FROM PHYSICIAN’S BIOGRAPHY OF PRIMARIUS LJUBICA BOSNER

Prethodno su objavljeni i poznati podatci o Riječanki prim. dr. Ljubici Bosner, o njezinu djelovanju u ogulinskoj, bjelovarskoj, petrinjskoj i riječkoj bolnici tijekom njezina zavidna kirurškoga i ginekološko-porodničkog staža. Novi i sada dostupni arhivaliji osobnih i profesionalnih personalija upotpunjuju nepotpune i neznane biografske podatke. Nakon pripravničkoga staža radila je u javnoj županijskoj bolnici u Velikoj Gorici kao sekundarna liječnica na poznatom ortopedskom odjelu te bolnice. Okolnosti odlaska u ogulinsku bolnicu s polaganjem zakletve vladajućem kralju Petru II. na vjernost, potom njezina profesionalna aktivnost kirurginje u novootvorenoj Zakladnoj bolnici na Rebru u Zagrebu uz povremene odlaske na mjesto ravnateljice bolnice i kirurginja u Petrinji i Varaždinu, a u poraću na nova radna mjesta u Oblasnom NO-u Istra, posebno su socijalno-povijesno zanimljive. Pronađene su preporuke njezinih šefova za priznavanjem zvanja specijalista kirurga koji naglašavaju njezinu spretnost, kliničku prosudbu i obavljanje teških operacijskih zahvata, posebice za vrijeme rata. U svome je životu i liječničkoj karijeri prolazila razdoblja velike krize između dvaju svjetskih ratova (za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca), potom Drugoga svjetskog rata (za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske) te poraća (za vrijeme Republike Jugoslavije), u kojima je djelovala kao kirurginja. Navedene podatke u biografiji prim. dr. Ljubice Bosner upotpunjuju do sada neznane i neobjavljene fotografije iz njezina osobnog i profesionalnog, kirurškog života.Previously were published well-known data on Rijeka physician, Dr Ljubica Bosner, about her work in the Ogulin, Bjelovar, Petrinja and Rijeka hospitals during her excellent surgical and gynaecological and obstetric practice. The new and now accessible archives of personal and professional items complete incomplete and unknown biographical information. After her internship, Dr Bosner worked at a public county hospital in Velika Gorica as a secondary doctor at a well-known orthopaedic ward of that hospital. Circumstances of going to the Ogulin hospital with an oath to the reigning King Peter II for fidelity, then her professional activity as a surgeon at the newly opened Foundation Hospital Rebro Zagreb, with occasional departures to the position of director of the hospital and surgeon in Petrinja and Varaždin, and after the war to new positions at the Regional People’s Board in Istria, are of particular social and historical interest. Recommendations from her bosses have been found to recognise the profession of surgeon specialist that particularly emphasise her skills, clinical judgment, and performance of major surgical procedures, especially during the war. Her life and medical career went through periods of great crisis between the two world wars (during the Kingdom of Serbs, Croats and Slovenes), then World War II (during the Independent State of Croatia), and after the war and the Republic of Yugoslavia in which she acted as a surgeon. The above data in the biography of Dr Ljubica Bosner are completed by previously unknown and unpublished photographs from her personal and professional surgical life

THE MATERNITY WARD AT THE REBRO HOSPITAL FROM 1942 TO 1946

Rodilište u Zakladnoj bolnici na Rebru u Zagrebu ustrojeno je u novootvorenoj novoj bolnici 12. svibnja 1942. i djelovalo diskontinuirano pri ginekološko-porođajnom odjelu u tri razdoblja između 1942. i 1946., kada je zatvoreno. Bilo je smješteno na drugom katu istočnoga dijela bolnice s 24 bolničke postelje. Tijekom djelovanja rodilišta od 13. svibnja do 16. prosinca 1942., od 24. svibnja 1944. do 28. kolovoza 1945. i od 6. veljače do 28. srpnja 1946. obavljeno je 1337 porođaja u koja su upisivana živorođena, mrtvorođena i pobačena djeca od 450 grama na više, pa je perinatalni pomor stoga bio značajno viši (38,89 ‰), jer se u bolnici obavljao, uz fiziološke, značajan broj patoloških porođaja. Predstojnik novo ustrojenoga odjela bio je doc. prim. dr. Filip Dražančić koji je radio uz odjelne liječnike i primalje. Rađale su uglavnom Zagrepčanke, uz manji broj rodilja iz drugih krajeva Hrvatske, ponajvećma kućanice u dobi 20 – 30 godina. U navedenom razdoblju umrle su tri rodilje. Obavljani su svi porodnički zahvati, epiziotomije, carski rez, pomoći pri porođaju zatkom, okreti djeteta, forceps te zbrinjavanje porodničkih razdora u lokalnoj infiltracijskoj, spinalnoj (lumbalnoj) ili općoj inhalacijskoj eter anesteziji. Uz značajan broj domicilnih primaljskih porođaja te već ustrojena bolnička rodilišta u Petrovoj i Merkurovu sanatoriju, rodilište na Rebru imalo je značajno mjesto u razvoju bolničke opstetricije u Zagrebu i Hrvatskoj, do sada samo kao ustanova tek sporadično spomenuta.The maternity ward at the Rebro Hospital in Zagreb was established in the newly opened new hospital on 12 May 1942. It operated discontinuously at the gynaecology and obstetrics department during three periods between 1942 and 1946, when it was closed. It was located on the second floor of the eastern part of the hospital with 24 beds. During the activity of the maternity ward from 13 May 1942 to 16 December 1942, 24 May 1944 to 28 August 1945, and from 6 February 1946 to 28 July 1946, there were 1,337 births. They were registered as live births, stillbirths and aborted children weighing 450 grams or more, so perinatal mortality was therefore significantly higher (38.89 ‰) because, in addition to physiological, a significant number of pathological births were performed in the hospital. The head of the newly established ward was Assoc. prim. Dr Filip Dražančić, who worked alongsideward doctors and midwives. Most of the women who gave birth were from Zagreb, with a smaller number of women from other parts of Croatia, primary housewives aged 20-30. In the mentioned period, three mothers died. All obstetric procedures, episiotomies, caesarean section, assistance during breech delivery, rotating of a baby, forceps, and treatment of perineallacerations were performed under local infiltration, spinal (lumbar) or general inhalation anaesthesia using ether. Along with a significant number of home midwifery deliveries and the already established hospital maternity wards in the Petrova and Merkur sanatoriums, the maternity ward at the Rebro hospital, until now only sporadically mentioned as an institution, had an important place in the development of hospital obstetrics in Zagreb and Croatia

ON THE REBRO FOUNDATION HOSPITAL IN ZAGREB DURING WORLD WAR II

Istraživanjima u danas dostupnom arhivaliju i novinama iz II. svjetskoga rata dobivene su nove spoznaje o otvaranju i ustrojstvu Zakladne bolnice na zagrebačkom Rebru, nove i suvremeno opremljene bolnice u svim segmentima specijalnosti koje su se obavljale. Nakon šestogodišnje izgradnje 1936.-1942. godine Zakladna bolnica na Rebru počela je radom 12. travnja 1942. godine. Djelovala je kao civilna i vojna bolnica do 1. 9. 1945., kada je ponovno postala civilna. Imala je anaest odjela s više od 1000 kreveta s obzirom na ratno stanje i veliki priljev ranjenih i oboljelih. Ravnatelj Bolnice u tome vremenu bio je dr. Šime Cvitanović. Istraženi podatci upotpunjuju prazninu hrvatske medikohistoriografi je.Currently available investigations of archival materials and newspapers from World War II have enabled a new insight into setting up and opening of the Zakladna bolnica Rebro (Rebro Foundation Hospital) in Zagreb as a new and properly equipped hospital in all specialties performed at the time. After six years of construction (1936-1942), the Hospital started working on April 12, 1942. It was a civilian and military hospital until September 1, 1945, when it became civilian institution again. It had twelve hospital departments with more than 1000 beds during the wartime with large influx of the wounded and diseased. The Hospital was headed by Dr Šime Cvitanović. This investigation contributes to fi lling out the gap in the Croatian medical history

Doc. Prim. dr. Filip Dražančić u Zakladnoj bolnici u Zagrebu 1942.–1945.

IZ POVIJESTI GINEKOLOGIJE I OPSTETRICIJ

IZ LIJEČNIČKE BIOGRAFIJE PRIM. DR. LJUBICE BOSNER

https://doi.org/10.31952/amha.18.1.6 Prethodno su objavljeni i poznati podatci o Riječanki, prim. dr. Ljubici Bosner, o njezinu djelovanju u ogulinskoj, bjelovarskoj, petrinjskoj i riječkoj bolnici tijekom njezina zavidna kirurškoga i ginekološko-porodničkog staža. Novi i sada dostupni arhivaliji osobnih i profesionalnih personalija upotpunjuju nepotpune i neznane biografske podatke. Nakon pripravničkoga staža radila je u javnoj županijskoj bolnici u Velikoj Gorici kao sekundarni liječnik na poznatom ortopedskom odjelu te bolnice. Okolnosti odlaska u ogulinsku bolnicu s polaganjem zakletve vladajućem kralju Petru II. na vjernost, potom njezina profesionalna aktivnost kirurginje u novootvorenoj Zakladnoj bolnici na Rebru u Zagrebu uz povremene odlaske na mjesto ravnateljice bolnice i kirurga u Petrinji i Varaždinu, a u poraću na nova radna mjesta u Oblasnom NO-u Istra, posebno su socijalno-povijesno zanimljive. Pronađene su preporuke njezinih šefova za priznavanjem zvanja specijalista kirurga koji naglašavaju njezinu spretnost, kliničku prosudbu i obavljanje teških operacijskih zahvata, posebice za vrijeme rata. U svome je životu i liječničkoj karijeri prolazila razdoblja velike krize između dvaju svjetskih ratova (za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca), potom Drugoga svjetskog rata (za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske) te poraća (za vrijeme Republike Jugoslavije), u kojima je djelovala kao kirurginja. Navedene podatke u biografiji prim. dr. Ljubice Bosner upotpunjuju do sada neznane i neobjavljene fotografije iz njena osobnog i profesionalnog, kirurškog života.https://doi.org/10.31952/amha.18.1.6 Prethodno su objavljeni i poznati podatci o Riječanki, prim. dr. Ljubici Bosner, o njezinu djelovanju u ogulinskoj, bjelovarskoj, petrinjskoj i riječkoj bolnici tijekom njezina zavidna kirurškoga i ginekološko-porodničkog staža. Novi i sada dostupni arhivaliji osobnih i profesionalnih personalija upotpunjuju nepotpune i neznane biografske podatke. Nakon pripravničkoga staža radila je u javnoj županijskoj bolnici u Velikoj Gorici kao sekundarni liječnik na poznatom ortopedskom odjelu te bolnice. Okolnosti odlaska u ogulinsku bolnicu s polaganjem zakletve vladajućem kralju Petru II. na vjernost, potom njezina profesionalna aktivnost kirurginje u novootvorenoj Zakladnoj bolnici na Rebru u Zagrebu uz povremene odlaske na mjesto ravnateljice bolnice i kirurga u Petrinji i Varaždinu, a u poraću na nova radna mjesta u Oblasnom NO-u Istra, posebno su socijalno-povijesno zanimljive. Pronađene su preporuke njezinih šefova za priznavanjem zvanja specijalista kirurga koji naglašavaju njezinu spretnost, kliničku prosudbu i obavljanje teških operacijskih zahvata, posebice za vrijeme rata. U svome je životu i liječničkoj karijeri prolazila razdoblja velike krize između dvaju svjetskih ratova (za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca), potom Drugoga svjetskog rata (za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske) te poraća (za vrijeme Republike Jugoslavije), u kojima je djelovala kao kirurginja. Navedene podatke u biografiji prim. dr. Ljubice Bosner upotpunjuju do sada neznane i neobjavljene fotografije iz njena osobnog i profesionalnog, kirurškog života

Iz liječničke biografije prim. dr. Ljubice Bosner

Prethodno su objavljeni i poznati podatci o Riječanki, prim. dr. Ljubici Bosner, o njezinu djelovanju u ogulinskoj, bjelovarskoj, petrinjskoj i riječkoj bolnici tijekom njezina zavidna kirurškoga i ginekološko-porodničkog staža. Novi i sada dostupni arhivaliji osobnih i profesionalnih personalija upotpunjuju nepotpune i neznane biografske podatke. Nakon pripravničkoga staža radila je u javnoj županijskoj bolnici u Velikoj Gorici kao sekundarni liječnik na poznatom ortopedskom odjelu te bolnice. Okolnosti odlaska u ogulinsku bolnicu s polaganjem zakletve vladajućem kralju Petru II. na vjernost, potom njezina profesionalna aktivnost kirurginje u novootvorenoj Zakladnoj bolnici na Rebru u Zagrebu uz povremene odlaske na mjesto ravnateljice bolnice i kirurga u Petrinji i Varaždinu, a u poraću na nova radna mjesta u Oblasnom NO-u Istra, posebno su socijalno-povijesno zanimljive. Pronađene su preporuke njezinih šefova za priznavanjem zvanja specijalista kirurga koji naglašavaju njezinu spretnost, kliničku prosudbu i obavljanje teških operacijskih zahvata, posebice za vrijeme rata. U svome je životu i liječničkoj karijeri prolazila razdoblja velike krize između dvaju svjetskih ratova (za vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca), potom Drugoga svjetskog rata (za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske) te poraća (za vrijeme Republike Jugoslavije), u kojima je djelovala kao kirurginja. Navedene podatke u biografiji prim. dr. Ljubice Bosner upotpunjuju do sada neznane i neobjavljene fotografije iz njena osobnog i profesionalnog, kirurškog života.</jats:p