Basic spatial and demografic indicators for the alpine convention area in Slovenia

Alpska konvencija je nastala na osnovi spoznanja alpskih držav, da je treba zaščititi naravne in kulturne vrednote ter hkrati podpreti trajnostno-sonaravni razvoj alpskega območja. Slovenija je ena izmed podpisnicte pomembne mednarodne pogodbe, ki povezuje 8 držav, 5.971 občin in več kot 13 milijonov prebivalcev. V raziskavi predstavljamo nekatere osnovne kazalce za slovensko območje Alpske konvencije in jih primerjamo s celotno državo.The Alpine Convention emerged from the recognition of the Alpine countries that it is necessary to protect the natural and cultural values and to support the sustainable development of the Alpine area. Slovenia is one of the signatories of this important international contract, which links together8 countries, 5.971 communities and more than 13 million inhabitants. In the present article, some of the basic indicators for the Slovenian area ofthe Alpine Convention are presented and compared with the entire country

Social-demographic trends between 1961 and 2002 in the Upper Gorenjska region

V članku obravnavamo socialno-demografska gibanja na Zgornjem Gorenjskem (občine: Bled, Bohinj, Jesenice in Kranjska Gora) in jih primerjamo s slovenskim povprečjem. Gibanje števila prebivalcev spremljamo v obdobju od prvega do zadnjega popisa prebivalstva, od leta 1869 do 2002. Podrobnejše demografske analize (starostna, zaposlitvena in izobrazbena sestava prebivalstva, delež dnevnih migrantov med zaposlenimi, delež kmečkega prebivalstva) so narejene za obdobje od leta 1961 do 2002. Naravno, selitveno in skupno gibanje prebivalstva pa glede na dostopnost podatkov analiziramo za obdobje od leta 1995 do 2003.The paper examines social-demographic trends in the Upper Gorenjska region (communities of Bled, Bohinj, Jesenice and Kranjska Gora) and compares them with the Slovene average. The trends were studies for the period from the first census held in 1869 to the last census implemented in 2002. More detailed demographic analyses (age, employment and education structure, share of daily migrants amongst the employed, share of rural population) were made for the 1961-2002 period, whereas the population\u27s natural, migratory and general trends were analysed for the period from 1995 to 2003

The role of the forest in sustainable development of the upper Gorenjska region

Namen raziskave je bil ugotoviti, kakšne so družbene potrebe po vlogah gozda, in predlagati, kako bi gozd lahko dodatno prispeval k trajnostno-sonaravnemu razvoju Zgornje Gorenjske. Trajnost dosedanjega razvoja je bila ocenjena s pomočjo modela, v katerega so bili vključeni okoljski, socialni in ekonomski kazalci. Na osnovi prednosti in slabosti dosedanjega razvoja so prišle do izraza tudi družbene potrebe po vlogah gozda, ki smo jih v nadaljevanju primerjali z obstoječimi vlogami gozda. Ugotovili smo, da so bili v preteklosti razmeroma veliki napori vloženi v ohranjanje naravne dediščine, biotske raznovrstnosti in varovanje zemljišč pred erozijo, da pa bi bilo trebanujno okrepiti vlogo gozda pri ohranjanju poselitve, kmetijske dejavnostiin kulturne pokrajine ter energetski preskrbi prebivalstva.The main objective of our research was to assess the social needs for the forest roles and propose how forest could further contribute to the sustainable development of the Upper Gorenjska region. The sustainability of hitherto development was assessed with the aid of a model, in which environmental, social and economic indicators were included. On the basis of advantages and disadvantages, social needs for the forest roles became evident, which were in continuation compared with the existing forest role. Itwas established that not only some relatively great efforts were made in thepast to preserve natural heritage, biodiversity and protection of land fromerosion, but that the forest roles should be implicitly strengthened to provide for further existence of agricultural activities and cultural landscape as well as for further power supply of the local population

Land-use changes and the resulting socio-economic population structure in the Upper Gorenjska region

Avtorja v članku analizirata rabo tal na Zgornjem Gorenjskem v letih 1827, 1896, 1979 in 2002. Leta 1827 je bilo na obravnavanem območju 49 % zemljišč pod gozdom, leta 2002 pa kar 72 %. Medtem ko je bilo v 19. st. in prvi polovici 20 st. v rabi tal zelo malo sprememb, pa so družbene spremembe po 2. sv. vojni sprožile obsežen proces ozelenjevanja in še posebej ogozdovanja, ki traja še danes. Zanimive so povezave med spremembami rabe tal ter socialno-ekonomsko sestavo prebivalstva, ki kažejo, da se le-te v pokrajini zrcalijo šele po daljšem času.The paper analyses land-use changes in the Upper Gorenjska region (Slovenia) in the years 1827, 1896, 1979 and 2002. In 1827, 49 % of the land was covered with woods, whereas by 2002 this figure increased to no less than 72 %. While in the 19th century and in the first half of the 20th century only few changesoccurred as far as land-use is concerned, social changes took place after World War II that triggered an extensive process of land greening and afforestation, which in fact still lasts. Particularly interesting are the relations between the changes in land-use and the socio-economic population structure, which show that they are reflected in the region with a considerable delay

Model za vrednovanje hidroloških značajki šume

The aim of this paper is to present a method for allocating and evaluating forest areas with hydrological roles and for determining the necessary forest management measures. The method was tested in the Draga watershed, which is characterised by a high proportion of forest cover (83 %). The development of a GIS-based decision support model first required deter­mining the needs for the forest hydrological role as well as the capacity of fo­rest sites for providing that role. The needs for the hydrological role of forest are expressed by external, ecological factors (terrain slope and forest soil types distinguished by their erodibility and ground porosity). A forest’s capa­city to assure the hydrological role is expressed by internal, forest stand fac­tors (stand structure, stand density and the degree of stand naturalness). The merged variables describing the needs and capacity were further divided into three groups: low-medium-high needs and high-medium-low capacities for providing the hydrological role. Overlapping the needs and capacity revealed locations where the needs exceed the capacity, and where erosion problems may occur in the field. A side-result of the model is the list of necessary forest management measures for enhancing forest hydrological role that can be ap­plied to every combination of external and internal factors.Svojim nadzemnim i podzemnim dijelom šume reguliraju otje­canje i prodiranje površinske vode te ujedno štite tlo od vodene erozije (Chang, 2006). Oba su utjecaja šume u okviru tog istraživanja zbog tijesne veze između njih i usporedivih šumsko-privrednih mjera za njihovo jačanje udružena pod pojmom hidrološka uloga šume. U članku je predstavljen model za procjenu hidrološke uloge šume. Međutim, rezultati predstavljaju osnovu za izbor odgovarajućih šumsko-uzgojnih mjera za jačanje spomenute uloge. Model je ispitan na primjeru slivnog područja Draga, koje se nalazi na SZ alpskom djelu Slovenije. Područje obuhvaća 1.786 hektara na nadmorskim visinama između 600 i 2060 m. Tipovi tla vrlo su heterogeni, od kamenjaka doplodnih smeđih tala (IGLG, 1967). Šuma pokriva 83 % površine, ostatak su planinski travnjaci i kamenita zemljišta obrasla vrijeskom (MKGP, 2005). Vrlo je dinamičan reljef, nagibi na polovini obrađivanog područja premašuju 30°. Visoke količine oborina (1950–2600 mm godišnje) pokazuju stalnu opas­nost od bujica, a time na iznimnu važnost hidrološke uloge šuma. Veći je dio područja isprepleten klancima planinskih potoka, grebenima, stijenama, ule­gnućima zemlje i plazovima. U dolini zbog povijesnih razmjera prevladava posađena smreka (Picea abies) (L.) Karst.) i prirodno prisutna bukva (Fagussylvatica) (L.). Smjesu sastojine čine jele, gorski javor, veliki jasen, gorski bri­jest i zelena joha (ZGS, 1999). Hidrološku ulogu šume ocijenili smo matričnim modelom koji se zasniva na metodologiji Wullschlegerja (1982). Model uključuje vanjske , ekološke, i unutarnje sastojinske čimbenike (tablica 1). Ekološki čimbenici određuju po­trebe za hidrološkom ulogom, a sastojinski adekvatnost šume da je osigurava. Podaci su obrađeni u programu Idrisi (Idrisi, 2006). Podatkovni slojevi bili su rasterski, veličinom ćelije od 12,5 x 12,5 metra. Kod ekoloških čimbenika ocjenjivali smo nagib i tipove tla s obzirom na njihovu erodibilnost i propus­nost za vodu. Naklon ima velik utjecaj na otjecanje površinske, a posredno i podzemne vode. U kombinaciji s nagibima tipovi tala s obzirom na njihovu erodibilnost i propusnost vode omogućuju procjenu vjerojatnosti pojave kliza­nja. Među unutarnje, sastojinske čimbenike svrstali smo sastojinsku strukturu, sklop (gustoću sastojine) i prirodnost sastava drveća u šumama. Frehner et al. (2005) utvrđuju kako je za obavljanje hidrološke uloge šume najpogodnija raznodobna struktura drveća na maloj površini s visokim stupnjem zastiranja i ravnomjernom razdiobom razvojnih faza. Twery in Hornbeck (2001), dakle, preporučuju da u slivnom području i u obalnom pojasu gustoća gornjeg sloja krošanja bude iznad 70 %, predstavljajući tako tijesan, ali normalan zaklju­čak. Poželjan je što viši stupanj prirodnosti šuma, jer prirodna je struktura šuma prilagođena lokalnim ekološkim čimbenicima, što je itekako bitno pri osiguravanju ekološke uloge šume. Vanjski, ekološki, i unutarnji, sastojinski, čimbenici rangirani na osnovi te­meljitog pregleda domaće i strane literature te stručnih mišljenja pedologa ifitocenologa Šumarskog instituta Slovenije (Gozdarskega inštituta Slovenije) i šumsko-privrednih planera Zavoda za šume Slovenije (Zavoda za gozdove Slovenije) u 3 razreda (tablica 1). U sredini GIS najprije smo prekrili vanjske – ekološke čimbenike (nagib, tip tla) i dobili poligone s kombinacijom obaju rangova (tablica 2). Kod unutarnjih – sastojinskih čimbenika (sastojinska struktura, sastojinski zaključak i prirod­nost) izvor podataka bio je samo jedan, naime sastojinska karta Zavoda za šume Slovenije, zbog toga nije bilo potrebno prethodno prekrivanje podatko­vnih slojeva. U skladu s tablicom 1, svakom smo poligonu odnosno sastojini pripisali rangove za sva tri znaka koje smo dalje spojili u tri skupine (tablica 3). Karta potreba za hidrološkom ulogom šume (slika1) rezultat je spoja vanj­skih – ekoloških čimbenika. U privrednoj šumi većina površina pokazuje male ili umjerene potrebe za hidrološkom ulogom šume. Stanje je znatno nepovolj­nije u zaštitnoj šumi, gdje su čak na 70 % površina izražene velike potrebe za hidrološkom ulogom šume. Udruženjem unutarnjih – sastojinskih čimbenika (sastojinske strukture, zaključka i prirodnost šuma) dobili smo kartu priklad­nosti šume za osiguravanje hidrološke uloge (slika 2). Više od polovine šuma u objema je kategorijama odgovarajuće strukturirano i pokazuju veliku pri­kladnost za osiguravanje hidrološke uloge, 28 % površina u privrednoj i 43 % u zaštitnoj šumi ima umjerene prikladnosti, međutim, manji dio ima male pri­kladnosti za osiguravanje hidrološke uloge šume. U zadnjem smo koraku spo­jili kartu potreba za hidrološkom ulogom šume i kartu prikladnosti šume za osiguravanje hidrološke uloge šume i dobili konačnu – sinteznu kartu (slika 3). Rezultati su pokazali problematično stanje u zaštitnim šumama, budući da je samo na punoj petini površina stanje pogodno, 46 % površina pokazuje prihvatljivo, a gotovo trećina površina nepovoljno stanje, što znači da pri­kladnost šume nije proporcionalna potrebama za hidrološkom ulogom šume. Budući da ne možemo utjecati na vanjske – ekološke čimbenike, moramo se što više koncentrirati na osiguravanje povoljnog stanja unutarnjih – sasto­jinskih čimbenika. Za tu je svrhu izrađen plan provedbe šumsko-privrednih i šumsko-uzgojnih mjera (Fajon, 2007). Model za ocjenjivanje hidrološke uloge šume predstavlja kvalitetnu osnovu za planiranje šumsko-uzgojnih mjera, s kojima možemo u skladu s potrebama održavati ili poboljšati priklad­nost šume za osiguravanje hidrološke njezine uloge. Kritične površine moraju kod planiranja mjera imati prednost. Svaka je prostorna jedinica opremljena s pet vrsta podataka, koji omogućuju potpunu analizu čimbenika koji utiču na potrebe i prikladnost šume za ostvarivanje hidrološke uloge te opredjeljenje potrebnih mjera za poboljšanje stanja

Pokrajinskoekološka členitev Zgornje Gorenjske

Pokrajinskoekološki metodološki pristop je zaradi holistične obravnave najprimernejši za proučevanje odnosov med posameznimi pokrajinskoekološkimi enotami ter njihovimi vplivi na rabo tal in človekove dejavnosti. Zgornjo Gorenjsko smo razčlenili na 5 pokrajinskoekoloških tipov in 19 pokrajinskoekoloških enot. Pokrajinskoekološki tipi in pokrajinskoekološke enote so pokazali veliko notranjo diferenciacijo območja, ki v primeru obstoječih teritorialnih enot, kot so katastrske občine, občine itd., ne pridejo do izraza. Homogenost pokrajinskoekoloških tipov in pokrajinskoekoloških enot omogoča preprostejšo interpretacijo podatkov in boljše rezultate