BROZ\u27S COMPETENCY OF SLAVIC AND CROATIAN LINGUISTIC HERITAGE

Ivan Broz (1852 -1893) poznat je stručnoj javnosti najviše po svom Hrvatskom pravopisu (1892) i po Rječniku hrvatskoga jezika I -II (1901), ali on je u svom kratkom životu ostvario i druga važna djela. U ovom se tekstu govori o njegovu razumijevanju slavenske i hrvatske jezicne prošlosti, analizira se njegov gimnazijski udžbenik staroslavenskoga Oblici jezika staroga slovenskoga (1889. i još šest izdanja) te o djelcu Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagoljice u novih crkvenih knjigah po hrvatskoj recenziji (1894) koje hrvatska filologija s nepravom često pripisuje Dragutinu Antunu Parčiću.The Croatian philologist Ivan Broz (1852-1893) is known merely of his Croatian Orthography (Hrvatski pravopis), although during his short life he achieved other relevant works, too. In this paper author focuses on Broz\u27s schoolbook for Old Church Slavonic named Oblici jezika staroga slovenskoga that came out first in 1889, and further on was published in six issues- which means that during several decades Croatian pupils learned from it grammatics for Old Church Slavonic and the basis of the history of Croatian language. A short work named Mali azbukvar za pravilno i jednolično čitanje glagoljice u novih crkvenih knjigah po hrvatskoj recenziji (Rome, 1894.) is also mentioned in the paper. It was printed by the well-known linguist and glagolitic priest Antun Dragutin Parčić who is usually also held as its author - however the book was written by Ivan Broz. Both of the mentioned works show a great competency of Broz to the history of Slavic and Croatian language

ВАТРОСЛАВ ЯГИЧ ОБ ИВАНЕ КУКУЛЕВИЧЕ САКЦИНСКОМ

Srpska kraljevska akademija objavila je dvosveščanu autobiografiju velikoga hrvatskoga slavista Varaždinca Vatroslava Jagića pod naslovom Spomeni mojega života. U svojim sjećanjima Jagić spominje brojne osobe i osvrće se na njihove postupke i djela. Na 17 mjesta spominje i svojega zemljaka Ivana Kukuljevića Sakcinskoga. Iz analize tih redaka i iz drugih izvora može se očitati iskreno i duboko međusobno poštovanje dvojice hrvatskih uglednika, ali i razlike u političkim nazorima i u pogledu na zadatke znanosti i njezine metode.Сербская королевская академия опубликовала двухтомную автобиографию великого хорватского слависта Ватрослава Ягича (родился в Вараждине) под за- главием Воспоминания o моей жизни (Spomeni mojega života). В своих воспоминаниях Ягич упоминает многих личностей, обсуждая их поступки и труды. Семнадцать раз он упоминает и своего земляка Ивана Кукулевича Сакцинского. На основа- нии анализа этих упоминаний, а также опираясь на другие источники, можно убедиться в искреннем и глубоком взаимном уважении двух видных хорватских культурных деятелей, а также в различии их политических взглядов и понима- ния задач науки и ее методов

“A portrait of Vatroslav Jagić” a book by Krešimir Filić

Krešimir Filić (1892 – 1971), povjesničar i muzealac, dugogodišnji profesor varaždinske gimnazije, voditelj varaždinskih kulturnih ustanova i pokretač mnogih društvenih i kulturnih događaja u Varaždinu, među drugim knjigama koje govore o varaždinskoj povijesti napisao je i djelo Lik Vatroslava Jagića (Varaždin 1963). Knjiga je izašla o 125. obljetnici Jagićeva rođenja i 40. obljetnici Jagićeve smrti. Filić je želio upozoriti kulturnu javnost na velikoga slavista i iskazati ponos što se rodio u Varaždinu. U djelu se manje bavio znanstvenim Jagićevim prinosima, a više njegovim obiteljskim životom i društvenim relacijama. Zadatak da Jagića opiše u prvom redu kao čovjeka Filić je odradio vrlo pažljivo i njegova će knjiga biti od pomoći i onima koji se specijalistički bave Jagićevim djelom i onima koji žele tek elementarne informacije.Krešimir Filić (1892 – 1971), historian and museum curator, was a long-serving teacher at Varaždin Gymnasium, a head of numerous cultural institutions and the initiator of numerous social and cultural events in Varaždin. Amongst his other publications that dealt with the history of Varaždin was his book ‘Lik Vatroslava Jagića’ (A Portrait of Vatroslav Jagić) published in Varaždin in 1963). The book was published to commemorate the 125th anniversary of Jagić’s birth and the 40th anniversary of his death. Filić wanted to inform the general public of Varaždin about this great Slavicist and to express the pride he felt for being born in this city. The biography concentrates less on Jagić’s scientific achievements and more on his family life and social relationships. The biography aims to describe with a great deal of precision Jagić the man, and will be of help to specialists dealing with Jagić as well as those looking for basic information

MESIĆEVE FILOLOŠKE TEME

Analiziraju se tri prinosa hrvatskoj filologiji povjesničara Matije Mesića (1826–1878), prvoga rektora Zagrebačkoga sveučilišta. Riječ je o tekstovima Život sv. Ćirila i Metoda, Služba sv. Ćirila i Metoda i o prvom izdanju Poličkoga statuta, kojim su se služili i kasniji istraživači toga znamenitoga zbornika običajnoga prava