Strategija organizacije zdravstvene zaštite zatvorenika

Zdravstvena služba unutar zatvorskog sustava trebala bi biti organizirana sukladno organizaciji zdravstvenih usluga u društvenoj zajednici odnosno državi, a zdravstvena politika u zatvorima trebala bi biti sastavni dio nacionalne zdravstvene politike i kompatibilna s njome. Predočena strategija rađena je na temelju pozitivnih zakonskih propisa koji Ministarstvo pravosuđa, Upravu za zatvorski sustav, defi niraju nadležnima i odgovornima za organizaciju zdravstvene zaštite zatvorenika, a Ministarstvo zdravstva za kontrolu nad pružanjem zdravstvenih usluga sukladno pravilima medicinske struke. Osnovni i prvi preduvjet za realizaciju zacrtanih strateških ciljeva u okviru predložene strategije jest argumentirano prezentiranje aktualnih problema vezanih uz organizaciju zdravstvene zaštite zatvorenika nadležnim državnim tijelima. Na taj bi se način osigurala potrebna fi - nancijska sredstva za proširenje kapaciteta i humanizaciju smještaja zdravih, a poglavito bolesnih zatvorenika, nabavu opreme, poboljšanje statusa zdravstvenih djelatnika i uvjeta rada općenito, čime bismo se približili viziji ovog rada kojoj, između ostalih, teži svaka civilizirana država: zatvorenike zaštititi u njihovoj tjelesnoj i duševnoj bolesti na način da sve potrebne dijagnostičke, terapijske, rehabilitacijske usluge te one liječnika specijalista koje su raspoložive u društvenoj zajednici budu na raspolaganju i zatvorenicima u istoj mjeri bez diskriminacije zbog njihova zakonskog položaja

GRUPNA TERAPIJA BOLESNIKA/ZATVORENIKA OBOLJELIH OD POSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEĆAJA I/ILI TRAJNIH PROMJENA LIČNOSTI NA ODJELU FORENZIČKE PSIHIJATRIJE ZATVORSKE BOLNICE ZAGREB

Autori prikazuju specifičnosti grupne terapije bolesnika/zatvorenika koja se provodi na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice Zagreb u sklopu terapijskih skupina (grupa) za bolesnike/zatvorenike koji boluju od PTSP poremećaja i/ili trajnih promjena ličnosti, a koji uz izdržavanje zatvorske kazne imaju i od suda izrečenu sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja po članu 68. Kaznenog zakona (KZ/11). Grupa je poluotvorena, broji 10-12 članova, održava se jednom tjedno u trajanju od 60 minuta, a vodi ju psihijatar po principu kognitivno bihevioralne terapije uz elemente suportivne terapije i psihoedukacije. Prikazani su ciljevi i efekti liječenja i specifičnosti grupnog terapijskog procesa s posebnim osvrtom na težinu kliničke slike te komorbiditetne dijagnoze, moguće sukobe interesa i etičke dvojbe vezane za psihoterapijski rad u penalnim uvjetima

TERAPIJSKA ZAJEDNICA ODJELA FORENZIČKE PSIHIJATRIJE ZATVORSKE BOLNICE ZAGREB

Autori prikazuju rad terapijske zajednice bolesnika/zatvorenika koji uz kaznu zatvora imaju izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja a koja je organizirana na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice Zagreb u sklopu bio-psiho-socijalnog modela liječenja

Bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment in prison hospital Zagreb

Addicts are a specific category of offenders or prisoners. Although some of them are primarily criminalized, the largest number of sentences for drug abuse crimes seem just as direct or indirect consequences of these disorders. Therefore, the application of a special program is needed for the treatment of addicts, lead by multi-disciplinary team of experts and focused on the prevention of future addiction behavior, and therefore criminal relapse. Authors are presenting the bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment at Department for forensic psychiatry in Prison hospital Zagreb. Each patient at the Department is involved in a structured treatment program as a part of a single program of imprisonment, which is, in this case specific and modified in a way that the basic psychiatric treatment program aimed to reduce psychopathology is combined with special program of addiction treatment, abstinence and rehabilitation. The program for drug addiction, alcoholism and gambling in co-morbidity with other mental disorders (primarily personality disorders and PTSP) is presented. It consists of use of pharmacotherapy and substitution therapy, individual and group psychotherapy work, therapeutic community, working occupational therapy, clubs for addicts, work with family and communication with the State Board of Parole and Post-Prison Supervision. It is lead by multi-disciplinary team of experts and it is focused on the rehabilitation process and the prevention of future addiction behavior which leads to the prevention of criminal relapse

KOMORBIDITETNE DIJAGNOZE KOD OSOBA KOJE UZ ZATVORSKU KAZNU IMAJU I IZREČENU SIGURNOSNU MJERU OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA NA ODJELU FORENZIČKE PSIHIJATRIJE ZATVORSKE BOLNICE ZAGREB

Autorice prikazuju zastupljenost dijagnoze ovisnosti kao komorbiditetne dijagnoze u osoba koje uz izdržavanje zatvorske kazne imaju izrečenu i sigurnosnu mjeru obaveznog psihijatrijskog liječenja po čl. 68 KZ/11. Od ukupnog broja bolesnika koji su se tijekom 2010. i 2011. godine liječili na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice u Zagrebu, 44 % je uz dijagnozu psihičkog poremećaja imalo i dijagnozu ovisnosti/zloporabe alkohola ili dijagnozu ovisnosti/zloporabe psihoaktivnih tvari; unutar te skupine bolesnika u 60 % slučajeva javlja se dijagnoza zloporabe/ovisnosti o alkoholu, a u 40 slučajeva dijagnoza ovisnosti/zloporabe psihoaktivnih tvari. U najvećem postotku je prva psihijatrijska dijagnoza ovih bolesnika bila poremećaj ličnosti (68 % ispitanika) i posttraumatski stresni poremećaj (13 % ispitanika). Gotovo polovica svih bolesnika je već prethodno bila kažnjavana. U gotovo polovici ispitanika vezano za izdržavanje sadašnje kazne nalaze se kaznena djela: teško ubojstvo, ubojstvo, teške tjelesne ozljede, krađa i razbojništvo. Pri tome se primjećuje da je dijagnoza ovisnosti o alkoholu u vrlo visokom postotku prisutna među kaznenim djelima teškog ubojstva i nasilja u obitelji te prijetnji, silovanju, prometnim nesrećama, pedofiliji i uzrokovanju požara, dok je u kaznenim djelima krađe i razbojništva u 44 % slučajeva zastupljena dijagnoza ovisnosti/zlopoprabe psihoaktivnih tvari, a u 33 % dijagnoza ovisnosti o alkoholu. Paralelno liječenje psihičkog poremećaja i ovisnosti tijekom izdržavanja zatvorske kazne bolesnika nužno je i neizbježno

NEUBROJIVA OSOBA U PROCESU OD ISTRAŽNOG ZATVORA DO REALIZACIJE PRISILNOG SMJEŠTAJA

Autori ovim radom žele prikazati činjenično stanje i postupke prema neubrojivim osobama koje su hospitalizirane na Odjelu psihijatrije Zatvorske bolnice temeljem čl. 551. ZKP-a do upućivanja u psihijatrijsku ustanovu radi realizacije prisilnog smještaja po čl. 44. ZZODS-a. U razdoblju od pet godina na Odjelu psihijatrije boravilo je od 89 osoba u 2006. godini do 71 osobe u 2011. godini, prosječne dobi od 41 godine, u 60% slučajeva sa završenom srednjom stručnom spremom, a u više od 60% slučajeva osobe su samci ili razvedeni. Kod velike većine (81%) dijagnosticirana je prava, trajna i teška duševna bolest iz kruga shizofrenije i drugih psihotičnih poremećaja, a kod 16% osoba postavljene su dvije i više dijagnoza. Osobe s najučestalijim dijagnozama, shizofrenijom, shizotipnim i sumanutim poremećajima, u čak 60% slučajeva čine kaznena djela protiv života i tijela, u manjem postotku čine kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka (prijetnja), zatim slijede kaznena djela nasilja u obitelji, a u najmanjem postotku čine kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa te protiv opće sigurnosti. Uočeno je nadalje da se istražni zatvor po čl. 551. ZKP-a izdržava bez iznimke u Zatvorskoj bolnici, iako je ZKP dao mogućnost da se izdržava i u drugoj odgovarajućoj psihijatrijskoj ustanovi. Na pravomoćno rješenje o prisilnom smještaju sukladno čl. 44. ZZODS-a neubrojiva osoba unutar zatvorskog sustava čeka i do 555 dana. Županijskom sudu nadležnom za određivanje prisilnog smještaja po čl. 44. ZZODS-a, po pravomoćnosti rješenja o prisilnom smještaju, treba i do 105 dana da Ministarstvu zdravlja dostavi dokumentaciju o pokretanju prisilnog smještaja, iako Zakon kaže: bez odgode. Ministarstvu zdravlja treba i do 157 dana da odabere u kojoj će se zdravstvenoj ustanovi provoditi prisilni smještaj, unatoč zakonskom roku od tri dana. Dakle, unatoč važećim propisima ZKP-a, KZ-a i ZZODS-a, neubrojive osobe neopravdano dugo borave unutar zatvorskog sustava, a to je jedan od najtežih oblika kršenja ljudskih prava budući da te osobe po KZ-u nisu krive jer u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela ili prekršaja nisu bile u mogućnosti shvatiti značenje svojeg postupanja ili nisu mogle vladati svojom voljom zbog duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti, nedovoljnoga dušev-nog razvitka ili druge teže duševne smetnje. Država bi trebala pronaći financijska sredstva za izgradnju forenzičnog odjela/centra koji bi ispunjavao uvjete za smještaj forenzičnih bolesnika (od izdržavanja istražnog zatvora do provođenja prisilnog smještaja) budući da aktualni kapaciteti, razina sigurnosti i opremljenost forenzičnih institucija za prisilni smještaj neubrojivih osoba očito ne zadovoljava. Potrebna je dodatna edukacija suca pojedinaca i sudova nadležnih za realizaciju mjera po čl. 44. ZZODS-a radi ubrzanja čitavog postupka upućivanja neubrojive osobe na liječenje

OSOBA SA PSIHIČKIM POREMEĆAJEM POČINITELJ PROTUPRAVNIH DJELA U ZATVORSKOM SUSTAVU - PRIKAZ SLUČAJA I PREGLED ZAKONSKIH PROPISA KOJI REGULIRAJU POSTUPANJE

Prikazan je slučaj bolesnika hospitaliziranog na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice u Zagrebu pod dijagnozama Trajna promjena ličnosti nakon katastrofičnog događaja (proizašla iz kroničnog PTSP) i Ovisnost o alkoholu, koji je uz kaznu zatvora imao izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja po čl. 68. novog Kaznenog zakona (član 75. starog KZ-a). U sklopu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora bolesnik je uključen u bio-psiho-socijalni model liječenja i rehabilitacije. U radu je prikazan i osvrt na zakonom propisane postupke prema osobama sa psihičkim poremećajem koje su počinile neko protupravno djelo. Ako je osoba počinila lakše protupravno djelo procesuira se po Prekršajnom zakonu, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakonu o zaštiti osoba sa psihičkim poremećajem, koje sankcije se provode na slobodi u forenzičnim ambulantama javnog zdravstva ili psihijatrijskim odjelima bolnica javnog zdravstva. U slučajevima kada je osoba počinila teže kazneno djelo sudski se postupci provode u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti osoba s psihičkim poremećajem, a tretman se provodi unutar zatvorskog sustava, ako je osoba bitno smanjeno ubrojiva i uz kaznu zatvora joj je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja (čl.68. KZ/11) ili liječenja od ovisnosti (čl. 69. KZ/11), odnosno na forenzičkim odjelima javnog zdravstva, ako se radi o neubrojivoj osobi koja je zbog svog psihičkog poremećaja opasna za okolinu

Aktualni problemi primjene i provođenja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja

Autori ovim radom žele upozoriti na probleme vezane uz primjenu i provođenje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja kad je ona izrečena uz kaznu zatvora. Kaznenim zakonom iz 1997., Zakonom o zaštiti osoba s duševnim smet njama iz 1998. te Zakonom o izvršenju kazne zatvora iz 2001. odre đeno je da se sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja može primijeniti samo prema počinitelju koji je kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti ako postoji opasnost da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, primjenjuje se između ostalog za vrijeme izvršenja kazne zatvora odnosno dugotrajnog zatvora, a liječenje se provodi u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu koja je unutar Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, ustrojena kao kaznionica zatvorenog tipa u kojoj se u pravilu liječe oboljeli zatvorenici te se izvršava sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja kad je izrečena uz kaznu zatvora. To je novina u našem zakonodavstvu jer su se smanjeno ubrojivi počinitelji kaznenih djela do 1998. liječili u okviru forenzičnih institucija javnog zdravstva te je unutar zatvorskog sustava trebalo stvoriti pretpostavke (materijalne, prostorne, kadrovske) za provođenje sigurnosne mjere, tako da su do početka 2005. liječenje i tretman smanjeno ubrojivih počinitelja kaznenih djela bili nedostatni. Aktualno su stvorene pretpostavke za provođenje sigurnosne mjere u skladu sa zakonom i pravilima psihijatrijske struke, a jedini faktor koji otežava rad jest nedostatak prostora za smještaj zatvorenika i različite aktivnosti koje se provode u sklopu programa liječenja, što je i inače jedan od najvećih problema zatvorskog sustava budući da se broj zatvorenika iz godine u godinu rapidno povećava, a kapaciteti smještaja ostali su isti. Broj zatvorenika u Zatvorskoj bolnici 25% je veći od smještajnih kapaciteta. Novi KZ nije razlučio stupnjeve smanjene ubrojivosti glede izricanja sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja pa je slijedom toga došlo do inflacije izrečenih sigurnosnih mjera obveznog psihijatrijskog liječenja smanjeno ubrojivim počiniteljima kaznenog djela, kada se ta mjera izriče uz kaznu zatvora, tako da se do 1998. godine prosječno izricalo 14 sigurnosnih mjera godišnje, a od 1998. godine do danas prosječno 43 sigurnosne mjere na godinu. Sigurnosna mjera se ni u kojem slučaju ne bi smjela izricati smanjeno ubrojivim osobama koje nemaju teže duševne smetnje zbog čega im je reducirana ubrojivost u znatnoj mjeri. Niti jednim aktualnim zakonom nije propisan postupak za obustavu sigurnosne mjere zbog toga što su prestali postojati razlozi njezina izricanja kao ni termin od kada se računa početak njezina provođenja. Datum dolaska osobe u ustanovu u kojoj će se liječenje provoditi trebalo bi zakonski verifi cirati kao početak provođenja sigurnosne mjere. Pri izmjeni KZ-a bilo bi dobro uvesti amandman kojim bi se samu psihijatrijsku ustanovu, suca izvršenja ili koga drugoga ovlastilo pokrenuti postupak prisilne hospitalizacije prije puštanja na slobodu, pred nadležnim županijskim sudom, na temelju pisanog i obrazloženog prijedloga predstojnika odjela na kojem se provodila sigurnosna mjera o potrebi prisilne hospitalizacije za osobu kojoj je uz kaznu zatvora bila izrečena sigurnosna mjera, ali je zatvorska kazna istekla, a ona i dalje, zbog svojih psihičkih smetnji, predstavlja opasnost za okolinu

Bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment in prison hospital Zagreb

Addicts are a specific category of offenders or prisoners. Although some of them are primarily criminalized, the largest number of sentences for drug abuse crimes seem just as direct or indirect consequences of these disorders. Therefore, the application of a special program is needed for the treatment of addicts, lead by multi-disciplinary team of experts and focused on the prevention of future addiction behavior, and therefore criminal relapse. Authors are presenting the bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment at Department for forensic psychiatry in Prison hospital Zagreb. Each patient at the Department is involved in a structured treatment program as a part of a single program of imprisonment, which is, in this case specific and modified in a way that the basic psychiatric treatment program aimed to reduce psychopathology is combined with special program of addiction treatment, abstinence and rehabilitation. The program for drug addiction, alcoholism and gambling in co-morbidity with other mental disorders (primarily personality disorders and PTSP) is presented. It consists of use of pharmacotherapy and substitution therapy, individual and group psychotherapy work, therapeutic community, working occupational therapy, clubs for addicts, work with family and communication with the State Board of Parole and Post-Prison Supervision. It is lead by multi-disciplinary team of experts and it is focused on the rehabilitation process and the prevention of future addiction behavior which leads to the prevention of criminal relapse

OSOBA SA PSIHIČKIM POREMEĆAJEM POČINITELJ PROTUPRAVNIH DJELA U ZATVORSKOM SUSTAVU - PRIKAZ SLUČAJA I PREGLED ZAKONSKIH PROPISA KOJI REGULIRAJU POSTUPANJE

Prikazan je slučaj bolesnika hospitaliziranog na Odjelu forenzičke psihijatrije Zatvorske bolnice u Zagrebu pod dijagnozama Trajna promjena ličnosti nakon katastrofičnog događaja (proizašla iz kroničnog PTSP) i Ovisnost o alkoholu, koji je uz kaznu zatvora imao izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja po čl. 68. novog Kaznenog zakona (član 75. starog KZ-a). U sklopu pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora bolesnik je uključen u bio-psiho-socijalni model liječenja i rehabilitacije. U radu je prikazan i osvrt na zakonom propisane postupke prema osobama sa psihičkim poremećajem koje su počinile neko protupravno djelo. Ako je osoba počinila lakše protupravno djelo procesuira se po Prekršajnom zakonu, Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji i Zakonu o zaštiti osoba sa psihičkim poremećajem, koje sankcije se provode na slobodi u forenzičnim ambulantama javnog zdravstva ili psihijatrijskim odjelima bolnica javnog zdravstva. U slučajevima kada je osoba počinila teže kazneno djelo sudski se postupci provode u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku, Kaznenog zakona i Zakona o zaštiti osoba s psihičkim poremećajem, a tretman se provodi unutar zatvorskog sustava, ako je osoba bitno smanjeno ubrojiva i uz kaznu zatvora joj je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja (čl.68. KZ/11) ili liječenja od ovisnosti (čl. 69. KZ/11), odnosno na forenzičkim odjelima javnog zdravstva, ako se radi o neubrojivoj osobi koja je zbog svog psihičkog poremećaja opasna za okolinu