12 research outputs found
NekrotizirajuÄa pneumonija u dojenÄadi
Community-acquired bacterial pneumonias generally have a good prognosis, given a good response to the antibiotic treatment applied, and complications such as pleural effusion, empyema, abscess and necrotizing pneumonia with pneumatocele formation (cavitary necrosis) are rare. Although cavitary necrosis is manifested as a severe disease, most children show complete recovery even without surgical treatment and have normal chest radiographs at long term. A case is presented of an immunocompetent infant that developed necrotizing pneumonia with pneumatocele formation during treatment of bacterial pneumonia. Conservative treatment led to complete regression of necrotic cavities and resulted in normal chest radiography finding 2.5 months of the occurrence of pneumatoceles.IzvanbolniÄke bakterijske pneumonije uglavnom imaju dobru prognozu, uz dobar odgovor na primijenjeno antibiotsko lijeÄenje, te se rijetko razviju komplikacije kao Å”to su pleuralni izljev (efuzije), empijem, apsces i nekrotizirajuÄa pneumonija s razvojem pneumatocela (kavitarna nekroza). Premda se kavitarna nekroza manifestira teÅ”kom boleÅ”Äu, veÄina djece se potpuno oporavi i bez kirurÅ”kog lijeÄenja, te nakon duljeg vremena imaju uredan izgled pluÄa na rentgenskoj snimci. Ovdje se prikazuje sluÄaj imunokompetentnog dojenÄeta kod kojega je tijekom lijeÄenja bakterijske pneumonije nastupila nekrotizirajuÄa pneumonija s razvojem pneumatocela. Konzervativno lijeÄenje dovelo je do potpune regresije nekrotiÄnih Å”upljina i urednog rentgenskog nalaza pluÄa 2,5 mjeseca nakon pojave pneumatocela
Astma i eozinofilni kationski protein kao pokazatelj uspjeÅ”nosti lijeÄenja bolesti
Asthma is the most common chronic disease in children and adolescents. It is necessary to develop objective methods for assessment of disease activity, treatment efficacy, and prevention of attacks. Measurements of eosinophilic cationic protein (ECP) should serve as an objective indicator of allergic inflammation activity. This follow-up study included 100 children treated with inhaled corticosteroid (fluticasone propionate) or sodium cromoglycate over a 12-month period. The values of (ECP) and forced expiratory volume in the first second (FEV1) were measured at the beginning of the study and then once a month for a year, to evaluate treatment efficacy. The fastest drop in ECP values and the highest increase in FEV1 were found in children with newly diagnosed asthma, who were treated with inhalation corticosteroid. This result supports the importance of early introduction of anti-inflammatory therapy in childhood asthma.Astma je najÄeÅ”Äa kroniÄna bolest djece i mladeži. Zahtijeva razvoj objektivnog mjerila kojim Äe se moÄi pratiti aktivnost bolesti, uÄinkovitost primijenjene terapije te eventualno predvidjeti napadaji. Mjerenje eozinofilnog kationskog proteina (ECP) ima upravo vrijednost jednog takvog objektivnog parametra aktivnosti alergijske upale. Tijekom 12 mjeseci pratili smo stotinu djece s astmom koji su u terapiji dobivali inhalacijski kortikosteroid (flutikazon propionat) ili natrijev kromoglikat. Kao pokazatelj uÄinkovitosti primijenjene terapije kod bolesnika se je pratila vrijednost serumskog ECP i forsiranog ekspiracijskog volumena (FEV1) u 1 sekundi prije poÄetka ispitivanja te jedanput na mjesec tijekom 12 mjeseci. Najbrži pad ECP uz najviÅ”i porast FEV1 zabilježen je u skupini djece s novootkrivenom astmom na terapiji inhalacijskim kortiko-steroidom. Ovo ukazuje na znaÄenje ranog uvoÄenja protuupalne terapije u lijeÄenju djeÄje astme
Spontani pneumomedijastinum kod zdravog adolescenta
Spontaneous pneumomediastinum is a rare clinical entity defined as the presence of free air in the mediastinal structures without an apparent cause such as trauma. Spontaneous pneumomediastinum is rare in children and most frequently occurs in young male patients. It usually develops after alveolar rupture and air penetration into the pulmonary interstice, followed by air penetration towards the hila and into the mediastinum. Alveolar ruptures may be caused by various pathological and physiological processes, in children most frequently by asthma. Clinical diagnosis is based on the symptom triad including chest pain, dyspnea and subcutaneous emphysema. The diagnosis is confirmed by radiography. On differential diagnosis, esophageal perforation should be considered first, and if suspected, contrast esophagogram should be performed. Spontaneous pneumomediastinum usually resolves spontaneously in several days of treatment, which includes identification of the underlying cause (if possible), rest, analgesics and clinical monitoring. Complications involving spontaneous pneumomediastinum, such as tension pneumomediastinum and tension pneumothorax, are quite rare. A case is presented of pneumomediastinum in a 17-year-old male adolescent with no relevant history but with a clinical picture of intense retrosternal pain and subcutaneous emphysema of the neck and supraclavicular region. Thorough examinations including chest x-ray, chest computed tomography, bronchoscopy and esophagoscopy failed to identify the cause of pneumomediastinum. After eight days of conservative treatment, the pneumomediastinum symptoms completely disappeared and x-ray showed resolution of pneumomediastinum.Spontani pneumomedijastinum (SPM) je rijedak kliniÄki entitet obilježen prisutnoÅ”Äu slobodnog zraka oko medijastinalnih struktura bez jasnog uzroka kao Å”to je trauma. SPM je rijedak u djece i javlja se uglavnom u muÅ”kih adolescenata. ObiÄno se pojavljuje sekundarno nakon rupture alveola i prodora zraka u pluÄni intersticij, a potom slijedi prodor zraka prema hilusima i u medijastinum. RazliÄiti patoloÅ”ki i fizioloÅ”ki dogaÄaji mogu dovesti do rupture alveola, a u djece je najÄeÅ”Äi uzrok astma. KliniÄka dijagnoza se temelji na trijasu simptoma, a to su bol u prsiÅ”tu, dispneja i supkutani emfizem. Dijagnoza se potvrÄuje rendgenskom snimkom. U diferencijalnoj dijagnozi treba prvenstveno misliti na perforaciju jednjaka, a postoji li sumnja na perforaciju treba uÄiniti ezofagogram s kontrastom. SPM se obiÄno spontano povlaÄi nakon nekoliko dana lijeÄenja koje ukljuÄuje pronalaženje osnovnog uzroka (ako je moguÄe), odmor, analgetike i kliniÄko praÄenje. Rijetke su komplikacije spontanog pneumomedijastinuma kao Å”to je tenzijski pneumomedijastinum i tenzijski pneumotoraks. Ovdje se prikazuje sluÄaj pneumomedijastinuma u 17-godiÅ”njeg mladiÄa bez znaÄajne medicinske anamneze, s kliniÄkom slikom intenzivnih retrosternalnih bolova te supkutanim emfizemom vrata i supraklavikularnih podruÄja. Intenzivnim pretragama ukljuÄujuÄi rendgensku snimku pluÄa, kompjutoriziranu tomografiju prsnog kosa, bronhoskopiju i ezofagoskopiju nije se pronaÅ”ao uzrok pneumomedijastinuma. Nakon osam dana konzervativnog lijeÄenja doÅ”lo je do potpunog nestanka simptoma i povlaÄenja pneumomedijastinuma na rendgenskoj snimci
NekrotizirajuÄa pneumonija u dojenÄadi
Community-acquired bacterial pneumonias generally have a good prognosis, given a good response to the antibiotic treatment applied, and complications such as pleural effusion, empyema, abscess and necrotizing pneumonia with pneumatocele formation (cavitary necrosis) are rare. Although cavitary necrosis is manifested as a severe disease, most children show complete recovery even without surgical treatment and have normal chest radiographs at long term. A case is presented of an immunocompetent infant that developed necrotizing pneumonia with pneumatocele formation during treatment of bacterial pneumonia. Conservative treatment led to complete regression of necrotic cavities and resulted in normal chest radiography finding 2.5 months of the occurrence of pneumatoceles.IzvanbolniÄke bakterijske pneumonije uglavnom imaju dobru prognozu, uz dobar odgovor na primijenjeno antibiotsko lijeÄenje, te se rijetko razviju komplikacije kao Å”to su pleuralni izljev (efuzije), empijem, apsces i nekrotizirajuÄa pneumonija s razvojem pneumatocela (kavitarna nekroza). Premda se kavitarna nekroza manifestira teÅ”kom boleÅ”Äu, veÄina djece se potpuno oporavi i bez kirurÅ”kog lijeÄenja, te nakon duljeg vremena imaju uredan izgled pluÄa na rentgenskoj snimci. Ovdje se prikazuje sluÄaj imunokompetentnog dojenÄeta kod kojega je tijekom lijeÄenja bakterijske pneumonije nastupila nekrotizirajuÄa pneumonija s razvojem pneumatocela. Konzervativno lijeÄenje dovelo je do potpune regresije nekrotiÄnih Å”upljina i urednog rentgenskog nalaza pluÄa 2,5 mjeseca nakon pojave pneumatocela
Tumorous form of lung tuberculosis in children: case report
U radu je prikazan djecak u dobi od dvije godine i osam mjeseci s tumoroznim oblikom plucne tuberkuloze. Na temelju rendgena pluca, te racunalne tomografije toraksa (CT), postavljena je dijagnoza
ekspanzivne tvorbe u podrucju desnog gornjeg sredoprsja. IzvrŔena je lobektomija desnog gornjeg plucnog režnja, a patohistoloŔki nalaz glasio je: granulomatozna upala, u prvom redu tuberkuloza. Kod tumoroznih tvorbi u podrucju sredoprsja, diferencijalno dijagnosticki uvijek treba misliti i na tuberkulozu, posebice kada se nade i srediŔnja nekroza.A 2 year and 8 month-old boy with a tumorous form of lung tuberculosis is presented. Both, chest X-ray and thoracic CT, respectively showed an expansive formation in the right upper mediastinum. Right upper lung lobe lobectomy was performed, and granulomatous inflammation (tuberculosis) was confirmed pathohystologically. In the case of mediastinal tumorous formation (especially accompanied with central necrosis), tuberculosis has to be considered in differential diagnostics
Astma i eozinofilni kationski protein kao pokazatelj uspjeÅ”nosti lijeÄenja bolesti
Asthma is the most common chronic disease in children and adolescents. It is necessary to develop objective methods for assessment of disease activity, treatment efficacy, and prevention of attacks. Measurements of eosinophilic cationic protein (ECP) should serve as an objective indicator of allergic inflammation activity. This follow-up study included 100 children treated with inhaled corticosteroid (fluticasone propionate) or sodium cromoglycate over a 12-month period. The values of (ECP) and forced expiratory volume in the first second (FEV1) were measured at the beginning of the study and then once a month for a year, to evaluate treatment efficacy. The fastest drop in ECP values and the highest increase in FEV1 were found in children with newly diagnosed asthma, who were treated with inhalation corticosteroid. This result supports the importance of early introduction of anti-inflammatory therapy in childhood asthma.Astma je najÄeÅ”Äa kroniÄna bolest djece i mladeži. Zahtijeva razvoj objektivnog mjerila kojim Äe se moÄi pratiti aktivnost bolesti, uÄinkovitost primijenjene terapije te eventualno predvidjeti napadaji. Mjerenje eozinofilnog kationskog proteina (ECP) ima upravo vrijednost jednog takvog objektivnog parametra aktivnosti alergijske upale. Tijekom 12 mjeseci pratili smo stotinu djece s astmom koji su u terapiji dobivali inhalacijski kortikosteroid (flutikazon propionat) ili natrijev kromoglikat. Kao pokazatelj uÄinkovitosti primijenjene terapije kod bolesnika se je pratila vrijednost serumskog ECP i forsiranog ekspiracijskog volumena (FEV1) u 1 sekundi prije poÄetka ispitivanja te jedanput na mjesec tijekom 12 mjeseci. Najbrži pad ECP uz najviÅ”i porast FEV1 zabilježen je u skupini djece s novootkrivenom astmom na terapiji inhalacijskim kortiko-steroidom. Ovo ukazuje na znaÄenje ranog uvoÄenja protuupalne terapije u lijeÄenju djeÄje astme
Experiences with the day care hospital at the Department of pediatrics, University hospital Sestre milosrdnice (Sisters of mercy)
Prva iskustva s dnevnom bolnicom na naÅ”oj Klinici poÄeli smo stjecati u sijeÄnju 2002. godine. Tada je naÅ”u Kliniku, najstariji pedijatrijski odjel u Hrvatskoj, na njezin 98. roÄendan opustoÅ”io katastrofalan požar. Dvadeset i Äetiri sata nakon toga poÄeli smo opservirati i lijeÄiti naÅ”e pacijente u improviziranim bolniÄkim prostorima na Klinici za internu medicinu. Tamo nismo mogli smjestiti svih 98 postelja, jer je dobiveni prostor odgovarao jednoj petini prijaÅ”njeg prostora. Tamo smo smjestili samo 30 stacionarnih ležajeva, dok smo ostale pacijente zbrinuli kroz dnevnu bolnicu. NesvakidaÅ”nja situacija zahtijevala je ulaganje maksimalnog napora te brzu dijagnostiÄku obradu i uÄinkovito lijeÄenje Å”to veÄeg broja bolesnika. Nakon stjecanja nužnog iskustva lijeÄnici, medicinske sestre, kao i pacijenti i njihovi roditelji, bili su zadovoljni takvim naÄinom lijeÄenja, usprkos potpuno neprikladnim smjeÅ”tajnim uvjetima, koji su bili glavni problem u funkcioniranju Klinike do ponovnog preseljenja u nove, obnovljene prostore. Nakon ÄetverogodiÅ”njeg iskustva s dnevnom bolnicom iznijeli bismo naÅ”a prvenstveno pozitivna iskustva, ali i neke probleme s kojima smo se sretali.We began to acquire our first experiences of a day care hospital at our Clinic in January 2002. That was the time when our Clinic, the oldest pediatric department in Croatia, was destroyed by fire on its 98th anniversary. 24 hours after the fire we restarted observation of a number of our patients in an improvised, donated ward of our University hospital, at the Department of internal medicine. We could not accommodate 98 beds on the ward that was only one fifth of the size of our old ward. We equipped only 30 beds for in-patients, while the others were examined and treated in the day-care hospital. This unusual situation required a great deal of effort, quick examinations and efficacious treatment of as large as possible number of patients in the couple of hours a day. After acquiring the necessary experience both doctors, nurses and patients and their parents became content with that kind of treatment despite the absolutely inadequate accommodation which was the main obstacle until we moved into our present, modern renewed facilities. After the four years of experience with the day care hospital we shall say something first about all our positive experiences although we shall mention some problems that occurred
Spontani pneumomedijastinum kod zdravog adolescenta
Spontaneous pneumomediastinum is a rare clinical entity defined as the presence of free air in the mediastinal structures without an apparent cause such as trauma. Spontaneous pneumomediastinum is rare in children and most frequently occurs in young male patients. It usually develops after alveolar rupture and air penetration into the pulmonary interstice, followed by air penetration towards the hila and into the mediastinum. Alveolar ruptures may be caused by various pathological and physiological processes, in children most frequently by asthma. Clinical diagnosis is based on the symptom triad including chest pain, dyspnea and subcutaneous emphysema. The diagnosis is confirmed by radiography. On differential diagnosis, esophageal perforation should be considered first, and if suspected, contrast esophagogram should be performed. Spontaneous pneumomediastinum usually resolves spontaneously in several days of treatment, which includes identification of the underlying cause (if possible), rest, analgesics and clinical monitoring. Complications involving spontaneous pneumomediastinum, such as tension pneumomediastinum and tension pneumothorax, are quite rare. A case is presented of pneumomediastinum in a 17-year-old male adolescent with no relevant history but with a clinical picture of intense retrosternal pain and subcutaneous emphysema of the neck and supraclavicular region. Thorough examinations including chest x-ray, chest computed tomography, bronchoscopy and esophagoscopy failed to identify the cause of pneumomediastinum. After eight days of conservative treatment, the pneumomediastinum symptoms completely disappeared and x-ray showed resolution of pneumomediastinum.Spontani pneumomedijastinum (SPM) je rijedak kliniÄki entitet obilježen prisutnoÅ”Äu slobodnog zraka oko medijastinalnih struktura bez jasnog uzroka kao Å”to je trauma. SPM je rijedak u djece i javlja se uglavnom u muÅ”kih adolescenata. ObiÄno se pojavljuje sekundarno nakon rupture alveola i prodora zraka u pluÄni intersticij, a potom slijedi prodor zraka prema hilusima i u medijastinum. RazliÄiti patoloÅ”ki i fizioloÅ”ki dogaÄaji mogu dovesti do rupture alveola, a u djece je najÄeÅ”Äi uzrok astma. KliniÄka dijagnoza se temelji na trijasu simptoma, a to su bol u prsiÅ”tu, dispneja i supkutani emfizem. Dijagnoza se potvrÄuje rendgenskom snimkom. U diferencijalnoj dijagnozi treba prvenstveno misliti na perforaciju jednjaka, a postoji li sumnja na perforaciju treba uÄiniti ezofagogram s kontrastom. SPM se obiÄno spontano povlaÄi nakon nekoliko dana lijeÄenja koje ukljuÄuje pronalaženje osnovnog uzroka (ako je moguÄe), odmor, analgetike i kliniÄko praÄenje. Rijetke su komplikacije spontanog pneumomedijastinuma kao Å”to je tenzijski pneumomedijastinum i tenzijski pneumotoraks. Ovdje se prikazuje sluÄaj pneumomedijastinuma u 17-godiÅ”njeg mladiÄa bez znaÄajne medicinske anamneze, s kliniÄkom slikom intenzivnih retrosternalnih bolova te supkutanim emfizemom vrata i supraklavikularnih podruÄja. Intenzivnim pretragama ukljuÄujuÄi rendgensku snimku pluÄa, kompjutoriziranu tomografiju prsnog kosa, bronhoskopiju i ezofagoskopiju nije se pronaÅ”ao uzrok pneumomedijastinuma. Nakon osam dana konzervativnog lijeÄenja doÅ”lo je do potpunog nestanka simptoma i povlaÄenja pneumomedijastinuma na rendgenskoj snimci
Individualizirani pristup u poduci astmatiÄne djece
Asthma is the most prevalent chronic disorder of childhood. In a large number of cases, it can be well managed. In addition to accurate diagnosis, appropriate therapy and control of environmental factors, a good educational program is required, which has not yet received due attention. Prompted by the fact that a large number of asthmatic children and their parents lack sufficient knowledge about asthma, six years ago we launched an individual educational program for all asthmatic children over seven years of age and their parents. We monitored a group of 58 asthmatics, the first to have completed our individual educational program, during the year before and the year after they had received individual education. The prerequisites for inclusion in the study were that the child was over seven years of age, diagnosed with chronic asthma according to the GINA guidelines and had been monitored for one year prior to receiving individual education. We compared the number of asthma exacerbations, hospitalizations due to asthma, days with asthmatic symptoms, the mean value of the forced expiratory volume in 1 second (FEV 1), and the mean dose of inhaled corticosteroids (ICS) taken during the year before and the year after receiving individual education. Study results showed the number of asthma exacerbations (p<0.0001), hospitalizations due to asthma (p=0.0236) and days with asthmatic symptoms (p<0.0001) to have significantly reduced, along with a significant increase in FEV 1 (p<0.0001) and lower mean ICS dose (p<0.0001) upon completion of individual educational program. It is concluded that the addition of individual education in the treatment of asthmatic children enables better control of the disease (lower number of hospitalizations and asthma exacerbations, increased FEV 1) with a lower mean ICS dose. The knowledge about asthma acquired by the children and their parents, self-management, compliance with the written asthma management plan, control of environmental factors, along with good cooperation of the patients and parents in the management of asthma certainly contributed to this favorable observation.Astma je najÄeÅ”Äa kroniÄna bolest djeÄje dobi koja se u velikom broju sluÄajeva može dobro kontrolirati, za Å”to je uz toÄnu dijagnozu i odgovarajuÄu terapiju te kontrolu Äimbenika okoline potreban i dobar obrazovni program kojem se jo. uvijek ne posveÄuje dostatna pozornost. Upravo potaknuti tom Äinjenicom da velik broj astmatiÄara i njihovih roditelja nemaju dostatno znanje o astmi zapoÄeli smo prije Å”est godina program individualne poduke u koju su ukljuÄeni svi roditelji i djeca u dobi iznad sedam godina. Pratili smo skupinu od 58 astmatiÄara koji su prvi proÅ”li individualni program poduke u godini prije te u godini nakon provoÄenja individualne poduke. Uvjeti za ukljuÄivanje u ispitivanje su bili dob iznad sedam godina, dijagnoza trajne astme prema smjernicama GINA te praÄenje astmatiÄara godinu dana prije provoÄenja individualne poduke. UsporeÄivali smo broj egzacerbacija astme, hospitalizacija zbog astme, broj dana sa simptomima astme, srednju vrijednost forsiranog ekspiracijskog volumena u prvoj sekundi (FEV1) te srednju dozu inhalacijskog kortikosteroida (IKS) u godini prije te u godini nakon provoÄenja individualne poduke. Rezultati ovoga ispitivanja pokazali su da je u bolesnika nakon provoÄenja individualnog programa poduke statistiÄki znaÄajno smanjen broj egzacerbacija astme (p<0,0001), broj hospitalizacija zbog astme (p=0,0236), broj dana sa simptomima astme (p<0,0001), uza znaÄajan porast FEV1 (p<0,0001), a sve to s nižom srednjom dozom IKS (p<0,0001). Može se zakljuÄiti kako dodatak individualne poduke u lijeÄenju djece astmatiÄara omoguÄuje bolju kontrolu bolesti (smanjen broj hospitalizacija i egzacerbacija astme, porast FEV1) uz nižu dozu IKS, Äemu sigurno doprinosi bolje znanje djece i roditelja o astmi, o provoÄenju samokontrole, praÄenje pisanog plana lijeÄenja, kontrola Äimbenika okoline, uz znaÄajnu suradljivost bolesnika i roditelja u lijeÄenju astme