46 research outputs found
Prim.dr. Roman JeliÄ - Zadar medicine patriarch
U kratkom prikazu ocrtan je životni put i djelo dr. Romana Jelica. Autor se najprije osvrce na ishodiÅ”nu tocku ā Mali Iž ā iz koje je ponikao lik ustrajnoga, radiÅ”nog, nadarenog mladica rodenog u ribarskoj obitelji.
Opisuje nadalje njegov život koji zbog povijesnih okolnosti nalikuje svojevrsnoj odiseji. U punom životnom zamahu, u fazi zrele i kompleksne kreativnosti bavi se strukom, povijeŔcu i povijeŔcu medicine, demografskim istraživanjima. Opisuje se njegov strucni i druŔtveni angažman usmjeren na promicanje rendgenologije, poboljŔanje radnih uvjeta, organizaciju zdravstva i preventive, snažnije povezivanje medicinskih djelatnika i organiziranje njihove dodatne edukacije. Autor se osvrce na Jelicevo utemeljenje
Lige za brobu protiv raka, OnkoloÅ”kog dispanzera, zadarske podružnice Zbora lijecnika Hrvatske, medicinskog casopisa Medica Jadertina, obnaÅ”anje brojnih druÅ”tvenih i kulturno-prosvjetiteljskih funkcija, kao i na njegovu znanstvenu i publicisticku djelatnost. Kao medicinara Å”iroke kulture, velikog raspona interesa, klasicnog osjecaja za komplementarne znanstvene discipline i za sintezom kulturno-povijesnodemografskih cinjenica, autor ga svrstava u patrijarhe zadarskoga medicinskog kruga, te proglaÅ”ava nestorom zadarske povijesti medicine.In this short review the author describes the life and work of dr. Roman Jelic. First of all the author looks back to the point of departure ā Mali Iž ā from where arose the figure of a hard-working and talented young boy born into a fisherman family. Then he depicts the doctor\u27s life that resembles an odyssey of its kind. In
full swing of life, at the point of mature and complex creativity, he pursues his profession, history, the history of medicine and demographic research. Later comes the description of his professional and social engagement aimed to encourage radiology, to improve working conditions, health system and prevention, to
strengthen the connection among medical workers and organize their further education. The author refers to the doctor\u27s contribution to the foundation of The League Against Cancer, The Oncologic Dispensary, the Zadar branch of The Medical Association of Croatia, the medical magazine Medica Jadertina as well as his activity in numerous social, cultural and educational activities. As a medical worker of great culture, wide span of interests, classic feeling for complementary scientific disciplines and synthesis of cultural, historical and demographic facts, the author places the physician in the rank of Zadar medical region patriarchs. The author considers him as the Zadar history of medicine nestor
Dr Lorenzo Dojmi di Delupis- the "Gattopardo" from Vis
Dr. Lorenzo Dojmi di Delupis (1845.ā1927.) odvjetak je ugledne viÅ”ke grane plemiÄke obitelji Dojmi di Delupis. Sin je Petra Dojmija di Delupisa (1809.ā1886.), pravnika, umjerenoga dalmatinskog autonomaÅ”a talijanske provenijencije, dugogodiÅ”njega viÅ”kog naÄelnika i Margherite Siminiati. Kao tek zavrÅ”eni lijeÄnik, s diplomom Medicinskog fakulteta u Grazu (1870.), Lorenzo Dojmi di Delupis krenuo je na dvogodiÅ”nji put kao lijeÄnik turske vojske dospjevÅ”i Äak do Bagdada i Basre. O toj dramatiÄnoj mladenaÄkoj pustolovini ostavio je pisano svjedoÄanstvo u svojim dnevnicima. Godine 1878. ženi se BeÄankom Marijom Neidl, koju dovodi na Vis gdje djeluje kao dugogodiÅ”nji opÄinski lijeÄnik. IstiÄe se dijagnostiÄkim darom, iznimnom humanoÅ”Äu i požrtvovnoÅ”Äu za pacijente te iako po politiÄkoj orijentaciji pripadnik talijanskog autonomaÅ”kog krila, obljubljen je od puka koji mu dodjeljuje laskavi naziv āotac Visaā. Dijagnosticirao je dva sluÄaja lepre na Visu i tako bio prvi koji je ustvrdio postojanje ove bolesti u Dalmaciji. Osim medicinom i politikom, bavio se i poljodjelstvom. Na Visu je prvi zapoÄeo sadnju palmi koja je, istom pod struÄnim rukovoÄenjem njegova sina Petra Dojmija, agronoma, prerasla u prvi rasadnik palminih mladica u Dalmaciji. OkuÅ”ao se i u uzgoju nojeva i meksiÄke kave. Osobnim investiranjem utemeljio je malu meteoroloÅ”ku stanicu na Visu, a s profesorom Schrƶtereom iz BeÄa planirao je otvoriti klimatsko ljeÄiliÅ”te. LijeÄnik i humanist, Lorenzo Dojmi di Delupis bio je izrazito naklonjen velikoj talijanskoj kulturi, no nikada nije zapadao u politiÄki ekstremizam. ZahvaljujuÄi svome psihofiziÄkom ravnovjesju prebrodio je brojne životne nedaÄe i, unatoÄ svemu, saÄuvao vjeru u ljude. NalazeÄi niz podudarnosti izmeÄu Lorenza Dojmija di Delupisa i kneza Saline iz glasovitog romana Giuseppea Tomasija di Lampeduse Gepard, autor u naslovu koristi sintagmu āViÅ”ki Gepardā.Dr Lorenzo Dojmi di Delupis (1845-1927) was a descendant of a respectful aristocratic family from Vis. His father was Peter Dojmi di Delupis (1809-1886), an attorney, a moderate pro-Italian autonomist, and a mayor of Vis, and his mother was Margherita Siminati. As soon as he graduated from the Medical University of Graz in 1870, he joined the Ottoman army as a physician for a two-year journey in which he reached as far as Baghdad and Basra. He left notes about this dramatic, juvenile adventure in his diaries. In 1878, he married a Viennese girl Maria Neidl and brought her home to Vis, where he got a position of municipal doctor. He had an extraordinary diagnosing acuity, great sympathy for patients, and was always willing to help, which is why he was adored by all the people of Vis, whether they agreed with his autonomist ideas or not, and soon became āthe father of Visā. He was the first to warn of leprosy in Dalmatia, when he diagnosed two cases in Vis. Beside medicine and politics, he was also a passionate botanist. He was the first to seed palms in Vis and to grow a palm nursery with his agronomist son Peter Dojmi, for the whole of Dalmatia. He also tried breeding ostriches and growing Mexican coffee. He funded a small meteorological station in Vis, and planned to open a health resort with professor Schrƶter from Vienna. Even though Lorenzo Dojmi di Delupis held the great Italian culture very dear, his vocation as a physician and humanist inclination never let him burn with the fervour of a political extremist. Thanks to his psychophysical stability, he overcame numerous difficulties in life and retained faith in people. All these traits evoke Prince Salina, the leading character of the renowned novel Il gattopardo (The Leopard) by Giuseppe Tomasi di Lampedusa, which is why the author has so entitled this article āThe Gattopardo of Visā
Poeta doctus- prof.dr. Slavko PeroviÄ i njegov Amarcord
Poznati zadarski i jedan od vodeÄih hrvatskih pedijatra, prof.dr. Slavko PeroviÄ (1921, Preko-2007, Zadar) bio je Äovjek brojnih afiniteta i velike kulture. Sam je za sebe znao reÄi kako je "pokonik umjetnosti i ljepote", pa se osim svojom temeljnom strukom, kojoj je posvetio Äitav život, bavio i umjetniÄkom fotografijom i poezijom. Ni glzba ni slikarstvo nisu mu bili strani, a bio je poznat i kao polivalentni sportaÅ”. Iz napornog i odgovornog okružja bolniÄke svakodnevice, strpljive posveÄenosti malim pacijentima, struÄnog rada i praÄenja modernih medicinskih spoznaja, stih i precizno oko camere obscure, bili su doktoru Slavku PeroviÄu povremeni bijeg i utoÄiÅ”te, razbibriga, povratak dragim toponimima djetinjstva, insularnom mikrokozmosu. KOncem 2004. godine iz tiska je, u izdanju Matice hrvatske, ogranak Kali, izaÅ”la zbirka njegovih pjesama i umjetniÄkih fotografija, pod nazivom Litrati. Doktorova lirska crta, koju smo oduvijek voljeli u izravnoj komunikaciji s nj8ima, pretoÄena je tako u stih i sliku. Dobili smo pravi mali kaljsko-preÄki Amarcord ispjevan na zaviÄajnoj Äakavici
Uz 70. obljetnicu zadarskog javnog zdravstva
Ako pojam javnoga zdravstva grosso modo podrazumijeva Å”iroku akciju pojedinog druÅ”tva u āservisiranjuā zdravlja naroda, onda je ono, na prvom mjestu, ovisno o unutarnjem ustroju toga druÅ”tva. Zadar je u svojoj slojevitoj povijesti imao i uzleta i hipostaza, a za ovih drugih, u stanovitom je smislu bio viÅ”e ili manje hendikepiran u svom razvoju, pa tako i u zaÅ”titi zdravlja. Ovdje Äu se najprije osvrnuti na neke povijesne Äimbenike u razvoju socijalne medicine i javnoga zdravstva, a zatim i na okolnosti razvoja suvremenog javnog zdravstva u Zadru
DR LUJO THALLER: FROM SORCERER AND WIZARD TO MODERN PHYSICIAN, ZAGREB, 1938 ā A SIGNIFICANT YEAR FOR CROATIAN MEDICAL LITERATURE
Godine 2008. obilježit Äe se 70. obljetnica tiskanja u nas prvoga sveobuhvatnog prikaza
svjetske povijesti medicine jednog od najmarkantnijih hrvatskih lijeÄnika prve polovice XX.
stoljeÄa. Naime, godine 1938. u Minervinu je izdanju izaÅ”la knjiga dr. Luje Thallera Od
vraÄa i Äarobnjaka do modernog lijeÄnika. Bio je to prvorazredan dogaÄaj ne samo za
medicinsku znanost, veÄ i za opÄu kulturu Hrvatske, kao i cijelog ovoga podneblja. Dr. Luju
Thallera, lijeÄnika specijalista interne medicine, metonimijski možemo držati povjesniÄarom
medicine. U njegovu cjelokupnom radu i pisanom opusu te dvije naoko tako razliÄite discipline
predstavljaju gotovo neodvojivi sinkretizam. Dr. Thaller obilježio je epohu svojim
postignuÄem da povijest medicine od usputne, minorne i amaterske discipline u Hrvatskoj
digne do razine samostalne akademske discipline i dade joj dignitet ozbiljne znanstvene
struke, u svemu ravnopravne ostalim granama medicine.
Knjiga Od vraÄa i Äarobnjaka do modernog lijeÄnika sinteza je golemog znanja, kruna
Thallerove erudicije i, kako je u svom prikazu zgodno sažeo Vladimir Bazala, u tom je
djelu āzapravo sadržana povijest kulture ÄovjeÄanstva gledana sa stanoviÅ”ta medicineā.
Ta je knjiga ujedno i povijest Äovjekova usuda, njegova suprotstavljanja prirodi, bolestima,
bolovima, starenju i smrti. PriÄa je to o brojnim velikanima medicine i njihovim otkriÄima,
ljudskoj mudrosti, dobroti, milosrÄu i požrtvovnosti. Ni danas to omaÅ”no djelo nije izgubilo
na svježini, vjerodostojnosti i dinamici upravo zato Ŕto je njegov autor svoje enciklopedijsko
obrazovanje i visoku teorijsku faktografiju izložio na literarno sugestivan naÄin. Na viÅ”e od
360 stranica znalaÄki i duhovito utkane su meÄusobne veze izmeÄu znanosti, umjetnosti,
politike, filozofije i religije pojedinih epoha ljudske povijesti. Iz poglavlja u poglavlje, poÄevÅ”i
od prethistorijskog doba do nesluÄenih otkriÄa i napretka medicinskih znanosti dvadesetoga
stoljeÄa, ulanÄava se impresivna povijesna storija o medicinskoj kulturi i znanosti. Knjiga je
bila prikladan i relevantan kompendij dotadaŔnjeg znanja iz povijesti medicine, no ujedno je
mogla poslužiti i kao prvi udžbenik iz predmeta koji se u to vrijeme joŔ uvijek nije izborio kao
obvezan kolegij na studiju medicine u Hrvatskoj.
Bez ustezanja može se reÄi kako je Thaller upravo po Å”irini koncepcije u obradbi povijesnomedicinskih
tema potpuno moderan autor. ZastupajuÄi holistiÄku paradigmu, nastojeÄi
prikazati brojnost i prepletenost kulturno-socioloÅ”ko-filozofsko-religijskih Äimbenika koji su
uvjetovali razvoj kulture i medicine, daje smjernice i utire put ostalim znaÄajnim hrvatskim
istraživaÄima s podruÄja povijesti medicine.In 2008, it will be 70 years from the publication of our first comprehensive world history of
medicine by one of the most outstanding Croatian physicians from the first half of the 20th
century. Namely, in 1938, publisher Minerva issued a book by Dr Lujo Thaller Od vraÄa
i Äarobnjaka do modernog lijeÄnika (From Medicine Man to Modern Physician). It was a
first-class event, not only for medical science, but also for the general culture of Croatia. Dr
Lujo Thaller, specialist in internal medicine, can be taken as a model historian of medicine.
His work and writing, however different they may seem at first sight, have turned out to be
an excellent blend. Dr Thaller has marked an era in Croatian history of medicine, raising it
from an incidental and amateur affair to an independent academic discipline, and giving it
the dignity of a serious scientific profession, equal to other branches of medicine.
The book Od vraÄa i Äarobnjaka do modernog lijeÄnika (From Medicine Man to Modern
Physician) synthesizes enormous knowledge; it is the crown of Thallerās erudition, and, as
Vladimir Bazala aptly put it, this book āspeaks, in fact, about the history of human culture
from the medical point of viewā. The book is also the history of human destiny, opposition
to nature, disease, pain, ageing, and death. It is a story of numerous great men in medicine
and their discoveries, of human wisdom, goodness, charity, and sacrifice. Even today, this
massive work has not lost its vigour and credibility, thanks to the authorās narrative skill in
presenting his encyclopaedic knowledge. In an impressive story on over 360 pages he inter-weaves science, art, politics, philosophy, and religion of individual historical ages , starting
from prehistory up to the unsurpassed discoveries of the twentieth century medical science.
When issued, the book was an appropriate and relevant compendium of history of medicine
, and it certainly could have served as the first textbook of the kind, had history of medicine
taken its rightful place in the medical curriculum in Croatia.
What makes Thaller a modern author is his holistic approach to issues. He sought to show
the interrelatedness of cultural, sociological, philosophical and religious factors that conditioned
the development of culture and medicine, and paved the way for other Croatian
researchers of the history of medicine