Nalaz mozaika bagrema u Jugoslaviji

Die bisher in Jugoslawien noch nicht beobachtete Mosaikkrankheit der Robinie (Rohinia pseudoacacia) wurde in mehreren Orten Serbiens und auch in Kroatien festgestellt. Die Symptome, die mit denen in anderen südosteuropäischen Ländern übereinstimmen, werden beschrieben. Mechanische Übertragungsversuche mit Blattmaterial kranker Bäume auf krautige Testpflanzen verliefen positiv. Sie stellten klar, daß Infektionen mit dem blattlausübertragbaren Robinienmosaik-Virus Vorlagen. Auf Grund früherer Beobachtungen in Bulgarien und Ungarn (Schmelzer und Milinko 1966) wird die Prognose gestellt, daß die Virose in den Robinienbeständen der Woiwodina viel häufiger als in denen der Berge Mazedonien vorhanden sein dürfte.Godine 1935. opisao je Atanasov prvi put nekoliko viroza drveća koje je otkrio u Bugarskoj, među njima mozaik topole i mozaik bagrema. Druga zemlja u kojoj se pronašao mozaik topole bila je Jugoslavija (Perišić 1951). Nakon toga slijedila su daljnja istraživanja na osnovu kojih je postalo vjerojatno da su sastojci híbrida crne topole svugdje u Evropi više-manje inficirani mozaikom. Analogno mozaiku topole moglo se očekivati da će se mozaik bagrema također najprije pronaći u Jugoslaviji koja neposredno graniči sa zemljom gdje je bolest otkrivena. Ipak se to nije dogodilo. Koliko je nama poznarto, dugo poslije nalaza Atanasova, tek 1961, stigla je vijest o nazočnosti te viroze u Mađarskoj i u Botaničkom vrtu u Berlin-Dahlemu (Milinkó i Schmelzer). U međuvremenu bolest je otkrivena i u CSSR i u Rumunjskoj, a vrlo je vjerojatno raširena i u Austriji, jer je u Mađarskoj nađena u neposrednoj blizini austrijske granice (Schmelzer i Milinkó 1963, 1966). Da mozaik bagrema postoji i u Jugoslaviji, ustanovili smo početkom juna 1965. Našli amo ga na tipičnom obliku vrste Robinia pseudo-acacia L. u bližoj ili daljoj okolici ovih mjesta: Bešenovo, Bjelovar, Boleč, Čačak, Gornji Milanovac, Irig, Ljig i Zagrađe kod Ljiga. Simptomi su bili jednaki kao i u drugim zemljama jugoistočne Evrope: na listovima su se zapažale svijetlozelene ili tamnozelene pjege, većinom nepravilno porazmještene (si. 1). Osim toga su listovi bili većinom manji, uži, na pojedinim mjestima ispupčeni i ponekad nešto izvijeni (si. 2). Njihovi su obrisi bili više puta nepravilni. Nerijetko su se simptomi na listovima nalazili samo na pojedinim granama ili vršciima grana pojedinog stabla. Internodiji novih grana bili su kraći, a broj ogranaka bio je veći iako habitus biljke pri tom nije poprimio oblik sličan vještičinoj metli. Nakon izvjesnog vremena mogli smo jače oboljela stabla već s lakoćom iz daljine prepoznati po čupavom izgledu i oskudnijem rastu (sl. 3). Da mozaik bagrema ima u Mađarskoj veliko gospodarsko značenje, izvan svake je sumnje. Bolest je pronađena u Mađarskoj nizini na svim mjestima gdje se dovoljno intenzivno tražila. Prirast jače napadnutih stabala očito je bio manji. Na mladim stablima od svega nekoliko godina starosti konstatiralo se da se rast može smanjiti do 50°/o (Milniko i Schmelzer 1961, Schmelzer i Milinko 1966). Preostaje još da se istraži koje gospodarsko značenje ima ta bolest u Jugoslaviji. Niz utvrđenih činjenica komplicira problem mozaika bagrema i čini ga — zbog nekih neriješenih pitanja — vrlo privlačnim objektom istraživanja. Među tim činjenicama izabrat ćemo neke koje imaju općenito značenje i koje za prilike u Jugoslaviji ne bi smjele biti nevažne. 1. Mozaik bagrema mogu prema našem današnjem znanju izazvati dva sasvim različita virusa nezavisno jedan od drugoga. Jedan od njih je virus crne prstenaste pjegavosti rajčice (Tomatenschwarzring-Virus) koji prenose nematode. Drugi virus još nije potpuno identificiran. Čini se da je taj virus nov za Evropu, a možda nije ni drugdje u svijetu bio dosada pronađen. Taj virus prenose lisne uši. Kako se pokusima utvrdilo, on ima brojne domadare u najrazličitijim biljnim porodicama, a naročito među mahunarkama (Schmelzer i Milinko 1963). 2. Udio tih virusa na rasprostranjenost mozaika bagrema je različit. Iz mađarskog materijala dobiven je u mnogim slučajevima virus bar grema koji prenose uši. I izolati iz Rumunjske i Bugarske pripadaju tom virusu. Iz jedinog dosada poznatog nalazišta u Njemačkoj i jednog nalazišta u Mađarskoj izoliran je virus crne prstenaste pjegavosti rajčice. Prema tome, čini se da je ovaj posljednji virus na bagremu mnogo rjeđi nego virus koji prenose uši te da ima maleno značenje, naročito u jugoistočnoj Evropi. 3. Zaraza virusom koji prenose insekti u pojedinim zemljama, predjelima i staništima vrlo je nejednolićna. Već smo spomenuli da je taj virus u nizinama Mađarske vrlo rasprostranjen. Budući da prvi opis mozaika bagrema potječe iz Bugarske, moglo bi se pretpostaviti da su taimo sastojci bagrema inficirani u visokom stupnju. Međutim, čini se da je bolest raširena samo u nizinama. Područja bugarskih planina, naročito južni obronak planine Balkana na cesti prema prijevoju Sipka, na kojemu rastu mnogobrojni bagremovi, bezuspješno su se pretraživali da bi se pronašao mozaik bagrema. Uzalud ga se tražilo i u brdskom području Soprona. Uzrok toga treba tražiti u okolnosti što se virus mozaika bagrema \u27koji se prenosi pomoću insekata u prirodnim uvjetima u prvom redu rasprostranjuje posredstvom vrste Aphis craccivora Koch. Velike množine kolonija te lisne uši nalazili smo mnogo puta na bagremu u klimatski povoljnoj Mađarskoj nizini, a nismo ih sretali u spomenutim hladnijim planinskim predjelima (Schmelzer i Milinko 1966). Prilikom Eksperimentiranja pokazalo se da lisne uši nlisu naročito uspješni prenosioci. Zbog toga naslućujemo da je za infekciju bagrema potreban veći broj životinja, naročito ako su biljke prošle razvojni stadij klice. Na planinskim staništima i u sjevernim zemljama mogli bi osobito ovi faktori spriječiti širenje mozaika bagrema: nedostatak dovoljnog broja prenosnika i njihova vjerojatno smanjena aktivnost te o tome ovisan manjak izvora za infekciju. Mehanički pokusi prenošenja virusa iz inficiranog materijala sa lokaliteta Bešenovo, Boleč, Čačak, Gornji Milanovac, Irig i Ljig na zeljaste test-biljke u stakleniku dali su pozitivan rezultat. Oni su jasno pokazali da su ta stabla bila napadnuta od virusa mozaika bagrema koji prenose uši. To se podudara s navedenim i već utvrđenim činjenicama. Prilično oskudan broj nalazišta u Jugoslaviji trebalo bi još dalje proširiti. Posebno bi trebalo tačnije istraživati rasprostranjenost mozaika bagrema s obzirom na klimatske i epidemiološke faktore. Zbog velike raznolikosti krajolika u Jugoslaviji morala bi ta istraživanja biti osobito uspješna. Ako su navedena razmatranja o ovisnosti između klime, nazočnosti velike množine kolonija vrste Aphis craccivora i rasprostranjenosti mozaika bagrema ispravna i ako nikakvi drugi faktori ne smetaju, može se naslutiti da je viroza u sastojcima bagrema mnogo češća u Vojvodini nego u brdima Makedonije. * * * Rezimirajući rezultate naših istraživanja, možemo kazati ovo: Mozaička bolest bagrema (Robinia pseudoacacia L.), koja dosada nije bila zapažena u Jugoslaviji, pronađena je na više mjesta u Srbiji i u Hrvatskoj. Opisani su simptomi koji se podudaraju sa simptomima iz drugih zemalja jugoistočne Evrope. Mehanički pokusi prenošenja virusa iz bolesnih stabala na zeljaste tekst-biljke dali su pozitivan rezultat. Oni su jasno pokazali da se radi o infekcijama koje uzrokuje virus mozaika bagrema što ga prenose lisne uši. Na osnovu prijašnjih zapažanja u Bugarskoj i Mađarskoj (Schmelzer i Milinko 1966) naslućuje se da je viroza u sastojcima bagrema u Vojvodini mnogo češća nego u brdima Makedonij

Camellia japonica L. i C. sasanqua Thunb. — dva domaćina virusa žutog šarenila lista kamelije

Camellia leaf yellow mottle virus, CLYMV (Hiruki 1987) is the name of the agent which causes frequent symptoms of yellow mottle on the leaves of two camellia species, Camellia japonica and C. sasanqua. There are some difficulties in investigating this virus because up to now it has not been possible to transmit it mechanically but only by grafting. A very important breakthrough was when T. and N. Inouye (1975) found the infective agent of CLYMV in C. japónica. The particles of this virus in C. sasanqua were found by Miličić et al. (1988). The particles were bacilli- form and about 140 X 30 nm large. They had a helical structure. During our present experiments we found that CLYMV particles had mostly 14 to 15 turns which run along a clearly visible central canal 10 nm wide. Subsequently we studied the aggregates which sometimes contained more than 200 virus particles being only laterally aggregated (Fig. 1). It seems that the impossibility to form true crystals is due to the fact that particle ends are not flat but somewhat irregularly rounded. In studying virus particles we have found that their size ranges from 120 to 170 nm accompanied by a different number of turns. During the research the presence of nucleic acid in virus particles was established. However, it remains unknown as yet whether CLYMV contains RNA or DNA. Gailhofer etal. (1988) found virus particles in various parts of leaves of C. japónica and C. sasanqua and of the stamen of C. sasanqua. They described the anomalies and the collapse of the stamen, deformities of mitochondria and an electron lucent area in C. japónica.Prije tri godine objavili smo u ovom časopisu rad pod naslovom »Virus infekcijskog šarenila kamelije u Jugoslaviji«. Sada objavljujemo drugi rad o istom virusu. Taj virus još nije uspjelo prenijeti mehaničkim putem nego samo cijepljenjem. U međuvremenu je virus dobio drugi naziv. Danas ga nazivamo »virus žute pjegavosti lista kamelije«. On ima dva domaćina C. japonica L. i C. sasanqua Thunb. Dok je debljina čestica stalna i iznosi 30 nm, dotle je dužina čestice najčešće 140 do 150 nm, ali ima ih i od 120 do 170 nm. Virusne čestice su pronađene u oba domaćina. U listovima C. sasanqua nalaze se u epidermi i mezofilu. Zanimljive su anomalije prašnika, mito- honđrija i pojava »electron lucent« područja u plazmi

Super-ego in patients with coronary artery disease [Super-ego oboljelih od bolesti koronarnih arterija srca]

In this paper, we explored the super-ego of patients with coronary artery disease. Research results have confirmed the initial hypothesis that a significant number of patients with coronary artery disease has rigorous super-ego. Among patients with coronary artery disease (N=50), and control group (N=50), we have found significant differences in the quality of super-ego and ego attitude towards the demands of the super-ego. The results of this research contribute to understanding the impact of psychological factors in coronary artery disease

Dalja istraživanja defektnog kazahskog soja virusa mozaika duhana

The paper presents some new data on host plants of the defective Kazakhstan strain (Ka) of tobacco mosaic virus. Chenopodium amaranticolor and some Nicotiana species can be used as local lesion hosts for detailed investigations. The appearance of various forms of intracellular inclusions during the infection process was analysed by means of light microscope. The electron microscopic preparations of fresh infective sap treated with potassium phosphotungstate showed that the virus particles rarely had the length of 300 nm, more frequently they were shorter or longer. When before this treatment the infected leave’s are kept some hours in a refrigerator, the particles are mostly desintegrated. In the infection phase, when long coiled fibres are present in the cells the virus particles are often broken and consist of fragments about 100 nm long. Moreover the ultrastructure of intracellular inclusions is described and illustrated. In the late phases of infection it was not possible to fix well various forms of cytoplasmic and intranuclear inclusions. Although the Ka strain is defective, it can retain its infectivity in dried leaves for many years and maybe in this manner maintain itself in nature.U ovom radu donosimo nove podatke o domadarima kazahskog soja (Ka soja) virusa mozaika duhana. Chenopodium amaranticolor i neke vrste Nicotiana jesu domadari Ka soja koji stvaraju lokalne lezije pa se mogu upotrijebiti za razna podrobnija istraživanja. U radu je proučavana s pomoću svjetlosnog mikroskopa pojava različitih tipova intracelularnih uklopina tijekom infekcijskog procesa. Naročito je važna za poznavanje ovoga soja bila analiza svježeg infekcioznog soka obrađenog kalijevim fosforno-volframatom. U tim preparatima čestice su bile često kraće od 300 nm, tj,. od normalne dužine virusa. Osim toga čestice su bile razlomljene, proteinski omotač bio je često izgrađen od naslaganih diskova a ne od spiralno raspoređenih podjedinica i vidjele su se različite faze đezin- tegracijskog procesa virusnog proteina. Na kraju je opisana i ilustrirana ultrastruktura intranuklearnih uklopina. Premda je Ka soj defektan, on može više godina zadržati infekcioznost u suhim listovima i možda se na taj način održava u prirodi