61 research outputs found

    Grapevine phytoplasma diseases

    Get PDF
    Fitoplazmoze vinove loze su grupa vrlo raširenih štetnih oboljenja tipa žutila, čiji su prouzrokovači fitoplazme. Kod čokota obolelih od fitoplazmoza registrovane su kao najznačajnije sledeće patološke promene: žutilo/crvenilo lišća, uvelost, povijanje prema naličju i trouglast izgled liski, venjenje i sušenje cvasti i grozdova, smežuravanje i gorak ukus bobica, nezdrvenjavanje i gumoznost lastara i njihovo izmrzavanje zimi, kao i sušenje i prevremeno uginjavanje čokota. Ove promene, a posebno one koje se ispoljavaju na cvastima i grozdovima dovode do smanjenja prinosa grožđa i pogoršanja kvaliteta vina. Smanjenje prinosa po obolelom čokotu može iznositi i preko 97%. Čokoti vinove loze oboleli od fitoplazmi ostaju trajno zaraženi. Osnovne mere borbe protiv fitoplazmi vinove loze su preventivne mere

    Značaj prognozno-izveštajne službe u suzbijanju štetnih organizama u poljoprivredi

    Get PDF
    Према подацима ФАО светска производња пестици- да, од половине прошлог века, увећава се по стопи од око 11% годишње, од 0,2 милиона тона 50-их година прошлог века до више од 5 милиона тона до 2000. године. Овако велика производња и промет пестицида у најразвијени- јим деловима света последица је интензивирања пољопривредне производње и све већих потреба за храном. Свакако да је овај ниво потрошње пестици- да и резултат деловања биоагенаса у биљној производњи, односно све веће опасности од потенцијалних штета које могу изазвати проузроковачи биљ- них болести и штеточине пољопривредног биља. Међутим, често је употреба пестицида против штетних организама у биљној производњи прекомерна и неадекватна, па су последице које због тога настају, са здравственог, еколо- шког и економског аспекта, веома значајне. Због свега поменутог, прогноза појаве штетних организама у биљној производњи, као један од најважнијих сегмената заштите биља, још више добија на значају јер доприноси правовре- меној, адекватној и рационалној употреби хемијских средстава. Значајан део активности у овој области је у функцији проучавања биологије и екологије штетних организама и све то у циљу њиховог успешног, ефикасног и, што је могуће рационалнијег, сузбијања

    Penicillium expansum as a postharvest pathogen of tomato fruit in Serbia

    Get PDF
    Tomato (Solanum lycopersicum, L.) is one of the most widely cultivated crops with high content of vitamins and antioxidant lycopene, which are very important for human health. During the growing season and postharvest storage tomato is susceptible to various diseases caused by pathogenic fungi. In July 2019, tomato (cv. Balkan) with symptoms of blue mold decay were collected from market in Belgrade, Serbia. Macroscopic morphology of three obtained monosporic isolates were observed after growth on Czapek yeast autolysate agar (CYA), creatine sucrose agar (CREA), and malt extract agar (MEA) for seven days at 25ºC. Also, selected isolates were incubated at 5, 25, and 37°C for one week on CYA to monitor the effect of different temperature incubation conditions. Colony characteristics and micromorphology of the fungi agreed with the literature descriptions of Penicillium expansum. The conidiophores of isolates were hyaline, mainly terverticillate; stipes usually smooth-walled; metulae and phialides cylindrical; conidia ellipsoidal (3-3,86-4 × 3-3,13-4 μm), greenish, smooth-walled. Total DNA was extracted using DNeasy Plant Mini Kit (Qiagen, Hilden, Germany) and partial β-tubulin (BenA) sequence was amplified with primers Bt2a/Bt2b. BenA sequence of representative isolate ParP/1 was deposited in NCBI GenBank (Accession No. ON186699). Phylogenetic analysis clustered our isolate with other isolates of P. expansum. Pathogenicity test was conducted on symptomless, detached tomato fruits. All tested isolates caused typical blue mold symptoms on tomato fruits after seven days of incubation. To our knowledge, this is the first report of P. expansum causing postharvest fruit decay on tomato in Serbia

    Ispitivanje mogućnosti suzbijanja Venturia inaequalis ekološki prihvatljivim preparatima

    Get PDF
    Possibility of V. inaequalis control on apple variety Idared was evaluated by ecologically acceptable products such as inorganic fungicides and acidified clays. The obtained results were compared with common, chemical protection. Year 2009 was one of the unfavorable for V. inaequalis, and 2010 was extremely favorable for apple scab development. Accordingly, in 2009 intensity of infection on apple leaves and fruits in control variant was low (leaves 15,4-34,9%; fruits 0-23,8%). In 2010 infection intensity on leaves and fruits was high (leaves 81,2%; fruits 100%). During period 2009-2010, in these different environmental conditions, common chemical protection showed high efficacy (leaves 96,2-100%; fruits 97,5-100%). High efficacy level in control of V. inaequalis on leaves of 87,4-99,7% was achieved also in variants in which copper products were applied in low concentration of 0,05%. It should be noted that in the most critical period, in April and May of 2010, the treatments were carried out in 5-6 days interval. Copper products showed differing efficacy on fruits (48,5-90,2%). In 2009 which is considered as one of the unfavorable for V. inaequalis development, product Ulmasud B applied alone on leaves was less efficiacy (51,8-58,6%), than on fruits (87,8%). In the same year, efficacy of this product in combination with sulfur, was better (leaves 71,4-76,6%; fruits 86,6). In 2010, which was especially rainy and favourable for spreading the disease, efficiacy of mention combination of products didn,t satisfy (leaves 44,8%; fruits 41,0%). In the system of organic production, during vegetation period, program of apple protection in control of V. inaequalis should be supplemented by use of low concentrations of copper products (0,05%) and by various alternative products of different action mechanisms, such as mineral clays, sulfur products and etc. These researches should be continued.Ispitivana je mogućnost suzbijanja V. inaequalis na jabuci (ajdared) ekološki prihvatljivim preparatima (neorganski fungicidi i kisela glina). Dobijeni rezultati su poređeni sa uobičajenom, hemijskom zaštitom. Godina 2009. je bila jedna od najnepovoljnijih za V. inaequalis, a 2010. jedna od najpovoljnih za širenje ovog patogena na jabuci. Shodno tome, u 2009. godini (tri lokaliteta) intenzitet zaraze u kontroli na listovima i plodovima jabuke bio je nizak (listovi 15,4-34,9%; plodovi 0-23,8%). U 2010. godini intenzitet zaraze na listovima i plodovima je bio visok (listovi 81,2%; plodovi 100%). Pri navedenim različitim uslovima zaraze, efikasnost uobičajene, hemijske zaštite, u obe godine je bila na visokom nivou (listovi 96,2-100%; plodovi 97,5-100%). Visoka efikasnost u suzbijanju V. inaequalis na listovima (87,4-99,7%), postignuta je i u varijantama sa primenom bakarnih preparata u niskoj koncentraciji (0,05%), uz napomenu da su u 2010. godini tretmani u najkritičnijem periodu izvođeni u intervalu 5-6 dana. Efikasnost bakarnih preparata na plodovima je bila različta (48,5-90,2%). U 2009. godini, koja je bila jedna od nepovoljnijih za širenje crne pegavosti na jabuci, preparat Ulmasud B primenjen samostalno, ispoljio je znatno slabiju efikasnost na listovima (51,9-58,6%), u odnosu na plodove (87,8%). Iste godine, ovaj preparat u kombinaciji sa sumpornim preparatima, obezbedio je bolju efiksanost (listovi 71,4-76,6%; plodovi 86,6%). Suprotno tome, u 2010. godini, koja je bila izrazito povoljna za širenje ovog patogena, efikasnost navedene kombinacije preparata nije bila zadovoljavajuća (listovi 44,8%; plodovi 41,0%). U sistemu organske proizvodnje, program zaštite jabuke od V. inaequalis tokom vegetacije treba dopuniti korišćenjem preparata na bazi bakra (u niskoj koncentraciji) i raznih alternativnih preparata (na bazi mineralnih glina, sumpornih preparata i sl.). Ova ispitivanja bi trebalo nastaviti

    Ispitivanje kvaliteta semena ozime pšenice u periodu 2000-2005. godine

    Get PDF
    U radu su prikazani rezultati ispitivanja kvaliteta semena jedanaest sorti ozime pšenice: Pobeda, Evropa 90, NS Rana 5, Renesansa, Pesma, Proteinka, Balkan, KG-56, KG-100, Gruža i Takovčanka. Analizirano je 120 uzoraka semena ozime pšenice u prometu u periodu od 2000 do 2005 godine. Ocenjivani su sledeći parametri: procenat čistoće semena, masa 1000 semena, energija klijavosti, ukupna klijavost, vlažnost semena i broj zrna korova u 1000 grama semena. Seme je pripadalo kategoriji prve sortne reprodukcije. Rezultati su pokazali da je prosečna čistoća bila 99,3%, masa 1000 semena 41,4 g, energija klijanja 89%, ukupna klijavost 93%, vlažnost semena 11,9%, broj zrna korova u uzorcima je 0,5 i zdravstveno stanje ispravno, što zadovoljava zakonom propisane vrednosti

    Application of different combinations of lactic acid, phototrophic bacteria and yeast mixtures in control of seed and seedlings pathogens of tomato and pepper

    Get PDF
    Application of three combinations of lactic acid bacteria (Lactobacillus plantarum, Lactobacillus rhamnosus), phototrophic bacteria (Rhodopseudomonas palustris) and yeast (Saccharomyces cerevisiae) with sugar cane molasses, marked as: EM1, EM5 and EM AGRO, against the phytopathogenic fungi of tomato and pepper: Fusarium oxysporum, Alternaria alternata, Botrytis cinerea, Colletotrichum sp., Verticilium dahliae and Pythium aphanidermatum was evaluated in vitro and in vivo. A combination of bacteria and yeast named EM5 showed the highest mycelium growth inhibition against B. cinerea (38.4%) in a double agar diffusion test. In a microdilution test, the combination EM1 showed the highest inhibitory effect on B. cinerea (MIC 1x10-3 μl/ml), while EM5 showed a similar inhibitory effect towards F. oxysporum, A. alternata and Colletotrichum sp. (MIC 10 μl/ml). The use of EM1 (in concentrations 10 and 100 μl/ml) and EM AGRO (10 μl/ml) is recommended for tomato seedling protection. ЕМ1 (100 μl/ml), ЕМ5 and ЕМ AGRO (10 μl/ml) are recommended for pepper seedling protection

    Toksičnost fungicida različitog mehanizma delovanja prema izolatima Didymella pinodella poreklom sa graška

    Get PDF
    Didymella pinodella – prozrokovač crne pegavosti graška je najrazornija bolest graška širom sveta koja, u zavisnosti od uslova sredine i kvaliteta graška, može usloviti gubitke prinosa od 28 do 88%. U ovom radu, u in vitro uslovima, ispitan je uticaj fungicida različitog mehanizma delovanja na izolate D. pinodella poreklom sa graška. Izolati D. pinodella korišćeni u ispitivanjima, poreklom su sa lista i mahuna graška, kolekcionisani tokom 2023 godine iz lokaliteta Trbušac i Skupljen (okolina Šapca) i deo su kolekcije fitopatogenih gljiva Instituta za zaštitu bilja i životnu sredinu (Beograd). Ispitivana je osetljivost gljive prema četiri kombinacije komercijalnih fungicida: ciprodinil + fludioksonil, fluksapiroksad + difenokonazol, azoksistrobin + difenokonazol i difenokonazol a kao standard je korišćen azoksistrobin. Primenjeni su fungicidi u početnoj preporučenoj koncentraciji primene: ciprodinil + fludioksonil (25μg/10ml vode), fluksapiroksad + difenokonazol (100μl/10ml vode), azoksistrobin + difenokonazol (50μl/10ml vode), difenokonazol (25μl/10ml vode) i azoksistrobin (50μl/10ml vode). Za ispitivanje antifungalne aktivnosti fungicida korišćena je mikrodiluciona metoda na miktrotitarskim pločama. Određivanje minimalnih inhibitornih koncentracija (MIC) vršeno je pomoću skale razređenja primenjenih fungicida od 10-1 do 10-9 u krompir dekstroznom tečnom medijumu u četiri ponavljanja. Na kraju je dodavano 10 μl suspenzije micelije u tečni medijum finalne zapremine od 100 μl. Mikrotitarske pločice inkubirane su u termostatu na 25°C u trajanju od 14 dana. Najniža koncentracija na kojoj nije bilo rasta micelije uzimana je za minimalnu inhibitornu koncentraciju (MIC). Najviši stepen tokstičnosti ispoljila je kombinacija azoksistrobina i difenokonazola, sa prosečnom vrednosti minimalne koncentracije inhibicije od 0,003 μl/ml; zatim kombinacija ciprodinila i fludioksonila - MIC 0,02 μg/ml; kombinacija fluksapiroksada i difenokonazola - MIC 0,08 μl/ml, dok je najnižu toksičnost ispoljio difenokonazol - MIC 0,2 μl/ml

    Efikasnost fungicida za suzbijanje prouzrokovača rđaste mrežavosti plodova breskve u Srbiji

    Get PDF
    Rusty Spot has long been known as a harmful peach disease in many parts of the world. During the past several years, rusty spot infection of the late-maturing peach cultivars (Summerset, Suncrest, Fayette and O’Henry) caused significant yield losses in Serbia. Although the etiology of the disease is still unknown, there are numerous studies attempting to set a strategy for its control and recommend appropriate chemical and other peach protection methods. However, because of specific environmental conditions in Serbia, recommended protection method using repeated fungicide treatments, starting from petal fall, did not prove to be efficient and the rate of infection in some susceptible peach cultivars reached 100%. In 2003 and 2004 a field trial was conducted in order to test the efficacy of fungicides (a.i. kresoxim-methyl, flusilazole and sulfur) for the efficient control of Rusty Spot epidemics. The trial was carried out under conditions of natural infection on the peach cv. Summerset at the locality of Bela Crkva, Serbia. In the untreated control plots, high disease incidence was recorded with the percentage of affected fruit surface ranging from 33.5% in the first, up to the 35.4% in the second year of the trail. Among fungicides included in the trial, kresoxim-methyl proved to be the most efficient (90.25% in the first and 91.12% in the second year of the trial), flusilazole exhibited lower efficacy (87.28% and 80.61%, respectively) while sulfur was the least efficient (82.33% and 80.30%, respectively). Determination of the most efficient fungicide for the peach rusty spot control in Serbia provides basic information for further investigations which will include optimization of treatment terms, as well as additional agro-technical control measures.Rđasta mrežavost plodova breskve odavno je poznato i ekonomski značajno oboljenje u mnogim delovima sveta. U Srbiji tokom proteklih godina ovo oboljenje nanosi značajne štete na poznim sortama breskve (Summerset, Suncrest, Fayette i O’Henry). Mada etiologija bolesti nije poznata, brojna istraživanja u mnogim delovima sveta pokušavaju da uspostave strategiju za kontrolu i preporuče odgovarajuće hemijske i druge metode zaštite breskve. U agroekološkim uslovima Srbije strategija primenjena u svetu, da suzbijanje prouzrokovača rđaste mrežavosti treba sprovoditi u višekratnim tretmanima od fenofaze precvetavanja, nije dala zadovoljavajuće rezultate. U pojedinim godinama zaraza plodova osetljivih sorti breskve dostiže 100%. U periodu od 2003. do 2004. godine, ispitivana je efikasnost tri fungicida (kresoksim-metil, fluzilazol i elementarni sumpor) u cilju iznalaženja mogućnosti uspešnije zaštite breskve od prouzrokovača rđaste mrežavosti plodova. Ogled je izveden na breskvi, sorte Summerset, u uslovima prirodne zaraze na lokalitetu Bela Crkva. Intenzitet zaraze rđaste mrežavosti plodova na osnovu procenta zahvaćene površine plodova, u kontrolnim parcelama kretao se od 33,5% u prvoj do 35,4% u drugoj godini ispitivanja. Tokom obe godine ispitivanja kresoksim-metil ispoljio je najveću efikasnost (90,25% u prvoj, odnosno 91,12% u drugoj godini ispitivanja), nižu fluzilazol (87,28%, odnosno 87,61%) i najnižu elementarni sumpor (82,33%, odnosno 80,30%). Određivanje fungicida sa najefikasnijim delovanjem prema prouzrokovaču rđaste mrežavosti plodova breskve u Srbiji predstavlja preduslov za dalja ispitivanja koja će uključiti pre svega optimizaciju rokova fungicidnih tretmana kao i određivanje drugih agrotehničkih mera kontrole

    Colletotrichum orbiculare on watermelon - identification and in vitro inhibition by antagonistic fungi

    Get PDF
    Anthracnose caused by the fungus Colletotrichum orbiculare is one of the most significant diseases of Cucurbitaceae. In Serbia watermelon fruits with typical anthracnose lesions were collected during the year of 2015. Affected fruits showed sunken, dark brown to black lesions with orange conidial masses produced in black acervuli. In an attempt to identify the causal organism, small pieces of necrotic tissue were surface sterilized and placed on potato dextrose agar (PDA). Macroscopic and microscopic morphologicaly characteristics of three isolates were observed after growth on PDA for 7 days at 25 ºC under a 12 h light/dark cycle. Fungal colonies developed white, grey to black dense aerial mycelium. Conidia were hyaline, aseptate, straight and cylindrical to clavate, 9–12.5 μm × 4–5.5 μm. Fungal isolates were also characterized by sequencing of the internal transcribed spacer (ITS) rDNA region using ITS1F/ITS4 primers and β-tubuline 2 gene using T1/Bt2b primers. The nucleotide sequences were deposited in GenBank (ITS Acc. No. KT454386, KT454387 and KT454388; β-tubuline 2 gene Acc. No. KT581236, KT581237 and KT581238). BLAST analysis of ITS and β-tubuline 2 gene sequences showed that our isolates were 100% identical to other C. orbiculare in NCBI GenBank. Pathogenicity test was conducted on symptomless, detached watermelon fruits. All tested isolates caused anthracnose lesions on watermelon fruits after 10 days of incubation. Trichoderma harzianum (DSM 63059) and Gliocladium roseum (DSM 62726) were evaluated in vitro for their antagonistic potential against C. orbiculare. The results of this study identify T. harzianum and G. roseum as promising biological control agents (BCAs) for further testing against anthracnose disease on watermelon fruits

    Virus uvijenosti lišća vinove loze u centralnoj Srbiji

    Get PDF
    Uvijenost lišća vinove loze (Grapevine Leafroll Disease = GLD) je najznačajnije virusno oboljenje vinove loze. Do danas je u svetu utvrđeno ukupno devet različitih izduženih čestica, nazvanih “grapevine leafroll-associated viruses” (GLRaV-1-9), u biljkama obolelim od uvijenosti lista. U pet značajnijih vinogorja u Srbiji u periodu od 2002 do 2007 godine testirano je ukupno 18 sorti vinove loze na prisustvo GLRaV1,2,3,5 i 7 primenom ELISA testa. U Srbiji je identifikovano prisustva tri soja, i to GLRaV-1,2 i 3 , GLRaV-1, je dokazan u svih pet ispitivanih vinogorja, a GLRaV-3, nije konstatovan samo u Trsteničkom vinogorju. U ispitivanim vinogorjima u Srbiji, najmanje je zastupljen GLRaV-2. Sve sorte kod kojih je bilo dokazano prisustvo GLRaVs bile zaražene u svim slučajevima GLRaV-3
    corecore