3 research outputs found
PluÄni tumorleti s okolnim fibroznim tkivom ā suspektni karcinom: prikaz sluÄaja i pregled literature
Pulmonary tumorlets are small, often multiple nodular proliferations of pulmonary neuroendocrine cells. They are common incidental findings in chronic inflammatory pulmonary diseases. They can also be found in normal lung parenchyma and as one part of the continuum known as diffuse idiopathic pulmonary neuroendocrine cell hyperplasia. In many cases, they are incidental histologic findings of no importance or clinical consequences, or they can be associated with a very slow progression of either obstructive or mixed obstructive/restrictive impairment with good prognosis. Only rarely, they metastasize to an adjacent lymph node or produce ectopic neuroendocrine products. When found during diagnostic examination, they represent a doubt to be a malignant tumor until proven otherwise, which is often impossible without biopsy or surgical removal of the adjacent lung lobe. Hereby, we present a patient with a persistent nodular lung structure after being treated for nonspecific symptoms, cough with non purulent sputum and pain among the scapulae, for a period of one month. He had otherwise normal clinical and laboratory findings, except for a mild mixed obstructive/restrictive pattern of impairment that was shown by lung spirometry. After 8 months, he underwent lobectomy of the medial lobe of the lung with partial lymphadenectomy, since the diagnostic methods applied could not define the nature of lung nodular infiltration. Histologic examination showed a few tumorlets surrounded by the fibrous tissue with a very dense lymphocyte infiltration. We present a review of the literature and emphasize the necessity to include tumorlets with adjacent fibrosis as part of the differential diagnosis of a solitary nodular lung structure.PluÄni tumorleti su malene, Äesto viÅ”estruke nodularne proliferacije pluÄnih neuroendokrinih stanica te su Äest sluÄajni nalaz kod kroniÄnih upalnih pluÄnih bolesti. TakoÄer se mogu naÄi u normalnom pluÄnom parenhimu te kao jedan dio kontinuuma poznatog kao difuzna idiopatska hiperplazija pluÄnih neuroendokrinih stanica. U mnogim sluÄajevima oni su sluÄajni histoloÅ”ki nalaz bez znaÄenja ili kliniÄkih posljedica, a mogu biti i povezani s vrlo sporom progresijom opstruktivnog ili mijeÅ”anog opstruktivno-restriktivnog oÅ”teÄenja s dobrom prognozom. Samo rijetko metastaziraju u obližnje limfne Ävorove ili stvaraju ektopiÄne neuroendokrine produkte. NaÄeni tijekom dijagnostiÄkog pregleda, predstavljaju sumnju na maligni tumor sve dok se ne dokaže suprotno, Å”to je Äesto nemoguÄe bez biopsije ili kirurÅ”kog odstranjenja pripadajuÄeg pluÄnog režnja. Prikazuje se bolesnik s ustrajnim Ävorom unutar pluÄnog parenhima nakon Å”to je tijekom mjesec dana bio lijeÄen zbog nespecifiÄnih simptoma ā kaÅ”lja bez gnojnog iskaÅ”ljaja i boli izmeÄu lopatica. Ostali su kliniÄki i laboratorijski nalazi bili uredni osim blagog mijeÅ”anog opstruktivno-restriktivnog oÅ”teÄenja. Nakon 8 mjeseci odstranjen je srednji režanj pluÄa zajedno s dijelom limfnih Ävorova, jer primijenjene dijagnostiÄke metode nisu mogle odrediti prirodu Ävoraste infiltracije pluÄa. HistoloÅ”ki pregled je pokazao nekoliko tumorleta okruženih fibroznim tkivom uz vrlo gustu infiltraciju limfocitima. U ovom Älanku donosimo pregled literature te prikaz sluÄaja koji naglaÅ”ava neophodnost ukljuÄivanja tumorleta s okolnim fibroznim tkivom u diferencijalnu dijagnozu solitarne nodularne strukture u pluÄima
Myocardial function Depression in Severe Sepsis and Septic Shock
Depresija funkcije miokarda uobiÄajeni je i najvažniji dio reakcije srÄano-žilnoga sustava u neprimjerenom odgovoru imunosnog sustava na infekciju, zvanom sepsa. Uz disfunkciju drugih organa joÅ” se ÄeÅ”Äe poavljuje u teÅ”koj sepsi i septiÄkom Å”oku s visokom stopom smrtnosti i do 70%. Identificirano je viÅ”e Äimbenika (genskih, molekularnih, staniÄnih, metaboliÄkih, jatrogenih) koji sudjeluju u nastanku, patogenezi i ishodu tog poremeÄaja, ali specifi Äan uzrok ostaje nerazjaÅ”njen. Potrebna su dodatna integrativna istraživanja koja bi raÅ”Älanila i omoguÄila razumijevanje hijerarhije razliÄitih mehanizama koji se javljaju u kompliciranoj sepsi opÄenito, te u srcu u tom kontekstu. Najprominentniji oblik sa smanjenjem kontraktilnosti, ejekcijske frakcije i dilatacijom lijeve klijetke Äesto se naziva
septiÄka kardiomiopatija. Disfunkcija miokarda u sepsi je, cjelovito gledano, karakterizirana prolaznom globalnom (sistoliÄkom i dijastoliÄkom) disfunkcijom lijeve i desne strane srca koja se javlja
u uvjetima komplicirane sepse, unatoÄ adekvatnoj nadoknadi tekuÄine i vazopresora te traje 7 do 10 dana ukoliko doÄe do oporavka pacijenta. Najvažniji postupak za dijagnosticiranje disfunkcije miokarda jest ehokardiografija koja uz dijagnozu omoguÄuje praÄenje i adekvatno lijeÄenje pacijenta. Preostaje dodatna valorizacija i nekih biokemijskih nalaza poput troponina i B-tip natriuretskog peptida koji veÄ imaju znaÄajnu ulogu u ranoj dijagnostici disfunkcije miokarda. Ne postoji specifiÄno lijeÄenje disfunkcije miokarda u sepsi veÄ je ono sastavni dio terapijskoga pristupa samoj sepsi s komplikacijama odnosno rana antibiotska terapija uz eventualno kirurÅ”ko odstranjenje infektivnoga žariÅ”ta. Simptomatska terapija predstavlja ranu i brzu nadoknadu volumena tekuÄine uz primjenu vazopresorne i inotropne terapije. Ciljano lijeÄenje disfunkcije miokarda i kardioprotekcije u kompliciranoj je sepsi predmet intenzivnih istraživanja.Myocardial function depression is the common and most important part of the cardiovascular system reaction in the immune systemās unsuitable response to an infection, known as sepsis. Along with the dysfunction of other organs it is even more common in cases of severe sepsis and
septic shock, and has a high mortality rate that can reach up to 70%. A number of factors that have been identified (genetic, molecular, cellular, metabolic, iatrogenic) contribute to the development, pathogenesis, and outcome of this disorder, but the specific cause remains unclear. Further integrative research is needed in order to analyze and clarify the hierarchy of various mechanisms that occur in complicated sepsis in the heart and in general. The most prominent form that includes reduced
contractility, ejection fraction, and dilation of the left ventricle is often called septic cardiomyopathy. Myocardial dysfunction in sepsis is, on the whole, characterized by a temporary global (systolic and diastolic) dysfunction of the left and right sides of the heart, which occurs in complicated sepsis despite a resupply of adequate amounts of fluids and vasopressors and lasts from 7 to 10 days in case of the patientās recovery. The most important method for diagnosing myocardial dysfunction is echocardiography, which makes possible the monitoring and suitable treatment of the patient. There is a need for additional evaluation of some biochemical results, such as troponin and B-type natriuretic peptide, which already have a significant role in early diagnosis of myocardial dysfunction. There is no specific treatment for myocardial dysfunction in sepsis. Instead, it is integrated in therapeutical approach to sepsis with complications or, in other words, an antibiotic therapy with a possible surgical removal of the infected focus. Symptomatic therapy represents an early and rapid resupply of fluids with an application of vasopressors and an inotropic therapy. A treatment aimed at myocardial dysfunction and cardioprotection in complicated sepsis is the subject of intense research