Neuropsihološko funkcioniranje djece s tumorom mozga

In the past few decades, the survivor rate from childhood cancers has significantly increased due to constant modifications and improvements in treatment protocols, so the estimates are that childhood cancer occurs in 1 per 600 children, and that 1 per 450 adolescents or young adults is a long-term cancer survivor. Nevertheless, radiation treatment is still a necessary option that certainly contributes to greater survival rate (75%), until new approaches to patients with malignant diseases are accepted. In our clinical practice, surgical treatment for malignant brain tumor is followed by radio- and chemotherapy tailored according to patient age and tumor type, position and size. During a six-year period, neuropsychological functioning was tested in 21 patients upon completion of treatment and retested in 19 patients in the stage of primary disease remission. Comparison of the test-retest results revealed some, statistically nonsignificant decline in full scale IQ, verbal and performance subscales, and graphomotor skills. However, the results showed a statistically significant improvement in several cognitive functions including short-term memory, information fund (suggesting long-term memory improvement), visuospatial functions measured by object assemble and block design subtests. There were no statistically significant differences between the patients younger and older than 7 years. Results also suggested an improved quality of recovery expressed by numerous school re-entries, without age or sex differences. Trials are continued to follow-up the possible long-term adverse effects of the aggressive oncologic therapy.U posljednjih nekoliko desetljeća značajno se povećalo preživljavanje djece oboljele od raka zahvaljujući neprekidnim poboljšanjima protokola liječenja. Procjenjuje se da se rak u djetinjstvu javlja u 1 od 600 djece, te da je 1 od 450 adolescenata ili mladih odraslih preživjeli bolesnik liječen od raka u djetinjstvu. Liječenje zračenjem i dalje je neophodna opcija koja zasigurno doprinosi većem postotku preživljavanja (75%) dok ne budu prihvaćeni novi pristupi u liječenju bolesnika sa zloćudnim bolestima. U našoj kliničkoj praksi bolesnici sa zloćudnim tumorom mozga najprije se podvrgavaju neurokirurškom zahvatu, a zatim odgovarajućoj radio- i kemoterapiji, ovisno o dobi djeteta, te vrsti, smještaju i veličini tumora. U šestogodišnjem razdoblju smo nakon provedenog liječenja procjenjivali neuropsihološko funkcioniranje 21 bolesnika, a u daljnjoj fazi remisije osnovne bolesti ponovno testirali njih 19. Usporedba rezultata zabilježenih na prvom i ponovnom testu pokazala je određeno, ali statistički neznačajno odstupanje u globalnom IQ (cjelovite ljestvice), kako u verbalnoj tako i u neverbalnoj podljestvici, kao i u grafomotornoj vještini. Međutim, ponovno testiranje bolesnika pokazalo je i značajna poboljšanja u nekoliko spoznajnih funkcija, tj. u kratkoročnom pamćenju, fondu informacija (ukazujući na poboljšanja dugoročnog pamćenja), kao i u vizuospacijalnim funkcijama mjerenim subtestovima sastavljanja objekata i kocaka. Nisu nađene statistički značajne razlike u rezultatima bolesnika mlađih i starijih od 7 godina. Poboljšana kvaliteta oporavka vidljiva je i po brojnom uspješnom povratku bolesnika na školsku nastavu, bez razlika s obzirom na dob i spol. Ispitivanje se nastavlja kako bi se pratile moguće dugoročne neželjene posljedice primijenjene agresivne onkološke terapije

Neuropsihološko funkcioniranje djece s tumorom mozga

In the past few decades, the survivor rate from childhood cancers has significantly increased due to constant modifications and improvements in treatment protocols, so the estimates are that childhood cancer occurs in 1 per 600 children, and that 1 per 450 adolescents or young adults is a long-term cancer survivor. Nevertheless, radiation treatment is still a necessary option that certainly contributes to greater survival rate (75%), until new approaches to patients with malignant diseases are accepted. In our clinical practice, surgical treatment for malignant brain tumor is followed by radio- and chemotherapy tailored according to patient age and tumor type, position and size. During a six-year period, neuropsychological functioning was tested in 21 patients upon completion of treatment and retested in 19 patients in the stage of primary disease remission. Comparison of the test-retest results revealed some, statistically nonsignificant decline in full scale IQ, verbal and performance subscales, and graphomotor skills. However, the results showed a statistically significant improvement in several cognitive functions including short-term memory, information fund (suggesting long-term memory improvement), visuospatial functions measured by object assemble and block design subtests. There were no statistically significant differences between the patients younger and older than 7 years. Results also suggested an improved quality of recovery expressed by numerous school re-entries, without age or sex differences. Trials are continued to follow-up the possible long-term adverse effects of the aggressive oncologic therapy.U posljednjih nekoliko desetljeća značajno se povećalo preživljavanje djece oboljele od raka zahvaljujući neprekidnim poboljšanjima protokola liječenja. Procjenjuje se da se rak u djetinjstvu javlja u 1 od 600 djece, te da je 1 od 450 adolescenata ili mladih odraslih preživjeli bolesnik liječen od raka u djetinjstvu. Liječenje zračenjem i dalje je neophodna opcija koja zasigurno doprinosi većem postotku preživljavanja (75%) dok ne budu prihvaćeni novi pristupi u liječenju bolesnika sa zloćudnim bolestima. U našoj kliničkoj praksi bolesnici sa zloćudnim tumorom mozga najprije se podvrgavaju neurokirurškom zahvatu, a zatim odgovarajućoj radio- i kemoterapiji, ovisno o dobi djeteta, te vrsti, smještaju i veličini tumora. U šestogodišnjem razdoblju smo nakon provedenog liječenja procjenjivali neuropsihološko funkcioniranje 21 bolesnika, a u daljnjoj fazi remisije osnovne bolesti ponovno testirali njih 19. Usporedba rezultata zabilježenih na prvom i ponovnom testu pokazala je određeno, ali statistički neznačajno odstupanje u globalnom IQ (cjelovite ljestvice), kako u verbalnoj tako i u neverbalnoj podljestvici, kao i u grafomotornoj vještini. Međutim, ponovno testiranje bolesnika pokazalo je i značajna poboljšanja u nekoliko spoznajnih funkcija, tj. u kratkoročnom pamćenju, fondu informacija (ukazujući na poboljšanja dugoročnog pamćenja), kao i u vizuospacijalnim funkcijama mjerenim subtestovima sastavljanja objekata i kocaka. Nisu nađene statistički značajne razlike u rezultatima bolesnika mlađih i starijih od 7 godina. Poboljšana kvaliteta oporavka vidljiva je i po brojnom uspješnom povratku bolesnika na školsku nastavu, bez razlika s obzirom na dob i spol. Ispitivanje se nastavlja kako bi se pratile moguće dugoročne neželjene posljedice primijenjene agresivne onkološke terapije

Gubitak kriterija mentalne retardacije i smanjenje simptoma autizma u djetinjstvu tijekom petogodišnjeg praćenja - prikaz slučaja

It is usually held that most individuals with childhood autism have poor prognosis. According to our knowledge, a favorable outcome of a child with childhood autism is quite rare and inspires a number of controversies. A 4-year-old boy was diagnosed with childhood autism and mild mental retardation. Interviews and findings reported by other specialists were used in the diagnosis and follow-up that lasted for five years, along with parental counseling and therapy. After three years, regression of the symptoms of childhood autism and loss of the criteria for mental retardation were observed. The difference between the second and first examination was 30 and 24 IQ points. The boy attends regular school with individual approach. Childhood autism and mental retardation should not be viewed as static conditions. Early and intensive therapy is recommended. Some children that make good progress can attend regular school.Općenito se smatra da je autizam u djetinjstvu u većine osoba lošije prognoze. Pozitivan ishod djeteta s autizmom je prema našim saznanjima prilično rijedak i pobuđuje niz proturječja. Četverogodišnjem dječaku je bio dijagnosticiran autizam i blaža mentalna retardacija. U dijagnostici i praćenju koje je trajalo oko pet godina primijenili smo klinički psihijatrijski intervju kao i nalaze drugih stručnjaka. Primijenjeno je savjetovanje roditelja i terapija. Tri godine od prvoga pregleda kod dječaka je zabilježena regresija simptoma autizma uz gubitak kriterija za mentalnu retardaciju. Razlika globalnog IQ između drugog i prvog ispitivanja ovisno o tehnici bila je 30 i 24 boda. Dječak danas polazi osnovnu školu po redovnom programu uz individualizirani pristup. Mentalnu retardaciju i autizam u djetinjstvu ne treba shvaćati statično. Preporuča se rana intenzivna terapija. Pojedina djeca koja dobro napreduju mogu polaziti redovnu školu

Osjećaji i iskustva bolnički liječene djece školske dobi

The aim of the study was to assess how children and adolescents experience hospitalization and separation from their parents, their home and daily activities, in order to improve the psychosocial quality of hospital stay. Emotions and experiences reported by hospitalized children and adolescents are presented and discussed. First, the concept of fear, the areas of children\u27s interests and their attitude towards staying at hospital for treatment are interpreted. Second, the methods used by medical staff to help children cope with this situation are pointed out. These methods include: 1) allowing parents to be near their children throughout the course of treatment; 2) providing a safe, cheerful, and helpful environment; and 3) giving children opportunities to learn and play. The program entitled For a Child\u27s Smile in Hospital, launched at University Department of Pediatrics, Sestre milosrdnice University Hospital, is presented. It is pointed out that giving children emotional support and information they can understand, and involving them in various activities can increase the children\u27s positive interpretation of their disease and their stay at hospital, while also providing an insight into their self-concept as well as other thoughts and feelings. In addition, a review of the study and recommendations for future research are discussed.U radu se opisuje kako djeca i adolescenti doživljavaju bolničko liječenje i razdvajanje od roditelja, doma i njihovih svakodnevnih aktivnosti, s namjerom da se poboljša psihosocijalna kvaliteta boravka u bolnici. Navode se osjećaji i iskustva hospitalizirane djece i adolescenata te se o njima raspravlja. Najprije se govori o konceptu straha, područjima zanimanja i stavovima djece prema boravku u bolnici za vrijeme liječenja. Potom se ukazuje na metode što ih medicinsko osoblje primjenjuje kako bi pomoglo djeci nositi se s tim iskustvom. Ove metode uključuju slijedeće: 1. omogućiti roditeljima da budu u blizini djece kroz cijelo vrijeme liječenja; 2. osigurati sigurnu, vedru i prijateljsku okolinu; 3. dati djeci mogućnosti za učenje i igru. Opisuje se program naslovljen. Za dječji osmijeh u bolnici. koji se provodi u Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice "Sestre milosrdnice". Naglašava se kako se djetetovo pozitivno sagledavanje njegove bolesti i boravka u bolnici može osnažiti pružanjem emocionalne potpore i djetetu razumljivih informacija, kao i njegovim uključivanjem u razne aktivnosti. Kroz to se ujedno može steći uvid u djetetovo samopoimanje, njegove misli i osjećaje. Uz to, raspravlja se o studiji i daju preporuke za daljnja istraživanja

Experiences with the day care hospital at the Department of pediatrics, University hospital Sestre milosrdnice (Sisters of mercy)

Prva iskustva s dnevnom bolnicom na našoj Klinici počeli smo stjecati u siječnju 2002. godine. Tada je našu Kliniku, najstariji pedijatrijski odjel u Hrvatskoj, na njezin 98. rođendan opustošio katastrofalan požar. Dvadeset i četiri sata nakon toga počeli smo opservirati i liječiti naše pacijente u improviziranim bolničkim prostorima na Klinici za internu medicinu. Tamo nismo mogli smjestiti svih 98 postelja, jer je dobiveni prostor odgovarao jednoj petini prijašnjeg prostora. Tamo smo smjestili samo 30 stacionarnih ležajeva, dok smo ostale pacijente zbrinuli kroz dnevnu bolnicu. Nesvakidašnja situacija zahtijevala je ulaganje maksimalnog napora te brzu dijagnostičku obradu i učinkovito liječenje što većeg broja bolesnika. Nakon stjecanja nužnog iskustva liječnici, medicinske sestre, kao i pacijenti i njihovi roditelji, bili su zadovoljni takvim načinom liječenja, usprkos potpuno neprikladnim smještajnim uvjetima, koji su bili glavni problem u funkcioniranju Klinike do ponovnog preseljenja u nove, obnovljene prostore. Nakon četverogodišnjeg iskustva s dnevnom bolnicom iznijeli bismo naša prvenstveno pozitivna iskustva, ali i neke probleme s kojima smo se sretali.We began to acquire our first experiences of a day care hospital at our Clinic in January 2002. That was the time when our Clinic, the oldest pediatric department in Croatia, was destroyed by fire on its 98th anniversary. 24 hours after the fire we restarted observation of a number of our patients in an improvised, donated ward of our University hospital, at the Department of internal medicine. We could not accommodate 98 beds on the ward that was only one fifth of the size of our old ward. We equipped only 30 beds for in-patients, while the others were examined and treated in the day-care hospital. This unusual situation required a great deal of effort, quick examinations and efficacious treatment of as large as possible number of patients in the couple of hours a day. After acquiring the necessary experience both doctors, nurses and patients and their parents became content with that kind of treatment despite the absolutely inadequate accommodation which was the main obstacle until we moved into our present, modern renewed facilities. After the four years of experience with the day care hospital we shall say something first about all our positive experiences although we shall mention some problems that occurred

Relationship of demographic, social and health factors, neuroticism and characteristics of emotionality with eating disorders

Cilj istraživanja bio je utvrditi odnos između poremećaja hranjenja i demografskih, socijalnih i zdravstvenih čimbenika, kao i neuroticizma i obilježja emocionalnosti u osoba oboljelih od poremećaja hranjenja. Podaci su prikupljani od 2000. do 2010. godine u Klinici za pedijatriju Kliničke bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu, a ispitana su ukupno 164 pacijenta/ica, 13 muškog i 151 ženskog spola. Dobni raspon u vrijeme psihološke obrade kreće se od 9,9 do 23,5 godina (prosječna dob 15,6 godina). Podaci su dobiveni kliničkim intervjuom te Indeksom profila emocija (PIE) i Crown-Crispovim indeksom iskustva (CCII). Dobiveni rezultati potvrđuju da je većina oboljelih ženskog spola, a najčešća dijagnoza je anoreksija. Najučestalija dobna skupina za razvoj poremećaja je 12-15 godina, a javljanje na psihološku obradu je najčešće u rasponu od 12 do 15 i od 16 do 19 godina. Većina oboljelih ima braću/sestre, a poremećaj je najčešći kod najmlađeg, potom najstarijeg, a zatim kod srednjeg djeteta u obitelji. Većina postiže izvrstan školski uspjeh. Kao povod za obolijevanje najčešće navode intrinzičnu motivaciju. Oboljeli od anoreksije imaju statistički značajno nižu prosječnu vrijednost minimalnog i maksimalnog indeksa tjelesne mase (ITM) u odnosu na oboljele od bulimije nervoze. Na PIE profilu dobivena je statistički značajna razlika s obzirom na spol na dimenziji bojažljivosti i pristranosti, pri čemu više vrijednosti postižu muški pacijenti. S obzirom na tip dijagnoze, nisu dobivene značajne razlike. Na CCEI nisu utvrđene statistički značajne razlike s obzirom na spol, a s obzirom na dijagnozu pacijentice s anoreksijom postižu niže vrijednosti na opsesivnosti i somatskom iskazivanju anksioznosti.This research is focused on determining the relationship between eating disorders and demographic, social and health factors, as well as determining neuroticism and characteristics of emotionality in persons suffering from eating disorders. The data used were collected from 2000 to 2010 at the Department of Pediatrics, University Hospital “Sestre Milosrdnice” in Zagreb. The sample consists of 164 patients, 13 male and 151 female. The age range recorded at the time of psychological testing was 9.9-23.5 years (average age 15.6 years). The data were obtained from clinical interviews, Emotional Profile Index (PIE) and the Crown Crisp Experiential Index (CCEI). The results showed that the majority of patients were female, most of them suffering from anorexia nervosa. The most common age group in which the disorder is developed is 12-15 years, psychological treatment following somewhat later. Most of the patients have siblings and are the youngest or the oldest child in the family and most of them achieve excellent results in school. As a reason for the disorder they usually state an intrinsic motivation. Patients suffering from anorexia had a statistically significant lower average value of minimum and maximum body mass index (BMI) in relation to those suffering from bulimia. The obtained PIE profile has shown a statistically significant difference regarding gender on the dimension of self-protection and socially desirable responses, with higher values achieved by male patients. Significant differences were not obtained regarding the type of diagnosis. No statistically significant differences were found for CCEI profiles with regard to gender, but the results showed that female patients suffering from anorexia nervosa achieve lower values on obsessiveness and somatic expression of anxiety

Utility of camp for children with epilepsy: a retrospective

Cilj: Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti dobrobiti obrazovnih i rekreacijskih programa kampiranja za djecu s epilepsijom. Metoda: Proveden je retrospektivni pregled podataka prikupljenih od sve djece koja su pohađala godišnje kampove za epilepsiju u organizaciji Hrvatske udruge za epilepsiju i Gradskog ureda za zdravstvo Grada Zagreba tijekom 8 godina. Uključena su djeca u dobi od 6 do 18 godina. Osoblje kampa uključuje dječje neurologe, psihologe, neurološke medicinske sestre i educirane volontere. Edukativne aktivnosti osmišljene su kako bi poboljšale znanje djece o epilepsiji, važnosti uzimanja lijekova, akademskim izborima, predloženom zaposlenju i propisima koji se odnose na zakone o vožnji. O tim pitanjima raspravljalo se u skupinama ili u pojedinačnim sesijama, ovisno o slučaju. Ostale aktivnosti uključivale su plivanje pod nadzorom, timske sportove, zabavne aktivnosti i igre, umjetnost i rukotvorine te zabavu poput diska ili filmske večeri. Svaki od sudionika ispunio je tri upitnika 1. Upitnik s općim podacima i provjeru znanja prije kampa; 2. Upitnik o zadovoljstvu kampom i provjera znanja nakon kampa; 3. Upitnik o prilagodbi na epilepsiju u mladih. Rezultati: Analize anketa i testova pokazuju da je samo 75% djece u kampu znalo da boluje od epilepsije. U 10% djece prijatelji i dalji članovi obitelji nisu znali za epilepsiju. Uspoređujući provjeru znanja prije i nakon kampa, prosječan postotak točno riješenih zadataka na prvom testu je 65%, a na drugom 87%. Odgovori u upitniku o prilagodbi na život s epilepsijom pokazatelji su jake stigme kod djece s epilepsijom. Zaključci: Glavno postignuće kampa bilo je da djeca steknu samopouzdanje da mogu ostvariti svoj puni potencijal u životu i da se osjećaju ravnopravno sa svojim vršnjacima u svakom aspektu života.Objective: The aim of this study was to evaluate the benefits of educational and recreational camping programs for children with epilepsy. Method: A retrospective review of data collected from all children attending annual epilepsy camps organized by the Croatian Epilepsy Association and the Zagreb City Office for Health during 8 years was performed. Children included were between 6 and 18 years of age. The staff of the camp includes child neurologists, a psychologist, neurology nurses and trained volunteers. Educational activities are designed to improve children’s knowledge of epilepsy, importance of taking medication, academic choices, suggested employment, and regulations regarding driving laws. These issues were discussed in groups or in single sessions, depending on the case. Other activities included supervised swimming, team sports, fun activities and games, arts and crafts and entertainment such as disco or movie night. Each of the participants filled out three questionnaires 1. General data questionnaire and pre-camp knowledge test; 2. Camp satisfaction questionnaire and post-camp knowledge test; 3. Questionnaire on adaptation to epilepsy in young people. Results: The analyses of surveys and tests showed that only 75% of children in camp knew that they had epilepsy. In 10% of children, friends and distant family members did not know about epilepsy. Comparing the knowledge test before and after the camp, the average percentage of correctly solved tasks on the first test is 65%, and on the second 87%. The answers in the questionnaire on adaptation to life with epilepsy are indicators of strong stigma in children with epilepsy. Conclusions: The main accomplishment of the camp was for children to gain confidence that they can reach their full potential in life and to feel equal to their peers in every aspect of life