2 research outputs found
Obostrana serozna korioretinopatija i pigmentni glaukom - koja je poveznica?
We present a patient with concurrent pigmentary glaucoma, bilateral central serous
chorioretinopathy and unilateral optic disc pit, and propose a possible association of these conditions.
Comprehensive ophthalmic examination of a 36-year-old man who was complaining of blurry
vision and pain in the eyes showed reduced visual acuity on the left eye, elevated intraocular pressure
in the right eye, bilateral signs of pigment dispersion syndrome, and bilateral central serous chorioretinopathy,
combined with optic disc pit in the left eye. Visual field and optical coherence tomography
findings demonstrated functional and structural glaucoma changes. Choroidal circulation abnormalities
were observed by angiographic methods. Genetic and developmental anomalies of the external
layer of the optic disc cup that gives rise to many anterior and posterior eye segment structures suggest
a possible association of a clinical condition characterized by the combination of pigmentary glaucoma,
central serous chorioretinopathy and optic disc pit. Future research would enable to determine
proper diagnostic protocols, treatment and follow-up procedures for this chronic-progressive disorder.Prikazujemo sluÄaj bolesnika s pigmentnim glaukomom, obostranom centralnom seroznom korioretinopatijom i jednostranom
jamicom optiÄkog diska te predlažemo moguÄu povezanost navedenih stanja. Sveobuhvatnim oftalmoloÅ”kim pregledom
36-godiÅ”njaka koji se žalio na zamagljen vid i bol u oÄima ustanovila se smanjena vidna oÅ”trina lijevog oka, poviÅ”en oÄni
tlak u desnom oku, obostrani znakovi sindroma disperzije pigmenta, obostrana centralna serozna korioretinopatija te jamica
optiÄkog diska lijevo. Nalazi vidnog polja i optiÄke koherentne tomografije pokazali su glaukomske funkcionalne i strukturne
promjene. Abnormalnosti koroidne cirkulacije uoÄene su angiografskim metodama. Genetske i razvojne anomalije vanjskog
sloja ÄaÅ”ice optiÄkog diska iz kojega se razvijaju strukture prednjeg i stražnjeg segmenta oka ukazuju na moguÄu vezu u
kliniÄkom stanju koje obilježava kombinacija pigmentnog glaukoma, centralne serozne korioretinopatije i jamice optiÄkog
diska. BuduÄa istraživanja bi omoguÄila utvrÄivanje odgovarajuÄih dijagnostiÄkih postupaka, protokola lijeÄenja i praÄenja
ovoga kroniÄno-progresivnog stanja
Cystoid macular edema in gyrate atrophy of choroid and retina associated with hyperornithinemia ā case report
Cilj: Cilj rada je prikazati kliniÄki tijek, dijagnostiku i lijeÄenje Å”estgodiÅ”nje djevojÄice s giratnom atrofijom i obostranim cistoidnim edemom makule. Prikaz sluÄaja: U ÄetverogodiÅ”nje djevojÄice tijekom sistematskog pregleda naÄeni su slabija vidna oÅ”trina i konvergentni strabizam. Nakon dvogodiÅ”njeg lijeÄenja slabovidnosti primjeÄuje se obostrani makularni edem te se dijete upuÄuje na daljnju obradu na Kliniku za oftalmologiju. DjevojÄica je tada imala vidnu oÅ”trinu 0.15 na oba oka, obostrani edem makule i ovalne zone korioretinalne atrofije na periferiji mrežnice. Uvedena je antiedematozna terapija. UÄinjena je cjelovita kliniÄka i laboratorijska obrada i u plazmi naÄena visoka koncentracija ornitina, te je postavljena dijagnoza giratne atrofije (GA) korioretine. U terapiju je uveden piridoksin (vitamin B6). Po terapiji je doÅ”lo do neznatnog smanjenja koncentracije ornitina u plazmi te je uvedena i prehrana s ograniÄenim unosom proteina kojom se takoÄer nije postigao željeni uÄinak. Naposljetku je uz navedeno zapoÄeto lijeÄenje aminokiselinom L-lizinom. Kombinacija navedenih terapijskih mjera dovela je do znaÄajnog smanjenja koncentracije ornitina u plazmi, koja je smanjena na oko treÄinu u odnosu na koncentracije prije poÄetka lijeÄenja. Uz laboratorijske pokazatelje bolje kontrole bolesti zamijeÄeno je prolazno kliniÄko poboljÅ”anje, smanjenje makularnog edema, ali se progresija perifernih atrofiÄnih lezija nije zaustavila. ZakljuÄak: Cistoidni edem makule u pacijenata s giratnom atrofijom praÄen je oslabljenom vidnom oÅ”trinom. UnatoÄ intenzivnom lijeÄenju edem makule perzistira te je vidljiva daljnja progresija atrofiÄnih žariÅ”ta na periferiji fundusa. Smanjenje koncentracija ornitina u plazmi bitan je preduvjet za usporenje progresije bolesti i odgaÄanje trajnog gubitka vidne funkcije.Aim: The aim is to present the clinical course, diagnostics and treatment of six-year-old girl with gyrate atrophy and bilateral cystoid macular edema. Case report: Four-year old girl was found with low vision and convergent strabismus in a systematic medical examination. After two years of the amblyopia treatment bilateral macular edema was detected and the child was refered to The Department of Ophthalmology. She presented with the both eyes best corrected visual acuity 0.15, bilateral cystoid macular edema and peripheral, oval zones of chorioretinal atrophy. Antiedematous therapy was administered. Clinical work-up revealed extremely high plasma concentrations of ornithine and the diagnosis of gyrate atrophy (GA) of the chorioretina due to the lack of mitochondrial enzyme ornithine aminotransferase was established. The therapy with pyridoxine (vitamin B6) was started. This treatment led to slight reduction of serum ornithin concentrations; hence, low-protein diet was introduced, but decrease of ornithine concentrations was still insufficient. Therefore, the treatment with amino acid L-lysine was introduced in the therapy. Plasma ornithine concentrations successfully decreased to almost one third of the initial concentration. There was a transient decrease of cystoid macular edema, but atrophic lesions of the peripheral fundus progressed. Conclusion: Cystoid macular edema in patients with gyrate atrophy was followed by impaired visual acuity. Despite the intensive treatment macular edema persisted and further progression of atrophic lesion on the fundus periphery was detected. The maintenance of low plasma ornithine levels is an essential prerequisite for slowing the development of the disease and postponing the permanent loss of visual function