8 research outputs found
PROPOSITION OF CHANGES TO THE MENTAL HEALTH CARE SYSTEM AIMED AT INCLUSION OF INDIVIDUALS WITH PSYCHICAL DISORDERS INTO SOCIETY
Prema rezultatima dosadaÅ”njih istraživanja i spoznajama iz relevantne literature, a s ciljem inkluzije osoba s psihiÄkim poremeÄajima u druÅ”tvo te smanjenja stope njihove rehospitalizacije i institucionalizma, predlažu se sljedeÄe intervencije u sustavu skrbi o mentalnom zdravlju: poveÄanje socijalnih kontakata osoba s psihiÄkim poremeÄajima (stjecanje i zadržavanje prijatelja i najboljeg prijatelja, razvijanje podržavajuÄih odnosa od strane bliskog Älana obitelji), zapoÅ”ljavanje ili održavanje zapoÅ”ljavanja, postizanje boljeg razumijevanja i manje percepcije diskriminacije osobe od strane njegova/njezina braÄnog druga/partnera, rano otkrivanje prvih znakova psihiÄkih poremeÄaja kako bi se osoba Å”to ranije poÄela lijeÄiti, rad na spremnosti osobe na suradnju u lijeÄenju te edukaciju o bolesti kako bi osoba prihvatila svoju dijagnozu bez stigme. U prilogu se nalaze konstruirani dijagrami: poÄetni dijagram koji prikazuje trenutaÄno stanje skrbi o osobama s psihiÄkim poremeÄajima u Hrvatskoj, meÄusobnu povezanost i utjecaj razliÄitih podsustava kao i zavrÅ”ni dijagram koji prikazuje moguÄnosti djelovanja odnosno prijedlog intervencija u sustavu skrbi o mentalnom zdravlju.Based on the relevant literature review and current research results and with the aim of facilitating inclusion of people with a mental illness into society as well as decreasing the rate of their re-hospitalization and institutionalism, the following interventions in the health care and the social care system are suggested: increasing social contacts of people with a mental illness (acquiring and keeping friends and a best friend and developing supportive relations with a close family member), employment or keeping a job, achieving better comprehension and decreasing the occurrence of people with a mental illness being perceived as discriminated persons by their spouses/partners, early interventions in diagnosing and treatment of psychological disorders, increasing the level of cooperation during the treatment as well as education about the disorder so that the individual could accept his/her diagnosis without stigma. The appendix includes two constructed diagrams: the initial one presents the current state of care of persons with psychical disorders in Croatia, interrelation and influence of different sub-systems, and the closing one presents intervention possibilities, i.e. the intervention proposal within the mental health care syste
PROPOSITION OF CHANGES TO THE MENTAL HEALTH CARE SYSTEM AIMED AT INCLUSION OF INDIVIDUALS WITH PSYCHICAL DISORDERS INTO SOCIETY
Prema rezultatima dosadaÅ”njih istraživanja i spoznajama iz relevantne literature, a s ciljem inkluzije osoba s psihiÄkim poremeÄajima u druÅ”tvo te smanjenja stope njihove rehospitalizacije i institucionalizma, predlažu se sljedeÄe intervencije u sustavu skrbi o mentalnom zdravlju: poveÄanje socijalnih kontakata osoba s psihiÄkim poremeÄajima (stjecanje i zadržavanje prijatelja i najboljeg prijatelja, razvijanje podržavajuÄih odnosa od strane bliskog Älana obitelji), zapoÅ”ljavanje ili održavanje zapoÅ”ljavanja, postizanje boljeg razumijevanja i manje percepcije diskriminacije osobe od strane njegova/njezina braÄnog druga/partnera, rano otkrivanje prvih znakova psihiÄkih poremeÄaja kako bi se osoba Å”to ranije poÄela lijeÄiti, rad na spremnosti osobe na suradnju u lijeÄenju te edukaciju o bolesti kako bi osoba prihvatila svoju dijagnozu bez stigme. U prilogu se nalaze konstruirani dijagrami: poÄetni dijagram koji prikazuje trenutaÄno stanje skrbi o osobama s psihiÄkim poremeÄajima u Hrvatskoj, meÄusobnu povezanost i utjecaj razliÄitih podsustava kao i zavrÅ”ni dijagram koji prikazuje moguÄnosti djelovanja odnosno prijedlog intervencija u sustavu skrbi o mentalnom zdravlju.Based on the relevant literature review and current research results and with the aim of facilitating inclusion of people with a mental illness into society as well as decreasing the rate of their re-hospitalization and institutionalism, the following interventions in the health care and the social care system are suggested: increasing social contacts of people with a mental illness (acquiring and keeping friends and a best friend and developing supportive relations with a close family member), employment or keeping a job, achieving better comprehension and decreasing the occurrence of people with a mental illness being perceived as discriminated persons by their spouses/partners, early interventions in diagnosing and treatment of psychological disorders, increasing the level of cooperation during the treatment as well as education about the disorder so that the individual could accept his/her diagnosis without stigma. The appendix includes two constructed diagrams: the initial one presents the current state of care of persons with psychical disorders in Croatia, interrelation and influence of different sub-systems, and the closing one presents intervention possibilities, i.e. the intervention proposal within the mental health care syste
Psihofarmakoterapija sulpiridom u bolesnika s ovisnoÅ”Äu o alkoholu i depresijom
Depression is quite common in the early stage of treatment for alcohol addiction. The patient\u27s awareness of his difficult situation may be one of the reasons for depression. Furthermore, depression can develop as the result of depressive disorders that are primarily or secondarily associated with alcohol addiction. Antidepressive therapy is usually initiated after a two-week detoxification procedure. Only exceptionally it may start earlier in case of severe depressive disorder. The administration of sulpiride from the very beginning of treatment yields favorable results because of the wide range of its action, especially antidepressive effects. The effect of sulpiride therapy was investigated in 20 alcoholics suffering from minor to moderate depressive disorders. The patients were administered 50 mg sulpiride capsules three times a day. Control group included 20 patients who received placebo. Both the study and control group patients underwent psychotherapeutic methods usually conducted in a sociotherapeutic community. The severity of depressive disorder was measured by use of Hamilton\u27s and Beck\u27s scale before, and then at 2, 4and 6 weeks from the beginning of treatment. Also, the patients were clinically observed during the psychotherapeutic procedures and other activities performed in the therapeutic community. Study results confirmed the efficacy of sulpiride in the management of depressive alcohol addiction in alcoholics. The sulpiride dose of 150 mg/day showed a rapid antidepressive effect. Accordingly, sulpiride was confirmed to play an important role in the rational use of psychopharmacotherapy in patients with alcohol addiction in a sociotherapeutic community.U poÄetnoj fazi lijeÄenja u alkoholiÄara se Äesto oÄituje depresivno raspoloženje. Ono može biti posljedica uvida u problematiÄnu situaciju u kojoj se alkoholiÄar nalazi ili se radi o depresivnom poremeÄaju primarno ili sekundarno vezanom uz alkoholizam. UvoÄenje ciljane antidepresivne terapije prakticira se nakon dvotjednog detoksikacijskog postupka, a iznimno kod jasno izraženih slika i ranije. Primjena sulpirida u poÄetku lijeÄenja alkoholizma daje pozitivne rezultate zbog njegovog Å”irokog raspona, izmeÄu ostalog i antidepresivnog, djelovanja. Ispitivalo se je djelovanje sulpirida u skupini od 20 bolesnika s lakÅ”im i srednje teÅ”kim depresivnim poremeÄajem lijeÄenih u Dnevnoj bolnici za alkoholizam na Klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KliniÄke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. Ispitanici su primali 3x1 kapsulu od 50 miligrama sulpirida, dok je 20 bolesnika u kontrolnoj skupini primalo placebo. Obje su skupine podvrgnute individualnim i grupnim psihoterapijskim metodama u okviru socioterapijske zajednice. Razina depresivnog poremeÄaja ispitivana je Hamiltonovom i Beckovom ljestvicom koja je primijenjena pri dolasku na lijeÄenje, te nakon dva, Äetiri i Å”est tjedana lijeÄenja. Bolesnici su i kliniÄki promatrani tijekom psihoterapijskih postupaka i ostalih aktivnosti koje se provode u terapijskoj zajednici. U radu je potvrÄena djelotvornost sulpirida u dozi od 150 mg/dan u lijeÄenju depresivnih poremeÄaja alkoholiÄara kroz njegov brz antidepresivni uÄinak, te je istaknuta njegova uloga u racionalnoj psihofarmakoterapiji alkoholiÄara u socioterapijskoj zajednici
Psihofarmakoterapija sulpiridom u bolesnika s ovisnoÅ”Äu o alkoholu i depresijom
Depression is quite common in the early stage of treatment for alcohol addiction. The patient\u27s awareness of his difficult situation may be one of the reasons for depression. Furthermore, depression can develop as the result of depressive disorders that are primarily or secondarily associated with alcohol addiction. Antidepressive therapy is usually initiated after a two-week detoxification procedure. Only exceptionally it may start earlier in case of severe depressive disorder. The administration of sulpiride from the very beginning of treatment yields favorable results because of the wide range of its action, especially antidepressive effects. The effect of sulpiride therapy was investigated in 20 alcoholics suffering from minor to moderate depressive disorders. The patients were administered 50 mg sulpiride capsules three times a day. Control group included 20 patients who received placebo. Both the study and control group patients underwent psychotherapeutic methods usually conducted in a sociotherapeutic community. The severity of depressive disorder was measured by use of Hamilton\u27s and Beck\u27s scale before, and then at 2, 4and 6 weeks from the beginning of treatment. Also, the patients were clinically observed during the psychotherapeutic procedures and other activities performed in the therapeutic community. Study results confirmed the efficacy of sulpiride in the management of depressive alcohol addiction in alcoholics. The sulpiride dose of 150 mg/day showed a rapid antidepressive effect. Accordingly, sulpiride was confirmed to play an important role in the rational use of psychopharmacotherapy in patients with alcohol addiction in a sociotherapeutic community.U poÄetnoj fazi lijeÄenja u alkoholiÄara se Äesto oÄituje depresivno raspoloženje. Ono može biti posljedica uvida u problematiÄnu situaciju u kojoj se alkoholiÄar nalazi ili se radi o depresivnom poremeÄaju primarno ili sekundarno vezanom uz alkoholizam. UvoÄenje ciljane antidepresivne terapije prakticira se nakon dvotjednog detoksikacijskog postupka, a iznimno kod jasno izraženih slika i ranije. Primjena sulpirida u poÄetku lijeÄenja alkoholizma daje pozitivne rezultate zbog njegovog Å”irokog raspona, izmeÄu ostalog i antidepresivnog, djelovanja. Ispitivalo se je djelovanje sulpirida u skupini od 20 bolesnika s lakÅ”im i srednje teÅ”kim depresivnim poremeÄajem lijeÄenih u Dnevnoj bolnici za alkoholizam na Klinici za psihijatriju, alkoholizam i druge ovisnosti KliniÄke bolnice "Sestre milosrdnice" u Zagrebu. Ispitanici su primali 3x1 kapsulu od 50 miligrama sulpirida, dok je 20 bolesnika u kontrolnoj skupini primalo placebo. Obje su skupine podvrgnute individualnim i grupnim psihoterapijskim metodama u okviru socioterapijske zajednice. Razina depresivnog poremeÄaja ispitivana je Hamiltonovom i Beckovom ljestvicom koja je primijenjena pri dolasku na lijeÄenje, te nakon dva, Äetiri i Å”est tjedana lijeÄenja. Bolesnici su i kliniÄki promatrani tijekom psihoterapijskih postupaka i ostalih aktivnosti koje se provode u terapijskoj zajednici. U radu je potvrÄena djelotvornost sulpirida u dozi od 150 mg/dan u lijeÄenju depresivnih poremeÄaja alkoholiÄara kroz njegov brz antidepresivni uÄinak, te je istaknuta njegova uloga u racionalnoj psihofarmakoterapiji alkoholiÄara u socioterapijskoj zajednici
Bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment in prison hospital Zagreb
Addicts are a specific category of offenders or prisoners. Although
some of them are primarily criminalized, the largest number of sentences for drug abuse crimes seem just as direct or indirect consequences of these disorders. Therefore, the application of a special program is needed for the treatment of addicts, lead by multi-disciplinary team of experts and focused on the prevention of future addiction behavior, and therefore criminal relapse.
Authors are presenting the bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment at Department for forensic psychiatry in Prison hospital Zagreb. Each patient at the Department is involved in a structured treatment program as a part of a single program of imprisonment, which is, in this case specific and modified in a way that the basic psychiatric treatment program aimed to reduce psychopathology is combined with special program
of addiction treatment, abstinence and rehabilitation. The program for drug addiction, alcoholism and gambling in co-morbidity with other mental disorders (primarily personality disorders and PTSP) is presented. It consists of use of pharmacotherapy and substitution therapy, individual and group psychotherapy work, therapeutic community, working occupational therapy, clubs for addicts, work with family and communication with the State Board of Parole and Post-Prison Supervision. It is lead by multi-disciplinary team of experts and it is focused on the rehabilitation process and
the prevention of future addiction behavior which leads to the prevention of criminal relapse
NEUBROJIVA OSOBA U PROCESU OD ISTRAŽNOG ZATVORA DO REALIZACIJE PRISILNOG SMJEŠTAJA
Autori ovim radom žele prikazati ÄinjeniÄno stanje i postupke prema
neubrojivim osobama koje su hospitalizirane na Odjelu psihijatrije Zatvorske bolnice temeljem Äl. 551. ZKP-a do upuÄivanja u psihijatrijsku ustanovu radi realizacije prisilnog smjeÅ”taja po Äl. 44. ZZODS-a. U razdoblju od pet godina na Odjelu psihijatrije boravilo je od 89 osoba u 2006. godini do 71 osobe u 2011. godini, prosjeÄne dobi od 41 godine, u 60% sluÄajeva sa zavrÅ”enom srednjom struÄnom spremom, a u viÅ”e od 60% sluÄajeva osobe su samci ili razvedeni. Kod velike veÄine (81%) dijagnosticirana je prava, trajna i teÅ”ka duÅ”evna bolest iz kruga shizofrenije i drugih psihotiÄnih poremeÄaja, a kod 16% osoba postavljene su dvije i viÅ”e dijagnoza. Osobe s najuÄestalijim dijagnozama, shizofrenijom, shizotipnim i sumanutim poremeÄajima, u Äak 60% sluÄajeva Äine kaznena djela protiv života i tijela, u manjem postotku Äine kaznena djela protiv slobode i prava Äovjeka (prijetnja), zatim slijede kaznena djela nasilja u obitelji, a u najmanjem postotku Äine kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ÄudoreÄa te protiv opÄe sigurnosti. UoÄeno je nadalje da se istražni zatvor po Äl. 551. ZKP-a izdržava bez iznimke u Zatvorskoj bolnici, iako je ZKP dao moguÄnost da se izdržava i u drugoj odgovarajuÄoj psihijatrijskoj ustanovi. Na
pravomoÄno rjeÅ”enje o prisilnom smjeÅ”taju sukladno Äl. 44. ZZODS-a
neubrojiva osoba unutar zatvorskog sustava Äeka i do 555 dana. Županijskom sudu nadležnom za odreÄivanje prisilnog smjeÅ”taja po Äl. 44. ZZODS-a, po pravomoÄnosti rjeÅ”enja o prisilnom smjeÅ”taju, treba i do 105 dana da Ministarstvu zdravlja dostavi dokumentaciju o pokretanju prisilnog smjeÅ”taja, iako Zakon kaže: bez odgode. Ministarstvu zdravlja treba i do 157 dana da odabere u kojoj Äe se zdravstvenoj ustanovi provoditi prisilni smjeÅ”taj, unatoÄ zakonskom roku od tri dana. Dakle, unatoÄ važeÄim propisima ZKP-a, KZ-a i ZZODS-a, neubrojive osobe neopravdano dugo borave unutar zatvorskog sustava, a to je jedan od najtežih oblika krÅ”enja ljudskih prava buduÄi da te osobe po KZ-u nisu krive jer u vrijeme ostvarenja zakonskih obilježja kaznenog djela ili prekrÅ”aja nisu bile u moguÄnosti shvatiti znaÄenje svojeg postupanja ili nisu mogle vladati svojom voljom zbog duÅ”evne bolesti, privremene duÅ”evne poremeÄenosti, nedovoljnoga duÅ”ev-nog razvitka ili druge teže duÅ”evne smetnje. Država bi trebala pronaÄi financijska sredstva za izgradnju forenziÄnog odjela/centra koji bi ispunjavao uvjete za smjeÅ”taj forenziÄnih bolesnika (od izdržavanja istražnog zatvora do provoÄenja prisilnog smjeÅ”taja) buduÄi da aktualni kapaciteti, razina sigurnosti i opremljenost forenziÄnih institucija za prisilni smjeÅ”taj neubrojivih osoba oÄito ne zadovoljava. Potrebna je dodatna edukacija suca pojedinaca i sudova nadležnih za realizaciju mjera po Äl. 44. ZZODS-a radi ubrzanja Äitavog postupka upuÄivanja neubrojive osobe na lijeÄenje
EFFECTS OF EMPLOYMENT STATUS, EDUCATION AND SOCIAL CONTACTS ON THE EMPOWERMENT OF MENTALLY ILL PERSONS
U ovome radu analizirana je povezanost izmeÄu razine samoosnaživanja u osoba s psihiÄkim poremeÄajima i njihova radnog statusa, obrazovanja te socijalnih kontakata. Istraživanje je provedeno upitnikom za mjerenje samoosnaživanja (Rogers empowerment skala) koji je adaptiran za hrvatski uzorak. Od ukupno 248 ispitanika (93 % response rata) polovica ispitanika bila je u radnom odnosu, a polovica nezaposlena ili radno nesposobna (umirovljena/invalidi). VeÄinom su ispitanici imali srednjoÅ”kolsko obrazovanje, a 11 % ih je imalo fakultet. Ispitanici su u veÄini sluÄajeva imali prijatelja, najboljeg prijatelja i bliskog Älana obitelji, a polovica ih ima i braÄnog druga/partnera. Gotovo sve sociodemografske kategorije ispitanih iskazuju umjerene razine samoosnaživanja. Iznimku Äine fakultetski obrazovani ispitanici koji iskazuju visoku razinu samoosnaživanja, dok osobe koje u trenutku ispitivanja nisu imale ni prijatelja niti najboljeg prijatelja iskazuju nisku razinu samoosnaživanja. No, ispitanici koji u trenutku ispitivanja nisu imali partnera/braÄnog druga, osnaženiji su od onih ispitanika koji su ga u trenutku ispitivanja imali. Nezaposlene osobe iskazuju veÄe samoosnaživanje od radno nesposobnih osoba. Prediktori viÅ”e razine samoosnaživanja obuhvaÄaju socijalne kontakte u obliku prijatelja i najboljeg prijatelja, radni status/zaposlenost, fakultetsko obrazovanje te nedostatak braÄnog partnera.
PreporuÄa se da težiÅ”te tijekom lijeÄenja, a posebno u rehabilitaciji osobe s psihiÄkim poremeÄajem bude na intervencijama za održavanje zaposlenja, odnosno zapoÅ”ljavanju, obrazovanju, tj. doÅ”kolovanju, te održavanju ili ojaÄavanju socijalne mreže prijatelja uz posebnu pozornost na poboljÅ”anje partnerskih odnosa.Under analysis is the correlation between the level of empowerment in mentally ill and their employment status, education and socio-cultural contacts. Rogers\u27s empowerment scale was adapted to suit the Croatian sample. Out of 248 mentally ill persons (93% response rate), one half was employed and the remaining half was either unemployed or disabled/retired. The majority of the persons in the sample had high school level education and 11% held a university degree. In most cases the subjects had a friend, best friend or close family members and a half had a partner/spouse. Almost all socio-demographic categories questioned exhibited a moderate level of empowerment while persons with a college degree exhibited high empowerment. Persons without friends or a best friend exhibited a low level of empowerment. However, persons without a partner or spouse were more empowered than those married or in a relationship. Unemployed persons exhibited a higher level of empowerment than those incapable of employment. The predictors of higher level of empowerment included social contacts in the form of a friend or best friend, employment, university degree and lack of partner/spouse.
It is recommended that during treatment and especially during rehabilitation of a mentally ill person the focus should be on maintaining employment or procuring employment, on continuing education, on maintaining and improving social networks with special focus on partner/spouse relationship and couples therapy
Bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment in prison hospital Zagreb
Addicts are a specific category of offenders or prisoners. Although
some of them are primarily criminalized, the largest number of sentences for drug abuse crimes seem just as direct or indirect consequences of these disorders. Therefore, the application of a special program is needed for the treatment of addicts, lead by multi-disciplinary team of experts and focused on the prevention of future addiction behavior, and therefore criminal relapse.
Authors are presenting the bio-psycho-social model of treatment and rehabilitation of addicts during the conduction of safety measure of obligatory psychiatric treatment at Department for forensic psychiatry in Prison hospital Zagreb. Each patient at the Department is involved in a structured treatment program as a part of a single program of imprisonment, which is, in this case specific and modified in a way that the basic psychiatric treatment program aimed to reduce psychopathology is combined with special program
of addiction treatment, abstinence and rehabilitation. The program for drug addiction, alcoholism and gambling in co-morbidity with other mental disorders (primarily personality disorders and PTSP) is presented. It consists of use of pharmacotherapy and substitution therapy, individual and group psychotherapy work, therapeutic community, working occupational therapy, clubs for addicts, work with family and communication with the State Board of Parole and Post-Prison Supervision. It is lead by multi-disciplinary team of experts and it is focused on the rehabilitation process and
the prevention of future addiction behavior which leads to the prevention of criminal relapse