The surgery at the hospital in Slavonski Brod in war condition

Autori u članku razrađuju unaprijed definirane organizacijske probleme i ciljeve u pripremi Kirurškog odjela bolnice Slavonski Brod za funkcioniranje u ratnim uvjetima. Osnovno obilježje proteklih ratnih zbivanja su dva vremenska perioda; prvi od 25. ožujka 1992. koji obilježava relativan mir i niz organizacijskih zahvata na razinama od samog odjela, pa sve do Ministarstva zdravlja, te drugim razdobljem od 25. ožujka 1992. kada s otvaranjem bojišnice u Bosanskoj Posavini, započinju izravna ratna razaranja Broda i okolice. Ova dva razdoblja razlikuju i stope smrtnosti: 2,08% u prvom, te 2,8% u drugom. Brojevi od 387 vanjskih fiksacija, 203 rekonstruirane krvne žile te 188 operiranih bolesnika zbog kraniocerebralnih ozljeda, samo sujedan segment kazuistike od 5 910 žrtava rata evidentiranih u našoj ustanovi od početka rata do 28. kolovoza 1992. godine.The autors treat in their article the organizational problems and aims in the preparation of the Department of Surgery of the Hospital in Slavonski Brod for work in war conditions. These problems and aims were defined previously. The main feature of the recent war events are two periods. The first one from March 25, 1992 which is characterized by relative peace and a number of organizational measures beginning at the level of wards themselves up to the Ministry of Health. The second period started on March 25, 1992 after the opening of the front line in the Bosnian Posavina when direct war destruction of Brod and its surroundings started. These two periods differ also in their respective mortality rates: 2,08% in the first one and 2,8% in the second one. The numbers of 387 external fixations, 203 blood vessel reconstructions and 188 operated and brain injuries are only one segment of 5910 war victims registered in our Department since the beginning of the war on August 28, 1991

Cimetidine and ranitidine tests: the influence on the basal values of serum gastrin

U istraživanju utjecaja histaminskih H2 blokatora na vrijednosti bazalnog serumskog gastrina (BSG) provedena su testiranja bolesnika suvremenim antiulkusnim lijekovima — cimetidinom i ranitidinom. Testiranje cimetidinom provedeno je u dvije grupe bolesnika sa različitim patološkim stanjima gastrointestinalnog sustava. Prva grupa od 14 bolesnika testirana je sa 200 mg cimetidina intravenski svakih šest sati tijekom 24 sata. Identičan test sa 400 mg cimetidina proveden je u drugoj grupi sa 9 bolesnika. Suprotno očekivanju, u prvoj grupi svi bolesnici, osim dvojice s duodenalnim ulkusom, pokazali su pad BSG. Pri tom je za 11 bolesnika s duodenalnim ulkusom razlika statistički značajna (t = 2,26, p< 0,025). Pad BSG u drugoj grupi nije bio tako očit, ali se ističe pad BSG u dva bolesnika s pernicioznom anemijom. Rezultati su interpretirani kao indirektan dokaz djelovanja cimetidina i na G stanice preko H2 ili nekih drugih receptora. Peroralno testiranje rantidinom 150 mg tri puta dnevno prvog dana, te 2x 150 tijekom slijedeća dva dana, nakon čega je terapija prekidana, provedeno je u 13 bolesnika. Vrijednosti bazalnog serumskog gastrina su određivane tijekom 4 dana, ujutro neposredno po buđenju. Dobiveni rezultati upućuju na zaklju­ čak da ranitidin neznatno povisuje vrijednosti BSG.Investigating the influence of histamine H2 receptor antagonists on the levels of basal serum gastrin (BSG), two modern drugs were used - cimetidine and ranitidine. Two groups of patients with various pathological conditions of the gastrointestinal system were tested with cimetidine. In the first group, 14 patients were given 200 mg of cimetidine i.v. every six hours during 24 hours. The same test with 400 mg of cimetidine was performed with 9 patients of the second group. Contrary to the expectations, the level of BSG in the first group of patients decreased, except in two of them with duodenal ulcer. There is a statistically significant difference for 11 patients of this group suffering from duodenal ulcer (t = 2.26; p<0.025). The decrease of BSG in the second group was not so obvious, but in two patients with pernicious anemia the decrease of BSG was remarkable. These results can be interpreted as the indirect proof of cimetidine influence on G-cells, as well, over H2 or some other receptors. Peroral ranitidine testing, with 150 mg 3 times a day the first day and then twice a day in the next two days, was performed in 13 patients. The levels of BSG were measured within 4 days, every morning after awakening. The results show a slight BSG increase

Laparoscopic abdominal surgery

Napretkom tehnologije, uvodi se početkom ovoga desetljeća laparoskopska tehnika u abdominalnu kirurgiju. U ovom preglednom radu prikazane su suvremene indikacije za laparoskopsku abdominalnu kirurgiju. Otkrivene su mogućnosti dijagnostičke laparoskopij e, mogućnosti laparoskopskog rješavanja patologije žučnih kamenaca, laparoskopske herniorafije i apendektomije. Također je dat pregled mogućnosti laparoskopije pri rješavanju oboljenja kolona, gastroezofagealnog refluksa i ulkusne bolesti. Za svako područje su navedene moguće komplikacije i njihova incidencija. Istaknute su prednosti laparoskopskog zahvata u odnosu na klasični, ali je i upozoreno gdje laparoskopija još uvijek u potpunosti ne može zamijeniti otvorenu kirurgiju. Istaknuti su sadašnji problemi laparoskopske tehnike i mogućnosti daljeg razvoja

Laparoscopic abdominal surgery

Napretkom tehnologije, uvodi se početkom ovoga desetljeća laparoskopska tehnika u abdominalnu kirurgiju. U ovom preglednom radu prikazane su suvremene indikacije za laparoskopsku abdominalnu kirurgiju. Otkrivene su mogućnosti dijagnostičke laparoskopij e, mogućnosti laparoskopskog rješavanja patologije žučnih kamenaca, laparoskopske herniorafije i apendektomije. Također je dat pregled mogućnosti laparoskopije pri rješavanju oboljenja kolona, gastroezofagealnog refluksa i ulkusne bolesti. Za svako područje su navedene moguće komplikacije i njihova incidencija. Istaknute su prednosti laparoskopskog zahvata u odnosu na klasični, ali je i upozoreno gdje laparoskopija još uvijek u potpunosti ne može zamijeniti otvorenu kirurgiju. Istaknuti su sadašnji problemi laparoskopske tehnike i mogućnosti daljeg razvoja