Psihoanaliza i njezine sudbine: Radovi šestog Okruglog stola Odsjeka za filozofiju

Uzimajući za povod obljetnice dvaju najpoznatijih Freudovih djela, u napetosti između znanstveno-teorijskog optimizma Tumačenja snova i kulturno-povijesnog pesimizma Nelagode u kulturi, željeli bismo iznova ispitati istraživačke potencijale i/ili granice Freudova djela u njegovim različitim aspektima i primjenama na kritičko promišljanje suvremenih fenomena 21. stoljeća. Iako su ta Freudova djela već davno prerasla okvire i doseg pojedinačnih teorema psihoanalize i postala ishodištem kako mnogih znanstvenih doprinosa tokom 20. stoljeća tako i društvenih i kulturnih formi života, poput terapijskih praksâ i primjenâ psihoanalize u akademskim studijima, polazimo od pretpostavke da ta djela i dalje predstavljaju neiscrpljeno teorijsko uporište i metodološki pokretač bazičnih istraživanja od metapsiholoških i analitičko-praktičkih preko filozofskih i znanstveno-teorijskih do njihovih različitih interdisciplinarnih primjenâ na društvene fenomene, uključujući i preoblikovanja psihoanalitičkih teorema u bliskim izvanznanstvenim područjima psihoterapije te prikazivačkih i izvedbenih umjetnosti. (Iz Uvodne riječi.)Uzimajući za povod obljetnice dvaju najpoznatijih Freudovih djela, u napetosti između znanstveno-teorijskog optimizma Tumačenja snova i kulturno-povijesnog pesimizma Nelagode u kulturi, željeli bismo iznova ispitati istraživačke potencijale i/ili granice Freudova djela u njegovim različitim aspektima i primjenama na kritičko promišljanje suvremenih fenomena 21. stoljeća. Iako su ta Freudova djela već davno prerasla okvire i doseg pojedinačnih teorema psihoanalize i postala ishodištem kako mnogih znanstvenih doprinosa tokom 20. stoljeća tako i društvenih i kulturnih formi života, poput terapijskih praksâ i primjenâ psihoanalize u akademskim studijima, polazimo od pretpostavke da ta djela i dalje predstavljaju neiscrpljeno teorijsko uporište i metodološki pokretač bazičnih istraživanja od metapsiholoških i analitičko-praktičkih preko filozofskih i znanstveno-teorijskih do njihovih različitih interdisciplinarnih primjenâ na društvene fenomene, uključujući i preoblikovanja psihoanalitičkih teorema u bliskim izvanznanstvenim područjima psihoterapije te prikazivačkih i izvedbenih umjetnosti. (Iz Uvodne riječi.

Psihoanaliza i njezine sudbine: Radovi šestog Okruglog stola Odsjeka za filozofiju

Uzimajući za povod obljetnice dvaju najpoznatijih Freudovih djela, u napetosti između znanstveno-teorijskog optimizma Tumačenja snova i kulturno-povijesnog pesimizma Nelagode u kulturi, željeli bismo iznova ispitati istraživačke potencijale i/ili granice Freudova djela u njegovim različitim aspektima i primjenama na kritičko promišljanje suvremenih fenomena 21. stoljeća. Iako su ta Freudova djela već davno prerasla okvire i doseg pojedinačnih teorema psihoanalize i postala ishodištem kako mnogih znanstvenih doprinosa tokom 20. stoljeća tako i društvenih i kulturnih formi života, poput terapijskih praksâ i primjenâ psihoanalize u akademskim studijima, polazimo od pretpostavke da ta djela i dalje predstavljaju neiscrpljeno teorijsko uporište i metodološki pokretač bazičnih istraživanja od metapsiholoških i analitičko-praktičkih preko filozofskih i znanstveno-teorijskih do njihovih različitih interdisciplinarnih primjenâ na društvene fenomene, uključujući i preoblikovanja psihoanalitičkih teorema u bliskim izvanznanstvenim područjima psihoterapije te prikazivačkih i izvedbenih umjetnosti. (Iz Uvodne riječi.)Uzimajući za povod obljetnice dvaju najpoznatijih Freudovih djela, u napetosti između znanstveno-teorijskog optimizma Tumačenja snova i kulturno-povijesnog pesimizma Nelagode u kulturi, željeli bismo iznova ispitati istraživačke potencijale i/ili granice Freudova djela u njegovim različitim aspektima i primjenama na kritičko promišljanje suvremenih fenomena 21. stoljeća. Iako su ta Freudova djela već davno prerasla okvire i doseg pojedinačnih teorema psihoanalize i postala ishodištem kako mnogih znanstvenih doprinosa tokom 20. stoljeća tako i društvenih i kulturnih formi života, poput terapijskih praksâ i primjenâ psihoanalize u akademskim studijima, polazimo od pretpostavke da ta djela i dalje predstavljaju neiscrpljeno teorijsko uporište i metodološki pokretač bazičnih istraživanja od metapsiholoških i analitičko-praktičkih preko filozofskih i znanstveno-teorijskih do njihovih različitih interdisciplinarnih primjenâ na društvene fenomene, uključujući i preoblikovanja psihoanalitičkih teorema u bliskim izvanznanstvenim područjima psihoterapije te prikazivačkih i izvedbenih umjetnosti. (Iz Uvodne riječi.

Kriza i kritike racionalnosti. Nasljeđe ’68.: Radovi četvrtog Okruglog stola Odsjeka za filozofiju 2018.

Zbornik Kriza i kritike racionalnosti — nasljeđe ’68. donosi izlaganja s istoimenog četvrtog Okruglog stola nastavnika i studenata Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta te gostiju s drugih odsjekâ i institucija iz zemlje i inozemstva, održanog 2. i 3. studenog 2018.Tematika četvrtog okruglog stola koncipirana je kao radna teorijska platforma oko pojmova krize i kritike racionalnosti koja omogućuje tematizaciju različitih teorijskih i praktičkih vidova fenomena “Šezdesetosme” u različitim područjima socijalne, političke i kulturne stvarnosti i njihovih diskurzivnih reprezentacija u politici, ideologiji, filozofiji, znanostima, umjetnostima i pop-kulturi. Kako navedena područja ne pripadaju samo internim filozofskim elaboracijama koncepata racionalnosti i kritike, ona zahtijevaju suradnju filozofije s drugim humanističkim disciplinama i socijalnim znanostima, napose političkom i kulturnom poviješću.Navedenim temama okruglog stola nadovezujemo se na bogatu tradiciju kritičkog mišljenja Odsjeka za filozofiju, otvarajući pritom prostor dijaloga i argumetirane rasprave ne samo između različitih filozofskih, nego također i drugih teorijskih pogleda i pozicija.Zbornik Kriza i kritike racionalnosti — nasljeđe ’68. donosi izlaganja s istoimenog četvrtog Okruglog stola nastavnika i studenata Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta te gostiju s drugih odsjekâ i institucija iz zemlje i inozemstva, održanog 2. i 3. studenog 2018.Tematika četvrtog okruglog stola koncipirana je kao radna teorijska platforma oko pojmova krize i kritike racionalnosti koja omogućuje tematizaciju različitih teorijskih i praktičkih vidova fenomena “Šezdesetosme” u različitim područjima socijalne, političke i kulturne stvarnosti i njihovih diskurzivnih reprezentacija u politici, ideologiji, filozofiji, znanostima, umjetnostima i pop-kulturi. Kako navedena područja ne pripadaju samo internim filozofskim elaboracijama koncepata racionalnosti i kritike, ona zahtijevaju suradnju filozofije s drugim humanističkim disciplinama i socijalnim znanostima, napose političkom i kulturnom poviješću.Navedenim temama okruglog stola nadovezujemo se na bogatu tradiciju kritičkog mišljenja Odsjeka za filozofiju, otvarajući pritom prostor dijaloga i argumetirane rasprave ne samo između različitih filozofskih, nego također i drugih teorijskih pogleda i pozicija

Kriza i kritike racionalnosti. Nasljeđe ’68.: Radovi četvrtog Okruglog stola Odsjeka za filozofiju 2018.

Zbornik Kriza i kritike racionalnosti — nasljeđe ’68. donosi izlaganja s istoimenog četvrtog Okruglog stola nastavnika i studenata Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta te gostiju s drugih odsjekâ i institucija iz zemlje i inozemstva, održanog 2. i 3. studenog 2018.Tematika četvrtog okruglog stola koncipirana je kao radna teorijska platforma oko pojmova krize i kritike racionalnosti koja omogućuje tematizaciju različitih teorijskih i praktičkih vidova fenomena “Šezdesetosme” u različitim područjima socijalne, političke i kulturne stvarnosti i njihovih diskurzivnih reprezentacija u politici, ideologiji, filozofiji, znanostima, umjetnostima i pop-kulturi. Kako navedena područja ne pripadaju samo internim filozofskim elaboracijama koncepata racionalnosti i kritike, ona zahtijevaju suradnju filozofije s drugim humanističkim disciplinama i socijalnim znanostima, napose političkom i kulturnom poviješću.Navedenim temama okruglog stola nadovezujemo se na bogatu tradiciju kritičkog mišljenja Odsjeka za filozofiju, otvarajući pritom prostor dijaloga i argumetirane rasprave ne samo između različitih filozofskih, nego također i drugih teorijskih pogleda i pozicija.Zbornik Kriza i kritike racionalnosti — nasljeđe ’68. donosi izlaganja s istoimenog četvrtog Okruglog stola nastavnika i studenata Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta te gostiju s drugih odsjekâ i institucija iz zemlje i inozemstva, održanog 2. i 3. studenog 2018.Tematika četvrtog okruglog stola koncipirana je kao radna teorijska platforma oko pojmova krize i kritike racionalnosti koja omogućuje tematizaciju različitih teorijskih i praktičkih vidova fenomena “Šezdesetosme” u različitim područjima socijalne, političke i kulturne stvarnosti i njihovih diskurzivnih reprezentacija u politici, ideologiji, filozofiji, znanostima, umjetnostima i pop-kulturi. Kako navedena područja ne pripadaju samo internim filozofskim elaboracijama koncepata racionalnosti i kritike, ona zahtijevaju suradnju filozofije s drugim humanističkim disciplinama i socijalnim znanostima, napose političkom i kulturnom poviješću.Navedenim temama okruglog stola nadovezujemo se na bogatu tradiciju kritičkog mišljenja Odsjeka za filozofiju, otvarajući pritom prostor dijaloga i argumetirane rasprave ne samo između različitih filozofskih, nego također i drugih teorijskih pogleda i pozicija

Use of FMF algorithm for prediction of preeclampsia in high risk pregnancies: a single center longitudinal study

OBJECTIVE: This study aimed to assess the accuracy of The Fetal Medicine Foundation (FMF) screening algorithm for the prediction of preeclampsia. METHODS: Out of 138 women with high-risk pregnancies prospectively followed, 30 developed preeclampsia. The clinical examination and biochemical measurements were performed at first, second, early and late third trimester. RESULTS: A lower PAPP-A levels were found in the first trimester, while sFlt/PlGF was increased in the second and early third trimester in preeclampsia (p>0.05). FMF algorithm presented higher specificity (>70%), but had a drawback of lower sensitivity (35–77%). CONCLUSION: FMF algorithm had modest performance in the prediction of preeclampsia for high-risk pregnancies

Lipid profile and lipid oxidative modification parameters in the first trimester of high- risk pregnancies - possibilities for preeclampsia prediction

Objectives: The goal of this study was to investigate metabolic changes in lipids and oxidative stress parameters in the first trimester of pregnancy with the more specific aim of estimating the significance and strength of researched parameters in the prediction of preeclampsia. Design and Methods. The study included 87 high-risk pregnant (HRG) female subjects, 14 with developed preeclampsia (PEC) and 43 healthy pregnant female subjects matched for gestational age (CG). Thiobarbituric acid-reactive substances (TBARS) concentration, lipid hydroperoxides (LOOH), pro-oxidant antioxidant balance (PAB) and total oxidative status (TOS) were measured as oxidative stress markers, while total antioxidant capacity (TAC) was measured as an antioxidative defense parameter. The Atherogenic Index of Plasma (AIP) was calculated as the base 10 logarithm of the ratio of the plasma concentration of triglycerides (TG) to the plasma concentration of highdensity lipoprotein cholesterol (HDL-C), with each concentration expressed in mmol/L. Results: The results have shown that lipid indices, especially AIP, were significantly higher in the first trimester of HRG (p < 0.001) and PEC (p < 0.001). Oxidative stress parameters were significantlly higher, while TAC was significantly lower in HRG vs. CG [0.7 ± 0.15 vs 1.1 ± 0.16; (p < 0.001)] and in PEC [0.6 ± 0.12 vs 1.1 ± 0.16; (p < 0.001)] vs. CG. Also, in the HRG, results have shown an independent association of AIP with the preeclampsia development (p < 0.05), while placental growth factor did not show the expected level of significance (p = 0.648). Analysis of the Receiver Operating Characteristics (ROC) curves indicated that certain parameters included in the research model have very good diagnostic accuracy for preeclampsia (AUC = 0.856). Conclusions: AIP is associated with high-risk pregnancies. Furthermore, our results firmly underscored AIP as a potential marker for preeclampsia prediction