mlađe djece ako postoji sumnja na miješanu infekciju, odnosno teži / komplicirani klinički tijek bolesti, ostaju važno indikacijsko područje za azitromicin. Također, dokazi o ulozi atipičnih bakterija (Mycoplasma pneumoniae i Chlamydia pneumoniae) u etiologiji akutnoga tonzilofaringitisa i astme, kao i kontinuirana prisutnost hripavca u populaciji ističu jasne indikacije za primjenu makrolida / azalida u pedijatrijskoj medicini. Liječenje streptokoknog tonzilofaringitisa u Hrvatskoj, u kojoj rezistencija Streptococcusa pyogenesa na makrolide iznosi oko 7%, također ostaje indikacija za primjenu makrolida / azalida, osobito u slučaju alergije na beta-laktamske antibiotike i u slučajevima kada se liječenje može otpočeti nakon prijma bakteriološkog nalaza obriska ždrijela. Azitromicin ima nedvojbeno mjesto i u liječenju nerespiratornih infekcija poput bolesti mačjeg ogreba (infekcije uzrokovane Bartonellom henselae), antimikrobnog liječenja bakterijskog proljeva i proljeva putnika, solitarnoga migratornog eritema (lajmske borelioze), nekih neonatalnih infekcija (klamidijskog konjunktivitisa i pneumonije), kao i nekih drugih infekcija (infekcije kože i mekih česti (impetigo, erizipel, celulitis, folikulitis, paronihija), kriptosporidioza, profilaksa meningokokne bolesti, egzacerbacije kod cistične fibroze).Despite the increasing macrolide resistance among the most common respiratory pathogens, especially in countries with a long-term use of macrolides, azithromycin plays an important role in the treatment of frequent infections in children. Respiratory infections, primarily community-acquired pneumonia, among children above the age of 5 in particular, as well as therapeutic combination for the treatment of pneumonia in younger children with suspected mixed infection or severe/complicated course of clinical disease, remain an important indication area for azithromycin. Moreover, evidence of the role of atypical bacteria (Mycoplasma pneumoniae and Chlamydia pneumoniae) in the aetiology of acute tonsillopharyngitis and asthma, as well as the continuous presence of whooping cough in population, point out clear indications for the use of macrolides/azalides in paediatric medicine. The treatment of streptococcal tonsillopharyngitis in Croatia, where macrolide resistance in Streptococcus pyogenes is about 7%, also remains an indication for the administration of macrolides/azalides, particularly in the case of beta-lactame antibiotic allergy and in the cases where treatment can be initiated following the receipt of bacteriological findings for throat swab. Azithromycin should undoubtedly be used in the treatment of non-respiratory infections such as cat-scratch disease (infections caused by Bartonella henselae), antimicrobial therapy of bacterial diarrhoea and traveller\u27s diarrhoea, solitary erythema migrans (Lyme borreliosis), some neonatal infections (chlamydial conjunctivitis and pneumonia), as well as some other infections (skin and soft tissue infections such as impetigo, erysipelas, cellulitis, folliculitis and paronychia, and cryptosporidiosis, meningococcal prophylaxis, cystic fibrosis exacerbations)

Abiotrophia defectiva kao uzročnik endokarditisa u djeteta – prikaz bolesnika

We present a case of endocarditis due to Abiotrophia defectiva in a child, developed as a complication of a previously unrecognized patent ductus arteriosus (PDA). The patient was successfully treated with antimicrobial therapy and later underwent transcatheter closure of PDA. As the organism may not be isolated in routine culture media, and may present with atypical clinical symptoms, a high index of suspicion should be maintained in children with subacute symptoms even with no underlying heart disease. Even patients with early appropriate antibiotic therapy and rapid achievement of bacteriological clearance remain at high risk for embolic and immune-mediated complications and irreversible valvular damage. Our case highlights the importance of careful interpretation of serologic tests and the value of good physical examination (auscultation!) in order not to miss the diagnosis of congenital heart defects.U radu prikazujemo slučaj djeteta s endokarditisom čiji je uzročnik Abiotrophia defectiva, a koji je nastao kao komplikacija prethodno neprepoznatog otvorenog Botallovog duktusa. Dijete je uspješno liječeno antimikrobnim lijekovima nakon čega je provedeno i transkatetersko zatvaranje srčane greške. S obzirom na to da se ovaj uzročnik teško izolira na rutinskim bakterijskim podlogama i može uzrokovati atipične simptome, potreban je poseban oprez čak i u one djece koja nemaju podležeću srčanu bolest, ali se klinički prezentiraju sa subakutnim simptomima. Imunološke komplikacije, embolizacije i trajno oštećenje zalistaka često se javljaju čak i u onih bolesnika s pravovremeno započetim ispravnim antibiotskim liječenjem i kod kojih je brzo postignut terapijski učinak antibiotika. Također ističemo važnost pažljive interpretacije seroloških testova kao i kvalitetnog fizičkog pregleda (auskultacije!) zbog mogućnosti propuštanja dijagnoze prirođene, dotad neprepoznate, srčane greške

Prevalencija Coxiella burnetii protutijela kod ovaca i koza na području Istarske županije u Hrvatskoj

A seroepidemiological study was conducted on the presence of Coxiella burnetii (C. burnetii) antibodies in sheep and goats in Istria, the largest peninsula in Croatia. Random blood samples were taken from 634 sheep and goats at different localities throughout the region. The aim of the study was to assess the prevalence of C. burnetii infection in sheep and goats, which represent the most important reservoir of infection in humans. C. burnetii antibody detection was performed by ELISA (LSIVet Ruminant Q Fever-Serum/Milk). Seroprevalence of C. burnetii was proven in 6.2% of sheep and 3.5% of goats. Larger herds, poor hygienic conditions on farms, a higher presence of goats in a restricted area, and the northern part of Istria proved to be significant risk factors for the seropositivity of animals.The southern part of Istria is known to have endemic Q fever, but no studies have been carried out so far to explore this issue. To gain a more complete epidemiological picture of Q fever in Istria, studies in humans, especially those professionally exposed to C. burnetii infection, should be performed.U radu prikazani su rezultati seroepidemiološkog istraživanja prisutnosti protutijela protiv bakterije Coxiella burnetii (C.burnetii) kod ovaca i koza. Uzeto je slučajnim odabirom 634 uzoraka krvi ovaca i koza s različitih područja Istarske županije, najzapadnije regije u Hrvatskoj. Cilj istraživanja bio je procijeniti proširenost infekcije koksijelom kod tih životinja koje predstavljaju glavni rezervoar infekcije za ljude. Prisutnost protutijela protiv C. burnetii utvrđena je serološkom metodom ELISA (LSIVet Ruminant Q Fever-Serum/Milk). Prevalencija C. burnetii bila je 6,2% u ovaca i 3,5% u koza. Veća stada, lošiji higijenski uvjeti na farmi, veća prisutnost koza na jednom ograničenom području te sjeverna regija Istre dokazani su kao statistički znakoviti čimbenici rizika za seropozitivnost životinja. Poznato je da je južni dio Istre endemski za Q-groznicu, ali do sada nije provedeno istraživanje koje bi obuhvatilo cijelo područje Istarske županije. Da bi se dobila još kompletnija epidemiološka slika Q-groznice na ovom području, trebalo bi uključiti u istraživanje i ljude, osobito one koji su profesionalno eksponirani ovoj bolesti

Influenza-Associated Complications in Children

Pandemijska je influenca, kao i sezonska, u većini slučajeva blaga, samoograničavajuća bolest među prethodno zdravom djecom. Komplikacije influence češće se razvijaju u djece s nekim od čimbenika rizika poput astme, prematuriteta, zaostatka u rastu, imunodeficijencija ili drugih kroničnih bolesti. Najčešća među komplikacijama je akutna upala srednjeg uha (engl. acute otitis media, AOM), a od respiratornih infekcija donjih dišnih putova u značajnom se broju javljaju primarne virusne i sekundarne bakterijske upale pluća. U oko 10% djece hospitalizirane zbog infekcije uzrokovane virusom influence javlja se neka od neuroloških komplikacija u obliku febrilnih konvulzija, Guillain-Barréova sindroma (GBS), cerebelitisa, transverzalnog mijelitisa, encefalitisa povezanog s influencom, odnosno encefalopatije (engl. influenza-associated encephalitis- encephalopathy - IAEE), postinfekcijskog encefalitisa (akutnoga diseminiranog encefalomijelitisa, engl. acute disseminated encephalomyelitis, ADEM) i drugih manifestacija s neurološkom simptomatologijom. Ostale komplikacije uključuju miozitis koji se češće javlja u djece nego u odraslih bolesnika i većinom ima blag tijek, no opisane su i teške rabdomiolize s posljedičnim akutnim bubrežnim zatajenjem. Naši rezultati: Uspoređujući osobitosti obolijevanja djece i adolescenata s influencom u Klinici za infektivne bolesti u Zagrebu u razdoblju sezonske i pandemijske influence, uočili smo da od sezonske influence obolijevaju u prosjeku mlađa djeca s nekom od kroničnih bolesti u anamnezi. Kod djece zaražene pandemijskim sojem virusa uočava se više komplikacija na dišnom sustavu, značajno veći broj virusnih i sekundarnih (bakterijskih) pneumonija s potrebom za mehaničkom ventilacijom, kao i veći postotak encefalopatija. Nije dokazana statistički značajna razlika u smrtnosti među ovim skupinama bolesnika, koja je u obje skupine bila niska (0,25% vs 0,9%).Pandemic influenza, as well as seasonal, is a mild, self-limiting disease in the majority of cases, especially among previously healthy children. Complications of influenza are more commonly seen in children with risk factors, such as asthma, prematurity, failure to thrive, immunodeficiency or other chronic conditions. The most common respiratory complication is acute otitis media (AOM), and in a notable number of cases primary viral and secondary bacterial pneumonia. Approximately 10% of children hospitalized with influenza have at least one of the neurological complications, such as febrile seizures, Guillain-Barré syndrome (GBS), cerebellitis, transverse myelitis, influenza-associated encephalitis-encephalopathy (IAEE), acute disseminated encephalomyelitis (ADEM), etc. Other influenza complications include myositis that occurs more frequently in children than in adults and usually has a mild course, although severe rhabdomyolysis with acute renal failure has also been described. Our results: Comparing influenza characteristics in children and adolescents hospitalized at the University Hospital for Infectious Diseases in Zagreb during the period of seasonal and pandemic influenza, we have noticed that seasonal influenza occurs on an average in young children with underlying chronic diseases. A higher number of respiratory complications has been observed among children infected with pandemic influenza, and these children had a significantly higher number of viral and secondary (bacterial) pneumonias with the need for mechanical respiratory support, as well as a higher percentage of encephalopathy. No statistically significant difference has been observed in the mortality rate which was low (0.25% vs. 0.9%) in both investigated groups

Urinary Tract Infections in Children

Infekcije mokraćnog sustava (IMS) među najčešćim su bakterijskim infekcijama u dječjoj dobi, osobito među ženskom djecom. Vodeći uzročnici IMS u djece su enterobakterije, osobito Escherichia coli, koja uzrokuje 70-90% svih infekcija. Osim u neonatalnoj dobi, sve IMS u djece razvijaju se kao posljedica ascenzije uzročnika iz uretre u više dijelove urotrakta. U razvoju IMS ključna je uloga virulencijskih čimbenika uropatogenih bakterija, ali i poticajna stanja domaćina, osobito postojanje anatomskih i funkcionalnih anomalija urotrakta. Uobičajena je podjela IMS u djece ovisno o lokalizaciji na akutni cistitis i akutni pijelonefritis, ovisno o prisutnosti poticajnoga stanja u domaćina na nekomplicirane i komplicirane te ovisno o frekvenciji pojavljivanja na akutne i recidivne infekcije. Temelj dijagnostike, a i ispravne antimikrobne terapije IMS je bakteriološka kultura urina s određivanjem antimikrobne osjetljivosti izoliranog uzročnika. Osim etiološke dijagnostike, u obradi svake IMS u djece nužno je potrebna i slikovna dijagnostika kojoj je prvenstveni cilj otkrivanje postojanja anomalije urotrakta. Iako je prognoza uroinfekcija u djece uglavnom dobra, ona ponajprije ovisi o pravodobno otpočetom liječenju. Antimikrobno liječenje u većine bolesnika s IMS izvan neonatalne dobi može se provesti u izvanbolničkim uvjetima. Samo rano otpočeta antimikrobna terapija smanjuje mogućnost trajnog oštećenja (ožiljčenja) bubrežnog parenhima u djece s pijelonefritisom. U djece s anomalijama urotrakta, kao i onih s recidivnim IMS važna je uloga profi laktičkog davanja antibiotika, kao i drugih profi laktičkih i korekcijskih mjera.Urinary tract infections belong to the most frequent bacterial infections in children, especially female children. The leading causative agents of urinary tract infections in children are enterobacteria, and primarily Escherichia coli that causes 70-90% of all infections. All urinary tract infections in children, other than in neonatal age result from ascension of pathogens from the urethra into upper parts of the urinary tract. The virulent factors of uropathogen bacteria play a key role in the development of urinary tract infections. The stimulating host factors, especially anatomic and functional abnormalities of the urinary tract, are also important in their development. Urinary tract infections in children are usually classifi ed by site of the infection into acute cystitis and acute pyelonephritis, by stimulating host factors into uncomplicated and complicated, and by incidence into acute and recurrent infections. The basis of diagnosis, and of the correct antimicrobial therapy of urinary tract infections, is urine culture with antibiotic sensitivity test of the isolated pathogen. In addition to ethiologic diagnosis, the analysis of any urinary tract infection in children also requires imaging diagnostics methods, primarily to determine the existence of urinary tract anomalies. Although the prognosis of urinary infections in children is generally good, it primarily depends on the timely onset of treatment. Antimicrobial treatment in the majority of patients with urinary tract infections, other than those of neonatal age, can be carried out in outpatient facilities. Only the early onset of antimicrobial therapy reduces the possibility of permanent damages (scar) of renal parenchyma in children with pyelonephritis. In children with urinary tract abnormalities, as well as in those with recurrent urinary tract infections, the prophylactic administration of antibiotics and other prophylactic and corrective measures are also important